Ovo je moj kutak koji mi pomaže da kroz pisanje uvidim svoje pogreške koje sam napravila tokom svog života koji nije bajka, a svjesna sam da ničiji život nije ni ne može biti bajka. Svjesna sam da sam napravila greške, a te se greške ne mogu ispraviti jer nitko pa ni ja ne ide nazad, jer većina bi se vratila nazad i napravila drugačije poteze /ja među prvima/ ali tako je kako je i dalje dišem i disati ću onako kako mogu i moram da bi mi ovaj život bio jednostavniji.
Svjesna sam da djeca trebaju roditelje ali ne trebaju nasilnika koji im maltretira mater pred njihovim očima, ne treba im roditelj zbog kojeg imaju traume i besane noći, zato sam se rastala, zato sam zakonskim putem dobila skrbništvo jer da nešto sa mnom nije u redu zakon ne bi bio na mojoj strani.
Sve što sam imala i imam, što mogu dajem svojoj djeci koju sigurno rodila ne bih da se mogu na bilo koji nazad, vjerojatno ni ja ne bih koristila kolica, imala bih sigurnu plaču u poslu za koji sam se školovala.
Vratiti vrijeme ne mogu ja niti nitko pa zato živim kako živim, imam svoj kutak gdje uvidim svoje greške, a ne tuđe jer mojih grešaka je i previše.