Sanjah pjesmu kako se u stihove slaže,
hoće nešto o životu da mi kaže
pa mi neki drhtaj tijelom samo prođe
prije nego pjesma u životnost pođe.
Na ljepotu pjesma me podsjeti
kao bijeli golub na dušu mi sleti,
darova mi sreću i djetinju radost,
podsjeti me na mudrost i mladost
neku mekoću samo u mene uliva,
da osjetim koliko sam živa,
miluje me stihovima svojim,
a ja samo sneno sobni obzor bojim
nekim divnim svjetlom duginuh boja
koje mi šalje mirna dušica moja.
Pjesmo moja, sanka li ti tvoga,
da li ti to mene podsjećaš na Boga
koji se od nekud u snu javlja,
da i on sa mnom moj život proslavlja?
Srce mi radosno kuca u grudima,
a pjesma mi priča o životnim čudima
cijelo tijelo pjesmom mi vibrira
i mene samo neka milina dira.
Teci, pjesmo, slaži mi stihove
neka se sve ćelije u meni obnove,
ljepotu života i mudrost neka sjaju,
dok se same srećom obnavljaju.
Hvala ti na divnim snovima, pjesmo,
ja i ti zajedno bili smo i jesmo
u svakom trenutku udaha moga
djelići kozmosa i samog Boga.