Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/arcadia999

Marketing

Dear Santa...

Vrućina, trans, znoj. Koma ljudi, fakat koma. Ali ne bunim se, jer cure napokon više nisu do grla zakopčane. No ova toplina dolazi stvarno kao dobrodošao predah od one jebene hladnoće.
Ironično; ljudi se za vrijeme zime žale na hladnoću i očajnički žele ljeto, a kad ljeto uđe u naše stanove, zavuče nam se ispod popluna, tad ljudi žele da je hladnije. Čovječanstvo nikad nije zadovoljno svojim sadašnjim nivoom, pa traži još, iskorištave sve što može kako bi si život učinio lagodnijim. Čovjek nikada ne miruje, ratuje, kupuje, žuri, ne obazire se na sitnice koje čine ovaj svijet potpunim i tako posebnim. Nda, opet ja sa svojim društvenim kritikama. Jebiga, okrivite Bodulicu i moju sestričnu (i ne, neda mi se stavljati njihive linkove ovdje, potražite ih sa strane), one su me ponukale sa svojim postovima.

I istina je, gledajte klince u školama danas. Svi idu POKUŠATI biti face pa počnu pušiti i piti dok su još praktički u pelenama. Sjećam se kad sam bio mali da sam se pitao zašto neka djeca mogu ostati poslije devet vani, danas znam. Danas su ta djeca u kurcu, nisu samo oni krivi. Nismo ni kužili koliko smo bili sretni dok smo bili tako mali i nedužni, čekajući Djeda Mraza da nam donese poklone. Naravno, taj san nije dugo trajao, jer uvijek mora netko doći i razrušiti tvoj cijeli dosadašnji svijet, govoreći ti da Djed Mraz nije stvaran, te ostale gadosti i gluposti poput one da djecu ne donose rode i te spike.

Meni se to pre-pre-rano dogodilo. Tko mi je kriv kaj sam se sa starijima družio? Nešto prije prvog razreda došla su ta strašna saznanje, tako da sam u NEKIM aspektima rano odrastao. Zašto samo nekim aspektima, pa muško sam, mi ne izlazimo iz puberteta do svojih 40-ih godina. Uvijek sam bio outsider u svom bivšem razredu zbog svojih sarkastičnih, dapače ciničnih primjedbi, pazite, već u drugom osnovne. Sad znam kakav sam idiot bio, trebao sam uživati u tim momentima koliko mogu, a ne biti k'o ta starija ekipa i praviti se kao da sve kužim. Na trenutke mi se čini kao da će se sve u ovom porculanskom svijetu srušiti, da će sve vrijednosti otići kvragu.

Dakle, djeco, ne vjerujte odraslima, Djed Mraz postoji, to što ga nitko nije vidio kako se spušta niz dimnjak ništa ne dokazuje. On je tu, gleda vas, smješi vam se, donosi vam poklone i tako dalje...

And now for something completely diffrent...

Što vam Sven preporučuje od domaće glazbe

Svako sluša ono kaj on hoće, no probajte me poslušati, te odslušati slijedeće bendove. Dosta mi je slušati kako Hrvatska nema kvalietnih bendova, e pa – IMA!

Počnimo s Pipsima, veteranima na našoj glazbenij sceni. Sramotno je da njihova popularnost nije onakva kao ršto je recimo ona od Prljavaca ili sličnih loših bendova. Pipsi se nikad prodali nisu, a glazbeno konstantno sazrijevaju, tako da će te izbjeći jednodimenzionalnost kod njih.

Cirkus je novi hrvatski rock band kojeg je oformirao legendarni bivši gitarist Pipsa, Alan Kračjić zvan Kralja, us suradnju Renata Metessija (Patrola, Zvijezde) te Tribljaša (Laufer). Cirkus je šareni, zabavan bend s veteranima pomješanim s mladim nadama (osjećam se k'o Blažičko zbog ove izjeve) koji je tek nedavno izdao svoj prvi album 'Savršeno Putovanje' pod pokroviteljstvom MENARTA.

Hladno Pivo. Dakle, reći ću da su se oni pomalo prodali, ali ekipa koju Mile ima je prejebena. Možda jesu pomalo repetativni, no ovaj bend se mora voljeti, kao i njihovi klasici. Već su duže vrijeme na sceni, i u boljoj su formi nego ikad.

Lollobrigida, mješavina cabaret-popa i punka, nešto bolesno. Cure (duet) fantastično rade ono kaj rade, i isplati ih se preslušati. Pjesme poput 'Moj dečko je gay' i 'Ružna djevojka' su jednostavno predobre.

The Beat Fleet, hrvatska alternativa. Nisu hip-hop, niti rock, oni su jednostavno, ma TBF. Kod njih nema okolišanja, jasno pokazuju svoje stavove u svojim tekstovima, a stvari poput 'Alles gut' su odlične za opustiti se.

CRO/PUNK scena ima svojih svjetlih točaka. Od FNC Diverzanata, do KUD Idijota, pa do Nedostaka Memorije i Mikrofonije i tih brija. Dečki ne sviraju nešto bogznašto virtuozno, no u Punku to nikad nije bilo. Feeling koji dolazi uz pjesmu čini Punk.

Goru Usssi Winetou i Franci Blašković, ludi Istrijani, kaj da vam kažem. Totalna alternativa, nemam blage koliko su oni albuma ove godine objavile, a kamoli prošle, no Franci ima prokleto moćan glas. Čujte i počujte o vi bijednici.

Naravo, ima toga i još, no ove se isplati slušati.


Post je objavljen 22.06.2006. u 07:19 sati.