Moja pokojna baka /spkoj njenoj i svim ostalim dušama/ rodom iz Međimurja uvijek mi je govorila da postoje dvije vrste coprnica jedne su zlobne koje nanašaju zlo gdje god da se nalaze i dobre koje pomažu a da ništa ne traže za uzvrat jer kada bi tražile postale bi pohlepne i pripale skupini koja nanaša zlo.
- Navek su se smijale, u očima si im mogla ugledati odsjaj sunca, nigdar dobrim coprnicama niš ni bilo teško, navek su kak i denes bile med ljudima i znale su točno tko treba njihovu pomoć, a nisu se nametale kak su se nametale zlobne coprnice koje su kam god bi došle napravile štetu jer tuđa nesreća njima je davala snage. Moraš nafčiti dete moje da zle coprnice sklanjaju pogled od osobe s kojom pripovedaju a one dobre coprnice te gledaju u oči jer one očima pomažu nemoj to nigdar pozabiti,

Nakon njezinih priča o coprnicama iskreno rečeno poželjela sam da jedna dobra coprnica budem ja, možda i jesam ali to nikada neću saznati.

Nije mi jasno zašto se maskirati u noći vještica kada se dobro zna da vještice i bez kostima imaju posebnu energiju i na daljinu i na blizinu i da su te osobe rođenjem označene te danas u moderno doba možemo ako se malo potrudimo da nas vještica ne pušta na miru jer ona je puna znanja i pameti pa misli da joj nitko u ničemu ne može komparirati.
Kada se na taj moderan način pronađu dvije vještice, tada jedna mora biti lukavija i popustiti da vidi koliko u onoj drugoj ima bijesa jer ipak koliko god se trudi ne može maknuti vješticu iz kruga u kojem se nalaze obije.
Mogla bih o vješticama pisati nekoliko strana, ali ostaviti ću nedorečeno da vidim koliko vas pokušava saznati gdje se nalazi koja vještica modernog doba.

Gledam jutros u šalicu kave i razmišljam kako da provedem dan pa se razveselim kada na naslovnici bloga ugledam BLOGKVIZ jer tada se pomoću tih pitanja osjećam kao da sam pred profesorom od kojeg moram dobiti ocjenu kako bih mirno dočekala kraj polugodišta. Ponekada su mi pitanja teška, ponekada lagana, sve ovisi od "profesora" ali trudim se koliko mogu bez da koristim pomoć tehnike koja mi je pri ruci kada pročitam postavljeno pitanje.
Sa nestrpljenjem čekam sljedeća pitanja ili neku križaljku koja mi bolje leži.

Ne znam ni sama koliko sam puta napisala da obožavam ovaj portal jer ima i bilo je divnih tekstova i nije mi jasno zašto se osobe koje se uistinu ne poznaju prepucavaju i blate jedno drugo umjesto da jednostavno prestanu stavljati komentare osobi koju ne podnose iz njima poznatih razloga.
Komentari po meni služe za normalnu komunikaciju blogera a ne za prepucavanje a koliko se meni čini komentari služe i za nadopunu teksta koji smo pročitali te na taj pročitani tekst stavimo svoje mišljenje /kratko ili dugo/.
Svi smo mi tu jer volimo podijeliti s drugima nešto svoje i naravno ne mora se naše napisano svidjeti svima koji se nalaze na ovom portalu.
Svatko od nas ima svoj način pismenog izražavanja, ali nekulturu nismo dužni trpjeti, niti mi moramo biti nekulturni ako nas netko isprovocira jer lijepa riječ više zaboli osobu koja nekoga nekulturno napada u komentarima ispod pročitanog teksta.

MOJA MUSAKA I OMILJENA MI SALATA

je toliko mržnje prema ljudima, u ljudima, koje ne poznajemo ili poznajemo
nepoštovanja prema nepoznatim osobama
toliko jaza i toliko zlobe
meni to nikada neće biti jasno

shvaćam da svi mi imamo svoj karakter i da se ne možemo i ne moramo prilagoditi svima, ali ne shvaćam zašto se bilo koga napada kada iznese svoje mišljenje prema nekome

mrziti bilo koga nije ni lijepo ni ugodno, ako nam netko nije po volji trebamo ga zaobići jer on ima pravo na svoje izražavanje i razmišljanje kao što ga imamo i mi koji smo takvi kakvi smo.

ps
pokušajte jednom biti iskreni prema sebi i tu iskrenost podijelite sa svima nama a ne nas kritizirati zbog naše iskrenosti kojom želimo pomoći nekome da ne napravi istu grešku kao što smo napravili mi podijelivši svoju istinu.

Naravno svatko od nas ima svoju istinu i rijetko tko može priznati da je njegova istina lijepa jer mnogi se boje i bježe od svoje istine, a tuđa istina ih smeta jer ti koji se boje istine nose rukavice misleći da njihova istina neće nikada nikom biti pokazana.
Uporno pokušavaju utišati osobu koja prikazuje istinu u svjetlu u kojem se istina nalazi govoreći joj da zadrži istinu za sebe jer toj pravoj istini nitko nikada neće vjerovati, ali istinu nije uzalud izreći ili napisati jer naći će se netko negdje tko će povjerovati u ono što pročita ili vidi tu osobu koja je istinu dala van.

1. jer želimo svoje nešto podijeliti sa drugima
2. pročitati zanimljivije tekstove no što su u pojedinim tiskovinama
3. zbog normalne komunikacije ako je to moguće s obzirom da vlada nepovjerenje
4. da bi prvenstveno upoznali sami sebe preko napisanih tekstova
5. da pokušamo biti uljudni jedni prema drugima
6. da bi upoznali osobe koje nisu u našoj blizini ali su s nama uz nas sa svojim divnim tekstovima i fotografijama

nešto napisati nada znam da ni jedna napisana riječ neće imati smisla jer mi se misli roje u glavi prsti žele nešto natipkati jer gledati u bijeli podlogu na ekranu nema smisla kao ni sve što me okružuje ali pokušat ću biti bolje jer moram pronaći izgubljenu sebe i jedino pisanom riječju to mogu postići

Pokojna baka mi je uvijek govorila da ON svakome od nas daje onoliko koliko može nositi i da svi imamo svoj KRIŽ a da sami moramo krenuti kako bi nam ON pomogao dalje, jer ON da ON ima vremena za svakoga od nas pet minuta ali mi ne znamo kada je naših pet minuta i moramo razgovarati s NJIM i kada nam krene dobro a ja se pitam kada će konačno krenuti meni.

"ON je tu pored tebe, vidite, čujete, čuvate, ON te sve razumije samo moraš biti strpljiva i moraš voljeti sebe, moraš voljeti tugu i sreću jer ON zna koliko si jaka. Kada bi negdje na zidu vidjela nekoliko križeva (drugih života) shvatila bi da je tvoj križ laganiji od onog pored tebe.
Znam da me sada ne shvaćaš jer si mlada ali sa godinama ćeš shvatiti da jedino ON može pomoći samo s NJIM trebaš razgovarati srcem".

Da ON pomaže svjesna sam toga ali ja već godinama, danima, razgovaram sa ANĐELIMA i sretna sam što postoje jer ANĐELI mi pomažu koliko mogu.

Zakon o socijalnoj skrbi treba promijeniti u potpunosti jer ima puno zakonskih propusta i koliko god pojedine socijalne radnice korisnicima pokušavali pomoći jednostavno su im "zavezane ruke" jer zakon je zakon i klauzele se moraju poštivati, ali te klauzule za svakog korisnika njihove pomoći su drugačije iako zakon je zakon.
Ako roditelj zbog bolesti svog djeteta preko njih zatraži komisijski pregled koji mora obaviti da bi dijete dobilo naknadu i komisija po nalazima i pregledu odredi naknadu od 350 kuna tada je socijalna služba odbije bez obrazloženja jer tom bolesnom djetetu novac nije potreban.
Privremeni skrbnici su studenti socijalnog rada i njihovo mišljenje je korisno za određivanje skrbnika a razgovor sa njima traje cirka petnaestak minuta i na osnovu tih petnaest minuta napišu izvještaj koji šalju nadležnom centru za socijalnu skrb naravno ako je jedan od roditelja skrbnik djeteta ne dobiva skrbničku naknadu kao što je dobivaju skrbnici određeni od strane centra za socijalnu skrb što je apsurdno ali tako je (roditelji skrbnici imaju dovoljno financijskih sredstava, a a državni skrbnici premalo).

Sretan je onaj tko ne treba nikakvu pomoć socijalnih radnika jer kada si prisiljen surađivati s njima tada moraš svatiti da za tebe nisu isti kriteriji kao za nekog drugog korisnika.

Po meni bi trebalo u sve ispostave poslati inspekciju jer kod sviju postoje nepravilnosti rada sa korisnicima.

kada sam negdje vani u caffeu i pijem kavu uvijek otvorim google stranicu da nešto pametno pročitam jer ne volim slušati razgovor sudionika za stolom pored moga, pa mi u zadnjih nekoliko dana pred očima bude Grašina i Danijelina slika.
Znam da je novinarski posao pisanje članka ali toliko članaka o njima nisam vidjela dok su bili u izvanbračnoj zajednici koliko vidim sada u nekoliko dana od njihovog prekida i žao mi je njih dvoje što ih se toliko razvlači a nije potrebno jer nisu i neće biti jedini koji su se rastali nakon toliko dugo godina izvanbračne veze. Svatko od njih ima pravo na svoju privatnost iako su estradne ličnosti.

Što se tiče poliklinike za zaštitu djece odavna je trebalo napraviti taj korak jer nisu djeca imala zaštitu onako kako su trebala imati jer se nisu napravili normalni kriteriji
ispravne roditelje se kažnjavalo i pratilo dok druge kog kojih je primjerice utvrđen incest jednostavno se zataškavalo i to dijete nad kojim je napravljen incest i dalje živi u toj obitelji bez nadzora odgovarajuće struke. Normalni roditelji su pod stalnim nadzorom, a problematične se izbjegava sve dok se ne dogodi smrtni slučaj.

Sretna sam što više toliko ne iskače Šuput i Dvornikove pa uz horoskope i drugo ipak nešto i pročitam uz kavu na googlu

Kada izgubiš volju za sve što si volio tada kažu mnogi da si totalno depresivan i da ti je potrebna stručna pomoć jer depresija je bolest iz koje se teško izvući ako nemaš volje natjerati sam sebe da sagledaš stvari iz vedrijeg kuta. Pokušavaš sagledati svoje greške (ima ih puno), naravno da se neke daju ispraviti (djelomično) a neke nikada nećeš moći ispraviti (sada je za ispravak kasno).
Svaki dan ti je težak i naporan ali tu si jer imaš se snage i volje boriti sam sa sobom nadajući se da ćeš stići ispraviti neke od svojih grešaka jer za te greške kriv si samo ti.

plaćati odvoz smeća kada smeća u kantama koliko te volja a grad duguje 11 milijardi, čemu plaćati vodu kada moraš piti flaširanu jer je voda totalno bljutavog okusa,
ali to sve ako ne platiš zablokiraju ti prihode i uzmu ti dušu jer kamate su pet puta veće od dugovanja
smeće je i dalje u kantama i oko njih, voda iz pipe nije za piće a sve to mi moramo platiti da bi oni koji formiraju cijene usluga redovno dobili svoja visoka primanja.
povećavaju plače i mirovine kada za taj dodatak na plaču i mirovinu sve za to povećanje poskupljuje i opet nitko od nas nema ništa osim osnovnog a oni koji formiraju cijene imaju sve pa i previše.

Pisala bih toliko toga ali kako početi, kako doći do sredine teksta pa do kraja još uvijek ne znam
pisati na papir. pa pretipkati ovdje tekst koji nikome nije zanimljiv osim meni samoj nema koristi jer i onako me rijetki komentiraju a komentirali su me neki i bilo je lijepo s njima komunicirati ali prestali su to iz njima poznatih razloga, možda sam tome kriva sama, možda nisam, ne znam a žaliti se ne ću i ne želim jer što pišem, pišem zato što to volim onako na svoj način onako kako znam očekujući da će moje napisano ipak netko pročitati.