Najlakše je nekoga kritizirati zbog nečega jer kritika nas pokreče da ispravimo sami sebe, da pokreče nas a da toga nismo ni svjesni. Naravno, prvo smo bjesni na kritičara jer osoba koja kritizira ne vidi svoje krive poteze. Nakon kritike analiziramo sebe i naravno pokušavamo sami sebi olakšati, ali ako kritika nije ispravna tada ona boli i dolazi do konflikta sa kritičarem, ali kritičar se bolje zna obraniti i mi da mi koji smo kritizirani uporno nastavljamo analizirati sebe da bi ubuduće kritika bila blaža.

počivaj u miru anđele,
tvojoj obitelji iskrena sućut

Danas sam pokušala objasniti osobi za koju sam radila mjesecima objasniti da mi treba novac, ali ona je samo pričala o sebi, pričala je kako je pojedini partneri pokušavaju zaobići u poslu a ona je sve smislila i organizirala. Zamolila me da joj odradim još jedan dio i kada sam joj rekla da sam joj prije petnaest dana rekla da više raditi neću poklopila je slušalicu jer moje riječi je ne zanimaju.
Pokušala sam je razumjeti, ali ne mogu jer ona ne razumije mene i svjesna sam da ni tako skoro neće platiti napravljeno a toliko sam bila sretna što konačno radim nešto normalno, ali bez novaca nitko ne može preživjeti ni dan pa tako ni ja, ali ona to ne razumije.
Za sebe ima svaki dan, a za platiti odrađeni posao nema i uporno hoće da joj radim dalje jer nitko, baš nitko to što ona traži ne želi raditi i čekati mjesecima da ona plati odrađeno.
Pokušala sam je moliti barem da mi da nešto da proguram vikend, ali ona me nije čula jer nema vremena čuti zatraženo, ali ima vremena davati mi zadatke na koje sam se odlučila oglušiti jer nije mi platila posao koji sam da bi bio napravljen u roku radila mjesec dana bez i jedne prospavane noći.
- Ja se dižem svako jutro u sedam sati da bi do podneva napravila sve što trebam.
- Da, a ja sjedim doma i lovim muhe po zraku dok mi se ti ne javiš da ti nešto napravim tehnički. Bolje bi bilo da sam u gradu barem bih nešto zaradila, ovako samo čekam tvoje naloge i tvoju dobru volju u nadi da ću konačno dobiti plaćeno za sve što ti radim po tvom nalogu, ali ni ti naplatiti ne možeš pa ja moram trpjeti tvoj bijes jer ne smiješ biti bijesna na svoje poslovne partnere.
- Imam drugi telefonski poziv, žurim.
Pokušala sam, ali ona čuje samo sebe i nikoga više.

U današnje vrijeme moraš biti bez duše, bez osjećaja za druge. U današnje vrijeme moraš misliti samo na sebe jer jedino tako možeš normalno živjeti i imati ono što ti je potrebno da bi bio sretan. U današnje vrijeme moraš izbjegavati sve kojima je potrebna pomoć jer takva osoba ne treba i ne mora živjeti, takvi nikome nisu potrebni.
U današnje vrijeme onaj tko nema dušu
ČOVIJEK JE

Volim raditi i stalno tražim nešto da radim, pitam za posao koji mogu raditi doma jer izgubila sam volju ići van, ali kada sam bila vani nisam bila nikada u besparici. Pedesetak kuna kojih sam zaradila zahvaljujući dobroti ljudi bilo mi je dovoljno da živim normalno dva dana, a ovako čekajući da se netko javi na moje upite jednostavno ne vidim izlaz i pokušavam natjerati samu sebe da bar dva puta tjedno izađem van jer znam da ću jedino tako sresti dobre duše.

Osobi koja voli raditi koliko god treba, a pritom je osoba sa invaliditetom zadati posao u roku i dobiti odrađeno sve na vrijeme, a ne platiti joj.
Znam da nisu svi isti, ali odlučila sam potražiti drugi posao jer ovo što sam radila dan noć neće mi platiti znam jer teško se odvaja od zarađenog novca.
Najjednostavnije je iskoristiti bolesnu osobu.

Našla sam posao koji mogu raditi kod kuće, misleći da će mi uredno biti plaćen, jer sve sam napravila i prije roka po nalogu osobe koja me je angažirala za taj posao.
Naravno još uvijek mi nije plaćeno, niti će tako skoro biti, a dotična osoba usprkos tome što sam joj rekla da raditi više neću jer mi platila nije ni odrađeno stalno me zove i traži da joj odradim još nešto, a ne čuje moje riječi nikako.
"Molim te nađi nekog drugog tko će ti raditi badava dan noć kao što sam radila ja misleći da ćeš mi platiti kada dobiješ predujam, naravno dobila si ga ali mene se sjetila nije iako sam joj napravila sve što je tražila i na osnovu odrađenog dobila je predujam.
Odlučila sam ne raditi više ništa.

Zašto ne donose zakon kojim će zaštititi ranjivu skupinu? Mi nikome nismo bitni osim našim roditeljima koji se dok su živi bore da bi nama omogućili bolji način života kada jednog dana ne budu pored nas. Neki od nas pronađu partnera i stvore svoju obitelj, neki ostanu sami. Školujemo se, pokušavamo zdravom društvu pokazati da nismo puno drugačiji od njih, jedino što imamo fizičko oštećenje zbog kojeg nas pojedinci smatraju teretom jer razmišljaju da nismo sposobni živjeti život u skladu sa našim mogućnostima, a kada pokažemo svoju sposobnost ostanu začuđeni jer mi smo "roba sa greškom".
Naravno većina osoba sa invaliditetom koja je vezana za kolica treba tuđu pomoć kod određenih stvari, pogotovo ako ni na koji način ne može stati na noge.
Teško je pronaći osobu koja ima razumijevanja za takvo stanje, pa se pojavi psihički nestabilna osoba za koju misliš da ima kvalitete jer te na te kvalitete navodi tvoj zdrav razum, jer nikome na čelu ne piše da ima psihičkih problema i da će te za nekoliko dana napasti iako joj uredno plaćaš njene usluge pomoći u tvom životu.
Ovo što se dogodilo Vesni Škulić je grozno i sramotno, a moglo se dogoditi i bilo kojoj dugoj osobi koja je zbog bolesti prisiljena imati tuđu pomoć da bi mogla funkcionirati u svakodnevnom životu.

I mi imamo pravo na normalan život iako smo vezani za pomagalo koje nam omogućuje kretanje.

Mogla bih spavati cijeli dan, ali tjeram sebe da budem budna kako bih počela spavati noću. Iako više volim mrak od dana noć je za spavanje. Pokušavam pjevati, a glasa nema, pokušavam pisati, a sve napisano je zbrkano, pokušavam napraviti ručak za sina a nemam volje jer ne znam kuhati samo za dva tanjura, a ne volim i ne mogu hranu bacati. Jedino što mi paše je turska kava.

Jedino mi juha paše i sita sam od dvije šeflje.

Od malena su me učili da se treba pomoć ako ikako možeš pomoći onima kojima je istinski pomoć potrebna. Uvijek sam pomagala koliko sam mogla kada sam bila zdrava, a kasnije se moj život izokrenuo i meni, da meni je bila potrebna tuđa pomoć, još uvijek mi je potrebna ali ja do te pomoći ne mogu doći, s obzirom da zahvaljujući pojedincima ljudi nikome ne vjeruju više kada zatraže pomoć i na tome nikome ne zamjeram.

Nadala sam se da mi se sreća konačno osmjehnula, prevarila sam se, ali tu sam, živim i ponovno se nadam, a nada je od mene jako daleko i nisam sigurna imam li snage više čekati sreću koja samo proviri i onda ode od mene znajući da na nju još nemam pravo.

Ostalo joj je torte pa mi je donijela jer zna koliko volim slatko

u mom kvartu održava se malonogometni turnir i naravno bodrimo svoju ekipu

Gospodin zabavlja pjesmom goste, baš je bila lijepa atmosfera.