Moj (ne)život...
Ništa od bijelog Božića, razočaran sam. Ne jer Božić nije bijel, jebe mi se za Božić, nisam vjernik, no moj Zagreb ostaje siv. Dakako i dalje je ljepši od većine drugih gradova, no nedostaje taj štih. Štih koji djeca pamte do kraja života iako toga nisu svjesni. Ok, ponovno bljezgarim gluposti. Fak.
Nemojte gledati Donnie Darko, počet' će te sumnjati u sve oko vas, a pogotovo u svoj zdrav razum.
A nova godina se bliži, ja bolestan. Iskašljao sam krv jučer, no danas je bolje, jer sam sve moguće anti-grloboljne metode iskoristio, temperature nema, samo iritirajuća glavobolja. Mislim da će biti bolje do nove, koju slavim gdje? Gud kvešćn.
Zadnjih par dana izlazim van samo s Janom, ne, ne onom iz mog razreda, već onim Janom iz Last Allaince-a, te Mikijem, a nedavno se bilo i na njihovoj probi. A kaj Miki i ja radimo? Nove stvari. Vježbamo, jammamo, i pripremamo jedan guerilla gig. No o tom, potom.
Bolesni snovi opet su počeli, da li zbog utjecaja bolesti ili mojeg uma koji postaje sve bolesniji, ne znam. No Gandalf je očito meni jako bitna figura u životu.
Interview s Gandalfom i Sauronom
Dakle, bijaše sunčan dan, te smo Gandalf i ja sjedili na terasi Green Dragon Inn-a. Sunce nas je grijalo, a piva je bila hladna, Gandalf je i dalje bio siv i namigivao je konobaricama hobbitskim, na moj opću užas. I naravno, prije toga sam ga čekao neko vrijeme. Bilo je vrijeme poslije Rata za Prsten i meni nikako nije bilo jasno kako je Sauron živ.
Ja: Dakle Gandalfe, prije nego što vaš cijenjeni kolega dođe započeti ću vas ispitivati-
Gandalf: O čemu?
Ja: Čemu god.
Gandalf: Čak i o mom seksualnom životu.
Ja: Haha, dobra.
Gandalf: Mladiću, vi mislite da to što sam star znači da nisam više sposoban za ševu?
Ja: Pa sumnjam da koristiš viagru.
*udarac štapom po piksi*
Ja: Dakle, kako se osjećate nakon pobjede u ratu?
Gandalf: Kakvo glupo pitanje.
Ja: Pa nije, baš je očekivano pitanje, i sve zanima.
Gandalf: Rađe pitaj nešto neočekivano.
Ja: Ovaj... je li istina da ste viđeni u krevetu s četvoricom hobbita?
*udarac štapom po piksi. Baš se spremam postaviti sljedeće pitanje kada nas narančasta svjetlost zabljesne*
Sauron: I SEEEEE YOUUUUUUU!
*svi, uključujući susjedne hobbite*
SHUT UP!
Sauron: Ali stvarno vas vidim!
Ja: No super, daj se sjedni...
*Gandalfov podsmijeh*
Sauron: Jako duhovito.
*pročišćavam grlo*
Ja: Dakle, kako to da nisi mrtav?
Sauron: Smiješna priča, dakle, nakon što je onaj mali peder ubacio prsten u plamen Mount Doom-a, srušio sam se, to ste vjerojatno svi vidjeli na direktnom prijenosu bitke, bilo je čak i replaya. I što da kežem nego, sada sve vidim, ja sam spotlight u obliku oka.
Ja: Nadasve zanimljivo, dakle Gandalfe, kako to da ste sivi?
Gandalf: Boga mi, pogledaj, Zahovič i Roy Keane.
Odjednom smo se našli na konjima, bježeći od Zahoviča i Roy Keana, zajedno s Janom i Mislavom.
Dakle, previe Tolkiena za mene druškani. Mrzim Božić. Jebena rodbina i sl. No ajde, barem imam tonu čokolade, i o da, sugar overdose. Mrnjau.
Gdje mogu kupiti pande s mlijekom u očima? Jer Gandalfu trebaju, i to pod hitno.
Post je objavljen 29.12.2006. u 21:22 sati.