slika: digital art


Kad se doživi prvi impuls prosvjetljenja, uspostavi se odnos s iskrom duha u sebi i taj probuđeni misli, da komunicira sa Bogom, ali zapravo ne zna sa kim komunicira, jer se svijest višestruko ubrzava, a informacije pljušte kao kiša sa svih strana. čovjek više ne zna ne zna čije su to informacije i otkud dolaze, jer on čuje i osjeća sve što se u njegovoj blizini događa ili se događalo, ali ne zna još razlučiti što je prošlost, a što budućnost.

Njemu je sve ''sada'' i neopisiv strah vlada u njegovom biću, a najveći strah mu je od smrti ili da će netko saznati sve što on zna i ubiti ga, da se ne otkriju istine koje su jako opasne za znati. Uz put dobiva i poruke kako da si pomogne, ali ne zna kako sve posložiti, jer svjetovni život teče svojim ritmom u kojem ima i druge obveze prema sebi, obitelji, poslu, okolini, a tu je religiozno stanje svijesti koje je suprotno od onoga što prosvijetljeni vidi.

Gledajući sada iz ovog kuta mislim, da je lakše ženi kad doživi prosvjetljenje, nego muškarcu iz razloga što žena ima više iskustava raznih vrsta, a i ugrađena joj je kroz odgoj odgovornost prema životu i opstanku njenog potomstva.

Kad čovjek doživi prosvjetljenje, on se hvata za svaku slamku duhovnosti koju je kroz život upoznao, a tu je među prvima molitva nepoznatom Bogu u kojeg konačno počinje svom svojom dušom vjerovati. Samo to i potraga za spoznajama drugih ljudi, prosvijetljenom ostaje, jer sva bivša uporišta koja je imao u svojim bližnjima padaju u vodu. Bližnji su ga najviše povrijedili i lagali i sve izdaje i prijevare sliju se u jedan bolni vapaj: Bože, pomozi mi, ako te ima!

tekst je iz moje buduće knjige" ZAKULISNE IGRE UMA, DUHA I TIJELA"

slika: digital art


Kad razmišljam o ljubaznosti, prvo što mi padne na pamet je lik moje pokojne bake, majke od pokojnog oca. To je bila ljubazna žena. Eh, da mi je njene ljubaznosti i dobrote koliko je crno ispod nokta, kako bih ja bila ljubazna osoba. Ovako, mogu se samo prisjećati te neobične starice sa još neobičnijim vrlinama kojima me je poučavala kao dijete, gdje sam ih sve manje ili više pogubila kroz životna previranja, samo Bog dragi zna.

Srela sam još nekoliko ljubaznih ljudi u svom životu koji se, ruku na srce, mogu na prste jedne ruke nabrojati. Zašto je to tako ne znam, znam samo da tu energiju želim ponovno aktivirati u sebi.

Razmišljam jesam li i koliko bila ljubazna u svom ophođenju sa drugim ljudima, životinjama i prirodom u cjelini. Mislim, da stvarnog pojma ljubaznosti nikad nisam bila uistinu svjesna. Uglavnom sam nastojala biti ljubazna, a koliko je ta ljubaznost bila iskrena o tome bi se dalo pričati.

Od danas želim punim plućima svjesno živjeti energiju ljubaznosti.

Ljubaznost je riječ koja će od danas neprestano biti prisutna u mom ophođenju prema svojim bližnjim. U prvom redu ću se početi najljubaznije ponašati prema svom partneru i djeci. Svoje ponašanje proširit ću na svoju širu obitelj i društvenu zajednicu.

Moja okolina će u svoje okrilje dobiti osobu koja će, umjesto o vremenu i politici pričati o ljubaznosti i dobroti. U svim svojim djelatnostima nastojat ću maksimalno biti svjesna ove plemenite energije.

O ljubaznosti ću učiti iz prirodnih procesa, ljudskog ponašanja i komunikacije.


LJUBAZNOST

Odlučujem se biti ljubazno biće.
To je za mene pravo otkriće.
Živjeti svjesno ljubaznost, je lako
To može učiniti u ponašanju svatko.

Dok odlučujem da ću ljubazna biti
Svjesno ću to, pošteno učiniti
U sjećanju na svoju baku
Neću živjeti u neljubaznom mraku.

Imam od nje dobro predznanje
Kako da promijenim neljubazno stanje.
Nemam pojma gdje sam do sad bila
I zašto sam ljubaznost, malo koristila?

Lijepo bi bilo živjeti tako,
Kada bi ljubazan bio svatko
I koristio samo ljubaznost svoju
Doprinoseći svačijem spokoju.

Ljubaznost bi tako, kao uz put bila
I dobra djela stalno činila.
Djelujući kao suosjećanje
Kojem ne treba ničije priznanje.

Voljela sam gledati druge ljude
Kad se ljubaznosti samo začude,
Osmijeh im na licu zatitra
Kroz život krenu, koraka hitra.

Odmahnu samo svojom glavom
I krenu prema cilju pravom,
Kao da u jednom trenu,
Izgube neku, početničku tremu.

Tada mi nešto zatitra u duši,
Cijelu koncepciju nesigurnosti ruši
I sama smjelo, sigurno koračam
Ljubaznim osjećajem prolaznike ispraćam.

Prisjećajući se prirode i njenog sklada
Pčele na cvijetu, što je vodi nada,
Da će tu skupiti polena najviše,
Dok žalcem svojim miris udiše.

Iako mi je polen gorkog ukusa
Med je ipak slatkog okusa.
Takva će za mene ljubaznost biti
Kad je srcem, počnem provoditi.

Voljela bih doživjeti reakciju nacije
Na ljubazne svjetske inspiracije,
Koje u svakom uljudnost bude,
Podsjećajući na darežljivost sve ljude.

Takva je bila moja baka.
Ona se nije bojala mraka.
Uvijek je bila prijazna,
A ja njena, unuka mazna...

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php