Važno je zvati se Ante

Ljudi se mijenjaju.
Olinjamo se višekratno, zamijenimo atome, promijenimo mišljenja...
Ipak negdje čuči srž. Negdje u sebi stanujemo istinski mi.

...
Nekad zalutam. Izgubim se u novoj ja. U novima ja.
I nove su prave, kao što su bile i stare.
Ponekad zaboravim ono što im je svima zajedničko, zaboravim sebe.
Slušajući Arsena na jubitou, konkretno Kuću pored mora vratih se instantno.
U sukus, u centar...u ishodište.
I bilo mi je kao susret s dragim prijateljem...nakon dugo vremena.
Vraćanje u energetski stabilne orbitale, gdje ne žeđam nit ne kipim nabojem.
Moje osnovno stanje.
Dobro je to...dobro mi to čini, ne smijem lutati predaleko.

aboogy :)

Oviii..daj odite se tam učlanit.
Ne bu vam bilo žal, aj promis.