što žene koje trebaju abortus zbog zdravstvenog stanja djeteta koje nose i koje je željela ne mogu zbog priziva savjesti liječnika spasiti to dijete da joj ne umre na rukama kada ga rodi po završetku trudnoće. Nije mi jasno kako se na pregledu prije nije ustanovilo da to malo biće ima po život opasnu nakupinu na mozgu jer koliko sam shvatila do 26 tjedna trudnoće sa plodom i djetetom je bilo sve ok i odjednom se pojavi tumor od kojeg može umrijeti u njenoj utrobi.
Po prizivu savjesti treba roditi mrtvorođenče umjesto da joj dozvole da prekine ovu bolnu trudnoću s obzirom da svi ginekolozi znaju da
će sa punom trudnoćom roditi mrtvo dijete ili će joj dijete umrijeti za nekoliko sati na rukama.

Koliko me moja luda pamet služi prije je samo jedan posto ginekologa imao priziv savjesti a sada maltretiraju ženu koja je željela to dijete, a u njoj to dijete iz minute u minutu umire i toj gospođi koja svoje dijete želi osloboditi patnje nanašaju bol koju nikada neće moći zaboraviti.
Želim joj da uspije jer spašava jedan dio sebe koji je željela a bolest je djeteta agresivnija iz minuta u minutu, pati to nerođeno dijete, pati žena i njezina cijela obitelj jer po prizivu savjesti trebala bi roditi mrtvo dijete.
Gospođa je to dijete željela i bolno je što mora prekinuti tu željenu trudnoću da svoje željeno dijete oslobodi patnje umiranja u njezinoj utrobi.

Postavljam pitanje ginekolozima
da se to dogodilo njihovim ženama ili njihovim kćerima bili bi onda imali priziv savjesti ili bi napravili prekid trudnoće istog trena samo zato da mu žena ili kćer ne rode mrtvo rođeno dijete.