IZDAJICO SRCA MOGA
slika: digital artist
pjesma je napisana: 25.06.2013.
Lagao si od dana kad smo se sreli,
da si slobodan od druge žene, droge i alkohola,
htjela sam ti vjerovati da si istinoljubiv
i da ćeš znati voljeti voljenu koja voli.
Vjerovala sam da znaš što je ljubav,
a ti mi tek rastrzanu dušu pokaza,
shvatih da o ljubavi ne znaš ništa,
osim da je najljepša kao erotska ekstaza.
Htjedoh ti pokazati i drugačiju ljubav
odanost, vjernost, povjerenje, poštovanje,
a ti me za sluškinju sebi pozva,
da se lažno u tvom domu predstavim,
u sitne sate ti dođem, kad me nitko ne vidi,
k'o priležnicu, da ti hladan krevet ugrijem.
Shvaćaš li svoju izdaju,
što ti znaš o izdaji, izdajico?
Ne možeš me izdati više,
nego li sam ja izdala samu sebe,
izdala sam sebe kad sam se podala tebi
vjerujući u tvoju iskrenost i poštenje.
Što ti znaš o iskrenosti i poštenju,
kad ti je preljub u krvi zapisan?
Predao si se strasti gubitničkoj,
žaru požude u zagrljaju muškarca i žene,
a nadala sam se da možeš biti drugačiji
ispravan, vjeran, nježan, ljubazan, nesebičan.
Izdao si ideale o kojima maštaš,
a nisi shvatio da su ti nadohvat ruke,
u duši ti je ostala osvetoljubivost
za sve laži, prijevare i ostavljanja.
Uzalud čezneš za stalnom ljubavlju,
dok ti ljutnja i razočarenje put utiru,
a tvoja istina neotkrivena spava.
Kompenziraš svoje nesavršenstvo kućom i autom,
loviš “ribe” na mamac njihove ljepote,
a svoju ljepotu u njedrima skrivaš
daleko od pogleda svoje napaćene duše.
Ponizno klečiš očekujući milinu i nježnost
za svakodnevnim toplim zagrljajem i osjećajem,
da je nekom stalo do tebe,
a ne do novaca koje u džepu skrivaš
u velikom domu koji zjapi prazan.
Strah te je podijeliti ga sa nekim beskućnikom
pa beskućnik i sam postaješ,
dok krevet netko drugi za tebe prostire,
nisi izdao mene, tek toliko da znaš
odavno sam naučila voljeti sebe
u svakom biću koje sretnem.
Izdao si muški rod,
porod koji ti je vjerovao,
izdao si majku svoje djece,
zašto ne bi i druge žene,
žrtve u tvom nizu?
Tvoje nezadovoljstvo i gorčina nezasitno truju
svaki površni odnos u koji uđeš,
predsatavljaš se lažnim šarmom
osmijehom glumca na pozornici života.
Šarm ti ne prolazi kod mene
ni glumiti meni ne možeš,
i volim te takvog nesavršenog,
jer neprihvaćanje sebe najveća je izdaja
tu poruku ti na rastanku ostavljam
kajanje ti neće pomoći ni suze usamljeničke
ni nadanje da te ljubav iza ugla čeka,
dok troma koraka prema njoj žudiš.
Na trenutak ćeš se povremeno prisjećati
neuhvatljivog fluida koji nas spaja,
istine da jednom si bio blizu savršenstvu
nadao se njegovom dohvatu,
a dohvatiti ga nisi mogao.
Učinio si zločin, a ne znaš to,
vraćat ćeš se na poprište njegovo
tražeći život koji si negdje izgubio,
a pronaći ga nećeš, dok ne pronađeš sebe.
Ti postojiš u meni, a prići mi više ne možeš,
dok milosrđe moje oprost ti ne pruži,
savršenstvo postoji u drugom čovjeku,
ti ga prepoznaješ u erotskoj ekstazi,
a ja ga prepoznajem u tvom postojanju.
Moje srce te tiho sa nadom slijedi,
izdaje se ne plaši, a o ljubavi ne mašta,
ono voli izdajnike, gubitnike, nestretnike
koje nitko ne voli i koji voljeti nisu naučili.
Ime moga srca je istina,
kad čuješ ovu riječ u svom srcu
tad ćeš svoje srce i mom prepoznati,
sebe ćeš zavoljeti i voljet ćeš mene,
i grlit ćeš svijet svojim postojanjem!
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
