moj dragi bloger i dvije blogerice se prijaviti u show za titulu amaterskih kuhara i sigurna sam da bi svo troje došlo do finala, što zbog ukusnih jela, što zbog dekoracija na pjatu kako kažu kuhari mentori. Razlog za njihovu prijavu na taj show je vrlo jednostavan

Gledajući njihova jela ovdje, kada bi se mogla fotografija degustirati učinila bih to vrlo rado.

na zamolbu

dražen, blogerica koja radi vegetarijanska jela i Maleficent2

evo ti još jedna za ljepši san i mirnu noćicu

Voljela bih oraspoložiti jednu blogericu i razmišljam kako i na koji način da to uradim jer već dugo nisam falšala ništa a nju veseli moj falš s toga ću zbog nje postaviti jedan stari falš pa se nadam da će biti veselija no prethodnih dana, jer ovi kišni dani sami po sebi su depresivni.

Ovo je moj kutak koji mi pomaže da kroz pisanje uvidim svoje pogreške koje sam napravila tokom svog života koji nije bajka, a svjesna sam da ničiji život nije ni ne može biti bajka. Svjesna sam da sam napravila greške, a te se greške ne mogu ispraviti jer nitko pa ni ja ne ide nazad, jer većina bi se vratila nazad i napravila drugačije poteze /ja među prvima/ ali tako je kako je i dalje dišem i disati ću onako kako mogu i moram da bi mi ovaj život bio jednostavniji.
Svjesna sam da djeca trebaju roditelje ali ne trebaju nasilnika koji im maltretira mater pred njihovim očima, ne treba im roditelj zbog kojeg imaju traume i besane noći, zato sam se rastala, zato sam zakonskim putem dobila skrbništvo jer da nešto sa mnom nije u redu zakon ne bi bio na mojoj strani.
Sve što sam imala i imam, što mogu dajem svojoj djeci koju sigurno rodila ne bih da se mogu na bilo koji nazad, vjerojatno ni ja ne bih koristila kolica, imala bih sigurnu plaču u poslu za koji sam se školovala.
Vratiti vrijeme ne mogu ja niti nitko pa zato živim kako živim, imam svoj kutak gdje uvidim svoje greške, a ne tuđe jer mojih grešaka je i previše.

Da nemam sinove, moj život ne bi bio nikakav, ništa ne bi imalo smisla. Sama misao na njih dvoje Kikija koji je sa mnom i Josipa o kojem se brine medicinsko osoblje daje mi snage i upornost dan za dan.

Neka mi netko od blogera napiše kako da provedem ostatak dana ako za ništa nemam volje.

naravno ima još jela koja se mogu spremiti za cca 20 kuna i vrlo su ukusna, a s toliko malo novaca se može napraviti i mesno jelo za ljubitelje mesa na tanjuru.
Ako napraviš sama/sam domaći kruh, naravno ako imaš volje zamutiti tijesto tada si uštedio 30 kuna u tjednu jer taj fini domaći kruh možeš jesti i tri dana samo ga naravno moraš zamotati u krpu da se ne suši.
Način života te nauči od maloga napraviti ukusno i zasitno jelo i višak daš onima za koje znaš da nemaju jer hrana se ne baca nikada.
Od jednog batka kada ga otkostiš i sa domaćim noklicama od malo brašna, vode i soli napraviš fini gulaš. /naravno moraš imati bar sedam kuna u novčaniku/ ali ako imaš napraviš fini ručak za dva dana. Ako si ljubitelj slatkoga kao što sam ja tada si prepržiš žlicu šećera i napraviš bombone i ako pravilno rasporediš slatkoga imaš tri dana a da slatko nisi kupio u obližnjem skupom dućanu, koji je skup zato što ima visoku maržu s obzirom da je jedini dućan u blizini tvog mjesta stanovanja pa si lijen otići u neki tržni centar udaljen kilometar i po.

kupiš deset deka pilećih želudaca, zdinstaš na pola glavice sitno nasjeckanog luka, oguliš jedan krumpir, izrežeš ga na male kocke

kupiš jednu do dvije babure i napuniš jednim većim narendanim krumpirom, zaliješ sa malo mlijeka i staviš u pećnicu

dva veća krumpira oguliš izrežeš na prst debele ploške, napraviš gustu smjesu od dvije žlice brašna i jednog jajeta i pohaš, usto uzmeš 5 dkg matovilca ili rikule

u fotoshopu nikada ne mijenjam svoje godine, samo frizuru, te stavim malo zdravlja. Oni koji me poznaju osobno znaju da na sebi još uvijek nemam ni jedne bore na licu, a podočnjake imam samo ako nisam noću dobro spavala, bore imam jedino na ćelu koje su izražajne samo ako se dobro naljutim. Čak sam i skinula nekoliko kilograma, jer kada stanem malo na noge /da mi mišići ne atofiraju/ ako imam previše kila koljena mi popuštaju i imam osjećaj da ću završiti na podu, a i korak mi je onda teško napraviti, što naravno moram jer kupaonska vrata su uska i ne prolaze kolica, a da se operem i napravim sve u kupaoni što se tamo radi moram se podići iz kolica da bi mogla obaviti ono što se obavlja kada si u kupaonici.
Moja pokojna baka me naučila da se umivam mlijekom, da nikada na lice ne stavljam puder jer on suši kožu i zbog toga imam lice kakvo imam a to znaju i pojedini blogeri koji su me upoznali, tj. vidjeli. Moja kosa je prirodno jako valovita i svaka dlaka svoju politiku vodi, kada je ne složim u rep ili ponđu izgledam poput ovce koju nisu dugo šišali i zato u fotoshopu stavim drugu frizuru i malo "zdravlja", a godine su moje.

Pokušavam razmišljati o sebi i svojim greškama, shvatila sam da je moja najveća greška što postavljam javno svoju istinu i naravno da tuđa istina smeta većini i istinu, uistinu treba znati dobro sakriti negdje duboko u sebi jer svi mi imamo svoju bolnu istinu ma koliko se svima činilo pa i nama da jedino mi, da mi imamo gorčinu života.
Pokušavam pisanjem upoznati sebe, dati si snage za dalje, jer život nije i nikada neće i ne može biti bajka ma koliko god mi to željeli da postane.
Pokušala sam sve, ali što god pokušam uvijek me se kritizira, svjesno ili nesvjesno, s razlogom ili bez. Pokušavala sam šutjeti, prešutjeti ali shvatila sam da na taj način bježim od sebe same, a to ne mogu i ne želim nikada.
Sretna sam kada imam, a još sretnija sam kada nemam jer kada nemam znam da nikome ništa ne dugujem.

Postoje osobe koje misle da jedine imaju kvalitetu i koje svojim ponašanjem žele da ovaj kvalitetan servis izgubi čitanost i svoje vjerne blogere koji su posebni svak na svoj način.
Postoje osobe koje misle da vrijede više od ostalih a da se njima uskraćuje biti prisutan i zajedljivi su, vole kavge, vole podmetanja jer oni imaju nešto što valja, a ostali im nisu „ni do koljena”.
Postoje totalno uobraženi, grubi, bezobrazni, svojeglavi koji misle da su pametniji i kvalitetniji od ostalih. Takvi prevrću „svaku dlaku” po nekoliko puta, a kada se njihova „dlaka” dirne na bilo koji način svi su krivi samo ta osoba nije kriva, ona je po svom mišljenju ugrožena i voljela bi da ovaj portal izgubi svoju vrijednost i kvalitetu.

Postoje osobe koje su egoistične i misle da su kvalitetnije od mnogih jer imaju doktorat, nekoliko izdanih knjiga, koji pljuju po blog hr servisu i svađali bi se sa svima jer misle da su puno kvalitetnijih od sviju.

Ja znam da nemam kvalitete, da nisam rođena sa zlatnom žlicom ali imam miran san, a dali imaju toliko zajedljive osobe to samo oni znaju.

Čitam sada po peti puta svoj jučerašnji tekst i meni smotanoj nije jasno po čemu se u mom tekstu pronašla osoba na koju nikada ni ne mislim kada tipkam tekst za čitalačku publiku. Voljela bih dokučiti odgovor, ali nikako ne mogu ma koliko god pokušavam.
Naravno zahvalna sam na svakoj kritici jer to me jača i daje mi snage da budem uporna, da budem svoja, da ja budem ja.

Često puta sam bila kritizirana što pišem svoju istinu jer svi mi imamo svoju gorku istinu, ali više od većine svoju istinu zadrži za sebe i dijeli sa sobom. Ja osobno svoju istinu želim podijeliti u nadi da netko ne napravi sličnu ili istu grešku mojoj.
„na greškama se uči, a tuđe greške su najkvalitetniji učitelj”.
Često puta sam bila kritizirana jer sam pisanjem molila da budemo pristojni jedni prema drugima, jer pristojnost dovodi do boljeg dijaloga, ali znam da se varam jer postoje osobe koje obožavaju javnu svađu i tu svađu toleriraju.
Često puta sam molila da mi se pomogne ako tko može jer potrebna mi je pomoć.
Zahvalna sam svima koji su mi pomogli koliko su mogli.
Pisala sam o sebi jer tako mi je lakše razmišljajući da je moj život nije mogao, niti može biti drugačiji ma koliko ja to željela da se desi.

Volim se družiti, volim komunicirati, volim slušati, volim učiti, volim se smijati, volim pjevati (zavijati), volim putovati, a ništa više od toga ne radim jer ne izlazim i nemam financijskih sredstava.
Možda mi se jednom to sve omogući samo što moram početi igrati lotto nadajući se da će baš brojevi koje sam označila biti izvučeni.

Pisati na blogu da bi imao veću čitanost i više komentara (komunikacije) no inače? Koju temu teksta postaviti da se ljudi dive tvom pismenom načinu izražavanja? Što li uistinu interesira čitalačku publiku?

https://www.google.com/search?gs_ssp=eJzj4tFP1zcsNM0ysTAyKzRg9BJLyko9ui9TITvz6MJ8hWKFgqL8qvyiRADvAg2Z&q=bje%C5%BEi+ki%C5%A1o+s+prozora&oq=bje%C5%BEi&aqs=chrome.1.69i57j46i512l2j0i512j46i512j0i512j46i512l4.26626j0j15&sourceid=chrome&ie=UTF-8

Oznake: moje prve 55 godine

poklon

Divno se baviti politikom, ako za taj posao imaš živaca, jer dok god se baviš politikom zaštićen si zakonom sve dok ne napraviš kardinalnu pogrešku lopovluka a do te vidljive pogreške napravio si ih prije barem tridesetak ali nikome do ove posljednje „zahvaljujući dobrom oku” nisu bile vidljive.
Za svoj naporni rad od dva do tri puta mjesečno imaš dovoljno veliki dodatak na plaću koji ti omogućuje da živiš u elitnom dijelu grada, imaš svoj vozni park, podno grijanje, ne plaćaš ćak ni režije, nisi pod ovrhom i nemaš niti jedan blokirani račun, (u svakoj banci imaš po jedan) jer minimalno na jednom računu možeš imati 200 tisuća kuna da ne plaćaš porez na dobit.
Divno je imati Scavolini  kuhinju koja ti služi za ukras jer zahvaljujući dobrim prihodima koje ti je omogućila politika jedeš u restoranu i uživaš u divnom pogledu dok jedeš u luksuznom restoranu i osoblje skakuće oko tebe znajući da sa kartice mogu uz trošak računa provući i dobru napojnicu.

Divno se baviti politikom do jednom, ali uz dobrog odvjetnika ako te ulove „s prstima u pekmezu” možeš natezati postupak godinama i živjeti punim plućima u djelu svoje imovine iako si je stekao na „mutan način” i iako te smjene zbog tvojih mutnih malverzacija ti lagodno živiš jer si svjestan da ti hrpu novaca nisu blokirali s obzirom da nisu i ne mogu nikako pronaći tvoj tajni račun na kojem si godinama sakupljao „poput mrava” jer si zakonom godinama bio nedodirljiv.
Smijenili su se zbog konačno vidljive krađe, ali isplatiti će ti otpremninu koju su potpisali misleći da ti „nemaš ljepljive prstiće” jer otpremnina je određena Ugovorom.

Živjela politika i Zakoni

Znam da je kriza svugdje pa i kod nas.
Razmišljam sada i tipkam slova na podlogu kako je naša glavna grana turizam, a koliko me ova moja stara pamet služi prisjetila sam se predavanja iz ekonomske škole da su
proizvodnja, raspodjela glavne okosnice za ekonomsku dobit – naime kod nas su industrija i poljoprivreda grane koje postoje u malom postotku i mi više nemamo izvoz robe da bi imali dobit. Proizvodi se u količinama koliko je tom poljoprivredniku dovoljno za njegovu obitelj i mala količina ide u preradu oko ima OPG, ali to nije dostatno da bi mi iz izvoza imali bolju financijsku dobit.
Polja u selima propadaju, postaju šikare, žalosno. Industrijske hale su postale ruglo svakog mjesta gdje je bila zona industrije, brodogradilišta su zatvorena ili su u stečaju i bolno je saznanje da je naš izvoz cca 2% a 98% uvozimo bofl robu, jer turizam je grana koja je dobra ali nije dostatna da dovoljno puni proračun kako ne bi osjetili krizu.
Mi izvozimo 2 do 3% a uvoz nam je ogroman, te je svima jasno da bez proizvodnje nemamo dobit koja je potrebna da bi se živjelo onako kako treba.

Ima li koja dobra duša da mogu razgovarati s njom, jer razgovara mi se.

Život započinjemo plačem pri rođenju, vezani smo uz majku najmanje godinu dana i uživamo u svemu jer nam je dobro, imamo snove koje ne raspoznajemo, imamo pažnju, ljubav i njezinu brigu kod svakog našeg pokreta.
Naravno mi nismo ni svjesni da ćemo jednom morati krenuti dalje sami, da ćemo se penjati, padati, a pored nas u tom trenutku neće biti nikoga da nas podrži i pokaže kako se popeti, kako se podići kada nam nešto ne ide tokom kakvim bi trebao ići, jer koliko god smo zapamtili greške svojih roditelja mi naravno radimo svoje i to je bolno i teško jer ne razumijemo sami sebe i znamo da nas jedino manjina može razumjeti.
Trebamo sami sebi priznati da smo jači od ponora u koji smo pali i tada ćemo svojom upornošću dokazati sami sebi da imamo svoje vrijednosti koje nas tjeraju da budemo jači sami od sebe i patnje koja nas guši.
Naša upornost nam daje snagu da izađemo iz ponora i nađemo ravninu svog života koji je poseban jer smo i mi posebni, pobijedivši svaki ponor u koji smo pali.