U ovo doba moja pokojna baka nakupovala bi nekoliko kila šećera, nekoliko litara octa, nekoliko kila voća i povrća, naravno i ono za raditi čvarke i domaću mast, pripremila je hrpu teglica, soli i papra, te dovoljno čačkalica, gumica, i celofana.
Cijeli stan je poprimio miris voća i povrća, a najviše sam uživala gledati kako se rade čvarci u velikoj ranjgli na sva četiri ringa sa ogromnom kuhačom jer to je trebalo stalno miješati nekoliko sati. Sjedila je na štokrlu i pjevala i imala sam osjećaj da uz taktove pjesme radi i pokrete kuhačom.
Mene bi uvijek zaposlila da iz marelica čistim koštice i morala sam fućkati dok sam ih čistila jer tako bi moja baka znala da nisam pojela niti jednu marelicu koje je kasnije ona pretvorila u domaći pekmez.
Uživala sam promatrati njezinu spretnost pripremanja i sada mi nedostaju ti mirisi, hrpa teglica, hrpa voća i povrća jer domaće je domaće bez umjetnih dodataka.
Post je objavljen 01.09.2021. u 13:22 sati.