slika: digital artist

Istina, ta neuhvatljiva kraljevna,
zna da je u cjelosti samo jedna,
igra se sa mnom, dijeli mi sebe,
ona nema nikakve potrebe
od mene osobno,
njeno biće je sposobno
samo da daje,
a primanje meni ostaje.

Kako da joj se odužim,
kako da je skužim,
nju i njeno davanje,
jer moje spoznavanje
ponekad dolazi u krizu
znam, da sam istini tek malo blizu?!

Istina se veselo mota oko mene
stvarajući vidljive promjene
mog ponašanja ispravnog,
uzimam znanje od istinitog, davnog
u "sada" ga pretačem
od radosti s istinom skačem,
veselimo se obadvije,
radujući se onom što jest i nije.

Tako se istina sa mnom druži
i ona dobro kuži,
da je upitno moje znanje
jer istina je ta,
koja mi daruje spoznavanje
pa kako nju spoznajem
i sama istinitijom postajem.

napisano: 18.09 2012.

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php





ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Oznake: angelija

Bolest nastaje od tvojih misli, misli se pretaču u osjećaje bola, a osjećaji u riječi kojim potvrđuješ svoje stanje.

Prije dvanaest godina prvi put sam počela razmišljati o unutarnjem usklađenju. U svojim intimnim trenutcima pitala sam se da li je ono moguće? Nisam točno razumjela što bi to trebalo biti i kako bi trebalo izgledati, to usklađenje. Problem koji me mučio, je moje zdravstveno stanje koje nikako da dođe na zadovoljavajući nivo zdravlja. Gotovo svakodnevno sam se osjećala bolesnom, nezadovoljnom, tužnom i nesretnom. U svom promišljanju o stanju, kojeg sam postala svjesna, nastojala sam postići razumijevanje situacije u kojoj sam se nalazila. Malo po malo, počela su mi se otvarati vrata unutarnjih previranja koja sam potiskivala i kojih sam rijetko bila svjesna. Počela sam nespretno slušati svoje unutarnje vodstvo i primjenjivati upute kojih sam povremeno bila svjesna. Imala sam osjećaj da komuniciram sa nekim u sebi. Pomišljala sam na intuiciju. Kako nisam znala što je u suštini intuicija (osim da je to 6 čulo) bila sam zbunjena. Upute su stizale putem misli i jasno su se pretakale u pojedine osjećaje. Informacije koje sam dobivala, doslovno su glasile ovako; ako hoćeš zdravlje, misli o zdravlju i kako ćeš ga postići. Odgovarala sam, a kako da mislim o zdravlju kad više osjećam bolest? Bolest nastaje od tvojih misli, misli se pretaču u osjećaje bola, a osjećaji u riječi kojim potvrđuješ svoje stanje. Tad sam razmislila o mislima koje svakodnevno mislim i riječima koje izgovaram. Došla sam do zaključka da ja svjesno ne mislim niti govorim. Mislila sam iste misli kakve se misle u mojoj okolini i potom ih govorila onako kako sam ih čula. Postavila sam si pitanje; kako sam uopće živa, obzirom na misli koje sam mislila i riječi koje sam izgovarala. Najvećim dijelom misli i riječi su mi bile u obliku kukanja, žaljenja ili kritiziranja. Zbunjeno sam si postavila pitanje; s kim to komuniciram? Imala sam osjećaj, kao da mi neko iznutra šalje informacije, ali nekad je osjećaj bio da informacije dolaze i izvana. Tad je uslijedilo 1999g. unutarnje viđenje koje mi je u cjelosti promijenilo život.

Jedne večeri dok sam mirno ležala u krevetu čekajući da zaspim promišljala sam o intuiciji. Kakva bi to energija mogla biti? Tek što sam postavila pitanje na čelu sam osjetila pritisak koji se pojačavao prema unutra. Kako se pritisak pojačavao tako su mi se pred zatvorenim očima počele smjenjivati različite boje. Prva boja koja se pojavila bila je žuta koja se promijenila u ružičastu, zatim u zelenu, plavu, ljubičastu. Kako su se boje izmjenjivala tako je i pritisak na čelu bio jači te su mi se oči čudno pomicale da bi se iza njih pojavila čudesna kristalna mreža neobičnih oblika u srebrnoj, zlatnoj i tamnoljubičastoj kristalnoj boji. Iz sredine te kristalne boje izvirala je neobična zraka slike slične ruži vjetrova. Nekako sam znala da je to energetski centar mikrokosmosa koji je povezan sa vanjskim kosmosom kao i sa centrom u dubini planete Zemlje iz kojeg se ja napajam energijom. Kad je ta slika nestala pojavila se slika oka koje me gleda iznutra. Pratila sam pogled tog oka koje skuplja svu misaonu energiju iz moje okoline. Ono što sam u čudu uočila je da ima vrlo malo pozitivnih misli u mojoj okolini, ali nije ih bilo ni u zračnom prostoru oko Zemlje. A ono što je još čudnije vidjela sam energiju tih misli. Svaki misaoni oblik nosio je određenu energiju koja se pretvarala, pri udahu zraka u osjećaje te energije a zatim je ona išla u moje žlijezde s unutarnjim izlučivanjem. Žlijezde su energiju proslijeđivale unutarnjim organima koje su one napajale energijom, a unutarnji organi svaki svom upravljačkom timu koji opet ima svog presjedavajućeg koji odlučuje gdje je ona najpotrebnija. Ostajem zapanjena, to je pre-blaga riječ, gledajući kako se ta energija učinkovito koristi. Zadivljeno nijemo promatram čudesnost svog unutarnjeg svijeta, njihovu nesebičnost, brigu za onog drugog, za kojeg oni znaju da bez njega ne bi mogli preživjeti. Gledajući taj prizor, uporedo mi se odvija još jedno gorko viđenje mog ponašanja izvan sebe u komunikaciji sa svojim bližnjim i rođenim. Ne samo da ne znam komunicirati s njima nego i sebe ubijam iznutra sa svojim uvjerenjima. Bolesna sam, dosta mi je više svega. Nisam zadovoljna sobom, mužem, poslom, imovinom, plaćom, usamljena sam, ljuta na sebe i svijet koji me okružuje. Sve te misaone energije me doslovno rasturaju iznutra i iz vana. Zaprepastila sam se kad sam vidjela sa koliko malo pozitivne energije raspolažu unutarnji organi i kako se zadnjim snagama bore ispomažući jedni druge da kako tako prežive. Negativna energija koje je bilo u izobilju doslovno ih je ubijala.Vraćam se pogledom na unutarnje viđenje. Nijemo gledam prekrasne prizore svoje unutrašnjosti, koje nikako ne bih znala opisati a u mislima mi se pojavljuju riječi; slušaj svoju intuiciju, dok mi se unutarnje oko gubi iz vidogruga.

Nakon ovog viđenja lako je bilo koračati bilo kojom stazom. Konačno sam se imala kome obratiti u svim situacijama koje su mi bile nejasne. Posle ovog viđenja, razvijala sam se samo snagom svoje volje, vjere ili namjere da želim biti bolji čovjek. Počela sam svjesno i s namjerom mijenjati svoje misaone obrasce. Nakon šest mjeseci svakodnevnog rada na uravnoteženju misaonih obrazaca, moje emocije su postale smirene, zdravstveno stanje mi se bitno poboljšalo, povratila mi se volja za životom, nada u ljepotu sadašnjosti i vjea u bolje sutra zaiskrila je u mom srcu. Slušajući svakodnevno svoju intuiciju, preokrenula sam energiju u svoju korist. Prva pozitivna afirmacija koju sam naučila bila je;

Ja sam centar snage, zdravlja, spokojstva i sreće.

Vodit ću se mislima istine, mira i ispravnog djelovanja.

U meni i oko mene vlada radost, zadovoljstvo i optimizam.

Smirano dočekujem sve što mi donosi život.

Ljubav, nada i vjera su u meni i oko mene.

Beskonačno pozitivno blagostanje, duhovno, umno, emotivno, materijalno i novčano prolazi mojim životom a božanskog viška nikad ne nestaje.

Ove afirmacije sam učila dok ih nisam naučila na pamet, a zatim sam ih odlučno upotrebljavala kad god sam registrirala negativnu misao ili osjećaj koji me opsjedao. Konačno sam bez ikakvog opterećenja počela misliti svojom glavom nakon tri godine neprestanog učenja. U tom periodu sam uravnotežila svoje pozitivne i negativne obrasce. Odgovorno tvrdim da to svako može napraviti sam sa sobom i na svoj način, samo ako hoće i ako mu je stalo do sebe i svog ponašanja prema osobnom zdravlju i zdravlju planete u cjelini.

Napominjem za one koji bi htjeli iskušati ovu metodu pristupa svojoj intuiciji. Lakše to mogu postići osobe koje su zaljubljene i kojima je misao jednousmjerena na predmet svoje ljubavi. Ljubav koja se osjeća za nekoga može se slati svakoj stanici u svom tijelu ili unutarnjem organu kao i silama koje vladaju u fizičkom svijetu; vatri, vodi, zemlji i zraku.

Ovaj članak posvećujem; ShadowOfSoul, a onda i svim ljudima dobre volje.


Unutarnje usklađenje

Na sve četiri strane svijeta
Mudrog, intuitivng ljudskog osjeta
Moja pamet, gleda misli stalno
Djelujući s njima samostalno.

Sad je gore, sad je dole
gleda gdje se koja bića vole.
Njihovu ljubav tijelu proslijeđuje
Ljepotom njihovom da se naslađuje.

Na jednoj strani vidi razumijevanje.
Na drugoj strani razlučivanje.
Na trećoj strani prihvatanje.
Na četvrtoj strani shvatanje.

Misao mi stalno leti
Svu ljepotu da posjeti
Vrti se u neprestanom krugu
Loveći radosne riječi od druga, drugu...

Riječi njihove, jedna drugu love
Nastojeći energiju ljubavi da obnove.
I tako se stalno po koja, više junači
Od tog kretanja joj život u cjelosti znači.

Riječ hoće da živi sada, ovdje i tu,
Da udah život ne zaboravi na nju.
Informacije riječi važnu ulogu imaju
Kad za tijelo energiju od drugih primaju.

Sve riječi, tijelu prije svega služe
Misaonu energiju dobro da prokuže.
Šta se izvan tijela s mislima događa
Koja energija i kako, tijelo pogađa.

Zato je jako važno birati misli i riječi
Njima se tijelo iznutra truje ili liječi.
Snagu i zdravlje u prvom redu,
Treba osigurati unutarnjem pogledu.

Iznutra tijelo zrakom informacije prima,
Kad su one negativne, tijelu je zima.
A kad su pozitivne, toplotu stvaraju
I tako svaku stanicu u tijela obnavljaju.

Zato nas tijelo duše vapijući moli,
Ljepotu ljubavnog osjećaja da obnovi
Da mu proslijedimo što više pozitivnih misli
Organi su ga za toplom energijom pritisli.

Hoće hitno energiju za obnovu
Da bi skladno vršili svoju osnovu.
Svog unutarnjeg ispravnog djelovanja
Bez pozitivnih misli nema im obnavljanja.

I zato molim vas sve lijepo,
Svoju intuiciju slušajte slijepo.
Ona nas uvijek premasnazi i zdravlju vodi
Dajući prednost, riječima izabranoj slobodi.

Sloboda.
Kako je ovo uzvišena i gotovo neosvojiva vrlina?
Da li će ljudska osobnost ikad biti uistinu slobodna? Pitanje je ovo veliko kao svemir koji nas okružuje.
Što se sve u ljudskim životima događalo za slobodu i u vezi s njom? Ne želim se uopće prisjetiti nikakve manipulacije ljudskim dušama u svezi s ovom osobinom.

Ja sam slobodno ljudsko biće.

Slobodu sam izvojevala na osoben način bez ispaljenog metka, porobljenog naroda, uništenog života. Izvojevala sam slobodu u svojoj duši. Rekla sam si i potvrdila. Slobodna sam. Priznala sam si to stanje svijesti. Trebalo mi je za taj čin 45.g. U tom periodu života smatrala sam samu sebe robom. Zašto? - može li mi itko odgovoriti na ovo pitanje? Jesi li ti slobodan čitaoče? Osjećaš li se tako?

Osjećala sam se zarobljenom roditeljskom brigom, nametanjem njihovih stavova, uvjerenja i životnih navika.
Osjećala sam se zarobljenom stavovima i uvjerenjem okoline u kojoj sam živjela, društvom i njegovim potrebama, ograničenjem tuđih očekivanja. Nikad si nisam postavila pitanje.
Šta ja očekujem od sebe?
Moja očekivanja su bila naučena navika.
Očekujem od roditelja, braće, sestara, okoline, društva, Boga. Osjećala sam se kao prazna probušena vreća bez ikakvog sadržaja. Kako sam onda mogla ikom išta dati? Bila sam zarobljena svojim očekivanjima da se netko drugi brine za moju dobrobit i tuđim očekivanjima prema meni.
Očekivala sam da me netko oslobodi barem sa osamnaest godina života, ali to se nije dogodilo. Tek tada sam stvarno zarobljena osobnim obiteljskim obvezama.
Osjećaj da robujem obitelji i društvu napustio me je onog trenutka kad sam si rekla. Dosta je bilo ropstva. Dajem svima slobodu. Nije me više briga za nikoga kuda će ići, što će raditi, gdje će biti? Ne očekujem više ništa od nikoga.
Dat ću što mogu bez obveze davanja. Uzimam svoj život u svoje ruke. Poštovat ću obitelj i društvo, ali nitkom više neću pružati usluge zato što „moram“ ili zato što se to od mene „očekuje“.
Gotovo!
Od danas služim samo sebi. I gle, odjednom sam se osjetila slobodnom u istoj životnoj situaciji. Shvatila sam da su svi ti drugi dio mene same. Ono što sam promijenila je nepotrebno služenje.
Moram li služiti nekome tko je sposoban da se sam posluži?
Moram li raditi kad sam umorna? Ne!
Svaki čovjek ima sposobnost da se pobrine za svoje potrebe.
Uzimanjem te sposobnosti od svojih bližnjih učinila sam sama sebe nepotrebnim robom, a njih ovisnicima o mojim uslugama. Ne moram više ništa. I zar je samo ta odluka trebala da bih bila slobodna. Svašta... Da, trebala je.
Promijeniti naviku samonametnutog ropsva vrlo je neobično iskustvo. Konačno sam sposobna raditi ono što želim i što me veseli.
Ono što me ne veseli više neću raditi. Točka! Jasno i glasno kažem neću, neću i neću. Vidi ti tog posla.
Za divno čudo...nema nikakvih posljedica na moje neću. Utjeran strah u kosti zbog neću od obiteljskog odgoja je ispario. Slobodna sam!
Neću, neću, neću, al' osjećam sreeeću.
Sloboda u meni vlada, osobne snage i sklada.