Saznala sam danas, da je žena za koju radim ono što ona nema volje raditi dobila plaćeno i tražila sam je da mi da ono što sam zaradila, a dobila sam ovakav odgovor
"i meni treba imam dosta izdataka"
Nakon toga sam shvatila da sam idiot kojeg ona izrabljuje, po njoj ja ne trebam ništa.

bivše partnerice svog supruga daje djetetu ime, a njen otac ne bi imao ništa protiv da bivša partnerica njegovog zeta postane snaha, da tako i ona uđe u njihovu sretnu obitelj

Zašto tu ženu ne prestajete izrugivati.
Drago mi je da joj se konačno osmjehnula sreća, poznajem je dosta dugo i znam koliko je radišna, koliko je draga i koliko ima veliko srce. Znam da je život nije mazio ali ona je dosta jaka i snašla se u životu te je konačno sretna i zadovoljna.
To što nema visoke škole nedaje nikome za pravo da joj se izruguje jer ona ima životnu školu koju rijetko tko od nas prolazi sa pozitivnom ocjenom, Kada bi je osobno poznavali mogli bi u razgovoru s njom puno i naučiti, njoj nije potrebna ničija reklama.
SRETNA SAM JER KONAČNO RADI ONO ŠTO VOLI

Pokušavam krenuti naprijed ali kada god krenem dva koraka naprijed odjednom me povuče tri natrag i tako već neko vrijeme, tražim izlaz ali snage više nemam.

shvatiti svoj život, pokušavam shvatiti sebe, pokušavam analizirati svoje greške kojih ima dosta, pokušavam prestati plakati, pokušavam normalno doći do nekih novaca, pokušavam sinu objasniti da je život divan ali okrutan, pokušavam upoznati sebe ali koliko sebe analiziram sve više se gadim sama sebi jer ništa baš ništa ne mogu ispraviti i napraviti kako treba.

Nisam ni znala da pod srcem nosim jedan život jer imala sam uredno one ženske stvari koje dolaze svakih 28 dana, a nije bilo ni drugih simptoma koji bi ukazivali na trudnoću.
Bila je topla nedjelja predvečer igrala sam se sa Kikijem i odjednom sam naglo počela hvatati zrak, znoj mi je klizio niz lice te sam uspjela dreknuti "zovite hitnu. Kiki me u čudu gledao i skakutao oko mene "mamu buba, mamu buba".
Došli su za deset minuta iza poziva, sjedila sam na stolici, liječnica mi je rekla "nije to ništa strašno, odvest ćemo Vas u rodilište pa će Vas podvezati i ležati ćete tamo do poroda". "Kojeg poroda, pa nisam trudna". "Jeste sigurno, a čije je ovo dijete što se pripilo uz Vas?" "Moj sin. Zašto pitate?"
U 19 sati točno po dolasku na prijemni Josip se rodio bez bilo kakve obrade, dežurni ginekolog uhvatio da je u dlanove plač se nije čuo, tako je naglo otrčao govoreći glasno " trebali ste gospođu poroditi doma a ovako je pitanje hoće li beba preživjeti, odvedite rodilju na obradu."
Dok su me vodili prema boksu čula sam ovo "abgar mu je 1- 4 biti će čudo ako preživi noć", naravno znala sam da govore o mom djetetu i počela plakati.
"sada vam je kasno za plakanje, trebali ste prije razmišljati, plač Vam ništa neće pomoći, bilo bi bolje da umre noćas".
Naravno, preživio je samo sa velikim posljedicama jer bio je u meni deset minuta bez kisika.

Danas DOSTA, ne želim raditi posao koji mi se plača samo 200 kuna mjesečno, rađe ću ponovno izaći na ulicu da bih imala za osnovne stvari, rađe ću čekati da Kiki skupi plastične ambalaže za četrdesetak kuna nego da cijeli dan vadim zk uloške, slažem tabele sa čistim i nečistim parcelama, ispunjavam ugovore i predugovore za 200 kuna, bojim karte, te provjeravam mailove i odgovaram na njih i telefonske pozive jer tih 200 kuna ću za tjedan dana skupiti na ulici od dobrih ljudi .

izgubiti u sebi volju da nekoga voliš vjerujte mi da je vrlo lako, pogotovo kada nekom svojom voljom pokažete koliko vam je iskreno stalo, a ta osoba dobro iskoristi i kako se pojavi u vašem životu tako još brže nestane jer je uzeo vašu dušu, zarobio vaše srce samo zato što ste mu vi to sami dozvolili.
Sami ste krivi što ste mu pokazali koliko vam je stalo do njega jer imali ste osjećaj da ste pronašli princa kao iz bajke, ali kasno ste shvatila da prinčevi u vašem dobu ne postoje.
Sada zbog njega više nemate snage, ni volje, ne znate i ne možete voljeti, ne znate i ne možete osjetiti dodir bilo koga jer sve vaše je otišlo s njim a njega nema i neće doći jer uspio vam je uzeti svu vašu ljubav, vaše poštovanje, vaš razum i vaše osjećaje
čekate, čekate a nikada nećete dočekati da ponovno budete s njim i da vas voli kao što ste vi voljeli njega.

Molim sve blogerice koje imaju vremena da se skupe, a isto tako i druge žene i da pokušaju ispred rodilišta se okupiti i na taj način dati podršku svim silovanim ženama koje po "prizivu savjesti" ginekologa i svim ženama koje imaju ili su imale sličan slučaj kao gospođa Mirela, ne smiju napraviti AB jer tako nalaže crkva.
Skupimo se točno u 16 sati u ponedjeljak i pokažimo ginekolozima da oni moraju raditi po zakletvi i liječničkoj etici a ne po "prizivu savjesti" jer taj pojam ne postoji u medicini ali postoji etika i zakletva a u slučaju silovanih žena i žena kojima plod zbog bolesti umire u utrobi moraju raditi po kodeksu jer kod liječnika "priziv savjesti" ne smije postojati.
Napravimo taj potez svugdje u Hrvatskoj jer svi naši ginekolozi ne drže se liječničke etike.
PS mogu i muški doći zajedno sa svojim djevojkama i ženama jer i oni mogu itekako pomoći da pokažemo svi zajedno da imamo razum i dušu za sve žene koje se odbija a imaju opravdani razlog za ABORTUS
s druge strane u slučaju gospođe Mirele ne bi bio abortus nego inducirani porod / PRIJEVREMENI POROD/ potpomognut sa stručnom osobom /ginekologom/ koji ne smije imati priziv savjesti jer to ne stoji u medicinskim knjigama niti se o prizivu savjesti uči na medicinskom fakultetu ni kod nas, ni igdje drugdje.

što žene koje trebaju abortus zbog zdravstvenog stanja djeteta koje nose i koje je željela ne mogu zbog priziva savjesti liječnika spasiti to dijete da joj ne umre na rukama kada ga rodi po završetku trudnoće. Nije mi jasno kako se na pregledu prije nije ustanovilo da to malo biće ima po život opasnu nakupinu na mozgu jer koliko sam shvatila do 26 tjedna trudnoće sa plodom i djetetom je bilo sve ok i odjednom se pojavi tumor od kojeg može umrijeti u njenoj utrobi.
Po prizivu savjesti treba roditi mrtvorođenče umjesto da joj dozvole da prekine ovu bolnu trudnoću s obzirom da svi ginekolozi znaju da
će sa punom trudnoćom roditi mrtvo dijete ili će joj dijete umrijeti za nekoliko sati na rukama.

Koliko me moja luda pamet služi prije je samo jedan posto ginekologa imao priziv savjesti a sada maltretiraju ženu koja je željela to dijete, a u njoj to dijete iz minute u minutu umire i toj gospođi koja svoje dijete želi osloboditi patnje nanašaju bol koju nikada neće moći zaboraviti.
Želim joj da uspije jer spašava jedan dio sebe koji je željela a bolest je djeteta agresivnija iz minuta u minutu, pati to nerođeno dijete, pati žena i njezina cijela obitelj jer po prizivu savjesti trebala bi roditi mrtvo dijete.
Gospođa je to dijete željela i bolno je što mora prekinuti tu željenu trudnoću da svoje željeno dijete oslobodi patnje umiranja u njezinoj utrobi.

Postavljam pitanje ginekolozima
da se to dogodilo njihovim ženama ili njihovim kćerima bili bi onda imali priziv savjesti ili bi napravili prekid trudnoće istog trena samo zato da mu žena ili kćer ne rode mrtvo rođeno dijete.

me probudila zvonjava mobitela, i bilo mi je čudno da sam onako pospana uspjela pročitati da poziv dolazi iz UJEDINJENOG KRALJEVSTVA, TE NAKON MINUTE prestanka zvonjave iz ČEŠKE, te još jedan iz POLJSKE.
Naravno nisam se javila da razgovaram sa pozivateljem jer dobro znam da moja obitelj živi u Peru a nigdje drugdje vani nikoga nemam, niti mi se s ikim danas razgovara ili bilo što drugo radi osim plakanja, a suze same silaze niz obraze i bol me guši
jer danas je rođendan mom mlađem sinu Josipu i teško mi je što nismo zajedno jer stan bi bio pun smijeha i pjesme a ovako imam nepoznate pozivatelje s kojima nemam ništa ni u snovima.

Sutra ti je rođendan Josipe moj,
znam koliko sam te željela u svom životu i koliko sam se radovala kada sam te nosila pod srcem, ali godinama osjećam bol i tugu jer nisi pored mene, nisam pored tebe osim u mislima zbog tvog i mog zdravstvenog stanja to boli jako boli jer ne mogu te zagrliti, ne mogu ti reći volim te sine jer ti ništa ne razumiješ,
odvojila nas je tvoja bolest, moja bolest ali moje misli i srce uvijek su pored tebe.
sretan ti rođendan sine, voli te mama koja u sebi nosi nesnosnu bol jer ti si moja radost a daleko smo jedno od drugog zato što je tako netko negdje tako htio.
Nikada nitko neće znati koliko je bolno što nisam i ne mogu biti pored tebe
voli te majka

zahvalna sam doktorima i medicinskom osoblju što ti pružaju pomoć da živiš

pobrkaš dane i datume pitaš sam sebe što je s tobom i naravno odgovora nema jer ti si još uvijek u travnju a počeo je svibanj.
shvatiš da si sam, da ne znaš kako ćeš provesti dan, ne znaš što jesti jer nemaš osjećaj gladi, boli te peta i razmišljaš kako da uđeš u kupaonu, a ne možeš skakati na jednoj nozi. Kada shvatiš sve to šutiš i čekaš da ti dođe neki bolji dan od ovih koje znaš.