ponedjeljak, 17.04.2006.
PRIČA
Uh oduži se ova priča pa evo sada ide drugi dio a treći ću kad stignem
…Već je bila ponoć a njih dvoje su još uvijek sjedili zagrljeni tiho šapćući najnježnije riječi jedno drugom, kad ih je konobar prekinuo s riječima da zatvara. Kad su izašli iz kafića Goran ju je otpratio kući a onda su još pola sata stajali nedaleko od njene kuće pokušavajući se odvojiti jedno od drugog…
…Došlo je jedno od onih sparnih ljetnih jutara koje je hladio onaj lagani povjetarac koji i najtopliji dan učini svježim. Tog jutra dobila je poziv od šefa organizacije u kojoj je radila. Razgovarala je sa šefom o utiscima s njenog puta kad joj je rekao:
„Drago mi je da ti je bilo tako dobro ali sam nazvao samo da ti kažem da će onaj dečko što ti je bio prevoditelj doći kod nas u posjetu“
„Kwame“ odgovorila je i srce joj je brže zakucalo
„Eh da baš taj“ odgovorio je hladno
„Pa kada dolazi?“ upitala je Danijela uzbuđeno
„sutra ujutro u 9 sati, ako možeš zamolio bih te da ga pokupiš na aerodromu“
„Da, naravno da mogu“
„dobro, dovest ćeš ga u ured da se upoznamo a onda možete u obilazak“
„Nema problema, sutra u 9?“
„da, da“
„Hvala što ste mi javili, čujemo se“
„može“ odgovorio je on i spustio slušalicu
Dok je ostavljala slušalicu kroz glavu su joj prolazili svi trenutci koje je provela sa njim. Bila je nevjerojatno sretna što će ga ponovo vidjeti ali je znala da i njemu i Goranu mora reći sve što se događalo. Zato je ponovo uzela telefon i nazvala Gorana, rekla mu je samo da mu mora reći nešto jako važno i da se nađu u parku oko pet popodne.
Vrijeme joj je prošlo nevjerojatnom brzinom i već je bilo vrijeme da ode do parka na sastanak s Goranom. Cijelim putem razmišljala je kako mu reći što se dogodilo ali je odlučila da je najbolje o tome ne razmišljati puno nego mu samo reći istinu…
- 11:00 -