utorak, 25.04.2006.
PRIČA 3
Ovdje još nije kraj priče ali OBEĆAVAM da će biti sljedeći put!!!
…Došla je do parka gdje je Goran već čekao. Bio je veseo ali kad ju je vidio onako zamišljenu i zabrinutu odmah je promijenio izraz lica. „što se dogodilo?“ upitao je zabrinuto. „imam ti nešto reći“ rekla je tiho i nastavila „bolje sjedni“ i pogledala je na obližnju klupu. Sjeli su na klupu i ona je počela: „Ovo mi nije lako reći pa je bolje da me ne prekidaš“ pogledala ga je i skoro plačući nastavila „dok sam bila na putu…dogodilo se nešto što ti nisam mogla reći“ „iskreno, mislila sam da ti nikada neću ni morati reći, da će to ostati samo jedna mrljica u mojoj prošlosti, mislila sam da ću ga zaboraviti!“. Lagano joj je podigao glavu i pogledao je u oči: „Zašto tako govoriš, Danijela ne sviđa mi se ovo!“ „Ne sviđa se ni meni ali ti ovo moram reći!!!“ „Sve bi dobro bilo da on ne dolazi sutra, sve bi bilo dobro“ Jecala je tiho i jedva govorila.
„Tko Danijela, tko?“ Upitao je Goran uzbuđeno i uplašeno u isto vrijeme.
„Stani molim te, nemoj me prekidat! Zamrzi me, nemoj razgovarati sa mnom do kraja života ali me molim te nemoj sada prekidati, molim te...“
Spustio je glavu predosjećajući što će čuti. „Dok sam bila na putu, upoznala sam nekoga…“ okrenuo je glavu jer iako je osjećao što će se dogoditi nadao se da to nije to.
„Sve je bilo savršeno dok nije javio da će doći, mislila sam ga zaboraviti, mislila sam…Gorane…“
nije ništa rekao, samo je još više okrenuo glavu od nje.
„Oprosti mi molim te, ali kada njega vidim osjećam se kao kad vidim tebe, kao kad me ti zagrliš, kad me poljubiš…“
„Šuti!“prekinuo ju je ljutito.
„Gorane…“ rekla je kroz suze
„Šuti“ ponovo ju je prekinuo.
„Znaš, osjećao sam to, osjećao sam da mi nešto tajiš, samo nisam znao što, sada znam, znam i više nego sam želio znati!“
“Ali…“
„ne, nema ali, rekao sam ti da šutiš, dovoljno si rekla čak i previše.“ „Samo mi reci kako se zove…“
„Kwame“ odgovorila je tiho
„Hmm, Kwame, i dolazi sutra zar ne?“
„Da…“
„Pa dobro, lijepo se zabavite, neću vam stajati na putu“ Ustao se i pošao prema izlazu iz parka
„Gorane…“ pokušala ga je zaustaviti, ali on je samo odmahnuo rukom i otišao svojim putem. Pokrila je lice rukama i plakala, nadajući se da će se Goran vratiti da će joj oprostiti i da će sve biti kao prije ali vrijeme je prolazilo a on se nije vraćao…
- 20:32 -
petak, 21.04.2006.
HelOOOOOOOOOOOOOO!!!
Hej ljudi sam da ne mislite da sam vas zaboravila da se javim. Evo uskoro će priča
Ja se nadam da ću stić završit je za koji dan!!!!! Tschuß!!!
- 20:29 -
ponedjeljak, 17.04.2006.
PRIČA
Uh oduži se ova priča pa evo sada ide drugi dio a treći ću kad stignem
…Već je bila ponoć a njih dvoje su još uvijek sjedili zagrljeni tiho šapćući najnježnije riječi jedno drugom, kad ih je konobar prekinuo s riječima da zatvara. Kad su izašli iz kafića Goran ju je otpratio kući a onda su još pola sata stajali nedaleko od njene kuće pokušavajući se odvojiti jedno od drugog…
…Došlo je jedno od onih sparnih ljetnih jutara koje je hladio onaj lagani povjetarac koji i najtopliji dan učini svježim. Tog jutra dobila je poziv od šefa organizacije u kojoj je radila. Razgovarala je sa šefom o utiscima s njenog puta kad joj je rekao:
„Drago mi je da ti je bilo tako dobro ali sam nazvao samo da ti kažem da će onaj dečko što ti je bio prevoditelj doći kod nas u posjetu“
„Kwame“ odgovorila je i srce joj je brže zakucalo
„Eh da baš taj“ odgovorio je hladno
„Pa kada dolazi?“ upitala je Danijela uzbuđeno
„sutra ujutro u 9 sati, ako možeš zamolio bih te da ga pokupiš na aerodromu“
„Da, naravno da mogu“
„dobro, dovest ćeš ga u ured da se upoznamo a onda možete u obilazak“
„Nema problema, sutra u 9?“
„da, da“
„Hvala što ste mi javili, čujemo se“
„može“ odgovorio je on i spustio slušalicu
Dok je ostavljala slušalicu kroz glavu su joj prolazili svi trenutci koje je provela sa njim. Bila je nevjerojatno sretna što će ga ponovo vidjeti ali je znala da i njemu i Goranu mora reći sve što se događalo. Zato je ponovo uzela telefon i nazvala Gorana, rekla mu je samo da mu mora reći nešto jako važno i da se nađu u parku oko pet popodne.
Vrijeme joj je prošlo nevjerojatnom brzinom i već je bilo vrijeme da ode do parka na sastanak s Goranom. Cijelim putem razmišljala je kako mu reći što se dogodilo ali je odlučila da je najbolje o tome ne razmišljati puno nego mu samo reći istinu…
- 11:00 -
nedjelja, 16.04.2006.
Haugh!!!
Hej hej hej!!! Šta se radi evo samo da vam čestitam Uskrs
- 19:58 -
četvrtak, 13.04.2006.
PRIČA
Evo još jedna priča u dva dijela ali ova ima HAPPY END. Nisam mogla smislit nikakav dobar naslov pa se zove samo PRIČA
S naprtnjačom na ramenu i velikom putnom torbom u rukama, Danijela je ponovo, nakon godine dana, ušla u sobu. Sve je bilo isto… lagani povjetarac hladio je sparnu sobu u potkrovlju, gitara je stajala u svom uobičajenom kutu, a iza nje je bio složak nota i akorda. Ponovo je bila kod kuće, bacila se na krevet i razmišljala o starim prijateljima, starim mjestima za izlazak, staroj klupi u parku iza škole, o Goranu… čim je pomislila na Gorana, u stomaku su joj se javili oni poznati stari leptirići… vidjela ga je pred sobom kako joj prilazi s laganim smiješkom na usnama, hvata je oko struka i zavrti je kako to obično uradi kad se vide… mislila je sve će biti kao prije, no odjednom joj se u misli uvukao netko drugi, zgodni mladi prevoditelj… Kwame. Sve one mlake večeri poslije sparnih afričkih dana, sva ona naporna putovanja i razgovori koje je preživjela samo zahvaljujući njemu, ona zadnja noć prije njenog odlaska kad joj je pokazao kako poslije vrućeg dana, pijesak na mjesečini svjetluca i život u pustinji oživi No, bližilo se 7 sati. Marina joj je preko telefona rekla da su probe pomjerili sa 6 na 7 sati pošto je došlo ljeto, iako je bila umorna morala je otići na tu probu, ipak cijelo društvo će biti tamo. Ponovo će Marina, Damir, Goran i ona svake srijede i subote ponovo po 2 sata svirati a onda otići u Feritino na piće i gnjaviti konobara, ponovo će sve biti kao prije…
Spremila se i veselo skoro trčećim korakom otišla po Marinu koju je kao i prije morala čekati. Sjetila se kako se živcirala kad bi tako kasnila ali sad joj je bilo tako drago što će se to ponovo događati! Nakon što su se izgrlile i izljubile nakon tako puno vremena što se nisu vidjele primijetila je da se Marina promijenila. Više nije bila ona ista žgoljavica koja nije mogla naći hlače da odgovaraju jer su joj svake bile široke. Pred njom je stajala Marina sa plavim pramenovima na svojoj kovrčavoj kosi koja je imala najmanje deset kila više koje su bile savršeno raspoređene po njenom tijelu.
Pogledala je svoju staru frendicu i upitala je: „Tko si ti i što si učinila sa mojom frendicom!“
„Daj nemoj me zezat i iskreno mi reci kako izgledam sada!“ odgovorila je Marina
„Ma izgledaš super i tek sad znam što ti je nedostajalo prije“
„Što to?“ upitala je Marina začuđeno
„Ovo!“ uzviknula je Danijela, udarila je po stražnjici i strčala niz stepenice.
„Vrati se ovamo!“ uzviknula je marina i potrčala za njom
Kad je stigla Danijelu rekla je „Ni zamislit ne možeš kako si mi nedostajala“. Zagrlile su se i pošle zajedno na probu.
Kad su stigle cijelo društvo već je bilo na okupu. Sa svima se pozdravila ali je pogledom tražila samo jednu osobu… Ugledala ga je, stajao je naslonjen na zid u kutu i gledao u nju spuštene glave. Nasmiješila se i laganim korakom pošla prema njemu.
„Hej“ tiho je rekla i pogledala ga u oči.
„Hej“ odgovorio je. Niti jedna jedinu riječ nisu više izustili samo su se zagrlili. Nakon nekoliko trenutaka prenuo ih je Marinin glas „hej golupčići ostavite malo nježnosti za poslije sada moramo svirati“. Nasmijali su se i ponovili sve stare stvari koje su svirali prije. Dva sata su prošla kao dvije sekunde i veselo društvo je pošlo na piće u svoj najdraži kafić. Sjela je pored Gorana i nasmiješila se jednom. Sjedili su, zezali se kad je osjetila kako je netko hvata za ruku. Pogledala je Gorana a on je netremice gledao u nju svojim zamišljenim zelenim očima. Marina je Damira lagano udarila rukom i oni su se lagano ustali i spremili da odu. Danijela je ih je pogledala i upitala gdje idu. „Ma ne brini ti za nas samo ćemo vas malo ostaviti same“ odgovorila je Marina i nasmiješila se. Danijela se nasmijala i dogovorila se sa njom da će se vidjeti sutra na kavi. Kad su ostali sami Goran je tiho progovorio „Ni zamislit ne možeš kako si mi nedostajala!“
„I ti meni“ odgovorila je Danijela. Poljubili su se i dok se lagano vraćala u svoj stari svijet nikako iz glave nije mogla istjerati sliku svoje posljednje noći u pustinji kad ju je Kwame isto tako poljubio. Bilo joj je nevjerojatno drago što je ponovo s Goranom ali ta sjećanja su je grizla kao nikad prije…
- 19:56 -
srijeda, 12.04.2006.
Samo još jedan post
Eh ljudi moji danas je srijeda i napokon je došao taj dugo iščekivani uskrsni odmor. Danas mi je bio dosta dobar dan. Poslušala sam squo i pošla na njenu terapiju, hoću reći bila sam u uskrsnom shopingu danas sa starom. Osim onih osnovnih potrepština bez kojih niti jedan blagdan ne može proći bilo je tu i milijun onih potpuno bespotrebnih stvarčica koje jednostavno ne možeš odoljeti a da ne kupiš. Tu su oni slatki pilići, pa one silne gluposti koje stoje po stolu i kupe prašinu. Naravno i boje i sličice za jaja i tri paketa jaja (ukupno 90 komada) ko da ću cijeli grad sponzorirat a ne samo ono dječice što će doći. Eto ljudi moji počinje dosad ne baš tako popularna uskrsna groznica!!! Evo sestrine cure počele su uskrsnom zeki pisat pisma da donese puno rozanih jaja i dva velika čokoladna zeca!!! Eto želje su izrečene uskrsni zeko (tj. ja) darove je nabavio a sutra, sutra ću se ja napokon naspavat i krenut na posao i završiti pred-uskrsno generalno čišćenje!!! Pozdrav ljudi moji, budem vas čitala ako vi mene budete čitali!!! Tschuß!!!
- 19:45 -
utorak, 11.04.2006.
Eh da, squo ovo je za tebe da se ne žališ da rijetko pišem, pa ću sad svaki dan po malo!!!
- 19:23 -
Hej!!!
Eh ljudi moji da vidite uživancije danas!!!
pošto određeni ljudi u određenim školama nisu platili gorivo za grijanje NEMAMO GRIJANJA!!! e sad se možda pitate po čemu je to uživancija, e pa po tome što kad nema grijanja mi se lipo požalimo da nam je hladno i tražimo da nas puste i tako sve poslije trećeg sata imamo slobodno. A onda još nagovorimo profesoricu iz hrvatskog da nas pusti s izborne i tako mi u svoje najdraže kafiće il kako se to lipo kaže KUD KOJI LJUDI MOJI!!! a onda kući!!! I tako ja kući dođem kad meni stara reče da moram čuvat sestrine cure jer ona i moj dragi otac moraju ić negdje. I tako ja do tri popodne sa curama gledala crtiće na kinder kanalu tako imam osjećaj da sam još više poblesavila i podjetinjila. A onda se sitim da moram učit jer mi je sutra kontrolni iz biologije i tako ja lipo sidem za svoj komp i odem na internet. Nema baš veze s biologijom jel da?!?! I tako ja sad učim biologiju sređivajuć svoj blog a sutra ću dobit jedan iz biologije!!! Eto to je to od mene danas a ja odoh učit tu glupu biologiju jer mi stvarno ne treba potvrđen kolac iz još jednog predmeta. WHISH ME LUCK!!! trebat će mi sva sreća ovog svijeta!!!
- 19:09 -
ponedjeljak, 10.04.2006.
Hej ljudi sta se radi!!! evo da ne bude da samo pišem pjesme i priče evo malo onako!!!
E kakav vam je dan danas bio? Meni onako, prosječan!!! Moram radit neki glupi projekat za uređenje neke zgrade omladinske organizacije!!! Eto tako bila sam danas na kavi sa squo, rekla mi je da joj dosađiva neka tre cool pa sam je pokušala nać. Sorry squo nisam uspjela! Ali eto pokušala sam jer stvarno mrzim takve koji ti govore da ti blog ne valja a onda ne stavi linka na svoj!!!
ljudi SLOBODNO OSTAVLJAJTE KRITIKE AL OSTAVITE LINKA BLOGA!!! Da se i vama može reć što ne valja!!! E to tako je to. Na svijetu uvijek postoje oni koji samo znaju govoriti što ne valja a neće da se potpišu i da kažu što je točno loše i kako bi trebalo bit!!! To je najgori tip ljudi, ako ćeš već reći da ne valja reci razlog zašto ne valja i daj ideju kako popraviti to!!! Eto ja ću još jednom reći: Svaka kritika je dobra jer nam ona pomaže da se popravimo ali uvijek je dobro znati kome se ne sviđa ono što radiš jer ima različitih ljudi i ukusa!!!
- 19:28 -
petak, 07.04.2006.
PRIČA O PIVU
Evo jedna zanimljiva pričica...
Profesor filozofije je pred studentima, a ispred sebe ima nekoliko predmeta. Kada je sat počeo, bez riječi uzima u ruke veliku praznu staklenku i počinje je puniti kamenjem polumjera oko pet centimetara. Kada je napunio upitao je studente jeli staklenka puna. Složili su se da je. Profesor onda uzima kutiju sa šljunkom i njega sipa u staklenku. Staklenku je protresao i šljunak je popunio šupljine između kamenja. Onda je profesor upitao studente jeli staklenka puna. Uz smijeh su se složili da je. Profesor onda uzme kutiju sa pijeskom i sipa ga u staklenku. Naravno pijesak je popunio sve ostale šupljine.
„A sada“ kaže profesor, „Hoću da zamislite ovo kao svoj život!“ Kamenje predstavlja vašu obitelj, zdravlje, djecu i prijatelje“ sve ono što bi vaš život učinilo punim i da sve ostalo nestane!“. Šljunak su sve druge važne stvari kao što su posao kuća i auto. Pijesak je sve ostalo. Sitnice. Ako u staklenku prvo stavite pijesak, za kamenje i šljunak neće ostati mjesta. Isto vrijedi i u životu. Ako sve vrijeme koristite za nevažne stvari, nećete imati prostora za ono što vam je važno. Ručajte sa obitelji, izađite s prijateljima, igrajte se s djecom. Uvijek će biti vremena za posao spremanje kuće popravak auta… Postavite svoje prioritete, pobrinite se za kamenje sve ostalo je samo šljunak i pijesak!“ Onda jedan student uze staklenku za koju su se i profesor i studenti složili da je puna i u nju nasu konzervu piva. Naravno pivo je popunilo sve ostale šupljine. Sada je staklenka zaista bila puna.
POUKA: Koliko god da vam je život ispunjen, uvijek ima prostora za pivo.
- 19:20 -
nedjelja, 02.04.2006.
danas stvarno nisam raspoložena za pisanje!!!!!!!!!
- 18:48 -
subota, 01.04.2006.
NOĆNA MORA
2 dio
...Jedva sam dočekala da vidim Marijanu i kažem joj u detalje sve sto se dogodilo, no prije toga odlučila sam je malo uplašiti. Nabacila sam uplašeni izraz lica i skoro plačući posla prema centra do kafića gdje je Marijana već čekala. Čim me ugledala promijenila je svoj uvijek veseli izraz lica u tako zastrašujući da je izgledala kao da je vidjela duha. Ustala se sa stolice i posla prema meni. Drhtavim glasom me upitala «sto se dogodilo»? «Danijel, Marko» , počela sam zamuckivati jedva suzdržavajući smijeh. «Smiri se i reci mi sto se dogodilo», rekla je...Progutala sam ''knedlu“ ili sam bar izgledala tako i započela priču: «Bila sam na poslu, znaš i sama kako je oko podne, samo besposleno sjedimo i uživamo. Onda je došao Marko i zezali smo se i pričali i sve je bilo super...» Marijanino lice je bilo sve napetije a meni je tako malo trebalo da se opalim smijat ko nikad do tad, «...dok se...» zastala sam da bi je učinila još napetijom i pokušala natjerat suze na oči... «Da, da nastavi», požurivala me ona... «...Dok se nije pojavio DANIJEL»... «Ajme meni» začuo se uplašeni Marijanin šapat «i sto je dalje bilo???» «Dalje, sto dalje njih dvojica su sjedili jedno sat vremena i smijali se ko ludi», odgovorila sam veselo gledajući njeno zaprepašteno lice. «Ajme! Pa ti nisi normalna! Sto ti pokušavaš, ubit me! Kako sam se uplašila!», nakon rijeke riječi pridružila mi se u smijanju koje je kod mene trajalo od trenutka kad sam joj rekla istinu. Posto je pola sata već prošlo morale smo ponovo u „drage“ nam kafiće... Kad sam se vratila ni Danijela ni Marka nije bilo na mjestu koje bi bilo kobno da nemam najboljeg dečka na svijetu. lako su se turisti pošli skupljati i došlo je vrijeme da se malo pokrenem bila sam presretna sto je sve ipak završilo tako dobro. S poslom sam završila oko ponoći, a kad sam došla kuci nakon dugo vremena sam s mirom legla na spavanje i spavala kao sto dugo nisam. Ujutro sam se probudila s malim zakašnjenjem pa nisam imala vremena za jutarnju kavu sa svojom najboljom psihijatricom već sam samo jurnula na posao gdje me čekalo ugodno iznenađenje od strane Marka i Danijela koji su izgleda završavali onaj razgovor koji su započeli jučer. Kad sam vidjela njih dvojicu zajedno kao da su dva najbolja prijatelja već sunčan dan mi je postao još sunčaniji. Nakon otprilike dva sata njih dvojica su me poljubili i otišli svaki na svoju stranu. Dogovor je bio da ćemo se naći na već poznatom mjestu zajedno s Marijanom za vrijeme pauze. Tri sata su prošla kao da su tri sekunde i ja sam skoro trčeći krenula prema dogovorenom mjestu. Tamo sam našla samo Marijanu i presretna sam se zavalila u ljuljačku do nje. Za par minuta vidjele smo njih dvojicu kako polako idu prema nama. Kad ih je vidjela, Marijana se nagnula prema meni i šapnula mi: «posudiš mi jednog na koji dan?» «Zašto ne, kojeg ćeš?», odvratila sam... i obadvije smo se nasmijale i pričekale njih dvojicu. Bilo nam je savršeno. Zezali smo se. smijali a Marko i Danijel su se ponašali kao prijatelji koji se poznaju već godinama. Nakon pauze na posao sam otišla nevjerojatno sretna, a vrijeme je prošlo tom brzinom da nisam bila ni svjesna da sam gotova s poslom. Kuci sam otišla brzinom munje i posla se spremati za izlazak jer je ipak bio petak. Nisam mogla odlučiti hoću li biti sretna jer je sve uredu ispalo s Danijelom ili žalosna jer je ovo bila zadnja Markova noć kod nas. Odlučila sam se za radosna jer ću se s Markom ipak čut i kasnije a tko zna kako je moglo završit ovo s Danijelom. Kad sam napokon odlučila sto obuci odjurila sam u centar grada gdje su njih troje već čekali. Šetali smo gradom po kafićima, diskotekama i zabavama na koje smo mogli «upast». Bilo je negdje oko I poslije ponoći kad mi je marko šapnuo: «Idemo nas dvojica na plazu spremamo iznenađenje za tebe dođi za jedno pola sata.» «Dobro», odgovorila sam zbunjeno dok je Danijel zbunjen kao i ja samo gledao što se događa. Njih dvojica su otišla dok smo ja i Marijana ostale sjediti. Naručile smo još po jedno pice a onda je bilo vrijeme da krenemo. Pogledala sam na sat i rekla Marijani: «Prošlo je pola sata, hoćemo li?» a ona se nasmiješila i rekla: «Mislim da su zvali samo tebe. Javi mi sutra kako je bilo, a ja ću ovdje ostati sa Ivanom i Blankom, ok!» Gledala sam u nju nekoliko sekundi a onda otišla prema plazi. Kad sam došla na plazu nisam mogla vjerovat da je ono sto gledam istina. Danijel, leži na pijesku, a Marko kraj njega s nožem u ruci govori :
«NEĆU DOPUSTITI DA ITKO STANE NA PUT NAŠOJ VEZI»
- 19:16 -