Dakle, zadnji post prije mog grand odlaska u Irsku...
Školske uniforme (zaboravih staviti u prošli post)
Novi san...
Kao da mi nije bilo dosta škole, nego je sad i sanjam. Dakle, neki novi usrani zakon je došao da svi gimnazijacli moraju unifrome nositi. Svaka gimnazija ima svoje boje, a moje divna IV-a ima crno sa crvenim detaljima. Uniforme se onak kao u Japanu, dakle cure i kvazi-minjacima i nekakvim bluzama te mašnama a dečki u onim standerdnim uniformama. Naravno, u snu nas par... točnije Matko, Mislav, Travica, Bodul, Loforče, Dany, neki tip koji se zove Mark, Ban i ja se pobunimo te si 'malčice' uneredimo uniforme. Stavimo si zakrpe bendova, nosimo ih klošarski itd. Te tako završimo kod Miliše koji misteriozno nosi ustašku uniformu. Glupo ne?
Ye Utrianian Proverbs, iliti Utrinjske provale
1. Ne pljuj slljepcu u lice
2. Ne tuci paraplegičara
3. Ne izbacuj bogalja iz stana osim ako nije agresivan
4. Ne tuci majku lopatom po glavu, ostat će joj ružne uspomene
5. Ne tuci čovjeka s naočalama, tuci ga palicom
6. Ne vucite dijete po stepenicama ispast će mu kapa
7. Ako vučete dijete po stepenicama, prkucajte mu kapu čavlima
More to come...
Idem u Irsku 1.7. Zavidite mi smrtnici, jer ja idem u zemlju zelene boje, Guinessa, Poguesa, Leprechauna i mačaka iz Kilkennyja. Uživati ću u kampusu, i nabaviti se Flogging Molly majicu, a neki poklončiće svojim frendovima. Uglavnom, organizator Jumbo Tours mi je poslao ogromni popis kaj da ponesem. Dobro da još nisu rekli šator i anti-radioakitvno odjelo u slučaju nuklearnog rata. Jeez. Biti ćemo smješteni u Wesley Collegu petnaestak minuta od centra Dublina, tak da će mi biti prejebeno. Još da samo mogu u neki pub ući... *uzadah*
Neki dan čitam na nekom blogu neki retardirani komentar. Život je takav, sjeban, ništa ne možeš učiniti. Nije ni jebeno čudo kaj je svijet sjebam kad svi misle da su samo zrna u masi, i čekaju da ih neka viša sila pomakne. Mislim what the fuck?! Pokrenite se, ako samo stojite ništa se neće dogoditi. Osim što će vam mišići (ne mali miševi) atrofirati. Ah da, život je takav, kaj ja mogu, ajmo samo sjediti na mjestu i čekat da krepamo. Ako imate takav stav stvarno se radije ubijte, takvi ljudi samo zagađuju svijet...
Ah da. Neznam kaj ću sa sobom ovih dana. Igram nogomet, čitam, surfam internet, idem van, spavam, tuširam se dva puta dnevno. Trebam izvaditi osobnu, a nedaaaaaa mi se. Trebam se šišati, a nedaaaa mi se. Bah.
Ok, naišao sam na najbizarniju stvar na svijetu. Omg, ovo nije normalno.
http://sven.com/
WTF?!?! Sajt Svenova diljem svijeta? Kaj rade? Planiraju kako će osvojiti svijet.
Kvalifikacije: Ime ti mora biti Sven
Jeez, kaj još neće smisliti ljudi? Vidio sam i čuo svašta. Od reklama za ekspres-svećenika, pa do Hoyta, ali ovo, je FAKAT....SIIIIIIIICK.
Komentar za Bodul. Curo, ne ubijaj se u pojam tako. Nema potrebe. Frendice te vole, a prošlost je prošlost. Gotova i definitivno prošla.
Uglavnom... dinjica izrasla.
Vrućina, trans, znoj. Koma ljudi, fakat koma. Ali ne bunim se, jer cure napokon više nisu do grla zakopčane. No ova toplina dolazi stvarno kao dobrodošao predah od one jebene hladnoće.
Ironično; ljudi se za vrijeme zime žale na hladnoću i očajnički žele ljeto, a kad ljeto uđe u naše stanove, zavuče nam se ispod popluna, tad ljudi žele da je hladnije. Čovječanstvo nikad nije zadovoljno svojim sadašnjim nivoom, pa traži još, iskorištave sve što može kako bi si život učinio lagodnijim. Čovjek nikada ne miruje, ratuje, kupuje, žuri, ne obazire se na sitnice koje čine ovaj svijet potpunim i tako posebnim. Nda, opet ja sa svojim društvenim kritikama. Jebiga, okrivite Bodulicu i moju sestričnu (i ne, neda mi se stavljati njihive linkove ovdje, potražite ih sa strane), one su me ponukale sa svojim postovima.
I istina je, gledajte klince u školama danas. Svi idu POKUŠATI biti face pa počnu pušiti i piti dok su još praktički u pelenama. Sjećam se kad sam bio mali da sam se pitao zašto neka djeca mogu ostati poslije devet vani, danas znam. Danas su ta djeca u kurcu, nisu samo oni krivi. Nismo ni kužili koliko smo bili sretni dok smo bili tako mali i nedužni, čekajući Djeda Mraza da nam donese poklone. Naravno, taj san nije dugo trajao, jer uvijek mora netko doći i razrušiti tvoj cijeli dosadašnji svijet, govoreći ti da Djed Mraz nije stvaran, te ostale gadosti i gluposti poput one da djecu ne donose rode i te spike.
Meni se to pre-pre-rano dogodilo. Tko mi je kriv kaj sam se sa starijima družio? Nešto prije prvog razreda došla su ta strašna saznanje, tako da sam u NEKIM aspektima rano odrastao. Zašto samo nekim aspektima, pa muško sam, mi ne izlazimo iz puberteta do svojih 40-ih godina. Uvijek sam bio outsider u svom bivšem razredu zbog svojih sarkastičnih, dapače ciničnih primjedbi, pazite, već u drugom osnovne. Sad znam kakav sam idiot bio, trebao sam uživati u tim momentima koliko mogu, a ne biti k'o ta starija ekipa i praviti se kao da sve kužim. Na trenutke mi se čini kao da će se sve u ovom porculanskom svijetu srušiti, da će sve vrijednosti otići kvragu.
Dakle, djeco, ne vjerujte odraslima, Djed Mraz postoji, to što ga nitko nije vidio kako se spušta niz dimnjak ništa ne dokazuje. On je tu, gleda vas, smješi vam se, donosi vam poklone i tako dalje...
And now for something completely diffrent...
Što vam Sven preporučuje od domaće glazbe
Svako sluša ono kaj on hoće, no probajte me poslušati, te odslušati slijedeće bendove. Dosta mi je slušati kako Hrvatska nema kvalietnih bendova, e pa – IMA!
Počnimo s Pipsima, veteranima na našoj glazbenij sceni. Sramotno je da njihova popularnost nije onakva kao ršto je recimo ona od Prljavaca ili sličnih loših bendova. Pipsi se nikad prodali nisu, a glazbeno konstantno sazrijevaju, tako da će te izbjeći jednodimenzionalnost kod njih.
Cirkus je novi hrvatski rock band kojeg je oformirao legendarni bivši gitarist Pipsa, Alan Kračjić zvan Kralja, us suradnju Renata Metessija (Patrola, Zvijezde) te Tribljaša (Laufer). Cirkus je šareni, zabavan bend s veteranima pomješanim s mladim nadama (osjećam se k'o Blažičko zbog ove izjeve) koji je tek nedavno izdao svoj prvi album 'Savršeno Putovanje' pod pokroviteljstvom MENARTA.
Hladno Pivo. Dakle, reći ću da su se oni pomalo prodali, ali ekipa koju Mile ima je prejebena. Možda jesu pomalo repetativni, no ovaj bend se mora voljeti, kao i njihovi klasici. Već su duže vrijeme na sceni, i u boljoj su formi nego ikad.
Lollobrigida, mješavina cabaret-popa i punka, nešto bolesno. Cure (duet) fantastično rade ono kaj rade, i isplati ih se preslušati. Pjesme poput 'Moj dečko je gay' i 'Ružna djevojka' su jednostavno predobre.
The Beat Fleet, hrvatska alternativa. Nisu hip-hop, niti rock, oni su jednostavno, ma TBF. Kod njih nema okolišanja, jasno pokazuju svoje stavove u svojim tekstovima, a stvari poput 'Alles gut' su odlične za opustiti se.
CRO/PUNK scena ima svojih svjetlih točaka. Od FNC Diverzanata, do KUD Idijota, pa do Nedostaka Memorije i Mikrofonije i tih brija. Dečki ne sviraju nešto bogznašto virtuozno, no u Punku to nikad nije bilo. Feeling koji dolazi uz pjesmu čini Punk.
Goru Usssi Winetou i Franci Blašković, ludi Istrijani, kaj da vam kažem. Totalna alternativa, nemam blage koliko su oni albuma ove godine objavile, a kamoli prošle, no Franci ima prokleto moćan glas. Čujte i počujte o vi bijednici.
Naravo, ima toga i još, no ove se isplati slušati.
Dakle, zadnji sam vam put išao preporučiti par komedija, a danas su na lageru knjige. Ako me se netko samo jebeno usudi pitati koji kurac nisam stavio ona smeća Dana Browna u popis jebeno ću ga propucati. Shvatite ovo svi koji to čitate, to je smeće, trash literatura koja se da jednom pročitati i onda se odbaci!
A najluđe mi je kad ljudi ništa ne čitaju pa odluče nekaj čitati pa im ljudi to preporuče, gah! Smeće, smeće, smeće!
Dakle, počnimo.
Ponoćni Kauboj, by James Leo Herlihy
Možda ste gledali film ovo ljeto, no knjiga je puno bolja. Dakle, perač posuđa iz malog provincijskog grada na američkom zapadu, Joe Buck, ljepotan i kauboj, odlučuje se kao i mnogi drugi na potragu za slavom u velegradu svih velegrada, velikoj jabuci, New Yorku. Naivni kauboj misli se zaposliti kao žigolo u velegradu, no to ispada teže nego što je mislio. Tamo upoznaje Rizoa koji mu nudi pomoć. Priča ima kvazi-tragičan završetak.
Sunčana strana radijatora, by Igor Čumandra
Bizarne pripovjesti autorova djetinjstva koje su gotovo na rubu fantazije. Genijalan smisao za humor koji neće svima sjesti, no knjigu se isplati pročitati. Evo jedan ulomak...
S kemikalijama sam se susreo vrlo rano. Išao sam u drugi razred osnovne kada sam iza škole mijenjao školsku torbu za kutijicu paste za cipele i pla sapuna s mirisom jabuke. Mislio sam da ću zdušnim miješanjem dobiti puding. Dobio sam osip i proljev. I spalio grlo za neko vrijeme. Drugi susret bio je u Maksimiru i bila je to čista droga. Otišli smo na jezero gdje je otac unajmio čamac. Dok smo sjedili u vrtnoj restauraciji srknuo sam malo maminog kruškovca i bakinog mentol-likera. Ta je znala što treba piti. Kad smo ušli u čamac, nagnuo sam se preko ruba i u vodi vidio neku facu sličnu svojoj.
Inače, Čumandra uređuje rubriku Zeleni Kader na stranici Pipsa.
Kod Alberta, Velibor Čolić
25 priča, 25 ljudi bez sutrašnjice. Totalno opičena knjiga koja je must za pročitati. Dakle, Kod Alberta je birc, birc za last-chancere. Lnjiga je fakat prejebena.
Sve o jednom dječaku, Nick Hornby
Ne mislim ni objašnjavati kaj je to ak niste čuli za to. Ako nemate blage kaj je to, onda ste zbilja ignoramusi. Priča o dječaku koji je totalni outsider. Dead duck day, lol.
I naravno, ne mislim ni reklamirati svog starog.
I sad je dugi vikend tu, a feeling je još takav da mislim da kad se probudim da imam nekaj za učiti. Ali da, nogomet, Tolkiens, Internet,s spavati. Ah, divan je život taj. Evo trenutno vam pričam svoje doživljaje pod utjecajem jabukovače i koktela s zlatnim i bijelim rumom. I nije mi bed. Neki se ljude žale na moj oh-so-funky dizajn. E pa, jebe mi seeee! Meni je zakon, i ne budem ga mijenjao. Crna je za ljude koji se boje obući u druge boje. Ja volim šarenilo i proljeće. I ne, nisam gay, samo volim takve boje.
Divno je buditi se ujutro s mislima da imam nastavu, a onda se sjetiti da je ljeto tu. Budim se rano, odem po Mislava, trčimo po nasipu, odmor, internet, nogomet, van, internet repeat. Svetsko prvenstvo. Ne kužim cijelu tu maniju, da ok, ali gledati svaku jebenu utakmicu. Haljoo? Imate li vi život? Da, gledam i ja tekme, ali ne svake. Ono, Ganu tu i tamo, kao i Englesku, i of kors, Horvašku.
Naši neobično dobro igraju, i reći ću samo da je šteta kaj remi nismo izvukli. A tek navijači, svaka im čast. Lijepo je viditi Boyse i Torcidu kako se ne kolju međusobno.
Ljudi ne kuže da pjsema 'Nogomet' ne slavi baš nogomet. Ono haljoo, sve je super i sve je za pet, kad si muško i voliš nogomet, ušlagiran i agresivan, ja sam dušo predivan. Kind of self-explanatory, yes? Yes! Oh noes! Ze Geremans are coming! Ratatatatatatata!
Ugodne vam praznike želim ljudi moji dragi, javim vam se kad imam nekaj zanimljivije za pisati.
Bwahahahahhaha
*tresu me halovi*
desni klik je obavezan o(^_^)o
i usput dizajn baj Vlatka D Sestrična*klikklik*
Preludij- Autorove misli
Nakon 9 mjeseci patnje i pišanja krvi došao je kraj. Napokon, ja sam slobodan. Kraj, gotovo je, već osjetim miris dugog ljeta, već jedva čekam onaj osjećaj kad se budem budio, znajući da je ponedeljak a da nema škole. Radujte se narodi...
Crescendo- Petar Pan Sindrom
Približava se i taj dan. Dugi vikend počinje, dugi, topli vikend. Pun leptirića, zabave i neuravnoteženog surfanja po internetu. Ah da, divota. Ne? Ne budem ne Ferdinande išao, idem Irsku tad. Bed. No biti će i drugih prilika.
Vodio sam klince po školi ne otvorenim danima. Osjećam se poput Harona, vodim duše u propast. Samo kaj ne dobivam plaću za to. Žalit ću se sindikatu. Uforao sam se u brit-pop. Tako su dobri bendovi, Kasier Cheifs, Oasis, Ferdinandi, Arctic Monkeys, Radiohead, Blur. Predobri su. Borio sam se do zadnjeg daha, isparavio sve kaj se dalo ispraviti. Ne padam ništa, daleko od toga, biti će kojih 3.8, I rock. E da, Ban; bolji sam od tebe, gwahahahahahahahahahahaha! Izgubio si, ha!
Ime benda će biti Petar Pan Sindrom, kaj nije fora?
...san...
Intermezzo- Ze Germans are coming...
Utrine, 1941. g. Šteta kaj Utrine nisu postojale do tek trideset godina kasnije, no nema beda. E da, i ja sam živ, kao i moji parents. No nazad na priču.
Dakle, roditelji i ja mirno živimo naš život, uživamo u internetu i svim blagodatima tehnlogije iako je 1941. i nemre nam biti bolje. No onda jedan dan skužim da je neka sleezy izgledajuća osoba ispred zgrade, malo podsjeća na gestapovca. 15 minuta kasnije dolazi kamion pun sivo obučenih vojnika. Susjed nam panično kuca na vrata i viče da su nas došli streljati. Nema nam spasa, kraj. No starci i ja skačemo kroz balkon (2. smo kat) i bježimo dalje od njih. Kao, mi ćemo osnovati resistance. Tu se sve prekida, glupo...
Ljudi nisu ni svjesni da posjeduju dva najbolja grafička engina, san i maštu. To je otužno...
Decrescendo- Taj fenomenalan dan
I da, utorak, nemam više kaj raditi. Finito, gotovo, sloboda! Stvarno nemam uopšte osjećaj, no sa novodobivenim slobodama će i taj osjećaj doći. Prosjek mi je 3.73, nešto niži od očekivanog, no libo me racku, fućka mi se. Sutra idem na razrednu sjednicu, a u subotu na Banov tulum.
I da, napokon je toplooooooooo!
Downloadao FF Advent Children, još uvijek pod utjecajem, gah, film je predobar. Iako ga nitko tko nije FF7 igrao ne bi skužio. No ipak, ludilo. W00T! Samo dvije stvari moram do kraja školske godine napraviti- ispraviti dvije kulje iz fizike i ta daaaaaaaa! Mirni praznici, no to je teže neg mislite, da ljudi moji, ova škola deprimira u pičku materinu. A raska nam je ok, ali nije neki motivator.
E da, u subotu idem u Veronu i Gardaland s ekipom iz svog te iz 2.b razreda. Should be fun. O da, i imati ću četiri iz biologije, o da, ja sam lud, I rock, o da. Dosadno mi je, neznam na koji da koncert idem, stvarno nemam blage. Ferdinandi su rasprodani a Stonesi skupi u PM. Misfitsi više nisu fora, a ne da mi se ići na koncerte hrvatskih bendova, osim možda s ekipom.
Svi su u kurcu zadnjih par tjedana prije kraja school. ne kužim. Pred nama je dugo toplo ljeto, 3 mjeseca potpune slobode. A onda opet, u krug, i u krug. Sve dok ne dođe dan kada budemo paničarili više nego ikad. Upisi na faks.
Ha, ja imam ideju za faks. Idem u Njemačku, malo spoznavati smisao života i raditi. Pa ću tamo upisati na faks. Gdje? U Műnsteru, sjever Njemačke. Prvo ću jednu godinu raditi i spoznavati smisao svega, a onda tek na faks. Nema žurbe.
Dakle bijah u Veroni. No pošto već jednom tamo bijah nije bilo iznenađenja. Bilo je ok kod Juiliettinog balkona i kipa, no ostatak, ma bleh. No Gardaland. Jedna riječ- SCHREI! Neću ni pokušati poisati face koje smo radili. Nevjerojatno, stvarno. Slike će biti jedan dan objavljene.
A sada, Svenova depra. Zamslite da vas starci nazovu niškoristom, lažovom i arogantnom pizdom. Da vam govore da ništa ne razmišljate i da ak ovako nastavimo da preda mnom nema budućnosti. Da vam dahću za vratom in non-stop govore što da radite. Nije ok, kaj ne? A onda vam još dodđu neke druge prepotentne pizde i useru vam dan i tako to. Znate, prije sam mislio da sam najbolji, da nema boljeg od mene. Da sam genije i face. Hrm da, dolaskom u pubertet (onaj teški) se taj san raspao. Ja nisam poseban, niti ću očito to ikad biti.
E da, da se niste više usudili tražiti me da postam, odjebite. Ovo je moj blog, i jedino što ga pokreće je moja dobra volja...
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vječna naklapanja u Utrinama, Zapruđu i Središću, mojoj osobnoj Arkadiji. Gdje ćete saznazi sve o Vesni, Bobu, pandi s mlijekom u očima, intergalaktičkom sudu, te koji je smisao postojanja nas bijednih zemljana. Sada imam sanjke Djeda Mraza( duga priča). I kako su me sobovi iznevjerili,zaposlio sam pandu s mlijekom u očima da me vuče.
Ne znam za vas, no moram ponovno otići do Djeda Mraza, ponestalo mi je polarnog svijetla.
Ovdje započinje moja saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, jedna totalno nemoguća varijanta.
Dakle, ja sam.
Sven.
17
IV. Gimnazija
Princ Utrina
Glasnik promukloga glasa
Bas Gitara
Pjesme
Ljevičar
Pipsi
Sunčana strana radijatora
Sanjar
Informirani optimist
Pilot Bez neba
Corto Maltese
San Tropez
Članovi:
mislav/el. gitara/glavni kompozitor/frontmen
sven/bas gitara/songwritter/frontmen
vlatka/mikrofon/dizajner grafički
domagoj/el. gitara
tihomir/bubnjevi
(napomena: nije napisano po važnosti, već kad se tko pridružio bendu ;) )
Akitvnosti:
Samo probe, Mislavovi i moji jammovi, skladanje.
Pobrisao sam par pjesama čijom kvalitetom nisam bio zadovoljan, tako da sada razvijam malo drugačiji način pisanja. I da, bend je poprimio funk/rock štih neki, tako da znate na čemu smo...
kontakti, pitanja, kaj god
modesty_reverb@yahoo.co.uk
Do daljneg će biti objavljene pjesme koje su završene, ili koje su približno zavvršene...
(tekst-, glazba-)
the arcadian ark
(sven, miki)
I wish I had a ship
that could sail through the sky,
that would take me away from home,
up and through the clouds,
sail to eternity's end,
all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden
west of the arcadian landing,
sail towards my happy ending,
my arcadian ak
will take me far away,
to the island of neverland,
above the arcadian glades,
sail towards a better day,
the sky seems so surreal,
like this is all a dream,
breaking the final seal,
the ark, my yellow submarine,
I can only hear the sound of angel wings
through the chime of the crystal bells,
in the violet snowstorm,
where the ice lady sings,
all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden,
west of the acadian landing
sail towards my happy ending,
space surfer
(sven,miki)
jel' to shuttle?
jel' to sputnik?
jel' to gagarin il' lajka?
ne, to je svermirski putnik
to je...
space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,
jednom se zgodom
nasukao na napuštenom planetu,
slao je signale svojom sondom
da dođe vučna služba,
i odvuče ga sa svojim brodom,
on će cijeli svemir spasiti,
krivolovce na zvijezde
spriječiti,
i nadu svemiru vratiti,
dok kozmosom
on luta,
fajta se s borgovima
od jutra
do sutra,
jer to je...
space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,
pilot bez neba
(sven, mislav)
spuštaš si zastavu
gledaš preko save,
gdje je tvoja penny lane?
da li je ukrala sve tvoje snove?
nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,
on ne sanja već danima
o tome kako vlada nebom,
kao pilot da leti iznad planina,
onaj koji vlada zagrebom,
u tom bijelom gradu
na srebrnoj rijeci,
gdje su svi tvoji demoni sveci,
a gdje ti sveci pomažu u padu,
ti si pilot bez neba,
surfer nebeskih struja,
uzmi sve ono što ti treba
i pusti da stvari dobiju svoj kraj,
nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,
Chlaf
Dora
Dora
Kenny
Mickey
The Last Alliance
Tanica
Priča o ljudima
U konačnici, moja inspiracija dolazi od ljudi. Ne u prirodi, snovima, već ljudima. I mislim da par jedinaca zaslužuje da ih spomenem na blogu. Jer ipak, svaki je freak, svaki ima svoju priču, i svaki od njih me drži na životu. Ovo su ljudi koji samnom plove premam boljem danu...
Bruno, moj najstariji prijatelj i krizmani kum. Legenda živa, s kojim se nažalost sve rijeđe viđam. Bili smo nerazdvojni kroz cijeli vrtić i osnovnu, i mislim da ćemo to prijateljstvo obnoviti.
Premijer Mislav, čovjek kojeg poznajem gotovo jednako dugo kao Brunu. Moj brat po krvi, te lead guitar i kompozitor u našem bendu. Karakterno suprotne osobe, koje ujedinjene stvaraju magiju, ili se barem tako nama čini. Prijatelj koji ostaje kroz cijeli život, u to sam sto posto siguran. Kao i ja, on je glasnik promukloga glasa.
General Matija Kuffner, je realna osoba. Govori stvari onako kako stvarno jesu, bez imalo uljepšavanja. Čudim se kako s njim uspijem ostati frend kada se razlikujemo po svemu osim kvartu i ponosu (joj da, i po izboru instrumenta, no on je "malčice" bolji). U stanju donjeti pravu odluku čak i pod paljbom heretika. Također je glasnik promukloga glasa.
Jan, vođa sjevernih plemena je bubnjar Last Alliance-a. Čovjek koji me u stanju najviše nasmijati od svih ljudi. Upoznah ga davno, počeh se družiti s njim tek prije godinu dana. Velika šteta, imamo dosta toga zajedničko, ali i dosta toga da se svađamo. Glasnik je promukloga glasa, jedini koji nije iz Utrina.
Baraba je manijak, lik iz crne kronike, i kaj je najgore, ima vozačku, te planira postati sudac. Bježite glavom bez obzira, jer on se ne zeza. Guru najboljih piva. Biti kroner je postajati kroner.
Tana, anđeo s neonskom aureolom, je kao što samo ime kaže, anđeo, pravi. Cura je nešto najbolje kaj mi se dogodilo, i svaki opis je suvišan. I ne, nije mi to cura, to mi je prijateljica.