Danas sam pokušala objasniti osobi za koju sam radila mjesecima objasniti da mi treba novac, ali ona je samo pričala o sebi, pričala je kako je pojedini partneri pokušavaju zaobići u poslu a ona je sve smislila i organizirala. Zamolila me da joj odradim još jedan dio i kada sam joj rekla da sam joj prije petnaest dana rekla da više raditi neću poklopila je slušalicu jer moje riječi je ne zanimaju.
Pokušala sam je razumjeti, ali ne mogu jer ona ne razumije mene i svjesna sam da ni tako skoro neće platiti napravljeno a toliko sam bila sretna što konačno radim nešto normalno, ali bez novaca nitko ne može preživjeti ni dan pa tako ni ja, ali ona to ne razumije.
Za sebe ima svaki dan, a za platiti odrađeni posao nema i uporno hoće da joj radim dalje jer nitko, baš nitko to što ona traži ne želi raditi i čekati mjesecima da ona plati odrađeno.
Pokušala sam je moliti barem da mi da nešto da proguram vikend, ali ona me nije čula jer nema vremena čuti zatraženo, ali ima vremena davati mi zadatke na koje sam se odlučila oglušiti jer nije mi platila posao koji sam da bi bio napravljen u roku radila mjesec dana bez i jedne prospavane noći.
- Ja se dižem svako jutro u sedam sati da bi do podneva napravila sve što trebam.
- Da, a ja sjedim doma i lovim muhe po zraku dok mi se ti ne javiš da ti nešto napravim tehnički. Bolje bi bilo da sam u gradu barem bih nešto zaradila, ovako samo čekam tvoje naloge i tvoju dobru volju u nadi da ću konačno dobiti plaćeno za sve što ti radim po tvom nalogu, ali ni ti naplatiti ne možeš pa ja moram trpjeti tvoj bijes jer ne smiješ biti bijesna na svoje poslovne partnere.
- Imam drugi telefonski poziv, žurim.
Pokušala sam, ali ona čuje samo sebe i nikoga više.