slika: digital art


Kad se doživi prvi impuls prosvjetljenja, uspostavi se odnos s iskrom duha u sebi i taj probuđeni misli, da komunicira sa Bogom, ali zapravo ne zna sa kim komunicira, jer se svijest višestruko ubrzava, a informacije pljušte kao kiša sa svih strana. čovjek više ne zna ne zna čije su to informacije i otkud dolaze, jer on čuje i osjeća sve što se u njegovoj blizini događa ili se događalo, ali ne zna još razlučiti što je prošlost, a što budućnost.

Njemu je sve ''sada'' i neopisiv strah vlada u njegovom biću, a najveći strah mu je od smrti ili da će netko saznati sve što on zna i ubiti ga, da se ne otkriju istine koje su jako opasne za znati. Uz put dobiva i poruke kako da si pomogne, ali ne zna kako sve posložiti, jer svjetovni život teče svojim ritmom u kojem ima i druge obveze prema sebi, obitelji, poslu, okolini, a tu je religiozno stanje svijesti koje je suprotno od onoga što prosvijetljeni vidi.

Gledajući sada iz ovog kuta mislim, da je lakše ženi kad doživi prosvjetljenje, nego muškarcu iz razloga što žena ima više iskustava raznih vrsta, a i ugrađena joj je kroz odgoj odgovornost prema životu i opstanku njenog potomstva.

Kad čovjek doživi prosvjetljenje, on se hvata za svaku slamku duhovnosti koju je kroz život upoznao, a tu je među prvima molitva nepoznatom Bogu u kojeg konačno počinje svom svojom dušom vjerovati. Samo to i potraga za spoznajama drugih ljudi, prosvijetljenom ostaje, jer sva bivša uporišta koja je imao u svojim bližnjima padaju u vodu. Bližnji su ga najviše povrijedili i lagali i sve izdaje i prijevare sliju se u jedan bolni vapaj: Bože, pomozi mi, ako te ima!

tekst je iz moje buduće knjige" ZAKULISNE IGRE UMA, DUHA I TIJELA"