Varam sam sebe


U svom životu varao sam, ali volio sam iskreno samo jednom i nisam joj priznao godinama, kada sam je sreo bilo je kasno jer pripadala je drugome. Pitao sam se često dali ga voli, dali ga želi isto kao što je voljela i željela mene koji nikada nisam znao voljeti.
Ni jednu ženu nisam ni volio, ni želio kao nju, ženu kojoj sam nanio bol lažući da nisam sam i da je ona jedina koja me ima. Godinama u drugim ženama tražim nju, njezinu iskrenu ljubav, njezin nježan dodir, pogled, osmijeh nevinog djeteta i znam da to ni jedna druga žena nema, da je ona jedina koja me razumjela koja je znala što volim, što mrzim a ja nju tada nisam volio sve do trenutka kada je gledajući me toplim pogledom rekla da odem i da je zaboravim.
Varao sam i varam dalje ne shvaćajući da uistinu samo varam sebe jer njoj koju trebam to ne mogu priznati, jer rekla mi je davno da mrzi samu sebe zato što me je voljela i što će me dok živi voljeti bez prestanka.


< Voliš život


Živiš život iako je krivudavog puta, sa puno rupa, uzbrdica i nizbrdica, ali svaki dan je lijep na svoj način. Jednom si dozvolila svome srcu da zavoli, a nisi bila svjesna da će osjećati boli dok god kuca. Kreneš životnom stazom dalje jer moraš dalje ići, ali staneš i stojiš na putu jer vratiš se nekoliko koraka unazad jer te srce vrača tamo gdje nikada više biti ne možeš. Gledaš ispred sebe na životnoj stazi slušajući glas koji te doziva ali sama si na tom putu i gledaš naprijed a vidiš samo sjećanja koja pokušavaš zaboraviti i krenuti životnom stazom naprijed jer na putu te čeka sreća koju si izgubila kada si srce podarila osobi koja tvoje srce zaslužila nije.
Pogledaj naprijed, kreni dalje životnim putem jer imaš snage, imaš volje reći prošlosti DOSTA JE.


Bez naslova



Na četvrtastom stolu u kuhinji bilo je postavljeno sve za dvije osobe, tanjuri, beštek, čaše za aperitiv i vino. Na štednjaku se lagano krčkala sarma, meso se peklo u pećnici, kolači su bili uredno složeni na ukrasnim tanjurima. Sve je trebalo uskoro biti gotovo i pripremljeno za doček Nove Godine, godine koja će započeti divnom vijesti kada se kazaljke spoje. Imala je vremena i da se sredi prije no što on pozvoni na ulaznim vratima. Svu garderobu je pripremila još tokom jutra i sada kada završi jela otuširati će se kako bi bila spremna za najdivniju noć, noć koju će provesti sa osobom koju voli.
Zidni sat je otkucavao jedanaest sati, a to je bilo vrijeme njegovog dolaska k njoj, ali nakon desetak minuta zvono na portafonu nije prestajalo zvoniti, osjetila je da joj tijelom struji hladnoća i javila se tihim glasom - da tko zvoni?
- Dobra večer, policija, molim vas da nas pustite gore jer trebamo vas. - otvorila im je ulazna vrata zgrade i stana jer osjetila je slabost i baš u trenutku kada su htjeli ući ona je vrisnula - Samo vas molim recite mi da je živ...


priče napisala Andrea Bosak