Prije nekoliko godina u mom kvartu napravljen je masakar cijele obitelji i ubojica je sebi presudio nakon nekoliko sati potjere, novorođeno dijete je završilo u domu, a drugo u grobu kao i ostatak dobre obitelji, evo i opet otac ubio djecu a on se bori za život.
Nismo ni svjesni da normalna osoba postane monstrum, ali svi smo svjesni da sustav ne funkcionira jer žena se ne rastaje od supruga zato što ima divan brak, nego zato jer su prestali razmišljati kao jedno i dolazi do nesuglasica. Djeca nisu kriva za ništa jer ne biraju roditelje, kriv je sustav koji nikada kod ni jedne rastave ne prati roditelje da vide kako se kod viđenja ophode prema djeci kada su s njima jer ti roditelji koji odjednom postanu monstrumi nisu pokazivali znakove nasilnosti, ali monstrum ne pokazuje svoje pravo lice odmah.

mir i spokoj djeci kojoj su život oduzeli monstrumi