još samo nekoliko sati i odlazi najružnija godina koju sam progurala 365 dana kao i većina, dolazi mlada Nova u kojoj neka nas sve prati obilje zdravlja i sreće jer i jedno i drugo smo zaslužili

S obzirom na to da me moj Max probudio u šest sati i da sam odigrala malo moju omiljenu igricu i sada čekam da se napuni kako bih igrala dalje pala mi je ideja jedna koja je znam neizvediva ali bilo bi divno da se barem pokuša.
Sjećate se svi promocije knjige "i ja imam post" i druženja kod Žnidaršića i u Europskom domu, a evo sada moje sulude ideje bilo bi lijepo kada bi mogli organizirati druženje blogera i tada na tom druženju odlučiti o tituli najblogera 2016 godine.
Ne bih voljela da pomislite kako sam ljubomorna ili jalna što za tu titulu blogeri predlažu Brod u boci zbog doniranja matičnih stanica Zakladi Ana Rukavina to je vrlo plemenito ali postoje blogeri koji bi učinili istu tu gestu ali ne smiju iz određenih razloga, postoje blogeri koji su tu gestu isto učinili pa nisu nominirani za blogera godine koja odlazi. Svi mi smo dio blogerske zajednice i svi mi zaslužili smo titulu blogera 2016 godine, a ima nekih koji više nema i koji su sada anđeli a titula bi im lijepo pristajala jer bili su dragi i posebni blogeri.
Pokušajmo se dogovoriti i organizirati druženje jer divno se družiti iako znamo da mnogi žele ostati anonimni i zato postoje nikovi nije li tako. Svi smo mi zaslužili titulu svaki na svoj način.

Gledam ovo anketno pitanje i jasno mi je da postoji bloger koji je zaslužio titulu blogera u ovoj skoro odlazećoj 2016 godini ali ipak su mi dragi svi blogeri koji pišu divne tekstove na ovom servisu, bilo da pišu stihove, putopise, postavljaju divne fotografije ili pišu nešto osobno jer svaki bloger je na svoj način zaslužio tu laskavu titulu i teško je odrediti pojedinca jer svi mi imamo po nekoliko nam dragih i posebnih blogera.
S druge strane gledajući na samoj naslovnici postoji rubrika top blogera i onda je nepotrebno odvajati blogera za laskavu titulu jer svi blogeri koji pišu i koji postavljaju lijepe fotografije zaslužili su dobiti titulu blogera 2016 godine a ako već nekoga moram izabrati onda bi to bio FreshCaYg jer čitajući njegove tekstove na tečnom dalmatinskom (ipak je on iz meni nalipšeg grada Splita) čitajući njegove tekstove smijala sam se do suza a smijeh je lijek i hvala mu na tom divnom lijeku koji ne košta ništa a ima dobru učinkovitost.

Ovo je za mene mjesec praštanja ali kako da oprostim sebi što su moji snovi vezani uz osobu koja to nije zaslužila, kako da oprostim sebi što ne mogu još uvijek doći do onoga što mi pripada i što će jednom pripasti mom sinu jer njegov djed je mislio na nas iako nismo bili s njim, kako da oprostim sebi što pokušavam razumjeti sebične osobe, što ih slušam i tada na sebe primam ono što je njihovo a svojih tereta imam na pretek.
Ovo je i mjesec darivanja a ja sama sebi mogu svako jutro pokloniti osmijeh kada se pogledam u ogledalo, sama sebi mogu zaželjeti ugodan dan iako znam da za ništa više snage nemam, pa ni oprostiti sebi što moram a ne mogu zaboraviti sjenu osobe iz davne mi prošlosti.

2017 početi će mi sa popravcima i kupnjom svega što sam navela u u jedno od postova ali dvije zadnje stavke koje ću napraviti su kupnja usisavača i popravak mašine za veš jer to mi je najskuplje, za sada srećom nemam punu košaru veša za pranje a ormar mi je pun čistog veša tako da mi se s tim stavkama ni malo ne žuri, a imam i jednu staru metlu koja super čisti sve što treba s obzirom da sam većinu vremena vani pa nema tko ni praviti smeće a Max je miran kao buba i sve je ok kada dođem doma.
Jednu stavku sam riješila za Badnjak a dobar susjed je bio majstor koji je bio zadovoljan sa čokoladom nakon popravka.

Svjesna sam da ću 2017 stalno nešto kupovati jer će se cijele godine pojavljivati kvarovi jer kako započne Božić, takva je cijela iduća godina. (tako stari ljudi kažu), a meni je divno krenulo baš.

SRETAN BOŽIĆ svima koji danas rade, medicinskom osoblju, policajcima, vatrogascima, vozačima tramvaja i autobusa, osoblju u straračkim domovima
SRETAN BOŽIĆ svoj bolesnoj djeci, djeci koja žive bez odgovarajuće roditeljske skrbi i imaju samo jednu želju, osobama koje se nemoćne i stare
SRETAN BOŽIĆ i svima koji ga ne slave

Godina mi završava ovako


1. pokvario se usisavač
2. pukao plovak u kotliću
3. procurila mašina za veš
4. otpale četiri pločice na balkonu
5. procurila voda kroz božur i ostala ogromna fleka na zidu

Nadam se da ćeš uspjeti pročitati ove moje redove koje ću ti sada napisati jer ja nisam djete ali imam želju, veliku želju koja se ne odnosi na mene nego na druge iako i ja želju imam ipak mi je ova najveća.
Podari ispod bora bolesnima zdravlje, nesretnima sreću, tužnima osmijeh, onima koji mrze podari ljubavi jer to je poklon koji vrijedi mnogo a u posljednje vrijeme malo ga ima.
Djede dragi ja nisam djete ali znam da ti jedini ispunjavaš želje onima koji vjeruju u tebe a ja vjerujem i znam da ćeš naći vremena da i ove poklone podariš ispod okičenih drvca, ali moram ti priznati nešto
JA VOLIM TEBE ALI NE VOLIM BOŽIĆ

Drago mi je što se sinoć skupilo novaca za najbolju i najkvalitetniju Zaknadu jer je to jedino čemu vjerujem i znam da se sredstva prikupljena ne stavljaju j džepove što većina udruga radi. Žao mi je što ja zbog svoje bolesti ne smijem dati svoje matične stanice koje bi možda spasile nečiji život ali zato zovem po nekoliko puta i sudjelujem na taj način.
Jedanaest godina je prošlo ali Ana Rukavina je s nama i uz nas jer željela je život i dalje živi u svim našim srcima, anđele mili neka ti svjetlost svijetli jer uvijek ćeš biti tu i živjeti život dobrog ii dragog anđela. Tvoja volja i ljubav tvoje majke spašavaju i ti si tu uz sve njih i sve nas.
Znam da sada to što je napisano kod mene izgleda blesavo ali tvoj osmijeh i tvoj pogled i dalje će još dugo biti s nama i uz nas.
Mir i spokoj tvojoj duši

Znam da mnogi ne vjeruju u kletve i da takvo što postoji ali vjerujte mi postoji ja sam to dobro osjetila i dan danas osjećam i koliko god se trudim to nikako da ode a sve, baš sve sam pokušala.
jedino mi preostaje da isto vratim toj osobi koja mi je to napravila i moram uspjeti u svom naumu iako znam da će mi mnogi reći da to ne postoji ja znam da postoji jer događa se baš onako kako je davno izgovoreno,

Kada budeš imao vremena podigni pogled prema nebu usred noći i tada ćeš ugledati dvije zvijezde koje su udaljene jedna od druge ali one imaj najljepši sjaj. Još uvijek se traže i čekaju trenutak kada će biti jedna pored druge i još ljepše sjati jer one su jedna za drugu stvorene. Možda se ona druga ugasi i njezinog sjaja neće biti ali ta zvijezda pripada onoj koju si prvu ugledao.

jedan bloger pokrenuo je natječaj za naj blogera i blogerice (naravno one koji nikada na blogu nisu postavili svoju fotografiju) moram mu priznati da je to dobra ideja a ja ću ovako pokušati opisati one koji su nominirani na njegovom blogu bilo da su muškog ili ženskog spola jer jedan ili jedna od njih će dobiti titulu miss. Pa da krenem od svog favorita

FreshCaYg starosti oko 40 godina, naravno kršni dalmatinac, tamne kose i zelenkastih očiju, karakter vragolana, duša mu nikada nije odrasla i voli se igrati skrivača a u biti je jedna dobra duša puna romantike, kod njega je sve bijelo
DOMENICO gospodin u zrelim godinama s kojim bi većina blogera rado provela svoje slobodno vrijeme jer ima smisla za humor
BLOGONJUZ tajnoviti gospodin koji uvijek zna smiriti tenzije
GURMANKA hiperaktivna gospođa koja i nakon posla voli raditi pa kako bi ublažila svoju hiperaktivnost radi fine slastice koje uvijek rado podjeli sa svima nama i moram vam reći da ima super liniju
Mecabg radišna gospođa kojoj se i pogled smije prije no što se razbudi
EURO ozbiljan gospodin koji svoju ozbiljnost krije pišući viceve da bi i njemu i nama bio ugodniji dan
ANNABONI voli reći istinu svima ma kako god se netko nakon te istine osjećao
LAVICA iskrena i tajanstvena u isto vrijeme

Mogla bih napisati i o sjedokosom, o gospodinu koji svakodnevno špancira, o NF-u, o sukiyaki, o sewen ali s njima ponekada čujem ili vidim pa mi je draže da o njima ne pišem ni slova jer oni su mi posebni favoriti za titulu.

Znam da ste tu blizu i ti i majka ali užasno me boli. Bol ne jenjava ona je jaka i nikada prestati neće jer pored vas i s vama sam bila sretna, bila sam ja a sada bih plakala ali ne mogu jer znam da vas moje suze bole. Tu ste uz mene i dajete mi snage jer ja je više nemam i ne mogu više ovako, a što god pokušam napraviti da bude bolje jednostavno je zaustavljeno i ne je ne mogu, nemam snage da se borim sa svim vjetrovima koji pušu u krivom smjeru i vuku me nazad a ja se ponovno vračam i čekam komadić sreće koja je otišla tamo gdje nije trebala otići.
Sa mnom ste i ti i majka i znam da ću jednom ponovno biti ja iako je bol učinila svoje.

vaša ja

Iako sam odlučila da neću ništa pripremati za nadolazeći blagdan sada mi je u nosnicama miris kolača koje je pripremala moja baka dva tjedna prije blagdana i imam osjećaj da mi stan miriše po kiflicama, roladama, čokoladnim kuglicama, orahnjači i makovnjači, mađarice jer stiglo je vrijeme priprema finih slastica koje će se naravno i podijeliti rodbini. Svi ti divni mirisi širiti će se po stanovima i kućama jer još malo i dolazi najdivniji blagdan koji će mnogi provesti uz radost i smijeh iako znaju da će ih nakon toga i dalje pratiti brige koje će ostaviti po strani zbog onih s kojima će provesti u veselju taj divan blagdan.
Nedostaje mi moja baka pored koje sam trčkarala kako bi jela napravljenu filu za orahnjaču (naravno ne iz male zdjele napravljene za mene) nego iz velike za filanje dobro isklofanog tijesta jer za orahnjaču i makovnjaču treba tijesto dobro napraviti da bi bilo mekano i ukusno nekoliko dana i poslije blagdana.
- Zapamti Deice nikada u tijesto ne stavljaj bjelanjak jer on daje tijestu tvrdoću, od njih napravi pusle a znaš koliko ih voliš i nikada nemoj zaboraviti da je omjer jedan jedan bjelanjak i jedna žlica šećera a u tu smjesu dodaj i malo oraha pa su pusle još bolje. I nemoj nigdar zaboraviti fučkati dok čistiš orehe jer ih inače ne buš imala za ostale kolače koje delaš, a moraš napraviti bar deset vrsta kolača za blagdane jer moraju ti ostati i za Novu Godinu, Si me razmela. Kolač bez oreha ni kolač zapamti to za svagda jer jemput buš i ti delala kolače kad buš imala obitelj.
Da, zapamtila sam to ali ne radim te divne kolače jer bladan je za mene dan isto kao i svaki dan tako da su u sjećanju ostali i mirisi i slike kolača koje je radila moja baka.

Sve mi se čini da vi koji me čitate volite komentirati moje tekstove u kojima navodno kukam i spominjem svoju prošlost, a s ozbiljnim temama koje napišem jednostavno ostajete bez komentara, Zar moji ozbiljni tekstovi nisu zaslužili da pročitam vaše mišljenje ili me jednostavnije rečeno više volite kritizirati kada napišem tekst vezan uz nešto što uistinu vama nije zanimljivo ali mi se javljate iako znate da je taj tekst vezan uz prošlost koju moram a ne mogu zaboraviti.
Baš je divno kada moju ozbiljnu temu komentira samo jedan ili dva blogera, a na moje kukanje jave se u komentare osobe koje misle da moje kukanje nema smisla, da sada mi je tek jasno da moram kukati kako bi vi mogli iznijeti svoje mišljenje jer jedino kada kukam tada je vaša komunikacija sa mnom bolja.
Možda niste navikli da ja znam pisati tekst i na aktualnu temu u kojoj nema kukanja pa zato ne možete komunicirati preko komentara jer ispisani tekst vam se čini ozbiljan a na ozbiljnost kod mene niste navikli.
Uskoro ću ponovno kukati pa ću u komentarima imati savjeta na pretek.

Nisam neki stručnjak za ni jedno područje pa tako ni za politiku ali pokušat ću ti odgovoriti ovako na tvoj post jer mislim da moj komentar je uistinu tekst koji bi bio predugačak za pročitati u komentarima na tvom postu. Pa da krenem od početka
Ja sam ja jedna ovca u toru koja bleji u prazno ali ima malo soli u glavi pa ne vjerujem nikome a isto tako ni sama sebi a svakoga uvijek gledam u oči jer to mogu i želim ali ne mogu podnijeti da me sustavno netko uvjerava u laži već dugi niz godina i zato bih voljela da mogu otići negdje i nikada se više ne vratiti ali pitam se gdje jer znam da me nitko nigdje zaposlio ne bi jer svi gledaju invaliditet a nitko ne vidi što mogu i koliko želim da radim ono što sam radila i dok sam se školovala (na praksi).
Poznam jednog koji je znao kako doći "na visoku nogu" a kada sam ga pitala da i meni pomogne da budem u "visokom" tada mi je iskreno odgovorio ovako "Ako znaš dobro lagati naći će se nešto, ali koliko te dobro poznajem tebi je istina na prvom mjestu i vjeruj mi brzo bi morala odstupiti jer nikako se ne uklapaš. Nauči lagati pa mi se onda javi".
Dobro znaš i svjesna si da se na hodnicima i iza zatvorenih vrata govori i dogovara jedno a prema van je sasvim nešto drugo.
Evo ti još jedan primjer da nas se lagalo i sada uživa i putuje trošeći nemilice na putovanja jer širi vanjsku politiku a unutarnja politika se raspada svima nama pred očima i mi i dalje šutimo i šutjet ćemo jer smo "ovce koje su zavezane" do sljedećih izbora kada ćemo ponovno slušati laži i dati im da nas i dalje lažu a mi ćemo blejati bez ijednog tona u glasu.
Most mi se ni prvi ni drugi puta nije svidio, ne sviđa mi se ni sada ali tako je kako je i vjerojatno će se ponovno raspasti i ponovno će omogućiti da se potroše novci kojih nema za običan puk ali za njihove igrarije ga ima na pretek te će ponovno ovce omogućiti njima da rade što ih volja jer opet će lagati a ovce će vjerovati i opet i opet iako znaju da ih svi lažu.
Pravosuđe je draga moja lavice posebna priča oni uistinu sve rade naopako jer postoje interni zakoni za koje oni znaju ali ne znamo mi i ti interni zakoni im omogućavaju da parnice traju u nedogled iako imaju pred sobom predmete koji se mogu riješiti u dva ročišta, ali koliko god bi u tom djelu trebalo promijeniti 80% svega nitko se to ne usudi jer promjenom ne pogoduje onima koji potvrđuju doneseni zakon, a svi dobro znamo tko daje zeleno svijetlo da bi zakon stupio na snagu.

U dućanu je stajala u redu na blagajni kada je ušao gospodin odjeven u urednom odjelu i tužnim glasom izrekao.
- Možete li mi gospođo dati četvrtinu kruha i jedan jogurt ja sam gladan a Badnja večer je.
- Ne, ne mogu jer ne smijem imati manjak u kasi, odijelo vam košta nekoliko tisuća kuna a govorite da ste gladni jednostavno vam ne vjerujem da nemate novaca - odrešito mu je odgovorila blagajnica ne razmišljajući da odijelo može biti i poklonjeno.
Pogledala je u blagajnicu koja je baš tog trenutka htjela početi skenirati njezine namjernice ali ona se pomakla vratila stvari u košaru i tako prišla gospodinu koji nije imao snage izaći iz trgovine kada mu je blagajnica odbrusila.
- Nadam se da se nećete uvrijediti ali htjela bih da pođete sa mnom po dućanu od police do police sa svojom košaricom te stavite u nju što god vam je potrebno jer Božić je pred vratima a tada nitko ne smije biti gladan a nećete biti ni vi. Nadam se da imate nekoga da vam pripremi sve što treba. Samo polako meni se nikuda ne žuri:
Hodao je za njom od police do police bez riječi i ništa u košaru stavio nije jer je ispred sebe gledao ženu koja hoda pomoću štaka i znao je da je i njoj teško, okrenula se prema njemu s osmjehom na licu i stajala pored frižidera s mesom kada je primijetila da je gleda zamišljeno počela je sama puniti njegovu košaru i tek kada je i njegova košara bila puna vratila se po svoju i zajedno sa gospodinom u odjelu stala u red blagajne.
- Prvo mi naplatite namjernice iz gospodinove košare a poslije ćete iz moje, a vama gospodine želim da provedete lijepu Badnju večer i Božić jer i vi ste čovjek koji treba osjetiti mirise božićne trpeze i nadam se da ćete uskoro pronaći posao pa i vi nekome kome bude trebalo pomoći
- Od srca vam hvala na vašoj dobroti jer stvarno sam gladan a nitko mi ne vjeruje osim vas spasili ste mi Božić iako mi vama nije lako, nikada vas zaboraviti neću.
- Sretno vama i vašima i ugodan vam i lijep Božić želim.

napisala Andrea

Uskoro dolazi najljepši dan u godini kada se obitelj okuplja oko blagdanskog stola, kada dječica razmotavaju poklone ispod okićenog bora i njihov smijeh odzvanja prostorijom jer svi su tu svi su na okupu i sretni su.
A što je s osobama koje su tada same, koje nemaju nikoga osim sebe? Sjetili se itko da ih posjeti i popriča s njima?
Uzaludno je postaviti ta pitanja jer već dugo godina razmišljamo kako da ugodimo sebi a ne nekome za koga znamo da cijele godine samuje.
Da,uistinu mi nemamo vremena ni za sebe, ni za svoje bližnje sve do trena kada Božić pokuca na vrata s toga me ni ne čudi da nemamo ni vremena za osobe koje su same cijelu godinu pa i taj divan dan kada se okupimo oko dobro pripremljenog blagdanskog stola jer oni su sami i vole biti sami i na taj dan kada smijeh prolazi vašim prostorijama a u njihovim vlada potpuna tišina i bol i tuga su im prijatelji na najdivniji dan u godini.

Vrijeme je darivanja tako se govori za mjesec prosinac i da darivat će se u skladu s mogućnostima ali mene kopka u mojoj bedastoj glavi nešto bedasto i jednostavno.
Umjesto skupih poklona, darujmo osmijeh, lijepu riječ, zagrljaj jer to su pokloni koji su trajni i koji se nikada ne zaboravljaju. Mnogi su zaboravili što je iskreni osmijeh, što je zagrljaj, što je topao ugodan glas koji nam izgovara lijepe riječi. Sve se svodi na skupe poklone zamotane u šareni papir a čestitke ispisane rukopisom smo isto tako zaboravili (barem većina).
OSMIJEH, ZAGRLJAJ I LIJEPA RIJEČ ne koštaju ništa a puno vrijede svima.

Otkriti sebe ili govoriti i pisati istinu na bilo kojoj stranici ili bilo gdje drugdje ravno je i slično samoubojstvu (to znam iz vlastitog iskustva) jer istina prvo boli a ni svatko ne podnosi istinu iako ona kako stari ljudi govore "zlatna vrata otvara". Ja "magere" nikada sa svojom izgovorenom ili napisanom istinom neću ni stići do "zlatnih vrata" a kamoli da će mi se otvoriti.
Bilo bi mi bolje i jednostavnije da sam prešutjela istinu jer ne bi doživljavala napade od većeg broja ljudi ali ja sam ja i ne želim i ne mogu lagati i biti ono što nisam ma kako i koliko me napadali zbog istine bila ona napisana ili izrečena.

ps. znam da mi on neće komentirati s toga ga lijepo pozdravljam i želim divan dan

Kako sačuvati božićnu zvijezdu da ne izgubi latice kada je iz trgovine doneseš kući?
Nadam se da netko od vas ima savjet.

bili su mi toliko simpatični da sam ih molila da ih slikam i rado su pristali

a grmoja i most su obećavali da će sabornica biti puna... kadli gle, grmoja dežura, da bi ostali mogli landrati po gradu.. nevjerojatno.. no tako nam i treba, kad ih ne bojkotiramo sve skupa na izborima.. jednostavno bi svi trebali ostati kod kuće na dan izbora... ovo zbilja nema nikakvog smisla. oni nisu zaradili ni 1 kn za plaću.
lion queen @ demetra1

Sjećate li se kako je Mostov predsjednik prvi puta mahao sa ovjerenom izjavom, evo sada nije bilo ništa na ovjerenom papiru tako da sada lakše obećanja "padaju u vodu" a s druge strane neće oni dobiti zbog nedolaska na radno mjesto ni manju plaću, ni otkaz nego će se nagraditi skupim laptopima iako svi imaju tu tehnologiju kod kuće i toliko visinu plaće da si radni tablet mogu kupiti sami a ne iz proračuna.
Ne da nisu zaradili ni jednu kunu nego nisu zaradili ni jednu lipu ali uredno će im bez dana zakašnjenja sjesti primanje na karticu i neće morati niti razmišljati kako da plate režije ni što će im obitelj jesti ili obući nego su već bukirali zimovanje za cijelu obitelj a poslije veselja opet isto jer to smo im mi omogućili dajući im svojim glasom pravo takav način ugode.
O bojkotu izbora nema smisla ni pisati ni govoriti jer postoje poslušnici koji bi nam svojim glasovima odredili danju sudbinu isto kao što su nam na konto malog broja izašlih birača rekli da smo postali članica EU, a dobro se zna da 48% stanovništva nije 50+1% i ti izbori su se trebali ponoviti pa smo svi šutjeli kao što šutimo i šutjeti ćemo dalje.

Ne bojkotiramo kupnju u trgovačkim lancima koji nas truju sa pokvarenim proizvodima iz uvoza pa tako nećemo bojkotirati izbore vjerujte mi, znamo da ne valja ali šutimo i trpimo, te ćemo trpjeti i dalje a oni će obećavati i ponovo na predizbornim skupovima mahati, slikati se sa prolaznicima jer znaju da će slijedeće četiri godine imati redovna primanja dolazili oni na posao ili ne.

i neću promijeniti mišljenje. Ove godine neću ništa pripremati za Božić i Novu Godinu jer tako sam odlučila s obzirom da je tako najbolje jer imam razlog veliki a koji znam ja i samo ja s toga jednu osobu molim da prestane postavljati komentare koji su takvi kakvi su jer ova odluka je moja i takva će ostati iako on ima namjeru da mi pomogne ja mu se zahvaljujem na tome ali ne treba mi ništa s obzirom da ništa neću pripremati ni za jedan ni za drugi dan.
Potreban mi je samo san i te dane ću iskoristiti za spavanje.

Kada pišeš sebi, o sebi i to objaviš na svojoj stranici bloga tada moraš znati da će te nekolicina ljudi kritizirati i to moraš prihvatiti jer oni ti svojim komentarima koji su ponekada teški žele dobro jer moraš shvatiti da dio tog tvojeg je samo tvoje i da to možeš samo upisati u bilježnicu koju ćeš samo ti čitati ili netko jednom ako je pronađe među stvarima kada te jednom ne bude.
Kada pišeš temu vezanu uz politička događanja, čitaju te ali po komentarima vidiš da im je politike preko glave tako da odustaješ pisati te dvije teme pa kreneš pisati kratke priče jer voliš pisati a ni to baš nije za pohvalu jer ti ipak nisi ni novinar ni pisac pa sadržaj baš i nije za neku pohvalu niti kritiku i takav tekst nije zanimljiv.
Stihove pisati ne znaš pa to izbjegavaš, fotografije postavljaš ali one nisu rezolutne jer imaš mobitel koji nema blica.

Ti ćeš i dalje pisati jer to voliš jer kroz svaku ispisanu riječ sam sebi si nešto bez obzira voli li te netko čitati ili ne, sam sebi si najbolji i najmiliji.
Osoba si koja voli komunicirati, koja pokušava izbjegavati prepirke i uvijek misli da nema zlobe da smo svi samo ljudi koji se volimo družiti uz ispisane retke jer se (neki zbog udaljenosti, neki zbog obaveza) ne možemo družiti uz kavu ali uz čitanje napisanih redova blizu smo jedni drugima ma što god o kome što mislio.