Vrućina, trans, znoj. Koma ljudi, fakat koma. Ali ne bunim se, jer cure napokon više nisu do grla zakopčane. No ova toplina dolazi stvarno kao dobrodošao predah od one jebene hladnoće.
Ironično; ljudi se za vrijeme zime žale na hladnoću i očajnički žele ljeto, a kad ljeto uđe u naše stanove, zavuče nam se ispod popluna, tad ljudi žele da je hladnije. Čovječanstvo nikad nije zadovoljno svojim sadašnjim nivoom, pa traži još, iskorištave sve što može kako bi si život učinio lagodnijim. Čovjek nikada ne miruje, ratuje, kupuje, žuri, ne obazire se na sitnice koje čine ovaj svijet potpunim i tako posebnim. Nda, opet ja sa svojim društvenim kritikama. Jebiga, okrivite Bodulicu i moju sestričnu (i ne, neda mi se stavljati njihive linkove ovdje, potražite ih sa strane), one su me ponukale sa svojim postovima.
I istina je, gledajte klince u školama danas. Svi idu POKUŠATI biti face pa počnu pušiti i piti dok su još praktički u pelenama. Sjećam se kad sam bio mali da sam se pitao zašto neka djeca mogu ostati poslije devet vani, danas znam. Danas su ta djeca u kurcu, nisu samo oni krivi. Nismo ni kužili koliko smo bili sretni dok smo bili tako mali i nedužni, čekajući Djeda Mraza da nam donese poklone. Naravno, taj san nije dugo trajao, jer uvijek mora netko doći i razrušiti tvoj cijeli dosadašnji svijet, govoreći ti da Djed Mraz nije stvaran, te ostale gadosti i gluposti poput one da djecu ne donose rode i te spike.
Meni se to pre-pre-rano dogodilo. Tko mi je kriv kaj sam se sa starijima družio? Nešto prije prvog razreda došla su ta strašna saznanje, tako da sam u NEKIM aspektima rano odrastao. Zašto samo nekim aspektima, pa muško sam, mi ne izlazimo iz puberteta do svojih 40-ih godina. Uvijek sam bio outsider u svom bivšem razredu zbog svojih sarkastičnih, dapače ciničnih primjedbi, pazite, već u drugom osnovne. Sad znam kakav sam idiot bio, trebao sam uživati u tim momentima koliko mogu, a ne biti k'o ta starija ekipa i praviti se kao da sve kužim. Na trenutke mi se čini kao da će se sve u ovom porculanskom svijetu srušiti, da će sve vrijednosti otići kvragu.
Dakle, djeco, ne vjerujte odraslima, Djed Mraz postoji, to što ga nitko nije vidio kako se spušta niz dimnjak ništa ne dokazuje. On je tu, gleda vas, smješi vam se, donosi vam poklone i tako dalje...
And now for something completely diffrent...
Što vam Sven preporučuje od domaće glazbe
Svako sluša ono kaj on hoće, no probajte me poslušati, te odslušati slijedeće bendove. Dosta mi je slušati kako Hrvatska nema kvalietnih bendova, e pa – IMA!
Počnimo s Pipsima, veteranima na našoj glazbenij sceni. Sramotno je da njihova popularnost nije onakva kao ršto je recimo ona od Prljavaca ili sličnih loših bendova. Pipsi se nikad prodali nisu, a glazbeno konstantno sazrijevaju, tako da će te izbjeći jednodimenzionalnost kod njih.
Cirkus je novi hrvatski rock band kojeg je oformirao legendarni bivši gitarist Pipsa, Alan Kračjić zvan Kralja, us suradnju Renata Metessija (Patrola, Zvijezde) te Tribljaša (Laufer). Cirkus je šareni, zabavan bend s veteranima pomješanim s mladim nadama (osjećam se k'o Blažičko zbog ove izjeve) koji je tek nedavno izdao svoj prvi album 'Savršeno Putovanje' pod pokroviteljstvom MENARTA.
Hladno Pivo. Dakle, reći ću da su se oni pomalo prodali, ali ekipa koju Mile ima je prejebena. Možda jesu pomalo repetativni, no ovaj bend se mora voljeti, kao i njihovi klasici. Već su duže vrijeme na sceni, i u boljoj su formi nego ikad.
Lollobrigida, mješavina cabaret-popa i punka, nešto bolesno. Cure (duet) fantastično rade ono kaj rade, i isplati ih se preslušati. Pjesme poput 'Moj dečko je gay' i 'Ružna djevojka' su jednostavno predobre.
The Beat Fleet, hrvatska alternativa. Nisu hip-hop, niti rock, oni su jednostavno, ma TBF. Kod njih nema okolišanja, jasno pokazuju svoje stavove u svojim tekstovima, a stvari poput 'Alles gut' su odlične za opustiti se.
CRO/PUNK scena ima svojih svjetlih točaka. Od FNC Diverzanata, do KUD Idijota, pa do Nedostaka Memorije i Mikrofonije i tih brija. Dečki ne sviraju nešto bogznašto virtuozno, no u Punku to nikad nije bilo. Feeling koji dolazi uz pjesmu čini Punk.
Goru Usssi Winetou i Franci Blašković, ludi Istrijani, kaj da vam kažem. Totalna alternativa, nemam blage koliko su oni albuma ove godine objavile, a kamoli prošle, no Franci ima prokleto moćan glas. Čujte i počujte o vi bijednici.
Naravo, ima toga i još, no ove se isplati slušati.
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vječna naklapanja u Utrinama, Zapruđu i Središću, mojoj osobnoj Arkadiji. Gdje ćete saznazi sve o Vesni, Bobu, pandi s mlijekom u očima, intergalaktičkom sudu, te koji je smisao postojanja nas bijednih zemljana. Sada imam sanjke Djeda Mraza( duga priča). I kako su me sobovi iznevjerili,zaposlio sam pandu s mlijekom u očima da me vuče.
Ne znam za vas, no moram ponovno otići do Djeda Mraza, ponestalo mi je polarnog svijetla.
Ovdje započinje moja saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, jedna totalno nemoguća varijanta.
Dakle, ja sam.
Sven.
17
IV. Gimnazija
Princ Utrina
Glasnik promukloga glasa
Bas Gitara
Pjesme
Ljevičar
Pipsi
Sunčana strana radijatora
Sanjar
Informirani optimist
Pilot Bez neba
Corto Maltese
San Tropez
Članovi:
mislav/el. gitara/glavni kompozitor/frontmen
sven/bas gitara/songwritter/frontmen
vlatka/mikrofon/dizajner grafički
domagoj/el. gitara
tihomir/bubnjevi
(napomena: nije napisano po važnosti, već kad se tko pridružio bendu ;) )
Akitvnosti:
Samo probe, Mislavovi i moji jammovi, skladanje.
Pobrisao sam par pjesama čijom kvalitetom nisam bio zadovoljan, tako da sada razvijam malo drugačiji način pisanja. I da, bend je poprimio funk/rock štih neki, tako da znate na čemu smo...
kontakti, pitanja, kaj god
modesty_reverb@yahoo.co.uk
Do daljneg će biti objavljene pjesme koje su završene, ili koje su približno zavvršene...
(tekst-, glazba-)
the arcadian ark
(sven, miki)
I wish I had a ship
that could sail through the sky,
that would take me away from home,
up and through the clouds,
sail to eternity's end,
all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden
west of the arcadian landing,
sail towards my happy ending,
my arcadian ak
will take me far away,
to the island of neverland,
above the arcadian glades,
sail towards a better day,
the sky seems so surreal,
like this is all a dream,
breaking the final seal,
the ark, my yellow submarine,
I can only hear the sound of angel wings
through the chime of the crystal bells,
in the violet snowstorm,
where the ice lady sings,
all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden,
west of the acadian landing
sail towards my happy ending,
space surfer
(sven,miki)
jel' to shuttle?
jel' to sputnik?
jel' to gagarin il' lajka?
ne, to je svermirski putnik
to je...
space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,
jednom se zgodom
nasukao na napuštenom planetu,
slao je signale svojom sondom
da dođe vučna služba,
i odvuče ga sa svojim brodom,
on će cijeli svemir spasiti,
krivolovce na zvijezde
spriječiti,
i nadu svemiru vratiti,
dok kozmosom
on luta,
fajta se s borgovima
od jutra
do sutra,
jer to je...
space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,
pilot bez neba
(sven, mislav)
spuštaš si zastavu
gledaš preko save,
gdje je tvoja penny lane?
da li je ukrala sve tvoje snove?
nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,
on ne sanja već danima
o tome kako vlada nebom,
kao pilot da leti iznad planina,
onaj koji vlada zagrebom,
u tom bijelom gradu
na srebrnoj rijeci,
gdje su svi tvoji demoni sveci,
a gdje ti sveci pomažu u padu,
ti si pilot bez neba,
surfer nebeskih struja,
uzmi sve ono što ti treba
i pusti da stvari dobiju svoj kraj,
nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,
Chlaf
Dora
Dora
Kenny
Mickey
The Last Alliance
Tanica
Priča o ljudima
U konačnici, moja inspiracija dolazi od ljudi. Ne u prirodi, snovima, već ljudima. I mislim da par jedinaca zaslužuje da ih spomenem na blogu. Jer ipak, svaki je freak, svaki ima svoju priču, i svaki od njih me drži na životu. Ovo su ljudi koji samnom plove premam boljem danu...
Bruno, moj najstariji prijatelj i krizmani kum. Legenda živa, s kojim se nažalost sve rijeđe viđam. Bili smo nerazdvojni kroz cijeli vrtić i osnovnu, i mislim da ćemo to prijateljstvo obnoviti.
Premijer Mislav, čovjek kojeg poznajem gotovo jednako dugo kao Brunu. Moj brat po krvi, te lead guitar i kompozitor u našem bendu. Karakterno suprotne osobe, koje ujedinjene stvaraju magiju, ili se barem tako nama čini. Prijatelj koji ostaje kroz cijeli život, u to sam sto posto siguran. Kao i ja, on je glasnik promukloga glasa.
General Matija Kuffner, je realna osoba. Govori stvari onako kako stvarno jesu, bez imalo uljepšavanja. Čudim se kako s njim uspijem ostati frend kada se razlikujemo po svemu osim kvartu i ponosu (joj da, i po izboru instrumenta, no on je "malčice" bolji). U stanju donjeti pravu odluku čak i pod paljbom heretika. Također je glasnik promukloga glasa.
Jan, vođa sjevernih plemena je bubnjar Last Alliance-a. Čovjek koji me u stanju najviše nasmijati od svih ljudi. Upoznah ga davno, počeh se družiti s njim tek prije godinu dana. Velika šteta, imamo dosta toga zajedničko, ali i dosta toga da se svađamo. Glasnik je promukloga glasa, jedini koji nije iz Utrina.
Baraba je manijak, lik iz crne kronike, i kaj je najgore, ima vozačku, te planira postati sudac. Bježite glavom bez obzira, jer on se ne zeza. Guru najboljih piva. Biti kroner je postajati kroner.
Tana, anđeo s neonskom aureolom, je kao što samo ime kaže, anđeo, pravi. Cura je nešto najbolje kaj mi se dogodilo, i svaki opis je suvišan. I ne, nije mi to cura, to mi je prijateljica.