ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Jeste li se ikada upitali zašto vam lijeènici postavljaju mnoštvo naizgled nevažnih pitanja nakon što ste im se obratili za pomoæ radi nekog od poremeæaja mentalnog zdravlja? Govorim o psihijatrima, u prvom redu onima koji zaprimaju pacijente na lijeèenje u bolnièkoj ustanovi, ali i onima kod kojih dolazite na ambulantno lijeèenje. Cilj je njihovog "detektivskog ispitivanja i pravljenja bilješki" postavljanje toène dijagnoze kako bi vaše lijeèenje zapoèelo što prije i bilo što efikasnije a takav razgovor odnosno podatke koje lijeènik uzima od pacijenta nazivamo ANAMNEZA.

Anamneza (anamnesis) je rijeè grèkog porijekla i znaèi sjeæanje. Ona podrazumijeva razgovor sa bolesnikom u cilju prikupljanja svih informacija koje su bitne za otkrivanje stvarne prirode bolesti i toèno postavljanje dijagnoze. Svi podaci dobijeni na ovaj naèin, zajedno s podacima dobivenim tijkom fizièkog pregleda i dopunskih ispitivanja, se bilježe u formular koji se zove povijest bolesti.
Anamneza u okviru povijesti bolesti sadrži sljedeæe dijelove: generalije, glavne tegobe, sadašnja bolest, ranije bolesti, ispitivanje o sadašnjem stanju (anamneza po sistemima), osobna anamneza, obiteljska anamneza, socijalno-epidemiološki podaci i anamnezni zakljuèak.

Anamneza je osnova i najvažniji dio dijagnostièkog postupka i mnoge bolesti se mogu dijagnosticirati veæ na osnovi dobro uzete anamneze.

Evo kako izgleda jedan uobièajeni "upitnik" temeljem kojega se postavlja psihijatrijska dijagnoza:

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Br. boravka
Br. povijesti bolesti, med. dokumentacije i sl.
Lijeènik:

Naèin dolaska na odjel (dežurni ili nedežurni dan, po prethodnom dogovoru ili na vlastiti zahtjev, premještaj s drugog odjela i sl.). Da li posjeduje medicinsku dokumentaciju ili ne, da li je ordinirana urgentna terapija ili ne.

Vanjski izgled bolesnika pri prijemu, opæe držanje, ponašanje. Uspostavljanje kontakta s okolinom. Izraz, mimika, gestikulacije. Brzina i naèin reagiranja na poziv lijeènika. Mjesto obavljanja razgovora.

ANAMNEZA:

Obiteljska anamneza: Obratiti pažnju na duševne bolesti u obitelji (kriminalitet, alkoholizam, epi-napadaji). Ispitati naèin života šireg obiteljskog kruga. Posvetiti pažnju èudacima u obitelji, slaboumnima, socijalno zapuštenima.

Anamneza - autoanamneza: podaci se uzimaju od poroðaja (da li je bio težak, da li je bilo komplikacija). Bolesti, smetnje prehrane u prvoj godini, kada je prohodao, progovorio, pojava eventualnih grèeva, konvulzija. Povrede glave u djetinjstvu. Ponašanje djeteta: svojeglavo, nervozno, plaèljivo. Osnovna škola (gdje), kasnije školovanje, pubertet. Anomalije ponašanja: lijenost, asocijalnost, svojeglavost, strašljivost, pavor et enuresis nocturna. Zarazne bolesti. Stav prema društvu, poslu, obitelji. Kriminalitet ili neki drugi oblik društvenog konflikta. Brak, djeca i odnos prema njima. Javna djelatnost.
Poèetak i razvitak sadašnje bolesti, redoslijed simptoma, razlog dolaska u bolnicu. Ispitivanje sumanutih ideja i obmana osjetila, promjene raspoloženja, eventualno odbijanje hrane, nasilni ispadi, otpor, organski simptomi. Postojanje alkoholizma, uzimanje sredstava za uživanje. Spolne bolesti. Stav pacijenta prema hospitalizaciji.
Sve žalbe bolesnika (npr. bol u trbuhu i sl.) potrebno je provjeriti. Uvijek potrebno pred sobom imati cjelokupnu liènost sa svim tjelesnim i psihièkim pojavama. Apetit, libido, potencija, stolica i mokrenje.
Posjedovanje vozaèke dozvole i oružja.

Status somaticus: visina, težina, uhranjenost, antropološki tip.
Glava: velièina, oblik, anomalije rasta i razvoja. Uši i nos. Ždrijelo i zubalo. Izlazišta kranijalnih živaca.
Vrat: velièina i oblik, palpacija limfnih èvorova, pregled štitne žlijezde.
Toraks: svedenost, simetriènost, respiratorna pomiènost. Perkutorni i auskultatorni nalaz. Srce: akcija, tonovi, šumovi, puls, tlak.
Abdomen: stjenka, palpatorni nalaz. Jetra, slezena.
Ekstremiteti: edemi, trofièke promjene, pulzacije art. dorsalis pedis i tibialis posterior.

Status neurologicus:
Glava: konfiguracija, osjetljivost na palpaciju i perkusiju.
Kralješnica: zakrivljenost, osjetljivost na palpaciju, perkusiju i uzdužno optereæenje. Šija.
Držanje glave, trupa, ekstremiteta.
Hod sa zatvorenim oèima, naprijed, nazad i po ravnoj crti. Romberg (tendencija pada, na koju stranu?). Znakovi pareze, gruba motorna snaga (uredna, reducirana). Aktivne kretnje (opseg, snaga, brzina i pokretljivost).
Muskulatura: eutrofièna, eutonièna ili postoji spasticitet, rigor, atrofije, hipotrofije. Pokusi koordinacije (prst - nos, peta - koljeno). Cerebralni živci. Njuh i okus (aproksimativno). Sluh i vid (metoda konfrontacije i bilateralnog simultanog podraživanja).
Bulbomotorika (eventualni strabizam, diplopije, nistagmus?). Zjenice.
Mimièna muskulatura, voljno i afektivno izražavanje. Artikulacija i gutanje, odizanje mekog nepca pri fonaciji. Uvula. Jezik - položaj, atrofija, fascikulacije.
Refleksi: kornealni, konjunktivalni. Trbušni u sve tri etaže. Brahioradijalni, bicepsa i tricepsa. RPT i RAT.
Patološki refleksi ?
Senzibilitet: površinski i duboki osjet.

Psihièki profil: vanjski izgled bolesnika. Neupadljiv, upadljiv, uredan, zapušten, neuredan, rašèupan, neobrijan, neopran, neobiènog izgleda, nakiæen, gol itd.

Stanje svijesti:
Pri svijesti, zanesene svijesti, somnolentan, soporozan, sumraèan, delirantan, opæe držanje i ponašanje: kontakt oèuvan, dobro ga uspostavlja i održava ili ga pacijent odbija. Može biti miran ili pristupaèan ili nemiran, agitiran. Hoda naokolo. stalno govori i brblja. Može biti ukoèen, mutistièan, tek kontakt nemoguæ.
Izraz lica i mimika: izraz lica vedar veseo ili ukoèen, taman i izražava oèajanje, tugu, brigu ili oprezan ili ravnodušan. Izraz lica takoðer može izražavati srdžbu, besputnost, besciljnost, tjeskobu, strah, radost. Lice poput maske, paramimija (mimika nije adekvatna).

Gestikulacija: adekvatna normalnom ili patološkom raspoloženju ili mišljenju. Neadekvatne-nerazumljive i bizarne kretnje, stereotipija, patološke hiperkineze. gestikulacije su kod depresije spore, a kod manije živahne. Ako se izražava pokretima suprotnim raspoloženju govorimo o parakinezama.
Orijentacija: orijentiran u prostoru i osobama, potpuno ili djelomièno. Naroèito može biti ošteæena prostorna i vremenska orijentacija. Raspoloženje: manièno, hipomanièno, depresivno. Adekvatno, neadekvatno u odnosu na situaciju i mišljenje. Može izražavati naglost i bijes, razdražljivost. Javljaju se patološki afekti, afekt otupjelosti, labilnost. Promjena psihomotorike povezana je s promjenom afekta. Živahnost, neumjerenost, ukoèenost, sapetost. Prisilno držanje, pokreti bez gracija, nespretni, stupor, drhtanje, ataksiènost, ambivalencija, abulija, eksplozivni i impulzivni pokreti, agresija, sugestibilnost.

Poremeæaji mišljenja: formalni i sadržajni: bijeg ili bujica ideja, fragmentirano, disocirano, koèeno mišljenje, zatvaranje, inkoherentno, rascjepkanost, okolišanje, prisilne misli, fobièki simptomi precijenjene misli. Mogu postojati pored megalomanskih i nihilistièke misli, paranoidne ideje, ideje odnosa, samouništenje. Oduzimanje i nametanje misli.

Obmane osjetila: iluzije, halucinacije, pseudohalucinacije, elementarni glasovi, (akoazmi i foneme). Glasne misli.
Ispitivanje intelektualnih funkcija: pušta se bolesnik da sam prièa i donosi svoje zakljuèke i stavove. Ispitivanje na nivou ispitanika, njegovog znanja, zvanja i sl. Pri tome voditi raèuna o trenutaènom raspoloženju (pokusi zapamæivanja troznamenkastog broja).

Psihologijsko testiranje:

Psihièki profil: pri svijesti, uredno orijentiran u vremenu, prostoru i osobama. kontakt se dobro uspostavlja i održava. Izraz lica: (opisati). Mimika: (opisati). Govor - glasnoæa, u dijalektu ili ne, brz, spor, uredne modulacije i artikulacije. Na pitanja daje adekvatne odgovore (odgovori realni i irealni), modificirani (zaobilazni). Spontano producira (opisati).

Raspoloženje: opisati. Afektivni raport se dobro uspostavlja ili ne uspostavlja. Tok mišljenja uredan i opisati prema klinièkoj slici. Sadržaj mišljenja, sumanute misli, obmane osjetila (primjeæuje se ili negira navode iz heteroanamneze o njihovom postojanju). Pažnja i shvaæanje: opisati. Pamæenje. Intelektualni nivo (odgovara naobrazbi jednostavne osobe). Agresivan je ili nije. Suicidalne tendencije (ne primjeæuje se ili po anamnestièkim podacima nisu ni postojale). Ima ili nema uvid u svoje stanje.
Kod alkoholièara: verbalno kritièan prema abuzus, kritiènost površna, motivacija za posao. (piše se uz sadržaj mišljenja !!!). Kod pregleda suraðuje ili ne.

Radna dijagnoza:
...

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Vjerojatno æete u tekstu naiæi na neke struène izraze koje vam nisu sasvim razumljive pa njihovo znaèenje možete potražiti na stranici:

http://medicinski-leksikon.blogspot.com

Kvantitativni poremeæaji svijesti

Somnolencija
Somnolencija je najblaži kvantitativni poremeæaj svijesti. Èovjek u stanju somnolencije djeluje pospano, apatièno, inertno. Percepcija podražaja je moguæa, ali samo ako se radi o intenzivnijem podražaju. Teško mogu vezati pažnju za neki predmet ili pojavu. Nesigurno je orijentiran u prostoru i vremenu.

Sopor
Soporozni bolesnik teže reagira na vanjske podražaje. S njim je vrlo teško ili gotovo nemoguæe uspostaviti verbalni kontakt. Tijekom sopora poremeæen je tijek svijesti pa nastupa amnezija, ili se bolesnik tek fragmentarno sjeæa perioda sopora.

Koma
Koma je najteži kvantitativni poremeæaj svijesti. Pacijenti, u najtežem stupnju kome, ne reagiraju na nikakve podražaje. Ugašeni su miotatièki refleksi i refleks zjenica na svjetlo.
Kontinuitet tijeka svijesti je potpuno prekinut.


Kvalitativni poremeæaji svijesti

Konfuzno-oneiroidno stanje
Naziv oneiroidno dolazi od grèke rijeèi oneiros, što znaèi san, jer ovo stanje ima dosta zajednièkog sa snom.
Stanje je karakterizirano nesigurnom orijentacijom pacijenta. Bolesnik djeluje smeteno i zbunjeno, teže prepoznaje osobe i predmete oko sebe, èesto zaluta, ima izražen osjeæaj nesigurnosti i neizvjesnosti. Takvi odnosi mogu biti podloga za nastanak fluidnih, nesistematiziranih i prolaznih ideja odnosa. Pacijenti su naglašeno sugestibilni, afekt im je labilan. Oslabljena je kritièka moæ.
Konfuzno-oneiroidno stanje je kvalitativni poremeæaji svijesti koji najèešæe u podlozi ima organsku patološku promjenu, no ponekad se takvo stanje može javiti kao odgovor na stresnu situaciju.

Delirij
Delirij je osnovni sindrom akutnog moždanog sindroma, odnosno poremeæaja koji se javlja u sklopu nekog organskog poremeæaja.
Delirantni sindrom se sastoji od nekoliko osnovnih simptoma: prostoro-vremenska, kao i auto- (prema sebi) i alopsihièka (prema drugima) dezorijentiranost, zatim èulne obmane tipa iluzija i halucinacija koje su najèešæe neprijatnog sadržaja, strah koji se javlja kao reakcija na neugodne i zastrašujuæe obmane, psihomotorna uzbuðenost koja je posljedica intoksiciranosti ili reakcije na neugodne iluzije i halucinacije.
Pažnja i shvaæanje bolesnika su potpuno ošteæeni. Za cijeli period delirantnog stanja postoji amnezija.

Sumraèno stanje
Sumraèno stanje je oblik poremeæaja svijesti kod kojeg je održana svjesnost o okolini i predmetima, ali se gubi svijest o vlastitom ja. Unutarnje psihièke funkcije su veæinom uredne, stoga bolesnik nije upadljiv okolini. Dapaèe, on je sposoban obavljati neke radnje, sklapati poznanstva.
Meðutim, bolesnik ne može "vidjeti" sebe, ne zna što radi, niti zašto to radi. Svijest je jako sužena, a duševni život se odvija na nižim slojevima liènosti. Ovo stanje najèešæe brzo nastupa, ali isto tako naglo i nestaje. Najèešæi uzrok je epilepsija.

Somnabulizam
Somnabulizam ili mjeseèarstvo je karakterizirano gubljenjem kontrole nad motorièkom aktivnosti. Takav gubitak kontrole dogaða se kad je svijest promijenjena stanjem sna, a motorièka aktivnost se vraèa u stanje "aktivnosti", prije no što se svijest ponovno "aktivira".
Mjeseèarstvo može biti manifestacija epileptièkih ošteæenja, ali može se javiti i kao konverzivni sindrom neuroza.

Fuga
Ovaj pojam je dobio naziv od latinske rijeèi fuga, što znaèi bijeg. Radi se o poremeæaju svijesti koji je, kako mu i ime kaže, karakteriziran time da bolesnik bez vidljivog povoda - "odluta". Fuga se javlja kod epileptièara i kod konverzivnih neuroza.

Hipnotièko stanje
To je stanje karakterizirano suženjem svijesti koje je izazvano od strane osobe koja se služi razlièitim hipnotièkim metodama. Hipnotièko djelovanje može imati razlièiti efekt, pa se tako i hipnoze razlikuju po stupnju dubine "hipnotièkog sna".
Hipnoza se može koristiti kao jedan od naèina otkrivanja skrivenih intrapshièkih konflikata.

Izvor: medicina.hr

Petak trinaesti oduvijek mi je bio jedan sasvim normalan, uobièajeni dan, crne maèke volim podjednako koliko i sve ostale (a stvarno ih volim), u duhove nikada nisam vjerovala ali noæas mi se dogodilo nešto od èega mi se doslovce sledila krv u žilama. Kao da mi nije dovoljna sama anksioznost, moralo se dogoditi nešto što je u meni izazvalo onaj pravi, iskonski strah, bolje reèeno, stravu.

Rano jutros, još po noæi (malo poslije 4 sata) vozila sam mamu na sajam. Iako je cesta u to doba prilièno prometna jer se cijela masa ljudi i vozila u nedjeljnu zoru slijeva prema jakuševaèkom sajmu, noæas nije bilo žive duše. Kao za inat, i rasvjeta na dijelu ceste nije radila. Vozim ja tako kroz polutamu i odjednom na križanju na kojem moram skrenuti desno opazim ispod ruba krošnje drveta crnu... mrlju. Nešto èemu nisam mogla dokuèiti oblik s kojih 50-tak metara udaljenosti. Samo boju - crnu, velièine dvije crne vreæe za smeæe postavljene jednu na drugu okomito. Gledam i razmišljam: je li to kontejner za povratnu ambalažu... nije, preusko je. Jesu li vreæe za smeæe... nisu, previsoko je, a i tko bi ostavio smeæe uz raskrižje? Priupitam mamu što bi to moglo biti i zaèujem isti odgovor: "Ne znam". Približavam se automobilom, dajem žmigavac i u tom trenu mrlja se lagano zapoèe kretati prema zebri preko koje trebam proæi. Prepoznavši ljudsko oblièje gotovo poènem usporavati no slijedi trenutak strave: spodoba je odjevena u crni plašt do poda i preko glave ima kapuljaèu koja joj/mu skriva lice. Vidi se samo èeljust, blijeda pod slabom noænom rasvjetom, i ništa više. Zakoraèi lagano na zebru i gotovo kao da klizi. Mama u trenu povièe: "Požuri da proðeš prije nje!" i bez razmišljanja gazim po gasu i uspijevam proæi ispred èudne nestvarne spodobe. Na cesti nigdje nikoga, nigdje žive duše, ni psa ni maèke. Obje smo se sledile od straha: spodoba kao da je èekala da se približim i dam žmigavac prije skretanja (do tada je cijelo vrijeme stajala na mjestu) i tek u tom trenu krenula je preko zebre. Ja sam izvan sebe od straha dok mama poèinje pljuckati, mrmlja nešto poput: "Potari te križ gospodnji, sotono" i križa se a ja i dalje ne znam što uèiniti. Tresem se kao šiba na vodi, mozak zablokirao, ruke jedva držim na upravljaèu a srce želi van iz grudi.
Spodoba je izgledala upravo kao na slici desno (spojila sam dvije slike u Corel-u i napravila "fotorobot" po sjeæanju, koje je sasvim svježe)

Obje prestravljene nastavljamo dalje i stižemo na cilj, a meni oèi kao u zeca: gledam svakoga u mraku neosvijetljenog sajmišta, ima li što na glavi, sjaje li mu oèi...
Jedino što me tješi jest èinjenica da nisam bila sama, inaèe bih pomislila da haluciniram i da me spopala još neka "F" dijagnoza, i to što nije bio pun mjesec. Sve ostalo je bilo kao u filmu. Prièekala sam da se poène razdanjivati i evo, sad sam kod kuæe, uz Helex pored sebe, za sluèaj da ustreba.
Ne znam je li bila rijeè o prikazi ili nekom stvarnom ljudskom biæu s pomaknutim smislom za odijevanje, ili pak pripadniku neke sotonistièke sekte... ne znam. Zbunjena sam i preplašena. I zabrinuta. Kuæi sam se vratila istim putem (mogla sam odabrati i drugi ali sam odluèila ne izbjegavati to križanje veæ se suoèiti sa strahom) i zaèudo, sve je bilo normalno. Na istom raskrižju vidim dvije djevojke u ljetnoj odjeæi kako se vraæaju iz noænog provoda, podalje još dvije gospoðe u ranojutarnjoj šetnji (valjda, oko 5) i automobile koji su, kako sam veæ spomenula, uobièajeni

... u ovom trenu prekinula mi se veza s internetom ...

nedjeljom rano ujutro.
Brine me to što mi se kæer dogovorila s prijateljicom da je danas ode posjetiti na adresu u neposrednoj blizini tog križanja. Mislim da je neæu pustiti samu veæ æu je posjesti u auto i odvesti te se vratiti po nju. Nije mi ugodna pomisao da sama prolazi onuda nakon jutrošnjeg straviènog iskustva koje sam imala, iako æe iæi tek poslijepodne, po danu.
Užas, sva sam još u šoku.

Ima li itko kakvih sliènih iskustava? Postoji li kakvo racionalno tumaèenje? Ponavljam, sreæa da nisam bila jedina koja je to vidjela jer bih se u suprotnom ozbiljno zabrinula za svoje mentalno zdravlje. I još jednom naglašavam, nisam praznovjerna niti je bila rijeè o halucinaciji. Samo sam prestravljena. Kaže moja mama: "Dobro da sam bila brža od nje i da mi nije uspijela preprijeèiti put". Što god to znaèilo...

Komentare mi možete ostaviti ovdje ili, još bolje, na forumu - link:

http://psihijatrija.forumhr.com/off-topic-f13/praznovjerje-t479.htm#2992

 

Na internetskoj stranici Nacionala naišla sam na vrlo zanimljiv èlanak koji ovdje u cijelosti prenosim kako bi èitatelji stekli što bolju sliku o eventualnom utjecaju mentalnog zdravlja / poremeæaja od kojeg pati jedan ili oba roditelja te njihovom moguæem utjecaju na druge èlanove obitelji a poglavito djecu.

Postoje dokazi da tjeskoba (anksioznost), napadi panike, stalna ili pretjerana zabrinutost, nemoguænost opuštenosti, pa èak i izostanak orgazma imaju veze s nepravilnim, uglavnom plitkim disanjem. Disanje se može unaprijediti jogom i sliènim tehnikama, na specijaliziranim teèajevima te u nekim specijaliziranim bolnièkim odjelima za pluæne bolesti.

Jedan od uzroka plitkog disanja je i pogrbljeno držanje – dijafragma je pritisnuta, pluæa uvuèena pa se ne koristi puni kapacitet pluæa. Ispravljanjem kralježnice i zabacivanjem ramena unatrag, pluæa i dijafragma se oslobaðaju nepotrebnih pritisaka

Disanje je najlakši i najbrži naèin oslobaðanja od stresa. Što ste manje pod stresom, brže i jednostavnije æete obavljati dnevne poslove i rješavati sve probleme. Najvažnije je udisati tako da se iskoristi puni kapacitet pluæa (iz trbuha) te izdisati dovoljno polako i koncentrirano da se sav zrak izbaci iz pluæa. Vježbe disanja možete prakticirati bilo kada i bilo gdje, jer postoje lagani i brzi naèini vježbanja koje nitko neæe opaziti (ako vi to ne želite).

Kad vas uzrujaju na poslu, umjesto pauze za kavu napravite pauzu za disanje

Najlakše æete nauèiti pravilno disati i osjetiti razliku izmeðu plitkog i punog, dubokog disanja maksimalnim kapacitetom pluæa tako da legnete na leða ispruženih udova ili udobno sjednete i ispravite leða.

1. Ruku (ispruženog dlana) položite na trbuh.
2. Dišite uobièajeno i uoèite podiže li se ruka i spušta.
3. Pravilno disanje je ono u kojem se ruka, tj. trbuh, podiže kod udisaja (jer se dijafragma širi), a kod izdisaja spušta.
4. Kako biste postigli pravilno disanje, polako udahnite kroz nos i brojite do pet dok trbuhom nježno gurate ruku prema gore.
5. Zadržite dah takoðer brojeæi do pet.
6. Polako izdahnite kroz usta, opet brojeæi do pet, gurajuæi trbuh rukom prema unutra.
7. Ponavljajte proces pet minuta.

Osjetite li laganu vrtoglavicu, paniku ili osjeæaj kao da vam glava 'lebdi', ne brinite, to je normalno jer veæina ljudi ne diše pravilno – ovaj osjeæaj posljedica je promijenjenog odnosa kisika i ugljiènog dioksida u mozgu, tj. u krvi. Osjeæaj æe nestati s vremenom, no nema potrebe da se neugodno osjeæate pa poènite disati minutu ili dvije te postepeno produžujte trajanje vježbe do pet minuta.

Svaki izlazak u prirodu iskoristite za svjesno, duboko disanje

Kad nauèite disati duboko iz trbuha, predlažemo dvije vježbe – jednu stojeæu, koju je najbolje raditi kod kuæe (nekim je ljudima neugodno da ih drugi gledaju dok vježbaju), a drugu možete neprimjetno odraditi bilo kada i bilo gdje:

VJEŽBA U STOJEÆEM POLOŽAJU

1. Ustanite i duboko udahnite na naèin kako ste nauèili sjedeæi, ali bez ruke na trbuhu: ruke se nalaze uz tijelo pa ih lagano poènite širiti prema gore, skroz dok se ne naðu paralelno iznad glave – brojite do pet dok udišete i polako dižete ruke.
2. Zadržite se u tom položaju brojeæi do pet.
3. Izdišite brojeæi do pet, ali tako da ruke poènete spuštati (vraæati u suprotnom smjeru), uz istovremeno spuštanje gornjeg dijela tijela; brojite do pet, a završni položaj bit æe takav da glava, obje ruke i èitav donji dio tijela vise prema tlu.
4. Ponovite udah dižuæi se iz tog položaja opet u uspravni s podignutim rukama, i tako najviše tri puta za poèetak, uz poveæanje za 1-2 udaha tjedno. Ovo je izrazito važno kako biste izbjegli vrtoglavicu i druge neugodne simptome.

Svi koji redovito meditiraju i/li vježbaju jogu, prakticiraju vježbe disanja, a ovu vježbu smatraju naèinom samoiscjeljivanja i dovoðenja organizma u ravnotežu.