ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA


	NEKOLIKO UPUTA Na ovom blogu najlak�e �ete se sna�i pomo�u SADR�AJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRA�IVA�A BLOGA na vrhu stranice, budu�i da postovi nisu pisani nekim odre�enim redoslijedom ve� prema trenutnoj inspiraciji i biometeorolo�kim prilikama. ;)

Dobrodo�li!

PRETRA�IVANJE BLOGA

INFORMACIJE KOJE NISTE PRONA�LI OVDJE - POTRA�ITE NA FORUMU!
Na Forumu �ete prona�i mno�tvo �lanaka na temu mentalnog zdravlja a mo�ete mu pristupiti klikom na OVAJ LINK. S obzirom na veliki broj upita na
ovom blogu, vjerujem da �ete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i poku�ati jedni drugima pomo�i jer ovo je u prvom redu FORUM
ZA EDUKACIJU I SAMOPOMO� �ija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim pote�ko�ama i lije�enju, RAZMJENA ISKUSTAVA i
SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.

nedjelja, 09.08.2009.

Praznovjerje

Petak trinaesti oduvijek mi je bio jedan sasvim normalan, uobi�ajeni dan, crne ma�ke volim podjednako koliko i sve ostale (a stvarno ih volim), u duhove nikada nisam vjerovala ali no�as mi se dogodilo ne�to od �ega mi se doslovce sledila krv u �ilama. Kao da mi nije dovoljna sama anksioznost, moralo se dogoditi ne�to �to je u meni izazvalo onaj pravi, iskonski strah, bolje re�eno, stravu.

Rano jutros, jo� po no�i (malo poslije 4 sata) vozila sam mamu na sajam. Iako je cesta u to doba prili�no prometna jer se cijela masa ljudi i vozila u nedjeljnu zoru slijeva prema jaku�eva�kom sajmu, no�as nije bilo �ive du�e. Kao za inat, i rasvjeta na dijelu ceste nije radila. Vozim ja tako kroz polutamu i odjednom na kri�anju na kojem moram skrenuti desno opazim ispod ruba kro�nje drveta crnu... mrlju. Ne�to �emu nisam mogla doku�iti oblik s kojih 50-tak metara udaljenosti. Samo boju - crnu, veli�ine dvije crne vre�e za sme�e postavljene jednu na drugu okomito. Gledam i razmi�ljam: je li to kontejner za povratnu ambala�u... nije, preusko je. Jesu li vre�e za sme�e... nisu, previsoko je, a i tko bi ostavio sme�e uz raskri�je? Priupitam mamu �to bi to moglo biti i za�ujem isti odgovor: "Ne znam". Pribli�avam se automobilom, dajem �migavac i u tom trenu mrlja se lagano zapo�e kretati prema zebri preko koje trebam pro�i. Prepoznav�i ljudsko obli�je gotovo po�nem usporavati no slijedi trenutak strave: spodoba je odjevena u crni pla�t do poda i preko glave ima kapulja�u koja joj/mu skriva lice. Vidi se samo �eljust, blijeda pod slabom no�nom rasvjetom, i ni�ta vi�e. Zakora�i lagano na zebru i gotovo kao da klizi. Mama u trenu povi�e: "Po�uri da pro�e� prije nje!" i bez razmi�ljanja gazim po gasu i uspijevam pro�i ispred �udne nestvarne spodobe. Na cesti nigdje nikoga, nigdje �ive du�e, ni psa ni ma�ke. Obje smo se sledile od straha: spodoba kao da je �ekala da se pribli�im i dam �migavac prije skretanja (do tada je cijelo vrijeme stajala na mjestu) i tek u tom trenu krenula je preko zebre. Ja sam izvan sebe od straha dok mama po�inje pljuckati, mrmlja ne�to poput: "Potari te kri� gospodnji, sotono" i kri�a se a ja i dalje ne znam �to u�initi. Tresem se kao �iba na vodi, mozak zablokirao, ruke jedva dr�im na upravlja�u a srce �eli van iz grudi.
Spodoba je izgledala upravo kao na slici desno (spojila sam dvije slike u Corel-u i napravila "fotorobot" po sje�anju, koje je sasvim svje�e) Smrt

Obje prestravljene nastavljamo dalje i sti�emo na cilj, a meni o�i kao u zeca: gledam svakoga u mraku neosvijetljenog sajmi�ta, ima li �to na glavi, sjaje li mu o�i...
Jedino �to me tje�i jest �injenica da nisam bila sama, ina�e bih pomislila da haluciniram i da me spopala jo� neka "F" dijagnoza, i to �to nije bio pun mjesec. Sve ostalo je bilo kao u filmu. Pri�ekala sam da se po�ne razdanjivati i evo, sad sam kod ku�e, uz Helex pored sebe, za slu�aj da ustreba.
Ne znam je li bila rije� o prikazi ili nekom stvarnom ljudskom bi�u s pomaknutim smislom za odijevanje, ili pak pripadniku neke sotonisti�ke sekte... ne znam. Zbunjena sam i prepla�ena. I zabrinuta. Ku�i sam se vratila istim putem (mogla sam odabrati i drugi ali sam odlu�ila ne izbjegavati to kri�anje ve� se suo�iti sa strahom) i za�udo, sve je bilo normalno. Na istom raskri�ju vidim dvije djevojke u ljetnoj odje�i kako se vra�aju iz no�nog provoda, podalje jo� dvije gospo�e u ranojutarnjoj �etnji (valjda, oko 5) i automobile koji su, kako sam ve� spomenula, uobi�ajeni

... u ovom trenu prekinula mi se veza s internetom ...

nedjeljom rano ujutro.
Brine me to �to mi se k�er dogovorila s prijateljicom da je danas ode posjetiti na adresu u neposrednoj blizini tog kri�anja. Mislim da je ne�u pustiti samu ve� �u je posjesti u auto i odvesti te se vratiti po nju. Nije mi ugodna pomisao da sama prolazi onuda nakon jutro�njeg stravi�nog iskustva koje sam imala, iako �e i�i tek poslijepodne, po danu.
U�as, sva sam jo� u �oku.

Ima li itko kakvih sli�nih iskustava? Postoji li kakvo racionalno tuma�enje? Ponavljam, sre�a da nisam bila jedina koja je to vidjela jer bih se u suprotnom ozbiljno zabrinula za svoje mentalno zdravlje. I jo� jednom nagla�avam, nisam praznovjerna niti je bila rije� o halucinaciji. Samo sam prestravljena. Ka�e moja mama: "Dobro da sam bila br�a od nje i da mi nije uspijela preprije�iti put". �to god to zna�ilo...

Komentare mi mo�ete ostaviti ovdje ili, jo� bolje, na forumu - link:

http://psihijatrija.forumhr.com/off-topic-f13/praznovjerje-t479.htm#2992

�