Pokušavam razmišljati o sebi i svojim greškama, shvatila sam da je moja najveća greška što postavljam javno svoju istinu i naravno da tuđa istina smeta većini i istinu, uistinu treba znati dobro sakriti negdje duboko u sebi jer svi mi imamo svoju bolnu istinu ma koliko se svima činilo pa i nama da jedino mi, da mi imamo gorčinu života.
Pokušavam pisanjem upoznati sebe, dati si snage za dalje, jer život nije i nikada neće i ne može biti bajka ma koliko god mi to željeli da postane.
Pokušala sam sve, ali što god pokušam uvijek me se kritizira, svjesno ili nesvjesno, s razlogom ili bez. Pokušavala sam šutjeti, prešutjeti ali shvatila sam da na taj način bježim od sebe same, a to ne mogu i ne želim nikada.
Sretna sam kada imam, a još sretnija sam kada nemam jer kada nemam znam da nikome ništa ne dugujem.