komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
žalosno (tekst kao odgovor na komentar)
Teško je većini žena samoj sebi priznati da živi sa nasilnikom (nasilje uz fizičko je i psihičko), neugodno im je zatražiti stručnu pomoć jer strah da neće biti shvaćena je jači od želje da nasilje prestane. Jedan dio žena nasilje trpi izvan okruženja jer nasilnik je nasilan kada djeca ili drugi ukućani nisu u blizini.
Susjedi naravno čuju jer tanki su zidovi i prijavljuju nasilje ali u manjem broju ali dogodi se to da nasilnika odvedu i kada ga obradi sudac i odredi novčanu kaznu nasilnik se vraća doma, neko vrijeme je mir a onda ponovno krene sve ponovno (sve dok netko ne nastrada).
Sustav tu radi krivo za pojedine, evo i zašto
Slabije imućnim obiteljima djecu uzimaju i smještaju u dom, dok druga skupina ima mogućnost sklanjanja u sigurne kuće i psihološku pomoć, ali postoji i treća skupina koja trpi nasilje jer su mišljenja da djeca moraju imati oba roditelja i da su same krive što su kod supruga izazvale njegovu nasilnu stranu.
Mnogi nasilnici ne žele stručnu pomoć jer oni nisu po svom mišljenju nasilni niti opasni za okolinu jer zašto bi priznao nekome da je nasilan kada zna da bi priznanjem izgubio sve. Njima je lakše uništiti tuđe živote (djecu) nego prihvatiti činjenicu da im je potrebno dugotrajno liječenje, kako bi spasili sebe i svoju obitelj u kojoj su svakodnevno izvršavali nasilje.
ps možda sam u krivu ali iznijela sam svoje mišljenje i ponavljam da sustav ima manjkavost.
komentiraj (8) * ispiši * #
ništa drugo nego monstrum
Prije nekoliko godina u mom kvartu napravljen je masakar cijele obitelji i ubojica je sebi presudio nakon nekoliko sati potjere, novorođeno dijete je završilo u domu, a drugo u grobu kao i ostatak dobre obitelji, evo i opet otac ubio djecu a on se bori za život.
Nismo ni svjesni da normalna osoba postane monstrum, ali svi smo svjesni da sustav ne funkcionira jer žena se ne rastaje od supruga zato što ima divan brak, nego zato jer su prestali razmišljati kao jedno i dolazi do nesuglasica. Djeca nisu kriva za ništa jer ne biraju roditelje, kriv je sustav koji nikada kod ni jedne rastave ne prati roditelje da vide kako se kod viđenja ophode prema djeci kada su s njima jer ti roditelji koji odjednom postanu monstrumi nisu pokazivali znakove nasilnosti, ali monstrum ne pokazuje svoje pravo lice odmah.
mir i spokoj djeci kojoj su život oduzeli monstrumi
komentiraj (4) * ispiši * #
bez naslova
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
gdje li su?
imaju li neki drugi nik ili su jednostavno odustali s nama dijeliti svoje divne tekstove i fotografije
svjesna sam da ponekada dođe do zasićenja i odlučiš raditi nešto drugo te ti blog nije pri ruci ali voljela bih da mogu bar jednom u godinu dana ponovno na naslovnici bloga vidjeti njihov nik i otvoriti te pročitati zanimljiv tekst
zagrebačkog dekamerona, teute, morskog, čuvarice pinkleca, izabel, lavice, durice, španciranje po Zagrebu, NF, Dražena, Gurmanke, stare tete, riba fisha, krule, udovca, pepeljuge jer sa svima je bila divna komunikacija (barem meni) uvijek, a od sviju sam mogla i nešto naučiti čitajući njihove tekstove jer bili su zanimljivo sročeni.
nadam se da će svi oni koji su nekada bili tu, ponovno odlučiti nešto zanimljivo napisati a onih kojih više nema među živima neka čuvaju anđeli.
komentiraj (16) * ispiši * #
odgovor na jedan pročitani članak prije nekoliko dana
Severina se bori već godinama za svog sina i žao mi je što se bori ali nije jedina koja prolazi pakao tog sustava jer ima i drugih koji kroz taj sustav prolaze isto samo što misu javna ličnost i nemaju novaca koliko ima otac njezinog djeteta i koji vrlo dobro zna sve rupe u zakonu jer on je presedan koji je u kratkom toku uspio dobiti skrbništvo dok drugi rastavljeni muškarci takvo što iako su poduzeli radnje nisu nikada uspjeli dobiti što je dobio njezin partner.
Nadam se da će uspjeti ali žao mi je njenog sina koji će sa godinama bez obzira na novac imati traumu jer vidi i zna što se dešava njegovoj majci kojoj je naprasito on oduzet.
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
nedostaju mi mirisi zimnice
U ovo doba moja pokojna baka nakupovala bi nekoliko kila šećera, nekoliko litara octa, nekoliko kila voća i povrća, naravno i ono za raditi čvarke i domaću mast, pripremila je hrpu teglica, soli i papra, te dovoljno čačkalica, gumica, i celofana.
Cijeli stan je poprimio miris voća i povrća, a najviše sam uživala gledati kako se rade čvarci u velikoj ranjgli na sva četiri ringa sa ogromnom kuhačom jer to je trebalo stalno miješati nekoliko sati. Sjedila je na štokrlu i pjevala i imala sam osjećaj da uz taktove pjesme radi i pokrete kuhačom.
Mene bi uvijek zaposlila da iz marelica čistim koštice i morala sam fućkati dok sam ih čistila jer tako bi moja baka znala da nisam pojela niti jednu marelicu koje je kasnije ona pretvorila u domaći pekmez.
Uživala sam promatrati njezinu spretnost pripremanja i sada mi nedostaju ti mirisi, hrpa teglica, hrpa voća i povrća jer domaće je domaće bez umjetnih dodataka.
komentiraj (8) * ispiši * #