U dućanu je stajala u redu na blagajni kada je ušao gospodin odjeven u urednom odjelu i tužnim glasom izrekao.
- Možete li mi gospođo dati četvrtinu kruha i jedan jogurt ja sam gladan a Badnja večer je.
- Ne, ne mogu jer ne smijem imati manjak u kasi, odijelo vam košta nekoliko tisuća kuna a govorite da ste gladni jednostavno vam ne vjerujem da nemate novaca - odrešito mu je odgovorila blagajnica ne razmišljajući da odijelo može biti i poklonjeno.
Pogledala je u blagajnicu koja je baš tog trenutka htjela početi skenirati njezine namjernice ali ona se pomakla vratila stvari u košaru i tako prišla gospodinu koji nije imao snage izaći iz trgovine kada mu je blagajnica odbrusila.
- Nadam se da se nećete uvrijediti ali htjela bih da pođete sa mnom po dućanu od police do police sa svojom košaricom te stavite u nju što god vam je potrebno jer Božić je pred vratima a tada nitko ne smije biti gladan a nećete biti ni vi. Nadam se da imate nekoga da vam pripremi sve što treba. Samo polako meni se nikuda ne žuri:
Hodao je za njom od police do police bez riječi i ništa u košaru stavio nije jer je ispred sebe gledao ženu koja hoda pomoću štaka i znao je da je i njoj teško, okrenula se prema njemu s osmjehom na licu i stajala pored frižidera s mesom kada je primijetila da je gleda zamišljeno počela je sama puniti njegovu košaru i tek kada je i njegova košara bila puna vratila se po svoju i zajedno sa gospodinom u odjelu stala u red blagajne.
- Prvo mi naplatite namjernice iz gospodinove košare a poslije ćete iz moje, a vama gospodine želim da provedete lijepu Badnju večer i Božić jer i vi ste čovjek koji treba osjetiti mirise božićne trpeze i nadam se da ćete uskoro pronaći posao pa i vi nekome kome bude trebalo pomoći
- Od srca vam hvala na vašoj dobroti jer stvarno sam gladan a nitko mi ne vjeruje osim vas spasili ste mi Božić iako mi vama nije lako, nikada vas zaboraviti neću.
- Sretno vama i vašima i ugodan vam i lijep Božić želim.

napisala Andrea