kada ti plati za zadani i odrađeni posao 300 kuna, a ti sve radiš po nalogu i sa voljom točno u roku, jer radiš posao koji oduzima dosta vremena /a ti imaš vremena na pretek/ tada bi vrištao a znaš da ne smiješ nego uzmeš i šutiš znajući da ćeš isti dan dobiti sličan zadatak onome za koji si plaćen 300 kuna i da ćeš opet sve napraviti u zadanom roku jer rok je kratak a ti imaš vremena na pretek

Ovo danas pjevam od kada sam ustala ne znam zašto ali ne mogu prestati pjevati

tek sam ih danas vidjela i baš su lijepe

Prije no što postavim tekst želim svima koji Uskrs slave po Julijanskom kalendaru poželjeti sreću i blagostanje.


a sada o seriji
u početku nekoliko prvih epizoda bilo mi je ok, glumci barem oni koji nose glavne uloge su mi izvrsni glumci ali ova serija, bolje reći scenarij serije nikako im ne leži i cijela serija mi je bez smisla iako znam da ima pobornika koji ju sa guštom prate i uživaju u svakoj epizodi.
Bilo bi mi draže da je sa istim glumcima napravljena Ružna Beti jer potrebno nam je humora a ne drame koje imamo dovoljno u našim životima i voljela bih konačno Petra Čiritovića gledati u jednoj od glavnih uloga u našim tv novelama , a također bi bilo dobro da u te tv novele uključite i neku osobu sa invaliditetom jer i osobe sa invaliditetom imaju kvaliteta u glumi.
Drag mi je Momčilo kao glumac, ali zar on jedini ima kapacitet za glavnu ulogu od svih glumaca koji se bave glumom
bio bi mi draži u ovoj seriji da glumi ZLATANA a ne JANKA jer je po izgledu stariji od glumca koji mu u ovoj seriji glumi oca ispada da mi gledajući da ga je dobio u pubertetskim godinama, glumica koja glumi Lucu trebala bi biti opuštenija a ne u grču kod svake scene,
svjesna sam da joj je to prvi veći tv projekt ali ne bavi se glumom jedan dan, ovako ukočena pred kamerama kao što je ta glumica bila bih i ja koja se nikada nisam susrela sa kamerom i koja nikada ništa glumila nisam, a ona ipak ima glumačkog staža.

znam da scenarij nije lako napraviti ali ipak trebali bi napraviti tv novelu punu humora jer humora svima nedostaje.

koji se naravno pojedincima neće dopasti, ali ovo anketno pitanje je dobra tema za napisati nekoliko redaka i podijeliti sa čitalačkom publikom.

Klanovi ne postoje, postoje samo osobe koje misle da su kvalitetniji od mnogih koji nešto javno objave jer misle da su pametniji od pojedinaca koji za njih /kvalitetne/ nisu dovoljno pismeni i treba ih degradirati na sve načine i njih i njihove tekstove maknuti da bi ti /kvalitetni/ dostigli svoj cilj i svoju kvalitetu.
/kvalitetni/ se mailom dogovaraju kako, kojeg i kada će nekog blogera kulturno povrijediti u nadi da će taj bloger prestati pisati /u njihovom prostoru/ jer taj bloger jednostavno smeta u njihovoj /kvalitetnoj/ zajednici.
Ti /kvalitetni/ ne dozvoljavaju kritiku na svoj ispisani tekst jer kritika je za njih uvrjeda s obzirom da su /pametniji/ od ostalih koji se trude pisati zanimljiv ili manje zanimljiv tekst čitalačkoj publici.

Naravno mi sami biramo koji tekst ćemo pročitati, mi sami biramo koji tekst ćemo komentirati, a koji ćemo ostaviti bez komentara iako smo tekst pročitali s obzirom da bloger zanimljivo piše.

sama sebi kako još uvijek imam snage penjati se prema gore, kada je ponor sve dublji i dublji, kada ne mogu pronaći izlaz iako mi je izlaz na dohvat ruke, a kada izlaz dotaknem i želim krenuti dalje ponovno me nešto povuče u ponor koji je sve dublji i nema prolaza.
Znam da moram, znam da nisam jedina, ali polako gubim snagu a volja je još uvijek tu i moram da ja moram izaći iz ponora jer sve je divno, samo je ponekada okrutno i moram skupiti snage gledati život drugačijim pogledom jer postoji izlaz samo ja moram do izlaza doći.

...kada bih mogla plesati, trčati, kada bi moji sinovi bili zdravi, kada bi za odrađeni posao dobila isplatu, kada bi moj stariji sin bio plaćen za pomoćni rad koji radi po desetak sati.
... kada bih s nekom dobrom dušom jednom mjesečno popila kavu i kada bi se smijali zajedno
... kada bih ja pomogla nekome kome je pomoć potrebna, a ne da ja živim od tuđe pomoći

sreća bi bila sve to nabrojano jer meni puno ne treba, ali i to što mi je potrebno rijetko tko razumije jer takva su vremena i svi mi tražimo komadić sreće.

me ubija, jer znam da čekam ali nikako da dočekam da konačno sreća pokuca na moja vrata iako sam svjesna da je svatko od nas kovač sreće a ja ne znam kovati ništa koliko god se trudim.

ta terasa je bila ukras Knežije, pijući kavu u ugodnom društvu moglo se uživati u divnom zelenilu i finim mirisima prirode, ali takvi smo kakvi smo i sve što je lijepo nekom predstavlja zapreku, a istinu rečeno nikakvu zapreku ta terasa nije predstavljala osim pojedincima za njihove četverokotačne ljubimce pored kojih ja ili bilo tko drugi sada sa kolicima ne može proći tamo gdje treba.

ps voljela bih da oni koji su tražili uklanjanje te divne terase, vrate terasu u prvobitno stanje o svom trošku, jer uklanjajući terasu koja je bila ukras i nije smetala za prolaz nikome sada ponovno gledamo beton i četverokotačne ljubimce koji se nepropisno parkiraju na nogostup
https://story.hr/Celebrity/a208593/Ljupka-Gojic-Mikic-pokazala-parking-nakon-rusenja-terase.html

Svi mi imamo drugačiji stil pisanja i izražavanja pisanih riječi, pokušavamo napisati nešto što bi moglo potaknuti komunikaciju između onih koji pišu i koji čitaju, ali komunikacija ponekada krene u krivom smjeru, te tako nastaju prepirke, a prepirke nisu potrebne, potrebna je normalna komunikacija, ali je neizvediva.
Žao mi je što na blogu postoje skupine, bolje da napišem klanovi iako je to ružna riječ. Naravno nikome od nas se ne moraju i ne mogu dopadati svi blogeri, naravno da ne moramo svim blogerima ostavljati komentar jer komentar se mora odnositi na pročitani tekst a ponekada bi naš komentar bio suvišan jer pojedini blogeri nisu i ne moraju biti suglasni s našim mišljenjem.
Svatko od nas ima svoju inspiraciju i želi to podijeliti sa čitalačkom publikom nadajući se da će njegov tekst potaknuti komunikaciju, a jedino možemo komunikacijom poboljšati sebe ako to želimo ili ostati takvi kakvi jesmo misleći da smo bolji od drugih i da naš tekst ima veću vrijednost od nekog drugog blogera.

Volim pisati o sebi i svojim greškama jer se nadam da ću tako bar nekome pomoći da ne napravi u svom životu istu ili sličnu grešku mojoj, mnogima tuđa istina smeta jer imaju svoju istinu koju spretno skrivaju, ali neka pokušaju shvatiti da se ja nikada neću mijenjati zbog pojedinaca jer ima i onih koji me razumiju i hvala im svima što čitaju moj tekst ovdje jer blog mi je uz knjige jedina radost koja mi ispunjava sate koje provodim doma posljednjih dvije i po godine, jer izlazim van samo dva puta u mjesecu.

imam dobru susjedu koja zna koliko volim slatko, hvala joj na poklonu

uzmeš za jednu osobu, a najedu se dvije

da ste danas s osmijehom na licima jer ipak je prvi travnja, nadam se da vas nitko nije prevario, nadam se da vas je netko dobro nasmijao jer smijeh liječi sve, a ja nikako da se nasmijem barem sama sebi pa se nadam da će mi ipak netko danas dati osmjeh jer to mi treba.