Evo još jedna priča u dva dijela ali ova ima HAPPY END. Nisam mogla smislit nikakav dobar naslov pa se zove samo PRIČA
S naprtnjačom na ramenu i velikom putnom torbom u rukama, Danijela je ponovo, nakon godine dana, ušla u sobu. Sve je bilo isto… lagani povjetarac hladio je sparnu sobu u potkrovlju, gitara je stajala u svom uobičajenom kutu, a iza nje je bio složak nota i akorda. Ponovo je bila kod kuće, bacila se na krevet i razmišljala o starim prijateljima, starim mjestima za izlazak, staroj klupi u parku iza škole, o Goranu… čim je pomislila na Gorana, u stomaku su joj se javili oni poznati stari leptirići… vidjela ga je pred sobom kako joj prilazi s laganim smiješkom na usnama, hvata je oko struka i zavrti je kako to obično uradi kad se vide… mislila je sve će biti kao prije, no odjednom joj se u misli uvukao netko drugi, zgodni mladi prevoditelj… Kwame. Sve one mlake večeri poslije sparnih afričkih dana, sva ona naporna putovanja i razgovori koje je preživjela samo zahvaljujući njemu, ona zadnja noć prije njenog odlaska kad joj je pokazao kako poslije vrućeg dana, pijesak na mjesečini svjetluca i život u pustinji oživi No, bližilo se 7 sati. Marina joj je preko telefona rekla da su probe pomjerili sa 6 na 7 sati pošto je došlo ljeto, iako je bila umorna morala je otići na tu probu, ipak cijelo društvo će biti tamo. Ponovo će Marina, Damir, Goran i ona svake srijede i subote ponovo po 2 sata svirati a onda otići u Feritino na piće i gnjaviti konobara, ponovo će sve biti kao prije…
Spremila se i veselo skoro trčećim korakom otišla po Marinu koju je kao i prije morala čekati. Sjetila se kako se živcirala kad bi tako kasnila ali sad joj je bilo tako drago što će se to ponovo događati! Nakon što su se izgrlile i izljubile nakon tako puno vremena što se nisu vidjele primijetila je da se Marina promijenila. Više nije bila ona ista žgoljavica koja nije mogla naći hlače da odgovaraju jer su joj svake bile široke. Pred njom je stajala Marina sa plavim pramenovima na svojoj kovrčavoj kosi koja je imala najmanje deset kila više koje su bile savršeno raspoređene po njenom tijelu.
Pogledala je svoju staru frendicu i upitala je: „Tko si ti i što si učinila sa mojom frendicom!“
„Daj nemoj me zezat i iskreno mi reci kako izgledam sada!“ odgovorila je Marina
„Ma izgledaš super i tek sad znam što ti je nedostajalo prije“
„Što to?“ upitala je Marina začuđeno
„Ovo!“ uzviknula je Danijela, udarila je po stražnjici i strčala niz stepenice.
„Vrati se ovamo!“ uzviknula je marina i potrčala za njom
Kad je stigla Danijelu rekla je „Ni zamislit ne možeš kako si mi nedostajala“. Zagrlile su se i pošle zajedno na probu.
Kad su stigle cijelo društvo već je bilo na okupu. Sa svima se pozdravila ali je pogledom tražila samo jednu osobu… Ugledala ga je, stajao je naslonjen na zid u kutu i gledao u nju spuštene glave. Nasmiješila se i laganim korakom pošla prema njemu.
„Hej“ tiho je rekla i pogledala ga u oči.
„Hej“ odgovorio je. Niti jedna jedinu riječ nisu više izustili samo su se zagrlili. Nakon nekoliko trenutaka prenuo ih je Marinin glas „hej golupčići ostavite malo nježnosti za poslije sada moramo svirati“. Nasmijali su se i ponovili sve stare stvari koje su svirali prije. Dva sata su prošla kao dvije sekunde i veselo društvo je pošlo na piće u svoj najdraži kafić. Sjela je pored Gorana i nasmiješila se jednom. Sjedili su, zezali se kad je osjetila kako je netko hvata za ruku. Pogledala je Gorana a on je netremice gledao u nju svojim zamišljenim zelenim očima. Marina je Damira lagano udarila rukom i oni su se lagano ustali i spremili da odu. Danijela je ih je pogledala i upitala gdje idu. „Ma ne brini ti za nas samo ćemo vas malo ostaviti same“ odgovorila je Marina i nasmiješila se. Danijela se nasmijala i dogovorila se sa njom da će se vidjeti sutra na kavi. Kad su ostali sami Goran je tiho progovorio „Ni zamislit ne možeš kako si mi nedostajala!“
„I ti meni“ odgovorila je Danijela. Poljubili su se i dok se lagano vraćala u svoj stari svijet nikako iz glave nije mogla istjerati sliku svoje posljednje noći u pustinji kad ju je Kwame isto tako poljubio. Bilo joj je nevjerojatno drago što je ponovo s Goranom ali ta sjećanja su je grizla kao nikad prije…
Post je objavljen 13.04.2006. u 19:56 sati.