I would say I'm sorry
If I thought that it would change your mind
But I know that this time
I've said too much
Been too unkind
I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try and
Laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry
I would break down at your feet
And beg forgiveness
Plead with you
But I know that
It's too late
And now there's nothing I can do
So I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try to
laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
I would tell you
That I loved you
If I thought that you would stay
But I know that it's no use
That you've already
Gone away
Misjudged your limits
Pushed you too far
Took you for granted
I thought that you needed me more
Now I would do most anything
To get you back by my side
But I just
Keep on laughing
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry
Boys don't cry
Boys don't cry, the Cure
Attempt to knee god in the balls, take # 2356
Kaj da kažem, baš kad sve krene preme boljem, mora se nekimkurac dogoditi, Karma, sila teže svijetom vlada. Napokon kada pustim krila i idem nabiti bogu koljeno u jaja se neki jebeni zid pojavi i ja se u njega zabijem. I da, padnem, krila mi se slome, a meni ponovno treba pun kurac da se obnovim. Zakon svemira ne? Barem mi život nije ravna linija, bez uspona i padova. Jer usponi i padovi definiraju naš karakter, pogotovo padovi. Kaj te ne ubije, ojača te. Osim ako nisi bijedni beskičmenjak ili romantičarski 'junak'.
Ali jebiga, na školskom planu ide sve dobro. Tj. kreće se nabolje. Oh dovraga, sad sam se ukleo. Bolje da ne pričam o tome. No jednom ću i ja nabiti bogu koljeno u jaja, možda se onda prestane cerekati i raditi od mog života tragi-komični horror-show. Novi žanr? O da. Jebeš Big Brother, to je za imbecile. Gledajte mene. Ja imam bolje provale, koje nisu vezane za nedostatak obrazovanja i stvarčice između ušiju. Kako mogu ljudi biti tako jadni i gledati taj jebeni Big Brother. Kaj im njihov život nije dosta, pa a gledaju gomilu jadnih kretena kako se karaju, spavaju te tuširaju. Voajeri.
Ja sam dečko iz predgrađa
Vrtim strašno čudan film. Eh da, to je legendarna stvar. No ovih dana misli mi jesu čisti spleen. Ergh. Jebeni Onjegin. Koja faking jadna lektira. On je kriv.
Ok, čuudno. Prije petnaest minuta je bio dan, kak je odjednom mrak? No dobro.
''Svake godine kad Prosinac zaspi,
i onaj onaj koji ne svraća,
ipak navrati...
U gomili njega prepoznat će ljudi,
jer gazda jaši na srebrnoj dudi...''
Snijeg. Želim snijeg. Želim grudati ljude. Želim raditi snježne anđele. Volim Utrine. Ljudi iz centra nas uvijek podrugljivo nazivaju provincijalcima. Neka mi se jave kada budu imali ovoliko prostora za igru, nogomet. I neka mi se jave kada budu mogli izaći iz kuće a da ih ne pogazi auto. Kažu, u centru nikad ne izbijaju sranja. Nema šori. Da, zato se mafijozi tamo raketama gađaju. Želim slučaj momci. Držite se vi tog centra. Mi ćemo samo kod vas na kavu dolaziti, a i u kino, sve dok se ne otvori shopping centar + kino u Sigetu. Centar se seli južno. Znate li da stan u Utrinama i Zapruđu vrijedi više nego u centru?
Ponovno pitanje maturalca. Ševa kaže da bi nas ona rado vodila u Amsterdam. No raska ne bu, fak. Kaj ne kuži da se mi možemo napušiti/napiti/poševiti s kruvom i na Kreti. Ah da. Samo u Amsterdamu to radimo legalno, u toplini Coffee shopova.
Želim ići na kave. Nije mi važno s kim. Želim na kavu.
Post je objavljen 13.11.2006. u 19:17 sati.