Priče sa prljavog mjeseca

ponedjeljak, 27.11.2006.

Bljuje mi se...

Da, bljuje mi se. Bio sam jebeno pretolerantan i nisam nipočemu pljuvao danima. Dakle, vrijeme je da se ispušem.

Iskreno, pokušao sam biti tolerantan, ne podjebavati druge ljude jer su glupi i jer slušaju glazbu koja je za kurac. Ne, nisam ni ja savršen, ali sam od prosječnog Hrvata (čitaj, debila) bolji. Koliko glazbenim ukusom, toliko i inteligencijom.

Počnimo...burninmad

Punksi

Ok, protiv vas nemam puno toga. Osim kaj slušate zadnje smeće. Mislim nabijanje po gitarama, brutaliziranje bubjeva i deranje u mikrofon nije nužno glazba. I za to treba talenta. Ima tu dobrih bendova. Ramonesi, Pistolsi, i legednarni Clash. Iako ovaj zadnji bend nije čisti punk, no kronološki. I recimo-punk bendovi kao Velvet Underground, Iggy Pop, Joy Division, Siouxsie and the Banshees. No u zadnje vrijeme popularizirao se cro- tj. balkanski punk. Ok dečki, cijenim vas. No prestanite svirati. Live ste grozni, nula profesionalnosti. Snimke, ja bih bolje snimke na wc-u napravio. Strava ljudi.

Rockeri koji slušaju Gunse i Nirvanu

Mala usporedba...

kraj 80-ih: Amerika- Gunsi, GB- Stone Roses.

Naravno, nitko od debila ovdje nije ni čuo za Rosese (Stone). No svi izvan Hrvatske su uredno čuli za njih, cijene ih, te znaju da su Gunsi od njih maznuli gomilu ideja. Gunsi su smeće. Gadna, bijedna, patetična komercijala. Stvorena da se prodaje kretenima koji su odlučili postati rockeri. Shvatite, kreteni jedni, rocker se ne postaje.

90-e: Amerika- Nirvana, GB- Oasis, Blur, Rosesi

Što da kažem. Oasis je dakako kvalitetniji i popularniji od Gunsa i Nirvane zajedno, no svejedno je komercijala. No kvalitetna komercijala. I da, možda se furaju malo na Beatlese, no zbilja minimalno. Nirvana, je smeće, Cobain je malo kretensko govno, neka gori u paklu. Papak se nije mogao suočiti s činjenicom da je kreten i da ima kvocijent inteligencije kojem i kokoši ne zavide, pa si je procvilio glavu sačmom. Hvala dragom bogu. Čuo sam da nisu naišli na ostatke mozga kad su našli njegovo truplo.

Cajkaši + Prljavci

Ok, zadnji, ne jer su najgori. Dapače, vas barem ima malo, tj. samo u Lijepoj Našoj. Cajke nisu glazba, crknite, trebe spaliti te vaše klubove. A Prljavci, bili ste ok s Bogovićem. No s njim ne bi uspjeli. Te da kao svaki pošteni glazbenici rade glazbu u koju vjeruju i padnu sa stilom (umjesto da podilaze publici a ne vjeruju u ono kaj rade) oni postaju papani. Krepajte, prestanite svirati!

I tako. Bolje se osjećam.

27.11.2006. u 18:24 • 10 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.11.2006.

Denim, kava, cigarete i Arkadija

Know about that way
The way they'll make you pay
And the way they make you toe the line
I'll sever my ties
Oh, I'm so clever
You're so clever but you're not very nice
So fuck forever
If you don't mind
I'm stuck forever
In your mind, your mind, your mind

Fuck Forerver, Babyshambles


I ne, ovi liriksi nemaju nikakvo skriveno značenje, tj. ne poručujem ih nikome. Jednostavno su mi predobri. Da ne bi bilo svakakvih pretpostavki. A kao da ovo i neteko čita, tak da mi je prilično svejedno.

Trenutno plovim prema Arkadiji. I ništa me ne može spriječiti. Osim možda horde sotonista i KKK-ovaca.

Neki čudni Zagreb

Dakle, ovo je vjerojatno bio najgluplji san koji sam ikad sanjao. Ali zbilja. Dakle, isprve se trebam naći s Tanom koja je u Zvuku, a ja u tramvaju koji se vozi nekom gadnom pripizdinom, dapače selom. I nema šanse da stignem. Onda se nalazim u nekom parku koji ima nekakve kamene zidine. I s tih zidina Bodulica drži govor, a ja gubim živce i gađam je šljunkom. Zadnja scena je da smo u Tkalčikoja ne ide uzbrdo, nego je skroz ravna. I da, u njoj su dvije crkve... Katolička i Sotonistička koja se udružila s KKK. I naravno, Kuffner, Jan, Miki i Ja se šećomo Tkalčom kad vidimo gomilu KKK-ovaca i Sotonjara s bakljama kak ide prema crkvi. Kuffner ih želi tući, a u početku i ja. No onda nas Miki i Jan nagovore, i damo šturu, a dio njih za nama. Gadno.

Denim

Jesen je u punom jeku u mom gradu. Putevi su prekriveni žutim i crvenim tepisima, koji nekako čudno šuškaju kad po njima hodam. Nebo često mijenja boje, od svjetlo plavog nastaje sivo, koje onda prokrvari, te kad sunce ode postane boje tamnog trapera (ne krivolovca). Moje omiljeno doba godine što se vremena tiće, ne škole. Jer škola je sad u punom jeku, dosada je na maksimumu. Osim što je štrajk! Toooooooo! Samo naprijed! Mi vas volimo i podržavamo! Jupi! Er da.

Plovidba prema Arkadiji kreće. Ukrcavam se na naš brod, kakav brod? Ogromni drveni jedrenjak s propelerima koji klizi kroz zrak. Kako se zove? Još nismo ime smislili. Posada? Zasaad samo Miki i ja, ako netko se želi ukrcati, neka samo stopira.

Brod se pokreće i vine se visoko u zrak, tamo među oblake, gdje se anđeli grudaju.


Kava


Nema boljih dana za kavu. Jesen i zima kao da su stvoreni za kavu. Samo kaj se često ne stigne. Razlog? Ne, nije samo škola kriva, iako nam program je prenatrpan. Ali, može se. Uvijek se može. Samo je motivacija problem. No profesori umjesto da nam daju nade govore nam kako nećemo upasti na faks.

Kava ubija, znamo, o znamo. No kave, kave, kave kanem! Jer utjehe u vodi nema. Kako sam poetičan.

Cigarete

Nešto s čim nemam veze već duže vrijeme. No ipak, nemate pojma kakav gadan ne-pušački polaritet imam. Dim uvijek, ali UVIJEK ide prema meni. No nema beda. Pitam se da li u Arkadiji cigarete rastu na drveću. Ako da, koje? K'o bog raste stoša. Er, da. Ne pitajte.

You look better then the last time,
but you still look better from afar,
the life that you wanted was not in store,
You're being the dark horse again

8 dead boys, Babyshambles


Kakvu sreću morate imati. Da sjedite na pivi kod Šefa, zajebavaš se s frendovma, kad ono, počneš pričati kako ste ti i Matko imali fiks ideju osnovati šahovski klub. I onda kažeš kako je prof. Osmokrović to preozbiljno shvatila. Kad ti se javi tip sa stola do, i kaže da je on jezin sin. Pa te još jedan pita imam li prof. Seljan iz biologije. Naime, to je njezin sin. Zajedno s još nekom cijelom ekipom iz četvrte, prije neke dvije generacije. Oh god. Škola me prati. Imam sreće kaj nisam pljuvao po pofama. Phew.

Nakom duge plovidbe u vidik nam dolazi lebdeći otok. Viskoke planine, duge zelene livade. Iskrcavamo se, i istražujemo. I ne, ne raste stoša na drveću, Lucky Strike i Davidoff. Kuffner skače od sreće. Ja se izležavam na travi i imam nekakav cvjetni vijenac na glavi. Mislav se žali da nema WC-a.Uskoro nam se i drugi pridružuju ovdje. No moji demoni nikada ne miruju.

Arkadija

Oduzela mi je smisao, opet. Zajebala me, ostavila me na milost i nemilost ovom gradu. Kako ponovno gubim volju za sve? O zašto, o jebemu zašto? Pa došao sam u Arkadiju, ne bi trebalo biti problema. Niti ih nema, osim u mojoj glavi.

Arkadija? Beskonačna prostranstva savršenog krajolika. To je pjesnikov kutak. Kako doći do tamo? Da ti dam nekakve smjernice? 50 km istočno od raja, 15 m južno od Zapruđa, 15 m istočno od Sopota. Ne, dečki i cure, sorry. Do tamo se ne dolazi tako. Nalazite ju u onim sitnicama, onim najmanjim čestica na koje se mnogi ne obaziru. U smijehu vjetra, u mirisu asfalta nakon ljetne kiše, u prvom snijegu u Utrinama. To je kada slučajno krivo skrenete i naiđite na neku Arkadijsku livadu, makar samo na trenutak divite se tom malom raju. Jer to je ono kaj vas spriječava da se bacite sa zgrade ili prerežete vene. Teška je poput naših snova, ponekad i teža, a i beskonačno široka. To je ono što mene tješi.

I da, volim Arkadiju. Jako je volim. No trenutačno teško nalazim u sitnicama, jer nemam dovoljno strpljenja, a ni volje za promatranjem sitnica. Trenutno sam u komi. I to zbog cure. Opet.

Koji kurac si dozvolim da mi se takve gluposti dogode? Samo jedna mala gesta, jedna mala gesta me ubacila u bed. Što mi je? Zar postajem jebeni emer? Ne. Oni samo sjede i plaču. Je se iživljavam na tipkovnici.

Zašto, o jebemu zašto? Srijedo, o srijedo, što li ćeš mi donjeti?

19.11.2006. u 12:53 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.11.2006.

Boys don't cry

I would say I'm sorry
If I thought that it would change your mind
But I know that this time
I've said too much
Been too unkind

I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try and
Laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry

I would break down at your feet
And beg forgiveness
Plead with you
But I know that
It's too late
And now there's nothing I can do

So I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try to
laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry

I would tell you
That I loved you
If I thought that you would stay
But I know that it's no use
That you've already
Gone away

Misjudged your limits
Pushed you too far
Took you for granted
I thought that you needed me more

Now I would do most anything
To get you back by my side
But I just
Keep on laughing
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry
Boys don't cry

Boys don't cry, the Cure


Attempt to knee god in the balls, take # 2356

Kaj da kažem, baš kad sve krene preme boljem, mora se nekimkurac dogoditi, Karma, sila teže svijetom vlada. Napokon kada pustim krila i idem nabiti bogu koljeno u jaja se neki jebeni zid pojavi i ja se u njega zabijem. I da, padnem, krila mi se slome, a meni ponovno treba pun kurac da se obnovim. Zakon svemira ne? Barem mi život nije ravna linija, bez uspona i padova. Jer usponi i padovi definiraju naš karakter, pogotovo padovi. Kaj te ne ubije, ojača te. Osim ako nisi bijedni beskičmenjak ili romantičarski 'junak'.

Ali jebiga, na školskom planu ide sve dobro. Tj. kreće se nabolje. Oh dovraga, sad sam se ukleo. Bolje da ne pričam o tome. No jednom ću i ja nabiti bogu koljeno u jaja, možda se onda prestane cerekati i raditi od mog života tragi-komični horror-show. Novi žanr? O da. Jebeš Big Brother, to je za imbecile. Gledajte mene. Ja imam bolje provale, koje nisu vezane za nedostatak obrazovanja i stvarčice između ušiju. Kako mogu ljudi biti tako jadni i gledati taj jebeni Big Brother. Kaj im njihov život nije dosta, pa a gledaju gomilu jadnih kretena kako se karaju, spavaju te tuširaju. Voajeri.

Ja sam dečko iz predgrađa

Vrtim strašno čudan film. Eh da, to je legendarna stvar. No ovih dana misli mi jesu čisti spleen. Ergh. Jebeni Onjegin. Koja faking jadna lektira. On je kriv.

Ok, čuudno. Prije petnaest minuta je bio dan, kak je odjednom mrak? No dobro.

''Svake godine kad Prosinac zaspi,
i onaj onaj koji ne svraća,
ipak navrati...

U gomili njega prepoznat će ljudi,
jer gazda jaši na srebrnoj dudi...''


Snijeg. Želim snijeg. Želim grudati ljude. Želim raditi snježne anđele. Volim Utrine. Ljudi iz centra nas uvijek podrugljivo nazivaju provincijalcima. Neka mi se jave kada budu imali ovoliko prostora za igru, nogomet. I neka mi se jave kada budu mogli izaći iz kuće a da ih ne pogazi auto. Kažu, u centru nikad ne izbijaju sranja. Nema šori. Da, zato se mafijozi tamo raketama gađaju. Želim slučaj momci. Držite se vi tog centra. Mi ćemo samo kod vas na kavu dolaziti, a i u kino, sve dok se ne otvori shopping centar + kino u Sigetu. Centar se seli južno. Znate li da stan u Utrinama i Zapruđu vrijedi više nego u centru?

Ponovno pitanje maturalca. Ševa kaže da bi nas ona rado vodila u Amsterdam. No raska ne bu, fak. Kaj ne kuži da se mi možemo napušiti/napiti/poševiti s kruvom i na Kreti. Ah da. Samo u Amsterdamu to radimo legalno, u toplini Coffee shopova.

Želim ići na kave. Nije mi važno s kim. Želim na kavu.

13.11.2006. u 19:17 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.11.2006.

Izvukla si cigluuuuuuuuuu (nazalni krikovi)

Sretan sam, jako. Kako jednostavne stvari čine čovjeka sretnim, kao odlazak na kavu, dizanje obrve (gah, još to nisam naučio raditi), vruća čokolada. Mislim da više neću ni prismrditi alkoholu, vruća čokolada rules. Jan i ja smo Final Fantasy Fanatics. Ne da smo prešli sve igre iz FF serijala, te zname ama baš sve likove, tajne, nego smo s još jednim tipom (zaboravih mu ime, ali je dobio FF XII iz Amerike) odlučili osnovati tribute bend za FF, i da, svirati ćemo glazbu iz FF serijala koja je btw. prejebena. Ah divno. Ovi praznici su pri kraju, nije fora. I hate school. I really do.

Marija, mrtva si. Ovo u subotu ti neću oprostiti, nema šanse. Mislim stvarno gah...

A kaj sad? Nedelja prijepodne, ja kljucam po tipkovnici, trebao bih učiti povijest. No nema mi smisla. Nemam motivacije, ali nula posto. No i dalje se kretenski smijem, jer zima je skoro pa počela, ne smijem upasti u depru, jer onda iz nje ne budem izlazio do proljeća, a to ne lijepo. Mislim da se moja osobna Arkadija još malo proširila, malo više na sjever. Nemam o čemu pisati, no krasno. Kao da inače imam. Gah. Ako se ovako nastavi ovo će završiti kao diary post, a to ne dobro. Mislim da bi ljudi koji pišu blogove trebali što manje pisati kaj su radili (osim ako nije very zanimljivo) ovaj tjedan, i više pisati svoja razmišljanja i tako, to je smisao ovoga. Mislim post na blogu tipa: '' Bio u (enter birc name), napio se, zbario nešto, rigao u WC-u, mama i tata nisu skužili. '' Iskreno, koga briga koga ili što si bario/la/lo? Dovoljan mi je moj život, kaj me zanima kaj ti radiš? Kaj god...

E da, Marija, nisam po nikome ovih dana pljuvao, ni po glazbi, nipočemu, a onda ti dođeš, i paf, počnem pljuvat' po pAnku, pa prokleta bila. Baš mi je dobro bilo krenulo. Ni to ti neću oprostiti.

U Zvuku su puštali Pipse, skvič. Bijah tamo na kavi s Tanom kad odjednom čujem intro MALENE, pa su skoro cijelu Dernjavu pustili te djelove Astairea. Šteta kaj se malo ljudi sjeća tog prejebenog benda. Ali bitno je da svi vole Prljavce i Parni Valjak, glazbu 'zbljuv' kategorije. Kaj je bilo s vremenom kad je naš Balkanski rock bio slavan, Pipsi, Vještice, Partibrejkersi, Psihomodo, Bare, Let 3? Sada su svi na cajkama, glazbom 'zbljuv na dvjestopedesetmilijarditristomilijunadvjestopedesetšesttisućačetristopedesetišestu' kategorije. Ako to patetično skvičanje popraćeno seljačkom glazbom odsvirano na gitarama i sl. možemo uopšte nazvati glazbom. To nema umjetničku vrijednost, ni u jednom pogledu. Daj pročitajte riječi tih pjesama (ja sam nažalost imao prilike, grčio se od smijeha sljedećih petnaest minuta), pa jer se to može uopće nazvati pjesmom? Tako imbecilno, tako kretenski, ma gah! Odo ja vrtit žarulje...

*pokušava podići obrvu*

Gah, fak...

headbang

E da, obavezno, odite na youtube.com

te upišite

bozesacuvaj

Iznenadit ćete se. Svi ti stari rockeri na jinglu za prometne znakove.

05.11.2006. u 12:16 • 12 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nemoguća Varijanta

Vječna naklapanja u Utrinama, Zapruđu i Središću, mojoj osobnoj Arkadiji. Gdje ćete saznazi sve o Vesni, Bobu, pandi s mlijekom u očima, intergalaktičkom sudu, te koji je smisao postojanja nas bijednih zemljana. Sada imam sanjke Djeda Mraza( duga priča). I kako su me sobovi iznevjerili,zaposlio sam pandu s mlijekom u očima da me vuče.

Ne znam za vas, no moram ponovno otići do Djeda Mraza, ponestalo mi je polarnog svijetla.

Ovdje započinje moja saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, jedna totalno nemoguća varijanta.

Dakle, ja sam.

Sven.

17

IV. Gimnazija

Princ Utrina

Glasnik promukloga glasa

Bas Gitara

Pjesme

Ljevičar

Pipsi

Sunčana strana radijatora

Sanjar

Informirani optimist

Pilot Bez neba

Corto Maltese

San Tropez

Modesty Reverb

Članovi:

mislav/el. gitara/glavni kompozitor/frontmen
sven/bas gitara/songwritter/frontmen
vlatka/mikrofon/dizajner grafički
domagoj/el. gitara
tihomir/bubnjevi
(napomena: nije napisano po važnosti, već kad se tko pridružio bendu ;) )

Akitvnosti:

Samo probe, Mislavovi i moji jammovi, skladanje.
Pobrisao sam par pjesama čijom kvalitetom nisam bio zadovoljan, tako da sada razvijam malo drugačiji način pisanja. I da, bend je poprimio funk/rock štih neki, tako da znate na čemu smo...

kontakti, pitanja, kaj god

modesty_reverb@yahoo.co.uk



Tekstovi pjesama

Do daljneg će biti objavljene pjesme koje su završene, ili koje su približno zavvršene...
(tekst-, glazba-)

the arcadian ark
(sven, miki)

I wish I had a ship
that could sail through the sky,
that would take me away from home,
up and through the clouds,
sail to eternity's end,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden
west of the arcadian landing,
sail towards my happy ending,

my arcadian ak
will take me far away,
to the island of neverland,
above the arcadian glades,
sail towards a better day,

the sky seems so surreal,
like this is all a dream,
breaking the final seal,
the ark, my yellow submarine,

I can only hear the sound of angel wings
through the chime of the crystal bells,
in the violet snowstorm,
where the ice lady sings,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden,
west of the acadian landing
sail towards my happy ending,

space surfer
(sven,miki)

jel' to shuttle?
jel' to sputnik?
jel' to gagarin il' lajka?
ne, to je svermirski putnik
to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

jednom se zgodom
nasukao na napuštenom planetu,
slao je signale svojom sondom
da dođe vučna služba,
i odvuče ga sa svojim brodom,

on će cijeli svemir spasiti,
krivolovce na zvijezde
spriječiti,
i nadu svemiru vratiti,
dok kozmosom
on luta,
fajta se s borgovima
od jutra
do sutra,
jer to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

pilot bez neba
(sven, mislav)

spuštaš si zastavu
gledaš preko save,
gdje je tvoja penny lane?
da li je ukrala sve tvoje snove?

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

on ne sanja već danima
o tome kako vlada nebom,
kao pilot da leti iznad planina,
onaj koji vlada zagrebom,

u tom bijelom gradu
na srebrnoj rijeci,
gdje su svi tvoji demoni sveci,
a gdje ti sveci pomažu u padu,

ti si pilot bez neba,
surfer nebeskih struja,
uzmi sve ono što ti treba
i pusti da stvari dobiju svoj kraj,

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

Neki dobri blogovi, te nešto malo u mojim prijateljima

Chlaf
Dora
Dora
Kenny
Mickey
The Last Alliance
Tanica

Priča o ljudima

U konačnici, moja inspiracija dolazi od ljudi. Ne u prirodi, snovima, već ljudima. I mislim da par jedinaca zaslužuje da ih spomenem na blogu. Jer ipak, svaki je freak, svaki ima svoju priču, i svaki od njih me drži na životu. Ovo su ljudi koji samnom plove premam boljem danu...

Bruno, moj najstariji prijatelj i krizmani kum. Legenda živa, s kojim se nažalost sve rijeđe viđam. Bili smo nerazdvojni kroz cijeli vrtić i osnovnu, i mislim da ćemo to prijateljstvo obnoviti.

Premijer Mislav, čovjek kojeg poznajem gotovo jednako dugo kao Brunu. Moj brat po krvi, te lead guitar i kompozitor u našem bendu. Karakterno suprotne osobe, koje ujedinjene stvaraju magiju, ili se barem tako nama čini. Prijatelj koji ostaje kroz cijeli život, u to sam sto posto siguran. Kao i ja, on je glasnik promukloga glasa.

General Matija Kuffner, je realna osoba. Govori stvari onako kako stvarno jesu, bez imalo uljepšavanja. Čudim se kako s njim uspijem ostati frend kada se razlikujemo po svemu osim kvartu i ponosu (joj da, i po izboru instrumenta, no on je "malčice" bolji). U stanju donjeti pravu odluku čak i pod paljbom heretika. Također je glasnik promukloga glasa.

Jan, vođa sjevernih plemena je bubnjar Last Alliance-a. Čovjek koji me u stanju najviše nasmijati od svih ljudi. Upoznah ga davno, počeh se družiti s njim tek prije godinu dana. Velika šteta, imamo dosta toga zajedničko, ali i dosta toga da se svađamo. Glasnik je promukloga glasa, jedini koji nije iz Utrina.

Baraba je manijak, lik iz crne kronike, i kaj je najgore, ima vozačku, te planira postati sudac. Bježite glavom bez obzira, jer on se ne zeza. Guru najboljih piva. Biti kroner je postajati kroner.

Tana, anđeo s neonskom aureolom, je kao što samo ime kaže, anđeo, pravi. Cura je nešto najbolje kaj mi se dogodilo, i svaki opis je suvišan. I ne, nije mi to cura, to mi je prijateljica.