Preludij- Autorove misli
Nakon 9 mjeseci patnje i pišanja krvi došao je kraj. Napokon, ja sam slobodan. Kraj, gotovo je, već osjetim miris dugog ljeta, već jedva čekam onaj osjećaj kad se budem budio, znajući da je ponedeljak a da nema škole. Radujte se narodi...
Crescendo- Petar Pan Sindrom
Približava se i taj dan. Dugi vikend počinje, dugi, topli vikend. Pun leptirića, zabave i neuravnoteženog surfanja po internetu. Ah da, divota. Ne? Ne budem ne Ferdinande išao, idem Irsku tad. Bed. No biti će i drugih prilika.
Vodio sam klince po školi ne otvorenim danima. Osjećam se poput Harona, vodim duše u propast. Samo kaj ne dobivam plaću za to. Žalit ću se sindikatu. Uforao sam se u brit-pop. Tako su dobri bendovi, Kasier Cheifs, Oasis, Ferdinandi, Arctic Monkeys, Radiohead, Blur. Predobri su. Borio sam se do zadnjeg daha, isparavio sve kaj se dalo ispraviti. Ne padam ništa, daleko od toga, biti će kojih 3.8, I rock. E da, Ban; bolji sam od tebe, gwahahahahahahahahahahaha! Izgubio si, ha!
Ime benda će biti Petar Pan Sindrom, kaj nije fora?
...san...
Intermezzo- Ze Germans are coming...
Utrine, 1941. g. Šteta kaj Utrine nisu postojale do tek trideset godina kasnije, no nema beda. E da, i ja sam živ, kao i moji parents. No nazad na priču.
Dakle, roditelji i ja mirno živimo naš život, uživamo u internetu i svim blagodatima tehnlogije iako je 1941. i nemre nam biti bolje. No onda jedan dan skužim da je neka sleezy izgledajuća osoba ispred zgrade, malo podsjeća na gestapovca. 15 minuta kasnije dolazi kamion pun sivo obučenih vojnika. Susjed nam panično kuca na vrata i viče da su nas došli streljati. Nema nam spasa, kraj. No starci i ja skačemo kroz balkon (2. smo kat) i bježimo dalje od njih. Kao, mi ćemo osnovati resistance. Tu se sve prekida, glupo...
Ljudi nisu ni svjesni da posjeduju dva najbolja grafička engina, san i maštu. To je otužno...
Decrescendo- Taj fenomenalan dan
I da, utorak, nemam više kaj raditi. Finito, gotovo, sloboda! Stvarno nemam uopšte osjećaj, no sa novodobivenim slobodama će i taj osjećaj doći. Prosjek mi je 3.73, nešto niži od očekivanog, no libo me racku, fućka mi se. Sutra idem na razrednu sjednicu, a u subotu na Banov tulum.
I da, napokon je toplooooooooo!
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vječna naklapanja u Utrinama, Zapruđu i Središću, mojoj osobnoj Arkadiji. Gdje ćete saznazi sve o Vesni, Bobu, pandi s mlijekom u očima, intergalaktičkom sudu, te koji je smisao postojanja nas bijednih zemljana. Sada imam sanjke Djeda Mraza( duga priča). I kako su me sobovi iznevjerili,zaposlio sam pandu s mlijekom u očima da me vuče.
Ne znam za vas, no moram ponovno otići do Djeda Mraza, ponestalo mi je polarnog svijetla.
Ovdje započinje moja saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, jedna totalno nemoguća varijanta.
Dakle, ja sam.
Sven.
17
IV. Gimnazija
Princ Utrina
Glasnik promukloga glasa
Bas Gitara
Pjesme
Ljevičar
Pipsi
Sunčana strana radijatora
Sanjar
Informirani optimist
Pilot Bez neba
Corto Maltese
San Tropez
Članovi:
mislav/el. gitara/glavni kompozitor/frontmen
sven/bas gitara/songwritter/frontmen
vlatka/mikrofon/dizajner grafički
domagoj/el. gitara
tihomir/bubnjevi
(napomena: nije napisano po važnosti, već kad se tko pridružio bendu ;) )
Akitvnosti:
Samo probe, Mislavovi i moji jammovi, skladanje.
Pobrisao sam par pjesama čijom kvalitetom nisam bio zadovoljan, tako da sada razvijam malo drugačiji način pisanja. I da, bend je poprimio funk/rock štih neki, tako da znate na čemu smo...
kontakti, pitanja, kaj god
modesty_reverb@yahoo.co.uk
Do daljneg će biti objavljene pjesme koje su završene, ili koje su približno zavvršene...
(tekst-, glazba-)
the arcadian ark
(sven, miki)
I wish I had a ship
that could sail through the sky,
that would take me away from home,
up and through the clouds,
sail to eternity's end,
all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden
west of the arcadian landing,
sail towards my happy ending,
my arcadian ak
will take me far away,
to the island of neverland,
above the arcadian glades,
sail towards a better day,
the sky seems so surreal,
like this is all a dream,
breaking the final seal,
the ark, my yellow submarine,
I can only hear the sound of angel wings
through the chime of the crystal bells,
in the violet snowstorm,
where the ice lady sings,
all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden,
west of the acadian landing
sail towards my happy ending,
space surfer
(sven,miki)
jel' to shuttle?
jel' to sputnik?
jel' to gagarin il' lajka?
ne, to je svermirski putnik
to je...
space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,
jednom se zgodom
nasukao na napuštenom planetu,
slao je signale svojom sondom
da dođe vučna služba,
i odvuče ga sa svojim brodom,
on će cijeli svemir spasiti,
krivolovce na zvijezde
spriječiti,
i nadu svemiru vratiti,
dok kozmosom
on luta,
fajta se s borgovima
od jutra
do sutra,
jer to je...
space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,
pilot bez neba
(sven, mislav)
spuštaš si zastavu
gledaš preko save,
gdje je tvoja penny lane?
da li je ukrala sve tvoje snove?
nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,
on ne sanja već danima
o tome kako vlada nebom,
kao pilot da leti iznad planina,
onaj koji vlada zagrebom,
u tom bijelom gradu
na srebrnoj rijeci,
gdje su svi tvoji demoni sveci,
a gdje ti sveci pomažu u padu,
ti si pilot bez neba,
surfer nebeskih struja,
uzmi sve ono što ti treba
i pusti da stvari dobiju svoj kraj,
nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,
Chlaf
Dora
Dora
Kenny
Mickey
The Last Alliance
Tanica
Priča o ljudima
U konačnici, moja inspiracija dolazi od ljudi. Ne u prirodi, snovima, već ljudima. I mislim da par jedinaca zaslužuje da ih spomenem na blogu. Jer ipak, svaki je freak, svaki ima svoju priču, i svaki od njih me drži na životu. Ovo su ljudi koji samnom plove premam boljem danu...
Bruno, moj najstariji prijatelj i krizmani kum. Legenda živa, s kojim se nažalost sve rijeđe viđam. Bili smo nerazdvojni kroz cijeli vrtić i osnovnu, i mislim da ćemo to prijateljstvo obnoviti.
Premijer Mislav, čovjek kojeg poznajem gotovo jednako dugo kao Brunu. Moj brat po krvi, te lead guitar i kompozitor u našem bendu. Karakterno suprotne osobe, koje ujedinjene stvaraju magiju, ili se barem tako nama čini. Prijatelj koji ostaje kroz cijeli život, u to sam sto posto siguran. Kao i ja, on je glasnik promukloga glasa.
General Matija Kuffner, je realna osoba. Govori stvari onako kako stvarno jesu, bez imalo uljepšavanja. Čudim se kako s njim uspijem ostati frend kada se razlikujemo po svemu osim kvartu i ponosu (joj da, i po izboru instrumenta, no on je "malčice" bolji). U stanju donjeti pravu odluku čak i pod paljbom heretika. Također je glasnik promukloga glasa.
Jan, vođa sjevernih plemena je bubnjar Last Alliance-a. Čovjek koji me u stanju najviše nasmijati od svih ljudi. Upoznah ga davno, počeh se družiti s njim tek prije godinu dana. Velika šteta, imamo dosta toga zajedničko, ali i dosta toga da se svađamo. Glasnik je promukloga glasa, jedini koji nije iz Utrina.
Baraba je manijak, lik iz crne kronike, i kaj je najgore, ima vozačku, te planira postati sudac. Bježite glavom bez obzira, jer on se ne zeza. Guru najboljih piva. Biti kroner je postajati kroner.
Tana, anđeo s neonskom aureolom, je kao što samo ime kaže, anđeo, pravi. Cura je nešto najbolje kaj mi se dogodilo, i svaki opis je suvišan. I ne, nije mi to cura, to mi je prijateljica.