BLAŽENSTVO
napisano: 22.02.2017.
Nešto mi se pojam blaženstvo
po umu i svijesti mota
kao da je u današnje vrijeme
blaženo živjeti sramota.
A uopće ne znam
zašto blažena ne bih bila
i o osobnom blaženstvu
više ne bih mislila.
Ma, baš se trenutno
blaženo u tijelu osjećam,
a blaženstvo mi je jako važno
dušom i srcem predosjećam.
Voljela bih da blažen
bude svaki čovjek
i da mu blaženstvo bude
duševni i emotivni lijek.
Ma, baš ću blaženstvo
za život odabrati
i zamoliti ga,
da u svačiji život navrati.
Neka se svi ljudi blaženo osjećaju
u svakom životnom trenutku
voljeno, paženo i maženo
u svom srcu i obiteljskom kutku.
USNUH PJESMU
napisano: 26-02-2017
Sanjah pjesmu kako se u stihove slaže,
hoće nešto o životu da mi kaže
pa mi neki drhtaj tijelom samo prođe
prije nego pjesma u životnost pođe.
Na ljepotu pjesma me podsjeti
kao bijeli golub na dušu mi sleti,
darova mi sreću i djetinju radost,
podsjeti me na mudrost i mladost
neku mekoću samo u mene uliva,
da osjetim koliko sam živa,
miluje me stihovima svojim,
a ja samo sneno sobni obzor bojim
nekim divnim svjetlom duginuh boja
koje mi šalje mirna dušica moja.
Pjesmo moja, sanka li ti tvoga,
da li ti to mene podsjećaš na Boga
koji se od nekud u snu javlja,
da i on sa mnom moj život proslavlja?
Srce mi radosno kuca u grudima,
a pjesma mi priča o životnim čudima
cijelo tijelo pjesmom mi vibrira
i mene samo neka milina dira.
Teci, pjesmo, slaži mi stihove
neka se sve ćelije u meni obnove,
ljepotu života i mudrost neka sjaju,
dok se same srećom obnavljaju.
Hvala ti na divnim snovima, pjesmo,
ja i ti zajedno bili smo i jesmo
u svakom trenutku udaha moga
djelići kozmosa i samog Boga.
NAJSRETNIJA SAM NA SVIJETU
slika: Josephine Wall
Najsretnija sam osoba na svijetu
na dlanu držim cijelu planetu
pa je nježno cjelujem usnama
svu tu nježnost darujem i vama
majčinskom ljubavlju koja mi u grudima kuca
i obnavlja harmonijom sva ljudska srca,
šaljem dušom miroljubivost cijelom svijetu
neka svojim zrakama obasja cijelu planetu
ispuni svaki kutak zrak i svu vodu
neka svim bićima daruje slobodu,
da žive po svojoj veličanstvenoj prirodi
i da ih samo njihova životnost vodi.
Šapćem vatri da ovu ideju pošalje
u kozmos od Zemlje i još dalje
neka svako biće u okolini zna,
da sam najsretnija osoba ja
i da majčica Zemlja snagom i srećom sja.
Sretnije osobe nema na cijelom svijetu
koja ovoliko može voljeti Zemlju planetu
i spustiti se nježno u njedra njena
kao zaljubljena i voljena žena
i majčinska ljubav bilo koje žene
može obnoviti sve tokove njene
sa ljubavlju koju daje svojoj djeci
mogu sretni biti i svi zemaljski preci.
Volim, Zemljo, sve skute tvoje
neka te obnove ove energije moje,
dok tvoje biće u miroljubivosti sniva,
neka ti duša sneno u ljubavi uživa
koju ti šalju i druga zemaljska djeca
i ljubav neka ti struji iz svakog srca,
nježnost ova naša neka zauvijek caruje,
dok nam tvoja ljubav život daruje,
hvala ti što si me najsretnijom osobom učinila
i što si uvijek, Zemljo, prema meni dobra bila.
IZDAJICO SRCA MOGA
slika: digital artist
pjesma je napisana: 25.06.2013.
Lagao si od dana kad smo se sreli,
da si slobodan od druge žene, droge i alkohola,
htjela sam ti vjerovati da si istinoljubiv
i da ćeš znati voljeti voljenu koja voli.
Vjerovala sam da znaš što je ljubav,
a ti mi tek rastrzanu dušu pokaza,
shvatih da o ljubavi ne znaš ništa,
osim da je najljepša kao erotska ekstaza.
Htjedoh ti pokazati i drugačiju ljubav
odanost, vjernost, povjerenje, poštovanje,
a ti me za sluškinju sebi pozva,
da se lažno u tvom domu predstavim,
u sitne sate ti dođem, kad me nitko ne vidi,
k'o priležnicu, da ti hladan krevet ugrijem.
Shvaćaš li svoju izdaju,
što ti znaš o izdaji, izdajico?
Ne možeš me izdati više,
nego li sam ja izdala samu sebe,
izdala sam sebe kad sam se podala tebi
vjerujući u tvoju iskrenost i poštenje.
Što ti znaš o iskrenosti i poštenju,
kad ti je preljub u krvi zapisan?
Predao si se strasti gubitničkoj,
žaru požude u zagrljaju muškarca i žene,
a nadala sam se da možeš biti drugačiji
ispravan, vjeran, nježan, ljubazan, nesebičan.
Izdao si ideale o kojima maštaš,
a nisi shvatio da su ti nadohvat ruke,
u duši ti je ostala osvetoljubivost
za sve laži, prijevare i ostavljanja.
Uzalud čezneš za stalnom ljubavlju,
dok ti ljutnja i razočarenje put utiru,
a tvoja istina neotkrivena spava.
Kompenziraš svoje nesavršenstvo kućom i autom,
loviš “ribe” na mamac njihove ljepote,
a svoju ljepotu u njedrima skrivaš
daleko od pogleda svoje napaćene duše.
Ponizno klečiš očekujući milinu i nježnost
za svakodnevnim toplim zagrljajem i osjećajem,
da je nekom stalo do tebe,
a ne do novaca koje u džepu skrivaš
u velikom domu koji zjapi prazan.
Strah te je podijeliti ga sa nekim beskućnikom
pa beskućnik i sam postaješ,
dok krevet netko drugi za tebe prostire,
nisi izdao mene, tek toliko da znaš
odavno sam naučila voljeti sebe
u svakom biću koje sretnem.
Izdao si muški rod,
porod koji ti je vjerovao,
izdao si majku svoje djece,
zašto ne bi i druge žene,
žrtve u tvom nizu?
Tvoje nezadovoljstvo i gorčina nezasitno truju
svaki površni odnos u koji uđeš,
predsatavljaš se lažnim šarmom
osmijehom glumca na pozornici života.
Šarm ti ne prolazi kod mene
ni glumiti meni ne možeš,
i volim te takvog nesavršenog,
jer neprihvaćanje sebe najveća je izdaja
tu poruku ti na rastanku ostavljam
kajanje ti neće pomoći ni suze usamljeničke
ni nadanje da te ljubav iza ugla čeka,
dok troma koraka prema njoj žudiš.
Na trenutak ćeš se povremeno prisjećati
neuhvatljivog fluida koji nas spaja,
istine da jednom si bio blizu savršenstvu
nadao se njegovom dohvatu,
a dohvatiti ga nisi mogao.
Učinio si zločin, a ne znaš to,
vraćat ćeš se na poprište njegovo
tražeći život koji si negdje izgubio,
a pronaći ga nećeš, dok ne pronađeš sebe.
Ti postojiš u meni, a prići mi više ne možeš,
dok milosrđe moje oprost ti ne pruži,
savršenstvo postoji u drugom čovjeku,
ti ga prepoznaješ u erotskoj ekstazi,
a ja ga prepoznajem u tvom postojanju.
Moje srce te tiho sa nadom slijedi,
izdaje se ne plaši, a o ljubavi ne mašta,
ono voli izdajnike, gubitnike, nestretnike
koje nitko ne voli i koji voljeti nisu naučili.
Ime moga srca je istina,
kad čuješ ovu riječ u svom srcu
tad ćeš svoje srce i mom prepoznati,
sebe ćeš zavoljeti i voljet ćeš mene,
i grlit ćeš svijet svojim postojanjem!
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
UJEDINJENOST
slika: digital artist
pjesma je napisana: 18.04.2012.
Jedinstvo sa svima, jako lijepo zvuči
posebno kad se provodi u vlastitoj kući,
zašto je jedinstva malo,
zar ljudima nije stalo
da stvaraju harmoniju
pa namjerno koriste ironiju?
Možda to stvarno i nije tako,
jedinstvo može živjeti svatko,
a često ga mnogi ljudi i žive
samo ponekad nekoga okrive,
nesvjesno, čisto iz neznanja,
očekujući vlastita priznanja.
Neću više biti ironična
i odlučujem biti harmonična,
odmičem se od onoga zloga
i primičem se tamo gdje je sloga.
Ujedinit ću sama svoje biće,
da bih imala u iskustvu pokriće
za vlastito djelovanje
u ujedinjenom sudjelovanje.
Prisjetit ću se sjedinjenosti u ljubavi,
koja se nikad ne zaboravi
ona će mi nit vodilja biti
kako je ujedinjeno lijepo živjeti.
Kad se lijepo o svemu dogovara
i iskreno pošteno odgovara
najpozitivnije što se može
tad se duše lako slože.
Ujedinjenost caruje tada,
u jedinstvu harmonije i sklada.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
MUŠKO-ŽENSKO MALTRETIRANJE
slika: internet
Igra muško-ženskog ponosa
ne vidi dalje od svog nosa,
a zbog toga cijelo tijelo ispašta,
dok o skladnom suodnosu mašta.
Najviše ženske emocije stradaju
i dok se ljudske duše nadaju
danu kad će harmonija da zavlada,
zbog ponosa teško dolazi do sklada.
Sve nešto mislim o svom ponosu,
da bi i on trebao dobiti po nosu
nije da sa tim želim biti agresivna
već naprotiv, želim biti mudra i divna.
Ako svom ponosu odlučno kažem,
da se sa muškim ponosom slažem,
onda nikoga ne maltretiram
samo mudru odluku za suživot biram.
Zar nije ljepše mudro se igrati
i sa svakim lijep odnos imati,
nego živjeti u nerazumijevanju
i davati prednost neskladnom stanju?
Od danas, nikog neću maltretirati,
neću čak sa ponosom ni posla imati
jednostavno ću na ponos zaboraviti
i za svakog mudro pristupačna biti.
PRISTOJAN ŽIVOT
slika: digital artist
pjesma je napisana: 16.04.2013.
Živjeti pristojno
bilo bi dostojno
svakog ljudskog bića
umjesto sadašnjeg otkrića,
da se pristojno ne živi,
dok se svakog tko ima viška za to krivi.
Osjetljivost socijalna
postojala je i u vremena davna
u kojima je kmet teško živio,
dok je vlastodršca za to krivio.
Da li oni što viška imaju
uopće o neimaštini nešto znaju
kako je onom što nema,
dok obrok za obitelj sprema?
Pristojno življenje
trebalo bi biti divljenje
obilju svake vrste,
a ljudske solidarnosti čvrste.
Sadašnja najniža granica
samo je usputna stanica,
koja ni najnužnije ne nudi,
dok oskudno žive mnogi ljudi.
Želim reći sadašnjoj vlasti
bez obzira na vladajuće slasti,
da ih sram treba biti
što ne znaju svoj narod hraniti.
Želim reći i narodu,
da vlastodršcima ne smije dati slobodu
u nepoštenom i zakulisnom radu,
dok preko medija propagira paradu
o nekom spasitelju sa strane,
a umjesto vrlina podmeću mane.
Vlast na jeziku sad je najveća,
a u ambaru prazna i poluprazna vreća,
obitelji nemaju osnovnih potreba,
a prečesto ni kore hljeba.
Obilje se iscrpi,
dok narod bezpotrebno trpi
pristojno življenje
traži zdravo okruženje
jedan za sve i svi za jednoga
to je poruka ponašanja dobroga.
Svatko ima što dati,
ako želi za bližnjega znati,
tako daljnjeg neće ni biti
svi ljudi mogu imati
pristojno življenje
i zdravo okruženje.
Pomoći ću prvom gladnom do sebe
čujem li i vidim da ima potrebe,
a je li otrcano ovo obećanje,
jer kad ga pogledam iskreno sa strane
čini mi se da je tako,
a pomagati je tako lako,
još je lakše kad pomagati ne treba
i kad svatko ima sve što mu zatreba.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
PRAKTIČNOST
Praktičnost mi je uvijek dobro išla
kojem god poslu da sam prišla
sa zanimanjem sam ga radila
i tako sam svaki posao do kraja odradila.
Sve sam htjela znati raditi
orati, kopati, plijeviti, saditi,
plesti, vesti i stvarati nešto novo
i svaki sam dan kreirala ponovo.
Praktičnost mi je tako u krv ušla
i gdje god da sam pošla,
sa sobom sam nosila sposobnost i znanje,
lako mi je bilo stvarati imanje.
Uvijek mi je lako bilo opstati,
sve što mi treba praksom mogu spoznati,
tako mogu odraditi bilo koje djelo,
da mi bude korisno, lijepo i cijelo.
Volim ovu svoju praktičnost
ona me uvijek podsjeća na taktičnost
i sposobnost razumijevanja
bilo kakvog djela ili stanja.
Dobro došla, praktičnosti moja,
sa tobom sam uvijek sposobna i svoja.
GLEDAM PREDJELE DJETINJIH SJEĆANJA
slika: digital artist
pjesma je napisana: 16.03.2013.
Pored rijeke bistrog toka
i krivudavih obala
rasprostiru se tihi proplanci prohujala vremena
ležim na trbuhu nad vodenim virom
gledam ribice u jatu iznag njega
sa rukama na podbratku maštam
o bogatstvu prirodnog neba,
samo cvrčci mir mi remete
i sneni pogled u dubinu vira.
U meni spokoj,
na leđima toplina sunčevog sjaja,
mirisna zemlja miluje mi grudi
ribicama se divim
pitam se: otkud im snaga
za odraz iznad vode
i ja bih htjela ribica biti
plivati slobodno i smjelo,
htjela bih osjetiti njihovu brzinu
disati u vodi na daljinu
biti poput vodenog toka,
koji me u mašti vodi
u carstvo rijeke života
gdje caruje divota.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
STALO MI JE
slika: digital artist
pjesma je napisana: 07.06.2013.
Stalo mi je,
da se duša smije
radost u njoj da vlada
cjelovitosti i sklada.
Još mi je do nečega stalo,
da ovo fizičkog života još malo
živim u ljubavi sa svima
onim lošima i onim dobrima.
A kada mi do ničeg stalo nije
kad moje biće ljubav ne grije,
tada mi je oko duše hladno
a tijelo se osjeća slabo i jadno,
to mi podsvijest govori,
da me nitko ne voli.
Ima li ljubavi na ovom svijetu,
da makne sudbinu kletu,
da me vrati principu osnovnom
moje biće vapi za obnovom?
Ne želim više mrvicu ljubavi moliti
htjela bih joj stalna suputnica biti.
Svaki bi čovjek ovo mogao reći,
dok traži put ka postojanoj sreći
i ja sam to često mislila,
dok nisam ljubav ostvarila.
Nedostatak ljubavi traži zaborav
od biti kriv i prav,
od neispunjenih nadanja životnih
i svih situacija koje se smatraju sramotnim.
A kako čovjek zaboraviti može,
kada se izdaje jedna za drugom množe,
jer priznanje samoizdaje
najbolje rezultate daje?!
Tada se osjeti zaštićenost u nutrini bića
a na vidjelo dolaze ispravna otkrića
u kojima se svaka situacija može mijenjati,
ako će se u nju dubinski gledati.
U takvim trenucima svakom stalo bude
da oplemeni sebe i usreći sve ljude,
stalo mu bude za svako živo biće,
a iscjeljenje postane, otkriće,
u duši se smiješi sjetno
radosno i stalno sretno.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
DA SI ME IKAD VOLIO?
slika: digital artist
Valentinovo, evo jedne, onako, baš iz duše
Da si me ikad stvarno volio,
moje nezadovoljstvo ne bi dozvolio
gradio bi ispravne obiteljske suodnose
koji ravnopravnost u domu donose,
ali tebi je ravnopravnost bila strana
mojim djelima nalazio si mnogo mana,
a sam si prekrižene ruke imao
i pričao kako si sve o svemu znao.
Na djelu si svoje znanje rijetko pokazivao,
dok si odbojan stav prema meni zauzimao
često ponižavajući moja svakodnevna djela
tako da se nisam osjećala prava i cijela
i nikad pohvalu iz tvojih usta nisam čula
ma koliko da sam se na djelu trudila.
Ponižavanje mojih djela išlo ti je dobro
ti si cijelu pamet na svijetu pobr'o,
a u njoj je bila vjekovna muška teza
bijeg od bilo kakvih tvojih kućnih obveza,
sve te obveze su ženski posao
tako da ni jedan za tebe nije ostao.
Da, tako je naš život tekao
i tako si svoju slobodu stekao
od mene si sluškinju besplatnu stvorio
i u svakom djelu šef rigorozan bio,
tako je to dugo vremena bilo,
dok mi takvo ponašanje nije dosadilo.
Da si me ikad stvarno volio,
bar bi čovjek prema meni bio,
ipak ti od sveg srca hvala
ne osjećam se ni velika ni mala,
samo gledam pozornicu suživota
u kojoj je vladala moja sramota,
sramota što se za sebe nisam zauzela
i bar se jednu trunčicu voljela.
Ipak, sve ti od srca opraštam,
o uzajamnoj ljubavi više ne maštam,
jako sam te mnogo voljela
i nikad nisam razumjela
kako bar moja djela ne vidiš
i zašto se mene kao žene stidiš,
zašto ne poštuješ bar usluge moje
koje svakodnevno u tvom vidokrugu postoje?
Ni to mi više uopće nije važno,
voljela sam te i volim te snažno,
sve nedostojne i dostojne dijelove tebe
i dok moje srce i duša zebe,
neka unutarnja energija me uvijek grije
koja kaže da tvoje ponašanje razumije.
Drugačije ne znaš, a nećeš da učiš
pa me svojim neznanjem mučiš,
a najviše mučiš sam sebe
bez ikakve vidljive potrebe.
A sanjala sam u tvom zagrljaju,
nijemo ćutim otkucaje tvog i svog srca
naša intima u prostoru našeg doma
samo nama je znana,
nasmiješene usne šapuću ti ljubav
koje ti srce kazuje i tijelo potvrđuje,
u utrobi mi još otkucaj srca jedan
pečat naše zajedničke ljubavi
čedo, očekuje prvi udah zraka,
dok gledamo njegov prvi osmijeh,
sklad struji iz zidova doma,
a ja i ti, ruka u ruci nasmiješeni
o svemu se dogovaramo,
rame uz rame dijelimo naše potrebe
nadopunjavamo se djelima,
jedva čekamo da se vidimo,
dodirnemo rukama, usnama, tijelima.
A sanjala sam tvoje pohvale
ljubav u tvom pogledu
potvrdu i podršku u djelima
pruženu ruku i kad mi ne treba,
a dobila sam,
tvoj pogled negdje u prazno,
dušu punu neiscijeljenog bola,
srce u kamen pretvoreno.
Tko te tako rani, ljubavi moja,
da si slijep na moje prisustvo,
moje osmijehe tihog nadanja,
da će tvoja bol jednog dana biti iscijeljena?
Prođe mi život čekajući,
da otvoriš svoje kameno srce
i svoju istinu samnom podijeliš,
plačem kad ti to ne vidiš
nadajući se da ćeš progledati
i konačno me početi voljeti
a samo sam htjela da se volimo.
MOJA LJUBAV
Valentinovo i ljubav
nemam ništa spektakularno za Valentinovo, samo običnu svakodnevnicu
Moja ljubav je nešto obično
ništa veličanstveno ni veliko,
nego samo bivanje na usluzi
svojim najbližim, mužu, djeci i prijateljima.
Moja ljubav je samo misao
o zdravlju, harmoniji i blagostanju
za svako biće koje sretnem
pa mu se tajanstveno, nježno nasmiješim.
Moja ljubav nije euforija osjećaja,
ona je tiha nada u bolje sada
za planet Zemlju i cijeli zemaljski rod
i moji voljeni su svi
na koje svakodnevno mislim,
svi sa kojima komuniciram
i sa kojim dijelim bliskost.
Moja ljubav je tiha pažnja,
topli dom u obitelji i skladnoj okolini,
miomiris skuhanog obroka,
moja ljubav je bistra rijeka duboka.
PROGRESIVNOST
slika: digital artist
pjesma je napisana: 10.05.2013.
Da li u životu iskustva biram
ili po tom pitanju stagniram,
a sve mi se čini,
da je u pitanju stagniranje,
a ne svjesno progresivno biranje?!
Progresivnost nije pasivnost,
progresivnost je aktivnost,
samodisciplina i kretanje,
uzorno ponašanje i shvaćanje,
života u njegovoj srži,
koje opstanak vrste u naručju drži.
Progresivnost drži uzde u ruci
kod nje nema...potegni...povuci,
jasno se zna smjer kretanja
u kojem nema ničijeg smetanja.
Progresivnost iscjeljuje iznutra i izvana
vidi životne situacije sa svih strana,
svu agresivnost u ravnotežu dovodi
prema zdravim odnosima u životu vodi.
Kad planove dnevne smišljam,
obično o progresivnosti ne razmišljam
a ona djeluje neprimijetno
bira za mene ono što je spretno.
Tamo gdje je neuspjeh, uspjeh bira
sa svakim djelovanjem ima dodira,
kad progresivnosti nisam svjesna,
koža mi postaje tijesna
pa sam nekako nezadovoljna
kad ne koristim iskustva voljna.
Sad sam svjesna,
da nije progresivnosti
ne bi djelovali nikakvi “oprosti”.
Hvala ti, progresivnosti,
što djeluju moji oprosti.
Kad je progresivnost na djelu
u svom djelovanju obuhvaća me cijelu
tad mi sve, kao po „loju“ ide,
a ljudi me sretnu i zadovoljnu vide.
Hvala ti, progresivnosti, što postojiš,
što ispred mene uspjehe krojiš,
što me u zdravom stanju održavaš,
što me u mojim aktivnostima podržavaš,
što me bodriš kad mi se raditi ne da,
što me liječiš kad me tko poprijeko pogleda,
što me na samodisciplinu podsjećaš,
što sa mnom skupa osjećaš
kako se ispravnim putem korača,
a život u cjelosti zdravo shvaća.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
OPAŽANJE
slika: digital artist
pjesma je napisana: 04.05.2013.
Ponekad se nad informacijom zgražam
kako nešto nedopustivo opažam,
rijetko kad se zapitam, zašto baš to vidim
kad se viđenog kao čovjek zastidim?
Što li me to tjera,
da opažam loša djela,
shvaćam da je tad karakter na djelu
koji me ne vidi potpunu i cijelu?!
Savjest mi stoga nalaže,
da se sa mojim viđenjem ne slaže,
trebam li gledanjem mijenjati navike
i stvarati drugačije viđenje i prilike?
Oči su, kažu, ogledalo duše
ljepše je kad prilike grade, a ne ruše,
zašto neprilike gledam
i nedopustivom se predam?
Zar nije ljepše kad opažam ljepotu
i vidim u svojoj blizini dobrotu,
a uključim se i brzo stignem,
da posrnulog sa poda podignem,
opreznije hoda
podignuti sa poda
on jasno vidi prepreke
bliže i daleke?
Što opažam od sad ću gledati
i ništa neću slučajnosti predati,
osvijestit ću svoje viđenje
kad koristim neko poređenje.
Nad viđenim ću se zamislit malo
i vidjeti je li mi stalo,
da ono, što se može, promijenim
možda ću tada opažanje bolje da cijenim.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
MRŽNJA, ŽUDNJA, VRLINA I DUŠA
slika: digital artist
Razmišljam o tome što mrzim,
dok kompas života na leđima držim,
razmišljam o onom o čemu žudim
dok se životu iznova čudim,
razmišlajm o manama i vrlinama svojim
otkad živim, jesam i postojim.
Ako je ikad mržnja i bila
odavno je svoj rep podvila,
ponekad još za nečim žudim,
a više se ničemu ni malo ne čudim,
vrlina mi je uzela svoj danak
drži kormilo za opstanak,
kompasu jasan smjer daje
sve što ne valja, kratko traje,
ono što valja, dolazi mi samo
s iskustvima koja svi imamo.
Ljepota mi pokazuje svoje lice,
i intuicija mi je razvila krila ptice,
mudrost mi stražari u svjesnom umu
prednost daje savjesti i razumu.
Nema više ni mržnje ni žudnje,
isparile su i sve želje čudne,
samo živim u miru i blagostanju,
a duša sneno uživa u tom stanju,
provjerim u kakvom je stanju planeta Zemlja
i svidi mi se naprednost njena
pa mi duša sretan osmijeh izmami,
dok ovaj život živi i spokojno slavi.
pjesma je iz još neobjavljene zbirke "Biseri duše"
USMJERENOST
slika: digital artist
pjesma je napisana: 03.05.2013.
Kakvo je moje usmjerenje
i stvara li mi uvjerenje,
da idem u ispravnom smjeru
imam li u svojim mislima mjeru,
pratim li riječima svoja djela,
osjećam li se u duši cijela?
Usmjerila sam se prema dobrom i Bogu,
uvjerena sam da mogu
postupati mislima ispravno
ne krivudati riječima, već ići ravno
prema najplemenitijem cilju
otkloniti neistinu i vidjeti zbilju,
koristiti šalu i veselje,
ispravno reducirati postojeće želje,
što je istinito i stvarno vidjeti,
neprestano blagoslov i dobrotu željeti
svakom živom biću,
težiti sebe otkriću
unutarnjeg zadovoljstva i mira,
kroz harmoniju imati dodira
sa svakim živim bićem,
težit ću za otkrićem
kako prosperitet da stvaram
i najljubaznije na pitanja odgovaram.
U meni vlada uvjerenost,
da je ovo dobra usmjerenost,
ona me vodi ka blagostanju
i unutarnjem harmoničnom stanju,
upućuje me na zdrave odnose,
donosi idealne doprinose
uzajamnom sustvaranju,
odgovornom ponašanju,
ostvarenja harmonije i sklada
kad lako zadovoljstvo vlada.
Osluškujem unutarnje uvjerenje,
ono potvrđuje moje usmjerenje,
usmjerena misao riječ ne tlači
iz mene postojana cjelovitost zrači.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
POZITIVNI POJMOVI
slika: digital artist
pjesma je napisana: 17.04.2013.
Kakvi su unutarnji dojmovi
kad mi se spomenu pozitivni pojmovi,
Na prvu, svjesno pojma nemam
kakvu memoriju u sebe spremam?!
Pozitivni mi pojmovi nekako bježe
kad unutarnje impresije bilježe
i kao da ih nisam potpuno svjesna
nutrina mi za njih postaje tijesna,
kao da ih u sebi zadržati želim,
možda ih zbog toga rijetko dijelim
u svakodnevnoj komunikaciji
kad se obraćam ljudima u nekoj situaciji.
Sad kad sam poneki pojam osvijestila
u sebi sam odlučno riješila
otkad svjesnije razmišljam o njima
iskreno ih želim dijeliti sa svima,
a za ovo mi treba znanje
i, Boga mi, i samopouzdanje.
Blagoslov je prvi među njima,
šaljem ga poznatima i nepoznatima,
istina odmah iza zahvalnosti slijedi
bez nje ni jedan pojam ne vrijedi.
Zdravlje svakom čovjeku želim
šaljem ga iskreno srcem cijelim,
tu i zadovoljstvo odmah dodajem
ponekad mi fali, rijetko priznajem.
U sebi duboko zahvalnost osjećam
nekako milo predosjećam
vrlo mi je važno,
da energija zahvalnosti djeluje snažno.
I priznanje za djela nekad mi treba
neka dođe barem u kiši ss neba,
tu bih još i vitalnost dodala,
a ovu dosadašnju zabadava bih prodala.
Dobrotu isto odmah bilježim
od nje neću nikako da bježim,
a o sigurnosti što da kažem
htjela bih sa njom da se potpuno slažem.
Objeručke ljepotu prihvaćam
intuitivno shvaćam
mnogo je ima svuda
i kad god pođem kuda
mudro ću je nositi sa sobom
dijeliti je sa svakom osobom,
bez obzira kakva ona bila
i kakva je njena pozitiva.
Pozitivni pojmovi lijepo mi zvuče
koristit ću ih u kući i izvan kuće
svakog dana ću ih učiti,
jer hoću snažno pozitivna biti.
To je moje puno pravo,
a to mi je i za tijelo i dušu zdravo,
učena sam odavno
da je tako ispravno.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SMISAO ŽIVOTA
slika: digital artist
pjesma je napisana:14.04.2013.
Kakav smisao ovaj život ima
u samoći ili sa svima,
tko sam ja kad sam sama
ili kad sam sa vama?
Tko me samo smisli, da mi je znati,
zašto me je rodila moja mati,
tko je život što iz mene struji,
dok me prepušta emotivnoj oluji?
Kad bih na ova pitanja odgovoriti znala,
možda bih pojam o smislu života imala,
obzirom da o smislu života ne znam ništa
uzalud tražim i mijenjam ognjišta
i krovove nad glavom, da me zaklone
štednjake u domu da mi energiju obnove.
Koliko god ideja u meni niče
smisao života mi izmiče,
što god sam do sad spoznala
smisao o svemu mi je veoma mala.
Mislim da ni spoznaja blaženstva smisao nije
i ona u sebi odricanje i podvalu krije,
a sve što spoznam samo je sjena blijeda
o nepoznanici smisla života, koja me opsjeda.
I zato mi smisao o praznini smisla nema
dok god u životu imam dilemma,
ako se pitam jesam li živa
samoj sebi izgledam kriva
zbog pitanja, koje postavljam,
dok misao emocijom proslavljam.
Krivi me disanje, koje potvrđuje,
da život svojim postojanjem utvrđuje
zašto se onda prazno osjećam,
iako ljepotu u svemu predosjećam?
Postojim, a kao da me i nema
samo tijelo harmonično drijema,
koja li ga energija pokreće
kad odluči da ustane i šeće?
Možda smisao života znači kretanje
sebe prihvaćanje i susretanje
udaha što mi iz grudi bježi,
dok mišljenje u tijelu impresiju bilježi.
Dok plaćam cijenu praznine
i osjećam blaženstvo punine
smisao mi se iz duše nameće
kao osjećaj postojane sreće
jedinstva što postoji,
dok mi srce u harmoniji stoji.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
