MORE, ZEMLJA I SUNCE
slika: internet
Spustilo se na zemljicu Sunce
i obasjava sve njene vrhunce,
u More se zagleda zaljubljeno
pa o njemu poče maštati sneno.
Srce mu More u sebe primi
pa ga miluje u proljeće, ljeti, jeseni i zimi,
šapuće Suncu da ga voli silno
pa mu se i ono udvara umilno.
Odgovara mu Sunce svojim zrakama
njihova ljubav je na velikim mukama,
sivi oblaci je zaklanjaju često
nije im lako naći za ljubav mjesto.
A Zemlja čudno u tu ljubav gleda
u sebi mistično o njima raspreda
pa odluči da More preda Suncu,
a ona se okrenu svom najvećem vrhuncu.
A morske sirene u ljubav im se miješaju
i one vole More pa ga Suncu ne daju
u ljubavnom trokutu tako dugo žive
jedni druge za ljubomoru krive.
Sunce, More, Zemlja i Sirene,
njihova ljubav dopire i do mene
pa me mami da ih i ja volim
svom dušom i srcem svojim.
I ljubav tako u trokutima cvjeta
ni ljubomora u ovoj ljubavi ne smeta,
samo se smjenjuju izljevi ljubavi
i ta ljubav sav život preplavi.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
KREATIVNA MUDROST
slika: digital art
Dugo sam bila slaba,
sve mi je izgledalo džaba,
što god da sam poduzela
samo sam si još energije oduzela,
a tad mi je u pomoć došla Krteativna Mudrost.
Iz glave mi je odnijela ludost,
utkala mi je svoje znanje,
šapnula mi moje poslanje.
U početku joj nisam vjerovala,
pravila sam se da sam to već znala,
na kraju sam ponizno priznala,
da sam za Mudrost previše mala.
Zamolila sam je da mi pomaže
i svoje znanje da mi pokaže,
Kreativnost mi se milo nasmiješi
suosjećajno me nježno utješi,
pokaza mi kojim putem se hoda,
da bi se postigla ljudska sloboda.
Sad se Kreativna Mudrost i ja družimo
jedna drugoj prijateljski služimo,
snaga je razvila svoja krila
i uvijek je uz mene u svakoj prilici bila,
samo je ja nisam prepoznala
pa je iza mene malo ostala.
Nije htjela da mi smeta,
dok sam samostalno spoznavala vizije svijeta,
sada uz mene neprestano hoda
bistra i protočna kao voda,
kreacije mi na uvid pripravlja,
dok Mudrost u meteriji snagu postavlja.
Hvala ti, Kreativna Mudrosti,
molim te oprosti,
što sam bez tebe kroz život hodala,
sada kad sam te upoznala
budi stalno pored i ispred mene,
kreiraj najidealnije promjene,
vodi me u onom smjeru
u kojem ću vidjeti u svemu mjeru,
stvarati ravnotežu u svijesti,
primati suosjećajno obavijesti,
riječima tvoju istinu slaviti
i sve u ravnotežu postaviti,
gledati kako se vaga u centru njiše,
dok Kreativna Mudrost svijetlu sudbinu piše.
Tako se stvara ljudska snaga
kada u ravnoteži stoji vaga,
kad se jednako vidi crno i bijelo
i kad je postojanje cijelo
na dohvat ljudske šake
kad se iz energije svake
svjesno Kreativna Mudrost bira,
a sa njenim postojanjem
stalno ima dodira.
LAKO JE VOLJETI
slika: digital art
Lako je voljen biti i voljeti,
to samo treba htjeti
i dijeliti ljubav svima
poznatima i nepoznatima.
Nije ljubav samo ljubljenje,
ona je i životu čuđenje,
provođenje dobrih djela
i osjećaj kao da sam cijela.
Lako je svakoga voljeti,
samo treba poželjeti
pružiti ruku potrebitom
i eto ti ljubavi na svijetu ovom.
Kad se ruka ruci pruži
pa se čovjek sa čovjekom druži,
eto ti ljubavi obostrane
koja skladno cvijeta na sve strane.
Lako je voljen biti,
to se može osjetiti
po pogledu i gestu nekom
u trenutku gotovo svakom.
Lijepo je kada se volimo
i sebi hrabro dozvolimo,
da vidimo prisutnu ljubav
i odmah se čovjek osjeti zdrav.
UZAVRELE STRASTI
slika: digital art
Uzavrele ljudske strasti
u kući, okolini, društvu,
ubiru svoj danak
slaganja i neslaganja
ljudskih karaktera
željnih dokazivanja
svoje nemoći i moći.
Tako bih rado drugačiju strast
u kući i okolini kušala,
sigurno bih prihvatljivija bila
i društvu bih skladnije služila
a moja strast bi služila pomirenju,
prihvaćanju, povjerenju i poštovanju
različitosti u procesu jednakih.
Voljela bih imati moć,
da sve strasti smirim
i da samo mudrost, sklad
i harmonija ljudskih bića
umilne pjesme pjevaju
naraštajima koji dolaze,
da ostave pomirenje i sreću.
A opet, volim i strast
kao životnu energiju stvaranja
koja miri zavađene
i zaraćene narode
i gradi strasno složnost
za opće dobro svih
u procesu neprekidne obnove.
Usmjerit ću svoju strast
vođena osjećajima srca,
strasno ću dušom graditi
zdrave međuodnose u sebi,
obitelji i svim sudionicima
u procesu životnosti,
miroljubivih suodnosa
za svoje i opće dobro.
POTRAGA ZA SOBOM
slika: digital art
Tu sam, svjesna svog postojanja,
neprestano se tražim u prvom do sebe
nesvjesna svoje uloge u procesima života,
djeteta, djevojke, žene, majke,
domaćice, djelatnice, odgojiteljice,
pogubljena u obvezama svakodnevnice,
rasijana u moru ženskih obveza
ne prepoznajem se u drugom.
Kako da se pronađem u svima
i posložim na ispravan način,
pitam se svakodnevno
pa da vidim gdje sam,
sa kim sam i tko sam,
koliko su moja djela, mala i velika,
zaslužna za prihvaćanje
moje nepriznate osobnosti
i zašto su nesvjesno isčeznula
u pokidanim nitima života?
Gladna sam ljubavi i pažnje,
tražim osjećaj dobrodošlice,
da je nekome stalo do mene
iz svoje obitelji, okoline,
društva i njegovih zakulisnih igara,
svjesna svoje uloge žene
i nesvjesna da sam se pogubila
od ljubavi za samu sebe.
Rasplinula sam se u oblaku misli
svakodnevnih djela i htijenja,
ostvarenih i ne ostvarenih nadanja
u cijepanju svoje osobnosti
na svoju obitelj, radne kolege,
poznate i nepoznate prijatelje
kod kojih sam ostala bez povratka
u neiskazanim čežnjama duše,
pogubljena i ne posložena.
Tu sam, a nema me,
hoću li se ikada pronaći
i skupiti djeliće sebe
po bijelom svijetu prosute
i povezane u neraskidivu cjelinu
koja vrednuje izgubljeno
i s iznenađenjem pronađeno?
Vjerujem da hoću
pa ja sam žena!
ČAROLIJA ŠARENE LAŽI
slika: digital art
Čarolija „šarene laži“,
mami me u ponore svoje,
uzdigne me visoko
pa me o zemlju tresne,
svoje sjene na put mi stavlja
niti je tama niti svjetlo
prepoznati se ne može,
samo osjećaji nijemi u magli
znanje mi „za nos vuku“.
To emocije igraju svoj ples
sa bespomoćnom ljudskom dušom,
zarobljavaju joj srce u opčinjenosti
iluzijama svoje lažne ljubavi i moći,
prevode ga „žednog preko vode“,
u iskustvima nesuvislih ljudskih postupaka
bez početka i kraja
upletenih u čari iskustava.
Eh, da mi je tu čaroliju spoznati,
da sa njom na „ti“ budem
pa da sa mnom nježno postupa,
dok me diže i spušta životom
u svoje nepoznate kovitlace
svjetla i sjenki ljudskih nadanja,
ludih posrtanja i padanja,
mudrih ustajanja i hodanja
po trnovitim životnim stazama,
dok ja za laganim radosnim
i sigurnim hodom žudim,
da hodam po mekim puteljcima
sa laticama ruža posutim.
Očarana osjećajima duše i srca,
zatvorenih očiju koračam
za čarolijom lijepih trenutka
koji na ljubavni zov mame,
sa lažima i istinom na usnama
hodam svojim stazama u nadi,
da ću ih konačno gaziti sretno
bez, „šarene laži“ na njima.
IGRAM SE ŽIVOTA
slika: Josephine Wall
Igram se života
i baš mi je milo
otkrivati njegove tajne
kroz iskustva izražene,
neke lako zaboravljene
i neke trajno zapamćene.
Nije to laka igra,
život je dostojan igrač
podmazan svim mastima
koji lako dobiva
i lako gubi dobiveno
s istom strasti
u zdravlju rođenog
i u boli napuštenog.
A između tih intervala
daruje i po koju strast
za erotskom žudnjom,
po neko usputno milovanje
i zagrljaj nevinog djeteta,
sigurnost i nesigurnost
u intervalima servira
kao gladnom obrok,
da se redovno nahrani
strahom ili hrabrošću
u bespoštednoj igri preživljavanja.
Ma, dorasla sam ja
njegovoj igri sjene i svjetla
i smjelo se igram
svojim i tuđim životima,
sa smiješkom na usnama
ili suzom tuge u oku
čvrsto gazim zacrtane staze
u pravilima životne igre.
Veličanstven sam ja igrač
koji kontrira životu
u svim izazovima
njegovih iskustava
niti pobijeđena
niti sam pobjednik.
VOLIM TE, BOŽE
slika: internet
Ne znam tko si, otkud si i zašto si
ni vidjela Te svjesno nisam,
samo Te ponekad osjećam
u skrivenim kutovima
svog nejakog bića i svijeta,
skrivaš se od ljudi i mene
kao zmija noge što skriva
i sve Te više prihvaćam
i smjelo se usuđujem reći,
čak i da Te sve više volim.
Tajna Tvog tajanstvenog skrivanja
golica moju uzavrelu maštu
radoznalošću nevinog djeteta,
slijedim Tvoje tajanstvene staze
na kojima Te netko nekad vidio,
čuo za Tvoje čudesno djelovanje,
osjetio Tvoje tajanstveno prisustvo,
kušao tajnu Tvoje umilne prirode,
dodirnuo Tvoje veličanstvene dubine.
Volim to Tvoje skrivanje
i otkrivanje na kapaljku
pa mi u duši milo bude
kad pomislim da si dostižan
ljudskom stvoru sklonom zaboravu
koji ni u sebe ne vjeruje,
a kamo li u nepoznatog Boga
i u njegove skrivene putove.
Volim Te, a uopće ne znam
zašto bih Te trebala voljeti
kad znanje o Sebi i Svom postojanju
tako zanosno i vješto skrivaš,
pa si mislim, možda volim samo tajnu
Tvog veličanstvenog skrivanja
i živim u iluziji Tvog postojanja
koja me zanosno mami,
da Te u nekom skrivenom kutku pronađem
i srcem osjetim moćnu sreću Tvog dodira.
VOLJELA SAM
slika: internet
Voljela sam modro nebo
sjajnim zvijezdama posuto
i tajanstvene svjetove
koji se u snovima javljaju.
Voljela sam dane i godine,
odrastanje i otkrivanje svijeta
unutarnju svjetlost sjajnu
sa tisuću sunaca u jednoj zraci.
Voljela sam cvijeće u proljeće
i prvi jaglac što iz zemlje viri,
toplinu sunca na licu snenom
i cvrkut ptica koji najavljuje zoru.
Voljela sam ljetno sunce
kad me po goloj koži miluje,
na livadi povjetarac blag
i šuštanje lišća u krošnji stabla.
Voljela sam jesenje lišće
i hodanje bosih nogu po njemu,
zlaćane plodove što sa stabla vire
i mame me da im sočnost kušam.
Voljela sam nježnost tvojih ruku,
i tajanstven osmijeh na rubu usana
kad me samo nježno zagrliš
i počneš pričati svoju priču.
Voljela sam, sad još više volim
snovi su o voljenju postali java,
sve sam više svjesna kako postoji
ljubav, praiskonska i prava.
Volim tu ljubav u ljudskim dušama
što se očituje u ljudskom sjećanju
koja u pamuku nježnog srca
svoju ljubavnu pređu u svilu stvara.
OGLEDALO SAME SEBE
slika: internet
Ogledala sam se u ljudima
u njihovim životima,
tražila sam svoj život
i ravnala se po njima,
dok ne postadoh svoja
i počeh se ogledati
u svojim mislima i djelima.
Nisam znala što je sudbina,
a sada svoju sudbinu stvaram
i za nju Bogu odgovaram.
Ogledam se u oblaku
i njegovim tajnama
nevidljivih strujanja.
Draže mi je sada
ovo moje ogledalo,
nego ogledalo prvog do sebe,
kroz druge sam sebe tražila,
a u sebi sam se skrivala.
Laž po laž raskrinkana
u istinu se pretvori
ni tamo ni ovamo,
razapeta između čovjeka i svijeta
više mi ništa i nitko ne smeta,
sve mi je aman-taman.
Pronašla sam središte svoje duše
u kojem se srcem ogledam,
u bilo koga da gledam,
vidim dio sebe kojeg volim
najviše što mogu i znam.
NEKI NOVI LJUDI
slika: internet
Neki novi ljudi
ulaze u moj život,
k'o tajni proroci
pokreću mi iskustva
po stazama
posutim cvijećem.
Gledam ih,
ni rod ni porod mi nisu,
a prihvaćaju me
kao najrođeniju
odano služeći
idealima zajedništava,
sklada i mudrosti.
Sa nadom
u bolje sutra
danas pravim
prvi korak
na nepoznatom putu
od tisuću milja
koji me nježno mami
u svoj tajni zagrljaj.
Neki novi ljudi
osvjetljavaju mi put
i utiru staze
svojom ljubavlju
i iskrenom podrškom
koju sam rijetko
u životu dobivala
pa mi čudno
koliko ljubavi ima
u tim dobrim i humanim
nepoznatim ljudima.
LJUBAV ALKOHOLIČARA
slika: internet
Ne spominjite mi ljubav,
drugujem sa demonima pakla
i anđeli su utihnuli nad mojom boli
ne pružaju mi ruku spasa,
neka mi nikad i nitko ne kaže,
da je sposoban da voli
kao što ja volim dobru kapljicu,
svoju vjernu prijateljicu.
Volio sam i razočarao se,
ljubav nije bila ono
čemu sam se nadao,
samo usamljenost i čaša puna
razumiju moj bol i nadanje.
Promašenost života
i snovi u bolje sutra
odnijeli su ljepotu današnjosti
i sada samo teška tuga
druguje sa mnom i mojom dušom
i demoni pakla igraju
svoj orgijaški, izdajnički ples
mameći me u opojan zagrljaj
ljute kapljice koja muti razum,
umrtvljuje tijelo, utapa dušu
i truje srce pa lagano i sigurno
tonem u bezdan,
na svim životnim poljima izdan
sam sa svojim bolom
i nevjericom u ičiju ljubav.
Ne, ne govorite mi o ljubavi,
ona je ljuta varka,
laž na usnama nesretnika,
čašu mi punu otrova dajte,
da se utopim u njenim kapljicama,
jer ljubav, ljubav me je izdala,
a nitko mi ruku ne pruža
koja je vrednija od ljubavi moje čaše
i anđeli su skrušeno utihnuli
i Bog, On me je izdao,
čaša je sve manje,
a ja sve više opijen
svojim teškim bolom
nedostatka iskrene ljubavi,
tonem u bezdan.
Svjetla na kraju tunela nema
ni ljudi nema čistog srca
ni majke nema da me zagrli
i utješi u teškoj tuzi
prevarenog nesretnika.
Zato ne, ne govorite mi o ljubavi,
vi, koji moju tamu ne vidite
i svjetlost vam je daleko...
GRIŽNJA SAVJESTI
slika: internet
Onkraj ljudske pameti
postoji onaj osjećaj odgovornosti
prema nekome ili nečemu
koji ostavlja svoj upečatljiv trag
u zarobljeništvu ljudskih duša
koje traže svoju slobodu.
Žene na nju najlakše padaju,
ostaju zarobljenice svojom voljom
potaknute odgovornošću prema obitelji
i muškarcu kao partneru,
u odnosu nejadnakih
preuzimaju inicijativu,
a grižnja savjesti odnosi pobjedu
i ostavlja ih u ropstvu
njihovih nesvjesnih htijenja.
Pitam se, da nije tog osjećaja
grižnje savjesti kod ljudi,
kuda bi se kretao život jedne žene
kad je strast za samostalnošću povede
prema nepoznatim putovima
ili muškarca koji zauvijek pamti
stisak dječje šake
tek rođenog djeteta
sa nevinim pogledom srne
na svom čvrstom prstu?
Bilo kako bilo, grižnja savjesti
još uvijek odnosi pobjedu
nad odlukama osobnih htijenja
uzavrelih ljudskih strasti,
nad slobodnim odlučivanjem
o samo svom životu
zbog zajedništva u obitelji,
skupini ljudi koji streme
prema istom cilju
u društvenim potrebama,
religijskim učenjima,
odgovornosti prema planetu
na kojem žive i djeluju.
Pamet je tu nemoćna,
osjećaj je taj koji plete svoju mrežu
iz koje odgovoran čovjek
ni ne želi izaći,
već se čvrsto veže za ono
do čega mu je stalo,
a to je savjest ljudske duše
povezan zajedničkim nitima
koje pletu čvrstu mrežu
za opstanak ljudskog roda.
SANJAM
slika: internet
Ti na krilima anđela
spuštaš se u meku postelju,
poljupcima me budiš,
usne mi golicaš,
nježno me maziš
i šapućeš na uho
najljepše ljubavne riječi.
A ja se meškoljim,
izmičem ti nježno ,
izvijam svoje tijelo
mameći te da ga ljubiš
vrelim poljupcima,
žudnju da probudiš
i utažiš je samo onako
kako ti to znaš.
U bezvremenom trenutku
spajanja muško-ženske energije,
utapam svoju žeđ
vodom iz praiskonskog izvora
ćuteći božansku iskru
koja obasjava srce
najvećom nježnošću duše,
tonem u kovitlacu užitka
božanskog plesa
zvanog ljubav.
San ili java,
treperim k'o list breze
u vrelom ljetnom danu
bezvremenog trenutka
uronjena u ljepotu
božanskog plesa
u ekstazi života.
MUŠKO-ŽENSKO MALTRETIRANJE
slika: internet
Igra muško-ženskog ponosa
ne vidi dalje od svog nosa,
a zbog toga cijelo tijelo ispašta,
dok o skladnom suodnosu mašta.
Najviše ženske emocije stradaju
i dok se ljudske duše nadaju
danu kad će harmonija da zavlada,
zbog ponosa teško dolazi do sklada.
Sve nešto mislim o svom ponosu,
da bi i on trebao dobiti po nosu
nije da sa tim želim biti agresivna,
već naprotiv, želim biti mudra i divna.
Ako svom ponosu odlučno kažem,
da se sa muškim ponosom slažem,
onda nikoga ne maltretiram,
samo mudru odluku za suživot biram.
Zar nije ljepše mudro se igrati
i sa svakim lijep odnos imati,
nego živjeti u nerazumijevanju
i davati prednost neskladnom stanju?
Od danas nikog neću maltretirati,
neću čak sa ponosom ni posla imati,
jednostavno ću na ponos zaboraviti
i za svakog mudro pristupačna biti.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
MOJA LJUBAV
slika: digital art
Moja ljubav je nešto obično
ništa veličanstveno ni veliko,
nego samo bivanje na usluzi
svojim najbližim, mužu, djeci i prijateljima.
Moja ljubav je samo misao
o zdravlju, harmoniji i blagostanju
za svako biće koje sretnem
pa mu se tajanstveno, nježno nasmiješim.
Moja ljubav nije euforija osjećaja,
ona je tiha nada u bolje sada
za planet Zemlju i cijeli zemaljski rod
i moji voljeni su svi
na koje svakodnevno mislim,
svi sa kojima komuniciram
i sa kojim dijelim bliskost.
Moja ljubav je tiha pažnja,
topli dom u obitelji i skladnoj okolini,
miomiris skuhanog obroka,
moja ljubav je bistra rijeka duboka.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
VOLJENI
slika: digital art
Voljeni, ne hajem da li me voliš,
ali ti zahvaljujem na potaknutoj ljubavi
i zato, moj naklon primi
uspio si tamo gdje mnogi ljudi nisu
ništa mi nisi posebno dao
ni uzeo od mene ništa nisi,
ali osjećaj si probudio
i suosjećanje prema jednoj duši.
Kažeš mi kad me nema, da ti falim,
a rijetko sa mnom komuniciraš,
utjehu nalaziš u svojoj samoći
pa je kratiš u zagrljajima drugih žena,
sanjaš li tada i moju toplinu
ili me ni tada u tvojoj duši nema?
Lijepo je osjećati puninu u srcu
koju si ispunio svojim postojanjem,
a osjećajući ljubav prema tebi
lako mi je tim osjećajem voljeti sve ljude,
hladnu zemlju usred zime,
ogoljele planinske vrhunce,
gladnu pticu na suhoj grani,
sićušnog mrava na vrijeme da opazim
i maknem stopalo da ga ne pogazim.
Ljubav u mom izranjenom srcu
sjetno govori sama za sebe,
tajanstveni osmijeh na usnama
sa dušom pomirenom komunicira
i samo bude, ne traži ništa,
a daje sve što može dati,
jučer i sutra u danas spaja
širi zrake ljubavi pa ih razdvaja.
Svaki atom vibrira tom ljubavlju
u tom slavlju sudjeluje
i ne govorim čistu istinu
kad kažem da i ti meni fališ,
stalno si sa mnom u mojim mislima
i osjećajima koji radost mame,
tajnoj komunikaciji srca i duše,
dok mi u srcu puninu održavaš
tvoje misli slušam iz etera,
ti si postao moje drugo ja
to svaki atom u meni zna.
Voljeni, i kad bih htjela, da te ne volim
ne bih tako živjeti mogla,
mogu samo da se smiješim
osjećaju u duši i srcu mom
i da šaljem ljubav cijelom biću tvom.
slika: Nenad Grbac
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SAMOOBRANA
slika: internet
Obranila sam svoj život
od raznih napada
sa mnogih strana.
Sada, kad pogledam
u prošla iskustva
i sve napade koje sam preživjela,
izgleda mi nemoguće,
da su sva ta iskustva vladala sa mnom
a ipak sam obranila svoj život.
Nemam više potrebe da se branim,
život se sam održava,
u iskustva gleda kao na izazove
za još ljepšim užicima
tijela, emocija i duha.
Sve ono što je bila
tjelesna i duševna bol,
isparilo je u nabujaloj rijeci života
kao da nikada nije ni postojalo,
samo blijedo sjećanje
iz onog dobrog i lijepog iskustva bira,
da se izrazi slobodom postojanja.
Moja duša je naučila potrebne lekcije,
od učenika, učitelj je postala,
a ja, svjesna njene slobode,
i mudrosti koje je iskustvima pokupila,
živim životom pravednika.
Nemam potrebe da se branim
i svjesna cijelog postojanja,
harmonijom bojim ovaj svijet.
SRETAN BADNJAK SVIM VJERNICIMA PRAVOSLAVNE ISPOVIJESTI
slika: internet
Badnji dan, badnje veče
zora se budi
badnje jutro rudi,
Badnjak lisnat u šumi zove:
‘’dođi po mene za ognjište svoje.’’
Došao je glas sa neba
vatru ovu veče održavati treba,
današnji dan tih budi, čovječe,
govori tek kada dođe veče.
Do tada mene uz kuću prisloni,
vidi gdje se nalaze za mene pokloni,
jedan dio mene u vatru se stavlja
za obred božanski put se pripravlja.
Ognjištu me se zbog usjeva nosi,
da bi bili rodni tvoji prinosi,
za nove usjeve čovjek nadu stavlja,
dok badnje veče tiho proslavlja.
Kada moje drvo pregori
u iskrama su moji odgovori,
kada moje ugarke protreseš
i jedan drugom prineseš,
zamolit ću Boga koga sutra slaviš,
da pred njega svoju želju staviš,
svega roda i poroda u obilju ti bilo
i sve blago ti se umnožilo.
Koliko iskrica, toliko kravica i telića,
koliko iskrica, toliko krmača i prasica,
koliko iskrica, toliko ovčica i janjića,
koliko iskrica, toliko zlatnih novčića...
Uveče kada domaćin dođe po mene
na vratima neka ga čekaju žene,
dok domaćin “dobro veče” naziva,
vas na poštovanje moje žrtve poziva.
Domaćica neka sito ima
sa svim vašim usjevima,
neka ih na moje lišće baci,
da vam usjeve štite oblaci.
Zatim me na vidno mjesto stavite,
s orasima i suhim šljivama okitite,
u slamu slatkiše stavite,
da je na pod prostru, djeci pustite.
Prije nego ovu večeru proslavljaš,
nizak stol na pod postavljaš,
a ispod njega prazna topla slama,
da te ne snađe hladna zimska tama.
Uz četiri upaljene mirisne svijeće
slavi se tiho badnje veče,
tamjanom se mirisnim kadi,
dok se skrušeno duga molitva radi.
Uz trpezu posnu tiho se moli,
da se duša dobrotom obnovi,
u zdravlju i veselju obilja toga,
da se dočeka, skoro rođenje Boga.
Čekajući da dođe pola noći,
tada će na vrata isisić doći,
blagoslovit će sve molitve ove,
dolaskom Božića i Godine nove.
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/sretan-badnjak-svim-vjernicima-pravoslavna-ispovijesti
PRIZNANJE SA MEĐUNARODNOG FESTIVALA POEZIJE "MESOPOTAMIJA 2017"
Nova 2018 godina, dobro je počela
Hvala Sabah Al Zubeidi na dodijeljenoj mi nagradi - MEĐUNARODNI FESTIVAL POEZIJE, MESOPOTAMIJA 2017, pjesnička je manifestacija na kojoj sam prvi puta sudjelovala sa svojom pjesmom
SVE MOGU DA PREŽIVIM
Uvijek se životu iznova divim
što sve mogu da preživim
ni pas sa maslom ne bi pojeo
što je meni život proizveo,
a ja se samo na ta iskustva nasmiješim
niti ih volim niti se zbog njih tješim.
Što li život hoće od mene
kad sve na svoju stranu okrene,
a ja mu dođem kao neka marioneta,
dok on spoznaje konture zemaljskog svijeta?
Ne znam što život od mene hoće
od sve svoje dobrote i zloće,
često mi iskustva k'o nogu podmeće
i vodi me od nesreće i sreće.
Malo nesvjesna, a malo svjesna
proživljavam iskustva dobra i pogrešna,
a iskustva me smjelo za nos vuku
nikako da mi pruže pomirenja ruku.
Smijem se veselo iskustvima svojim
više ih u svom umu ne brojim,
samo ih živim kako ja hoću
i od šporkice stvaram čistoću
pa neka blista čistoća sjajem,
a ja ću životu aplauz da dajem,
svako životno iskustvo mogu da preživim
i da se životu neprestano divim.
Oprosti mi, svemogući Bože,
ni smrt me više iznenaditi ne može
i nju ću sa osmijehom preživjeti
i jednako je kao i život voljeti.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
GLEDAM U SVOJ PROTEKLI ŽIVOT
slika: internet
Gledam u svoju potisnutu prošlost
i tajanstven osmijeh titra mi na licu,
odlučila sam da pretresem sjene duše
i njene uspomene iznesem na svjetlo dana.
Budućnost ne znam kuda me vodi,
ona je zacrtana negdje u oblacima,
plete svoju tajanstvenu mrežu
uspavanih i tko zna čijih želja i snova.
Prošla iskustva sapliću mi korake
odlučila sam da ih svjesno pogledam
i razumno, svjesno o njima promislim,
dok sada stražari na vratima pakla i raja.
Život nudi bezbroj mogućnosti
prošlim iskustvima zacrtanih,
a ja ispod prošlosti podvlačim crtu,
jer mnoge odluke nisu bile moje.
Duša ih je nesvjesno slijedila
vođena kolektivnim iskustvom
moje obitelji i ljudskih civilizacija
uspavanih u mreži nesvjesnosti.
Mnoga iskustva živjela sam
uvjetovana uvjerenjima i stavovima
koji su bili unaprijed zacrtani
u životnoj pređi boljih nadanja.
Ne, nisam promašila svoj život,
ovaj život je promašio mene,
izašla sam iz njegove kolotečine
i vidim njegove zakulisne spletke.
Nikad do sada život koji živim nije bio moj
jer od mene nije ni bio usmjeravan,
ali sada vidim kuda i kako se kreće
i lako mogu preusmjeriti njegovo kretanje.
slika: Nenad Grbac
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-018-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
