Davno prije jedna divna osoba mi je rekla ovako "kada si bijesna sama na sebe ili na nekoga drugoga uđi u kupaonicu gledaj u ogledalo i pričaj odrazu koji vidiš jer taj odraz te razumije iako otvara usta kao i ti". Mogla bih tako stajati ispred ogledala puna 24 sata jer u meni ima bijesa koliko mi srce želi, a najviše sam bijesna sama na sebe s obzirom na to da mi ništa ne ide onako kako sam planirala. čak ni na listiću lota koji sam odigrala za tri kune nemam ni jedan pogođeni broj, a o drugim stvarima da i ne pišem jer bih mogla pisati u nedogled.Razgovor sa samim sobom je izvrstan način otklanjanja bijesa iz sebe ali ta metoda je u posljednje vrijeme kratkoga roka barem kod mene i s toga mi je potreban netko tko će me slušati a da nije liječničke struke jer ni da je taj bijes se ne liječi medikamentima, nego lupanjem u čvrstu vreću a ja to raditi ne mogu iz dobro poznatih razloga.

Razgovor sa samim sobom i vikanje na se sebe su dobar pokušaj za otklanjanje bijesa.

Znam da ovdje na blogu ima pametnih osoba i da će meni bedastoj objasniti zašto postoje dvije kategorije ona cool i ona fresh i što se mora desiti kod blogera da bi iz jedne kategorije prešao u drugu i objasnite ni koja je razlika između te dvije liste jer totalno sam bedak s obzirom na to da vidim u box blogera kojih čitam dosta da imaju popis blogova koje rado čitaju i smatram da su ti blogeri njima cool bez obzira kako su ti blogovi raspoređeni na naslovnici bloga.U čemu je kvaka oko odabira za listu ovu ili onu i koja je razlika? (osim što blogeri na fresh moraju sami sebi komentirati da im post bude vidljiv na naslovnici) Meni su svi blogeri cool koje čitam bez obzira na kojoj strani bili na naslovnici i žao mi je što su mnogi prestali pisati ali sigurno imaju svoj razlog zašto više ne pišu

Pozdravlja vas ja fresh Andrea.

Interesantno kako se trgovački lanci prijete tužbom jer se svako malo kod nekih pronađe proizvod zaražen salmonelom i svaka čast ministru na izjavi"Napravite ručak sebi od zaraženog mesa pa mi se sutra javite". Bravo ministre, samo vas lijepo molim jer mene koja obožavam meso pogotovo piletinu i puretini recite mi gdje da je kupujem jer baš nemam dubok novčanik a da sam sigurna da je moje omiljeno meso zdravstveno ispravno. Znam reći će mi kupujte na tržnici kod privatnih uzgajivača kojih ima na svakoj tržnici jer domaće je domaće ali opet vam kažem da sam plitkog novčanika kao i većina građana s toga ću opet kupovati jeftino jer ako se termički dobro napravi (peče reš) kako kažu oni koji kontroliraju meso tada ću nadam se izbjeći opaku salmonelu, a ako neću uspjeti tada mi ne gine dugotrajno liječenje ili tragedija koja se dogodila i zbog koje ste pojačali kontrole ispravnosti mesa i mesnih proizvoda u trgovačkim lancima.Poštovani ministre hvala vam što nam sada spašavate živote ali to isto su trebali raditi i oni prije vas pa do tragedije ne bi ni došlo. Grozno je što je dijete izgubilo život zbog nemara i nebrige trgovačkih lanaca koji jeftino kupuju a nama iako po akcijskoj cijeni skupo prodaju jer ljudski život vrijedi i nema cijene koja ga može nadoknaditi. Da vam iskreno priznam da ni za povrće ni voće nisam sigurna da je zdravstveno ispravno ali jesti se nešto mora isto tako se voda mora piti a u posljednje vrijeme ni voda iz slavine nije ispravna, a flaširana je skupa i isto tako nisam sigurna da je čisto izvorska kako na ambalaži piše ili je ista kakvu pijemo iz slavine jer u svemu nas varaju pa mogu i flaširanoj vodi.

Andrea

Izgubila sam osjećaj za blagdane, više me ni svjetlucave lampice, ni okićeni izlozi, ni miris fritula, ni miris kobasica, kuhanog vina ne mogu razveseliti ali ne želim vam kvariti prvu adventsku nedjelju jer imate dovoljno radosti i razmišljanja kako se u ovih četiri tjedna pripremiti za divan blagdan koji ćete provesti sa članovima obitelji. Ne, ne mogu se radovati onome što uskoro dolazi, ali želim da se radujete vi.

Brašno, šećer, dva žumanja, pecilni prašak, vanil šećer, čokolada u prahu, tekući jogurt
žumanjke umutiš sa šećerom (kao za šato), dodaj šalicu glatkog brašna, pecilni prašak, vanil šećer, tekući jogurt te kada dobiješ glatku smjesu odvoji pola smjese u drugu posudi i u nju dodaj čokoladu u prahu miješajući da se čokolada ravnomjerno stopi u tijestu, okrugli lim namaži magarinom i dno i okolo te polako uli u kalup istovremeno jednu i drugu smjesu te stavi u zagrijanu pećnicu 180 stupnja oko pedesetak minuta (ako niste sigurni da je kolač pečen propiknite nožem i ako je nož čist kada ga izvadite kolač je pečen) na kraju ga posipajte šećerom u prahu.


30 grama oraha ili badema, pola paketa kesa za bebe, margarin, čokolada za kuhanje, žumanjak sa šećerom - orahe ili bademe te kekse samljeti dodati rastopljeni 1/2 margarina čokolade za kuhanje i žumanjak te sve zajedno smiješati i od kompaktne smjese napraviti kuglice koje na kraju valjaš u kristal šećer.

Očisti karfiol (cvijetaću) stavi je dvije do tri minute u zavrelu vodu a prije toga pripremi tjesto kao da radiš palačinke samo u tijesto stavi dvije kavene žlice soli te karfiol žlicom stavljaj u tijesto i zatim u tavicu sa vrućim uljem kao da pohaš meso, kada dobije zlatnu boju izvadi na salvetu da upije višak ulja te posluži uz kiselu salatu a može se jesti i sa majomezom.


Isti postupak kao za karfiol može poslužiti i za patliđan koji naravno prije pripreme moraš narezati na ploške pola prsta debljine


Izdubi jedno 4-5 paprika babura(približno iste veličine) kao da pripremaš filanu papriku s mesom ali nju napuni ribanim krumpirom koji prije toga no što puniš papriku začiniš solju i paprom zatim tako napunjene paprike stavi u vatrostalnu posudu za pečenje i peci 45 minuta na 150 stupnjeva nakon pola sata pečenja preli paprike kiselim vrhnjem i vrati u pećnicu na zadnjih 15 minuta pečenja te ih tople posluži sebi i ukućanima


Nisam spretna u pripremanju hrane kao Dražen ali voli pripremati ovakva jela koja se čine komplicirana ali su vrlo jednostavna i hranjiiva

Nisam vrsni kuhar ali ovo je fino i jednostavno za pripremu i naravno hranjivo.

Oguli i naribaj dvije do tri tikvice na ribež (zavisi kakve su veličine), preprži u tavi sitno nasjeckani crveni luk kada luk lagano zarumeni ubaci tikvice i dodaj dva dcl vode te na laganoj vatri pirjaj kada tikvica omekša dodaj sol, papar i žlicu crvene paprike i pusti da desetak petnaest minuta krčka na laganoj vatri pred kraj znači zadnjih pet minuta kuhanja dodaj dvije žlice kiselog vrhnja jer vrhnje daje gustoću

Mrkvu oguliti i narezati na ploške izdinstati na preprženom luku dodati vode i pustiti da lagano krčka jedno pola sata ako voda ispari dodati pola decilitra i dodati začine, malo paradajz sosa i kuhati još desetak minuta i evo priloga uz restani krumpir i popečke od mljevenog mesa (naravno kojeg kupiš kod poznatog mesara)

Krumpir izreži na ploške prst debele (možeš ih blanširati) pripremi smjesu za pohanje (paniraj) tako pripremljen krumpir peci u dubokom ulju dvije do tri minute sa svake strane izvadi i stavi na salvetu da malo salveta upije višak ulja i tada posluži uz salatu po želji.

Nakon medijske hajke zbog kumstva sa gospodinom Petrovom kum odustao od dobro plaćene fotelje zbog koje se mijenjao i statut firme po hitnom postupku jer trebao se kum zaposliti. Pa taj njegov čin je divan i krasan jer tako novinari zbog njegovog čina neće više propitkivati njegova kuma Petrova koji je naravno psihijatar i sigurno je zvao kuma te ga kao psihijatar savijetovo da se povuče a onda će mu on pronaći novo radno mjesto koje nije toliko važno pa novinari neće ni znati da ga je zaposlio kum jer za to radno mjesto se neće morati mijenjati statut firme. Sigurno će mu pronaći posao u njegovoj stručnoj spremi jer kum kumu pomaže uvijek, na kakvo god kumstvo bilo.
Većina nas ima i stručnu spremu, znanja i volje ali nema kuma koji može omogućiti bolje radno mjesto, jer kumovi naši nisu na vlasti i ne kroje sudbinu nikome nego samo sebi.

Promijenili statut zbog kuma, a sutra će mijenjati zbog zapošljavanja strine a prigovaraju drugima zbog istog postupanja. Obećali su svašta a rade kako im paše jer dobili su željene fotelje lažući jer jedino tako uspijevaju. Ispadamo ovce koji oni tjeraju u tor samo zato što se ne možemo udružiti i pokazati svima da je dosta njihovih pričanja gluposti jer drugo ništa ne znaju.
Bitno je da kum kumu pomaže a onda laže da sa tim nema veze misleći da će "ovce" povjerovati.

Trebalo bi pokazati svima da nam je dosta te bi trebali napraviti prosvjed isti kao što je bio za obranu 101 te bi tada shvatili da mi nismo ovce i da naprave ono za što su dobili glas jer glasali smo za promjene da bi i nama bilo bolje a ne samo njima i njihovim kumovima.

Znate i sami kada dobijete neko pismeno iz suda ili odvjetničkog ureda na dnu istog imate rok od 8 dana da im napišete žalbu ili prigovor na njihov dopis a oni vama mogu donijete rješenje i nakon godine dana pa vi uporno čekate i čekate i niste sigurni ni što čekate jer takav im je protokol. Pišete podneske u nadi da ćete dobiti bilo kakav odgovor ma kakav god odgovor bio ali ni odgovora na vaše podneske nema i tada odete kada je uredovni dan na sud kako bi o tome svemu razgovarali s predsjednikom odjela, ugledate pred vratima desetak ljudi i zamrači vam se pred očima jer znate da će te uči u prostoriju nekoliko minuta prije završetka primanja stranaka te osobi kojoj izlažete svoj upit nećete to ni moći dovršiti jer vrijeme je isteklo i tada vam kaže da vas ne može saslušati jer nije zadužena za predmet. Uredno se zahvalite i odete ne obavljena posla van znajući da ćete morati ponovno pisati dopis za koji ćete čekati odgovor dugo, dugo jer takav im je protokol i oni se drže protokola kao što se vi morate držati da u određenom roku napišete prigovor jer ako zakasnite samo jedan dan od propisanog roka to vaše se neće uvažiti i naravno tada je "vuk pojeo magare" i sve morate ponovno i ponovno i tako dugi niz godina jer pravosudna tijela se drže protokola koji nije ograničen rokovima kao dopis koji vama pošalju na kućnu adresu.
Kada li će se pronaći prava osoba da sve to dovede u red kako bi sporovi trajali kraće bolje rečeno kada će Ministar popraviti Zakon koji će suce obavezati isto rokom od 15 dana da napišu dopis stranci koja je vezana bezveznom parnicom jer mnoge parnice mogu trajati kraće no što traju kada bi pravosudna tijela radila po propisu a ne po protokolu.

Sigurna sam da ima dovoljno osoba koje bi radile posao kako treba ali tada odvjetnici a ni oni sami ne bi mogli dobivati bonuse (da dobro ste pročitali) na plaću jer po svakoj parnici dobivaju dodatak na osnovnu plaću i zato im se ne žuri okončati predmet koji dobe u obradu sudskog postupka.

Prije nešto više od dvadeset minuta slušam jednu emisiju na netu i ostala sam zapanjena kada sam čula izgovorene riječi , ali ako je tek sada nakon tragične nesreće malog djeteta pojačana kontrola pitam se "da li bi nam bilo tko od mjerodavnih priznao da distributeri uvažaju hranu i po nekoliko godina staru i samo je premjeste u drugu ambalažu sa novim datumom uporabe?" Vjerojatno ne bi jer kod nas se sve šuti do momenta dok se nešto ne dogodi sa stravičnom posljedicom.
Teško je nešto izbjegavati na akcijskoj prodaju ako u novčaniku imaš pedesetak kuna i naravno u glavi kalkulator čim uđeš u trgovinu, ali prije nekoliko dana smo saznali da ni povrće nije ispravne kvalitete, pa ćemo se s pravom pitati ŠTO JESTI.
Perad i Kravu ne možemo držati na balkonima, ali povrće se lako uzgoji u teglama umjesto cvijeća i vrlo je ukusno i puno slatkoće i mirisa, još moram dodati da pojedini trgovački lanci uvoze i smrznuti kruh pa mi se sve čini da je i kruh kupljen bilo gdje loše kvalitete.
Sve mi se čini da ću početi jesti samo ajmpern juhicu sve dok ne objave da je i brašno loše kvalitete.

Interesantno je ovo pitanje koje je postavljeno na naslovnici bloga, a još više su interesantniji komentari koji su otišli u krivom smjeru pa se polemika o istom nastavila i u komentarima mog posta koji isto tako kao ni anketno pitanje nije imalo s tom polemikom veze. Čestitam na ovaj način osobi koja je zamolila da se blogeri prestanu baviti temom koja nije tema anketnog pitanja.
Dnevnik.blog.hr ima dobru strukturu blogera koji su zanimljivi svaki na svoj način i šteta je što su mnogi prestali pisati ali sigurna sam da imaju svoje razloge a sigurna sam da će se pojedini jednom i vratiti ponovno pisati. Sjetimo se samo da svi pišemo zato što volimo pisanu riječ, da pišemo zbog druženja (mnogi nisu jedni drugima blizu) tako smo postali jedna velika obitelj (nadam se da ne griješim).
Pokušajmo normalno komunicirati, pokušajmo dokazati sami sebi a i drugima da smo tu zbog pisane riječi i svog zadovoljstva i druženja.
Znam da će mi se sada mnogi smijati nakon pročitanog teksta ali isto tako znam da će mi barem dio blogera reč da sam u pravu.

Umjesto što se prepiremo dali je ovo ili ono, dali ovaj ili onaj sjetimo se onih blogera koji ni pisanom riječi ni fotografijom nisu više s nama jer svi mi pišemo zato što to volimo i volimo se družiti sa drugima jer sa tim pročitanim tekstovima, stihovima, fotografijama, humorom, tugom smo preko bloga jedni pored drugih iako nismo blizu (barem se nadam).

Sve one koji su otišli a mogu odvojiti desetak minuta za pisanje bilo bi divno ponovno vidjeti sa nekim njihovim tekstom, fotografijom, a one koji fizički više nisu s nama sjetiti se i njima bar jednom napisati zahvalu što su bili dio blogerske obitelji.

Znam sada će mi većina reči da filozofiram ali to je moje mišljenje koje sam htjela podijeliti sa vama zbog polemike koja se između blogera vodila u komentarima anketnog pitanja a zatim nastavila u komentarima mog teksta iako ni anketno pitanje a ni moj tekst nemaju veze sa otvorenom polemikom.

Lavicu molim da piše jer lijepo piše, a isto tako se nadam da će biti divnih tekstova, fotografija i druženja jer svi smo tu zbog toga što volimo pisanu riječ i lijepu komunikaciju.



s poštovanjem Andrea


https://blog.dnevnik.hr/andrea-bosak/2016/11/1632053318/administratoru-bloga.html
https://blog.dnevnik.hr/komentari/poll/119/je-li-vjeronauku-mjesto-u-skolama.html

ove linkove sam postavila da vidite da moj tekst nije imao veze sa vašom polemikom u komentarima anketnog pitanja kao što ni anketno pitanje nema veze sa većinom komentara u njemu

Poštovani,
ovim putem Vam se obraćam jer znam da sam napravila grešku što sam kada sam odgovarala na komentare u prijašnjem postu postavila riječ koja je spam ali to sam napravila automatizmom jer oznakom komentatora na početku odgovora komentatoru inače radim pa sam tako ne gledajući da je ta riječ spam tako da Vas ovako molim da mi oprostite na tom lapsusu jer htjela sam tom spamiranom samo odgovoriti na postavljeno pitanje.
S toga Vas lijepo molim da mi oprostite na mom lapsusu zbog spominjanja spama jer to mi nije bila namjera i znam da Vam taj spam kao i svim blogerima penje na glavu i da taj način što se meni tako dogodilo spominjanja spama nadam se da ćete uspjeti riješiti spam koji nas provocira.
Nadam se da ćete prihvatiti moju ispriku zbog korištenja gadnog spama, S druge strne toliko njegovih blogova u editoru imam blokiranih i nije mi jasno kako još uvijek usprkos svemu može otvoriti novi blog i samo je ta jedna riječ mene dovela do prijave vama a stvarno sam to napravila automatizmom jer sam htjela odgovoriti na njegovo postavljeno pitanje na isti način kao što odgovaram blogerima na postavljeni komentar. STVARNO MI JE ŽAO ZBOG GREŠKE KOJU SAM NAPRAVILA I OPROSTITE MI

S poštovanjem Andrea

Zgrožena sam činjenicom da u lijepoj našoj puno toga nije kako bi uistinu trebalo biti skoro pa ni u jednom području ili grani pojedinih resora što na području gradskih struktura, što u državnim strukturama ali tko sam ja da to pišem ili govorim kada sam glupa tako da će me svatko pametan poklopiti sa svojim iznesenim činjenicama ali i ja kao i drugi imam pravo na svoje mišljenje.
Svugdje se u svakoj grani pogoduje "velikima" bolje reći kapitalu jer smo kapitaliste prihvatili i sada oni diktiraju. Vlasnici novina su moćnici, sve više ima privatnih liječnika, sudovi sude i osude ljude koji nemaju novaca, trgovci uvoze pokvarenu robu, banke i telekomunikacije imaju monopol nad svim dobicima, Gradonačelnici i Načelnici rade za krupne investitore, vladajući bez obzira s koje strane bili donose zakone i propise u korist "krupnih riba" a mi šutimo i gledamo kako tonemo iz dana u dan da bi "krupnim ribama" bilo bolje.

Znam da će mi sada pojedini napisati da mi sigurno nedostaje prijašnji sistem ali pogriješili su meni samo nedostaje pravednost jer nitko se od nas nije nadao da ćemo dozvoliti ulazak najgoreg oblika kapitalizma i da će samo deset posto stanovništva živjeti u blagostanju a ostalih devedeset posto morati preživljavati i šutjeti na sve što vide da ne valja i da nas vodi u propast. Žao mi je što smo izgubili ponos, što dozvoljavamo da nas deset posto ljudi gazi, te dozvoljavaju da odlazimo jer ovako kako živimo živjeti se ne može više.

ps Ja stvarno ovakav sistem ne razumijem pa molim one koji razumiju da mi objasne jer znam da se devedeset posto ljudi (ako se ne varam) već dugi niz godina nadaju boljitku u svim područjima.

Na malu izlaznost stanovništva ušli smo prije nekoliko godina u Europsku Uniju i sada imamo obavezu uvoziti njihove proizvode koji su po svemu sudeći što se u posljednje vrijeme događa bofl roba u biti veliki trgovački lanci za jeftino uvoze pokvarene proizvode jer nitko od njih ne gleda rok trajanja (naravno on je promijenjen prije no što hladnjače budu spremne prema krajnjem odredištu) našim trgovačkim lancima.
Tada naši umjesto da prije no što stave u prodaju daju od svakog uvezenog proizvoda na analizu oni to rade kada se već pedeset posto uvezenih proizvoda proda po niskim cijenama (s novim datumom valjanosti koji oni postave na naljepnici zajedno sa cijenom.
Čak i trgovački lanac koji se neprestano hvali kako je meso domaće proizvodnje pod svojom poznatom markom (nazivom) prodaje piceke iz Italije a to sam slučajno saznala pročitavši na deklaraciji (koja je naravno ispisana sitnim slovima pa ti uz naočale treba i povećalo)

Što rade i što se dozvoljava uvoziti stvarno je sramota jer naše domaće i ispravno je kvalitetnije i zdravije bolje reći zdravstveno ispravno od bofl proizvoda koje trgovački lanci uvoze radi svoje zarade (ne razmišljajući da nas truju) i trebalo bi bojkotirati kupnju u svim tim lancima barem mjesec dana kako bi na taj način izgubili dobit a za to vrijeme kupovati kod malih mesara i kumica na tržnici (samo to naravno nećemo napraviti jer nemamo novaca za zdrvstveno ispravnu hranu).

Sve trgovačke lance treba zaobilaziti dva mjeseca jer dosta su nas trovali sa neispravnim proizvodima uvezenim iz Europske Unije u koju smo ušli na malu izlaznost stanovništva. Pokažimo im svima da je dosta trovanja.

Pokušat ću sada sama sebi a i drugima objasniti naslov svog današnjeg teksta jer da nije istinito bilo bi smiješno a ovako će vam kao i meni izgledati tragikomično (ustvari vi koji ćete moj tekst pročitati odlučite sami u koju kategoriju pripada jer ja sam tekst postavila pod humor s obzirom na to da u editoru nema oznake tragedija).

Sudski spor između dvije stane vodi se dvije i po godine jer se ni jedna ni druga strana nisu mogle dogovoriti te je pokrenuta parnica iako je jedna strana davala drugoj polovicu svega što joj pripada već godinama s obzirom na to da se osoba jedna davno odrekla svega u korist osobe koja drugoj osobi nudi polovicu svojega samo zato da se ne troši ni vrijeme ni novac. Do nedavno je svaka parnica trajala tri do četiri minute jer uvijek je suda odgođen bez obrazloženja a stranke u sporu su uredno dolazile i praktički samo iznijele svoje podatke, te rasprave više nije bilo.
Prije otprilike dva mjeseca ponovno je bila rasprava ali sada se nešto donosi (nema ponovno obrazloženja ni pismenog zapisnika) jednostavno Sudac odlučuje da će strankama u postupku poslati Rješenje u roku mjesec dana na kućnu adresu.
Prošlo je već skoro dva mjeseca a Rješenje nije stiglo s toga je jedna strana u postupku nazvala suca koji vodi predmet spora i tada dobila ovaj odgovor.
"Vaša rasprava je bila u rujnu a ja tek pišem Rješenja za lipanj jer takav je protokol".

Nije ni čudo da su sporovi dugi i traju li ga traju kada jedan Sudac radi sam sve te silne sporove i ne stigne ispisati i potpisati Rješenje na koje se stranka u postupku koji je cca i dvije i po godine spora trajao svega 15 minuta.

Hoće li više i jedan ministar sa silnim pomoćnicima usuditi se poboljšati taj sustav koji dugi niz godina ne valja jer sporovi ne bi trebali trajati u nedogled, svugdje se donose represivne mjere pa bi takva mjere trebalo uvesti i u Pravosuđe i tek onda bi se znalo koliko jedan spor smije trajati i da se Rješenja ma kakva god ona bila moraju strankama dostaviti u roku trideset dana; jer ako postoje rokovi za podnošenje Žalbi i žalba nije važeća ako se dostavi dan poslije roka mislim da bi i Suci morali imati zakonom određeni rok za dostavljanje Rješenja a ne neki protokol jer čini mi se da oni po tom protokolu rade onako kako oni žele i zato su sporovi dugi kao autoput.

Moja pokojna baka nije živjela sa pušačima niti je ona konzumirala duhanske proizvode a uzrok smrti bio je karcinom pluća (baš zanimljiv uzrok smrti).
Već godinama se samo priča o zabrani pušenja i slika koje će na kutijama pokazivati fotografije oboljelih a koliko pričaju o tome i moraju uskladiti sa Zakonom EU onda bi isto tako EU trebala donijeti zakon o zabrani prodaje alkoholnih proizvoda jer i osobe sklone konzumiranju istog koštaju zdravstveni sustav s toga bi na flaše trebali lijepiti etikete sa cirozom jetre kako bi osobe sklone pijenju alkoholnih pića prestali piti i biti alkoholičari kao što nama pušačima uporno žele zabraniti pušenje cigareta.
Dobro je rekao ministar zdravstva jučer da oni koji puše cigarete ni slike na kutijama cigareta neće odvratiti od pušenja i moram mu zato zahvaliti jer je izrekao istinu.
Postoje osobe kojima je cigareta jedna vrsta lijeka isto kao što je pojedinim osobama i marihuana lijek i zato takve zabrane ili slike na kutijama neće smanjiti kupnju kao što ni etikete na alkoholu ništa alkoholičarima ne bi pomogle da prestanu piti.

Bilo bi bolje EU da naše vladajuće natjeraju da radnosposobnom stanovništvu omoguće rad i bolju plaću te umirovljenicima veće mirovine a da im duhanski proizvodi nisu glavna briga.

I alkohol i cigarete svugdje su zabranjene maloljetnicima i drastične su kazne ali zašto nama braniti da imamo minimalno zadovoljstvo uz duhanski dim kada se osobama koje konzumiraju alkohol to dozvoljava bez ikakvih groznih etiketa.

Prihvaćamo sve iz EU ali plaće i mirovine imamo iz srednjeg vijeka.

Baš je zanimljivo kako oni koji su na vlasti bilo s ove ili one strane jer kod nas postoje samo dvije jake opcije donose zakone i klauzule o porezu negdje smanjiti, negdje povećati a nitko od njih nije niti će donijeti zakon da povećaju gospodarstvo koje bi moglo izvoziti i donositi dobit s kojom bi mogli bolje živjeti. Kod nas je sistem "uzmi onom tko nema i zatim daj onom tko ima jer onom tko ima njemu treba a onaj tko nema taj se neće buniti što mu je uzeto a ne dato"
Sve vlade do sada (a ni ova bolja nije) prodale su sve što vrijedi a oni koji su kupili umjesto da su radili i dan danas rade sve su uništili i nitko uništeno popraviti neće i ne može.
Bunili smo se protiv prijašnje vlasti i ponovno smo nakon nekoliko mjeseci ponovno svojim glasovima dali pravo vladanja i njihove blagodati jer onoj drugoj opciji ne vjerujemo.
"do kada ćemo dozvoliti da nas gaze bilo da su s ove ili one strane?" "hoćemo li ikada shvatiti da nas lažu samo zato što znaju da će s lažima sebi i svojima omogućiti blagodati a nas uništavati polako jer mi ćemo šutjeti i trpjeti s obzirom na to da iako ne vjerujemo glasamo za one koji bolje lažu."

Da sam mlađa i da sam fizički zdrava s jednim koferom bih otišla i radila posao bilo gdje jer znam da bih bila plaćena za svoj rad da bih s tim primanjima živjela normalno a ne da ovdje drhtim hoću li ili neću imati (ja i onako nemam ništa osim onoga što skupim a za to više ni volje ni snage nemam).

Dozvolite nam da živimo kako treba smanjite sebi a dajte onima koji svoj posao rade jer svakodnevni rad od osam do deset sati dnevno trebao bi biti plaćen onoliko koliko vi gospodo imate plaću a vi, da vi trebali bi živjeti od minimalca ili biti bez primanja kao što je većina radnosposobnog stanovništva.

Moram nabaviti kvalitetniji mobitel

Nisam ekspert za fotografiju ali konačno sam uspjela dobiti fotku s mojim mezimcem koji se uistinu ne voli slikati

Jučer sam u tramvaju glumila sardinu i zamalo ostala bez bubrega i rebara jer toliko se djevojčica naguralo pored mene da sam pomislila da ču zajedno sa kolicima završiti na prozoru tramvaja sve do svoje stanice i tek kada smo došli ispod rotora sva ta gomila izašla je van a zatim i ja i tek tada sam shvatila da je stigao Biber te sam poželjela da ga sretnem negdje na putu i zamolim da na stanici pjeva samo za mene jer zbog sardininog položaja sam to zaslužila, bar se nadam.

Tekst je copy


Jedan je dječačić upitao svoju majku:
" Zašto plačeš? " " Zato sto sam žena " - odgovorila je.
" Ne razumijem " - rekao je dječak.Mama ga je samo zagrlila i rekla:
" Nikada i nećeš. "
Kasnije je upitao oca: " Zašto mi se čini da mama plače bez
ikakvog razloga? " " Sve žene plaču bez ikakvog razloga " - bilo je jedino što je tata znao reći.
Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao Zašto žene plaču.
Naposljetku je nazvao Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je:
" Bože,Zašto se žene tako lako rasplaču? "
Bog odgovori: " Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece.
Dao samjoj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi
odustanu i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti, nevolje bez
prigovora. Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve,čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.Dao samjoj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu,ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.I napokon, dao sam joj suzu da je isplače. To je samo njezino na korištenje kad god joj zatreba. Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav !!

Nemoj se molim te naljutiti na mene kada ćeš čitati ove retke ispisane rukopisom koji je pisan rukom koja drhti ali ja ti ovo moram napisati jer ne mogu drugačije, jer nemam snage da se sretnem s tobom iako bih htio. Nekoliko puta sam pokušao da ti se približim kada sam te vidio preko puta sebe ali nisam imao snage jer znam da sam te povrijedio a nisam trebao.
Kada si saznala za moju laž napravila si potez koji ti se u tom trenutku činio ispravnim ali tim potezom si uništila i sebe i mene ali ja sam takav kakav sam i do današnjeg dana to nikada tebi priznao nisam. Da, ja sam uništen iako misliš da sam sretan, ne nisam jer godinama mislim o tebi, godinama sanjam osmijeh i pogled anđela, čujem tvoj glas a do sada ti to nisam mogao priznati. Nisam ti nikako mogao reći da jedino s tobom znam živjeti i znam za ljubav ali jedino ovako ti mogu napisati da si mi potrebna a znam da neću dobiti odgovor jer zaslužio sam da patim da te sanjam, da čujem tvoj glas, da vidim tvoj pogled a nisam pored tebe jer nanio sam ti tugu i bol sa laži svojom koju mi ti nikada oprostiti nećeš iako oboje znamo da voliš me.

samo tvoj nikada zaboravljeni

Iznio je jučer je iznio krivu računicu prema svom uredu što se tiče troškova i nije istina da su njihove usluge malo a kako to znam sada ću vam zorno prikazati jer osoba je prigovarala ali sve jedno mora prema tom uredu platiti 6.345.00 kuna, da dobro ste pročitali ispisanu cifru.
Naime ovako dug koji nije osoba podmirila prema HTV-u iznosi 745.00 kuna naravno osoba se žalila i završili su u parnici ali nakon završenog postupka sud je donio presudu u korist HTV iako suprotna strana ima dokaze da je to greška inkasatora koji nije ni bio u stanu jer stranka kojoj je poslana ovrha uistinu nema televizijski prijemnik a Sud to nije uvažio nego donio presudu u korist Kralja Ovrhe koji je taj dug raspodijelio nas četiri predmeta i s toga je ponavljam dug 6.345.00 pa sada vi ako možete izračunajte kolika je stvarna dobit dotičnog Ovrhovoditelja na 100 eura duga osobe koja doma nema ni TV prijemnik.

Jesenje kapljice kiše polako su po staklu kuckale svoje note i stvarale pjesmu bez riječi koja je njoj zamišljenoj trebala sada ovog trena jer željela je zaboraviti jučerašnji razgovor koji je slučajno čula kada se približavala skupini koju je smatrala prijateljima.
- Ti njoj nisi rekao da si oženjen, da imaš dijete staro nekoliko mjeseci?
- Ne, nisam a zašto i bih kada s njom provodim lijepe trenutke svaki dan i znam da je samo moja te je ne moram dijeliti s nikim.
- Do kada se misliš tako s njom igrati, inače ti svaka tvoja ljubavnica dosadi za petnaestak dana i dijeliš ih s nama a ova ljepotica je samo tvoja već punu godinu. Ajde priznaj joj za suprugu pa da je netko od nas ima pored sebe.
- Ne pada mi na pamet da je ostavim jer ona je žena kakvu trebam, a vi dobro znate razlog moje ženidbe i tek kada sam upoznao nju shvatio sam da sam se zaletio što sam pristao na ženidbu. Tražio sam razvod ali nije izvedivo jer istina bi izašla na vidjelo a ja ne želim da moj brat ima probleme.
- Kako si lukav. Zar se ne bojiš da jedna od njih sazna jedna za drugu pa ostaneš bez obje.
- Ova zakonita nikada neće da me ostavi zato jer je svjesna da jedino tako njezina tajna može ostati skrivena, a ova druga zna koliko je volim a i ona voli mene a to je jače od svega pa čak i od moje laži. ...

Dok su svi bili udubljeni u interesantan razgovor, nitko je nije primjetio ona je izašla sa suzama u očima znajući da njeno dijete koje raste u njoj neće znati za svog oca a svu svoju ljubav podariti će biću koje će je podsjećati na njenu jedinu ljubav cijeli život.

napisala Andrea

Zlevanka, Međimurska gibanica, kalamper i Varaždinsko zelje trebalo je davno zaštiti kao Hrvatsko jer to je naše domaće a ne Slovensko kako Slovenci pričaju i zato bi svi mi zajedno trebali pomoći da naši proizvodi koji se prenose s koljena na koljeno budu zaštićeni naši jer i jesu naši i nitko ne može reći da je taj proizvod njihov jer naše prabake ostavile su recept za te proizvode da bi znali kako su nekada zdravo i fino jeli.

- Majo, ti nisi normalna skoro je dva iza ponoći, moram ići spavati- počela je pričati Sofija a da nije čula ni tko ju zove u gluho doba noći.
- Nije Maja, ja sam, ona još nije stigla a meni je dosadno pa sam te nazvao da si skratim vrijeme čekanja tvoje prijateljice.
- Oprosti umorna sam, ne mogu razgovarati jer od umora padam s nogu a i kada mi se puni vodom, razgovarati ćemo jednom ali ne sada Jakove i molim te zabavljaj se s Majom i reci i njoj da me ne zove u gluho doba noći, neka dođe sutra kod mene na posao. Stvarno moram prekinuti razgovor jer će inače biti poplave u stanu.
- Čekaj samo sekundu reci mi kada te mogu zvati jer bih volio razgovarati s tobom, a s razgovorom ti se ništa neće dogoditi jer preko slušalice ne mogu do tebe.- nasmijala se na njegovu opasku i odlučila mu dozvoliti da je nazove za dan dva.
-Naravno nazovi ali to moraš reći Maji. Ajde, čuti ćemo se.
Sofiji nije bilo jasno ni zašto se javila na telefon u gluho doba noći, a još manje iz kojeg razloga ju je Jakov nazvao kada je niti nije vidio a niti je ne poznaje uopće pa da ju zove kako mu se prohtje. Odustala je od ponovnog ulaska u kadu kada je na zidnom satu u boravku vidjela da je dva sata iza ponoći a ta četiri sata trebala je krenuti na posao da pripremi kafić za otvaranje. Skuhala je kavu i ostavila da stoji u džezvi do jutra jer je prvu jutarnju kavu voljela piti hladnu.
Znam čudno je što je voljela kavu piti doma kada može u kafiću popiti dnevno tri samo Sofija to nije koristila jer je više voljela kavu kuhanu u džezvi (na dvije šalice vode četiri kavene žlice na vrh kave, te žlicu i po šećera). Sofija je svoju kavu zvala "kava za buđenje" a za nekoliko sati takva kava će joj pomoći da uspije na posao doći na vrijeme. Bila je sretna što radu u blizini naselja u kojem živi pa joj je desetak minuta dovoljno kada izađe iz stana da počne radni dan samo što sada zbog gazde mora ponijeti i knjige sa sobom da bi učila kada u kafiću ne bude puno gostiju.

napisala Andrea

Gdje li sam pogriješio sa ženom koja me iskreno voljela nikada saznati neću jer me je maknula iz svog života. Nikada više njen osmijeh neće biti upućen meni, njeni dodiri neće dodirivati moje tijelo, usne njene neće doticati moje jer moja laž prema njoj gruba je. Nikada joj neću priznati da sam je volio, da je još uvijek volim jer ona mi to dopustiti neće.
Svjestan sam da sam joj nanio bol ali boljeti će i mene jer moram živjeti pored žene koju ne volim ni ne želim kao nju, ženu divnog osmijeha.

ps jedan pasus priče koju pišem

Varam sam sebe


U svom životu varao sam, ali volio sam iskreno samo jednom i nisam joj priznao godinama, kada sam je sreo bilo je kasno jer pripadala je drugome. Pitao sam se često dali ga voli, dali ga želi isto kao što je voljela i željela mene koji nikada nisam znao voljeti.
Ni jednu ženu nisam ni volio, ni želio kao nju, ženu kojoj sam nanio bol lažući da nisam sam i da je ona jedina koja me ima. Godinama u drugim ženama tražim nju, njezinu iskrenu ljubav, njezin nježan dodir, pogled, osmijeh nevinog djeteta i znam da to ni jedna druga žena nema, da je ona jedina koja me razumjela koja je znala što volim, što mrzim a ja nju tada nisam volio sve do trenutka kada je gledajući me toplim pogledom rekla da odem i da je zaboravim.
Varao sam i varam dalje ne shvaćajući da uistinu samo varam sebe jer njoj koju trebam to ne mogu priznati, jer rekla mi je davno da mrzi samu sebe zato što me je voljela i što će me dok živi voljeti bez prestanka.


< Voliš život


Živiš život iako je krivudavog puta, sa puno rupa, uzbrdica i nizbrdica, ali svaki dan je lijep na svoj način. Jednom si dozvolila svome srcu da zavoli, a nisi bila svjesna da će osjećati boli dok god kuca. Kreneš životnom stazom dalje jer moraš dalje ići, ali staneš i stojiš na putu jer vratiš se nekoliko koraka unazad jer te srce vrača tamo gdje nikada više biti ne možeš. Gledaš ispred sebe na životnoj stazi slušajući glas koji te doziva ali sama si na tom putu i gledaš naprijed a vidiš samo sjećanja koja pokušavaš zaboraviti i krenuti životnom stazom naprijed jer na putu te čeka sreća koju si izgubila kada si srce podarila osobi koja tvoje srce zaslužila nije.
Pogledaj naprijed, kreni dalje životnim putem jer imaš snage, imaš volje reći prošlosti DOSTA JE.


Bez naslova



Na četvrtastom stolu u kuhinji bilo je postavljeno sve za dvije osobe, tanjuri, beštek, čaše za aperitiv i vino. Na štednjaku se lagano krčkala sarma, meso se peklo u pećnici, kolači su bili uredno složeni na ukrasnim tanjurima. Sve je trebalo uskoro biti gotovo i pripremljeno za doček Nove Godine, godine koja će započeti divnom vijesti kada se kazaljke spoje. Imala je vremena i da se sredi prije no što on pozvoni na ulaznim vratima. Svu garderobu je pripremila još tokom jutra i sada kada završi jela otuširati će se kako bi bila spremna za najdivniju noć, noć koju će provesti sa osobom koju voli.
Zidni sat je otkucavao jedanaest sati, a to je bilo vrijeme njegovog dolaska k njoj, ali nakon desetak minuta zvono na portafonu nije prestajalo zvoniti, osjetila je da joj tijelom struji hladnoća i javila se tihim glasom - da tko zvoni?
- Dobra večer, policija, molim vas da nas pustite gore jer trebamo vas. - otvorila im je ulazna vrata zgrade i stana jer osjetila je slabost i baš u trenutku kada su htjeli ući ona je vrisnula - Samo vas molim recite mi da je živ...


priče napisala Andrea Bosak