sama sebi kako još uvijek imam snage penjati se prema gore, kada je ponor sve dublji i dublji, kada ne mogu pronaći izlaz iako mi je izlaz na dohvat ruke, a kada izlaz dotaknem i želim krenuti dalje ponovno me nešto povuče u ponor koji je sve dublji i nema prolaza.
Znam da moram, znam da nisam jedina, ali polako gubim snagu a volja je još uvijek tu i moram da ja moram izaći iz ponora jer sve je divno, samo je ponekada okrutno i moram skupiti snage gledati život drugačijim pogledom jer postoji izlaz samo ja moram do izlaza doći.
Post je objavljen 22.04.2022. u 11:34 sati.