...odavno sam shvatila da sam za sve što mi se dešava kriva sama, iako sam se borila sa svima nisam uspjela šest punih godina vratiti Kikija sebi jer su mislili da nisam sposobna, kada sam ih na zadnjem ročištu upitala gdje su bili četiri godine prije kada se rodio nitko mi nije ništa odgovorio iako su znali da sam bila podstanar i sve troškove snosila sama te da sam se brinula o djetetu usprkos svom invaliditetu te sam kada sam bila u gradu ostavljala dijete kod gospođe koju je zavolio više no baku.
Kada su mi oduzeli djecu socijalna radnica me molila da se ne rastavim od nasilnika sa ovim riječima koje nikada zaboraviti neću "sada ponovno možete biti zajedno ti i on imati ćemo manje briga"."da sam htjela biti s njim nikada se rastala ne bih što si vi umišljate gospođo da ga vratim samo zato da bi imali vi brigu manje, bila sam blesava što sam se udala za njega, ja se samo mogu boriti za svoje sinove i izboriti ću se, a njega nasilnika prepuštam vama kada je vama tako dobar i zlatan."
... sama sam kriva što sam se udala iz inata, ali tome nema opravdanja, spasiti ću sina jer imam samo njega i moj život bez njega nema smisla, sretna sam jer postoje stručnjaci koji mogu njemu pomoći iako je to dugotrajno liječenje imati ću snage jer jedino mi ta snaga pomaže da i ja sinu pomognem.

...Josipa su mi premjestili u Pustodol, znam da se to nalazi negdje blizu Stubaka ali gdje točno ne znam jer nema direktne linije do tamo, a Kiki u ponedjeljak ide na liječenje jer ne bih mogla podnijeti da si nešto napravi s obzirom da stalno govori da je bolje umrijeti nego živjeti, i jedino rješenje je da bude na liječenju nekoliko mjeseci za njegovo dobro. Znam da će me sada mnogi pitati zašto ne razgovaram s njim ali moram vam reći da razgovaram stalno kada on to želi jer mi je liječnik rekao da se on sam mora otvoriti kada želi. Bili smo i na komisiji te po psihotestu on nema emocija sve što radi ne razmišlja jer ima koncentraciju samo deset minuta a poslije radi sve po svom i misli da je ispravno.
"dosta mi je svega hoću da umrem majko jer to je super, pusti me da umrem"
"znam da ti nije lako ali ti si mlad život je pred tobom i ja sam u životu doživjela svašta pa se borim sa svime jer umiranje nije rješenje ima i lijepih stvari oko nas, a znaš i sam da bih ja prestala disati da se tebi nešto dogodi. Sada nemaš ništa kao ni ja ali jednog dana ćeš imati sve to budi siguran i znaj da ću ti uvijek pomoći koliko mogu. Smrću ništa riješiti nećeš sine dragi."

Strah me za njega, stvarno me strah jer je već imao dva pokušaja suicida i koliko god sam razgovarala sa stručnjacima nitko mi od njih nije dao savjet kako da sinu pomognem osim tabletama koje mu ne pomažu, a ja se bojim i nemam način kako da ga odvratim od tih misli iako mu pričam o svemu što ga interesira da bi bolje upoznao sebe drugog izbora nemam osim da ga smjestim nekoliko mjeseci na liječenje, možda pronađu razlog njegovih sicidnih misli.

Toliko toga bih sama sebi voljela napisati, toliko toga sama sebi reći, ali dali to ima smisla pisati da riječi ostanu na papiru, sigurno ima samo ne znam od kuda da počnem pisati sebi jer trebala bih pisati od samog početka sjećanja jer tako bih upoznala sebe, jer ja sebe više ne poznajem. Ja sam ja a ipak sam netko drugi ali ni tu drugu nitko razumjeti neće jer ja sam teška, ja sam čudna, ja sam nepodnošljiva sama sebi, a znam da me ne podnose ni drugi. Ima li smisla biti iskren sam sa sobom, iskren prema drugima kada znaš da te ti drugi ne podnose, kada ne podnosiš sam sebe?
Ima li uopće smisla živjeti, kada te sve gazi?

...koliko još stramputica me čeka, koliko još dugo ću ići nizbrdo, koliko još ću moliti anđele da mi podare malo radosti, koliko ću još dugo čekati da me zaobiđe sve zlo ovoga svijeta, koliko ću još dugo imati snage da ne poludim gledajući sretne ljude pored sebe, gledajući zdrave ljude i zdravu djecu? ...zar sam ja stvarno toliko pogriješila da nisam zaslužila ni malo sreće, koliko još da trpim, ja više snage nemam potpuno sam sama a tu samoću sam i zaslužila...koliko još krivih puteva me očekuje da bi imala kap sreće.

Pogriješila sam, negdje sam pogriješila, znam, sigurna sam i sada je to teško ispraviti. Reci mi sine moj zašto ne voliš sam sebe, zašto se uništavaš govori, ti si mi sve što imam i sve što se dogoditi tebi i moja je bol. Zašto? Znam moram ti pomoći, moramo to zajedno prebroditi, moram te spasiti jer tvoj život smisla ima samo smisao moraš pronaći, moraš shvatiti da se život živi punim plućima.
Da, vrijeme je nove generacije ali poštovati moraš sebe jer jedino tako ćeš shvatiti da možeš biti sretan i sretniji.
Pogriješila sam...

Sretna sam jer sam uspjela shvatiti kako se preplatiti na oyo tv i sada mogu gledati serije kojih nema na normalnom tv programu i konačno uživam. Što se tiče salvetne tehnike morati ću učiti preko neta jer ne mogu ići samostalno po stepenicama s obzirom da se to nalazi u staroj zgradi pa nema ni lifta a stepenice su visoke polako ću učiti sama i naučiti tako da ću i onda vam pokazati što sam napravila sama.
Znam da vam moje pisanje nije zabavno i zato ću vas sada pozdraviti, možda sutra ili koji drugi dan napišem tekst koji će imati smisla.

Ustala sam danas rano, jako rano i do sada pokušava dokučiti što mi je sa laptopom, ali ja nisam stručnjak pa sam pozvala osobu koja se u to razumije imam sreće da mi je donio zamjenski komp tako da mogu gledati OYO TV što sam jučer uplatila za jedan mjesec, naime laptop mi se počeo gasiti sam od sebe i imati štucavicu tako da je dotični dragi gospodin kojem je danas uzgred budi rečeno i rođendan rekao mi da ako ga ne uspije popraviti meni ostavlja ovo slatko veliko a on će sebi uzeti laptop za dijelove te da um dodam još samo 200-tinjak kuna kada ću imati. Stvarno je gospodin poseban nisam se ni nadala da će mi donijeti nešto za zamjenu a kamoli da ću ako ne uspije popraviti mog mezimca samo nadoplatiti 200 kuna. Jedino što se sada moram naviknuti ponovo na gledanje u malo veći ekran i tipkanje po većoj tipkovnici ali to je super jer znam da dobro radi te da mi se neće ugasiti za desetak minuta.
SRETAN VAM ČETRDESETI ROĐENDAN GOSPODINE

Daleko, sve mi je daleko, nigdje ništa nema. Ja sam još uvijek ona ista, samo što sam ostarila, iako imam najbolje ženske godine, usprkos godinama ja nisam zrela jer volim biti dijete a ne mogu, ne smijem jer ipak su moje godine ozbiljne godine.
Još uvijek volim čitati bajke, gledati Pepeljugu, Trnoružicu, Snjeguljicu, Ružno pače, Djevojčicu sa šibicama, Princezu na zrnu graška, još uvijek volim plišane igračke i spavam pored plišanog mede jer voli biti dijete.
Daleko, sve mi je daleko...

za NF
PRINCEZA NA ZRNU GRAŠKA (Copy)
Kratak sadržaj
Bio jednom davno princ koji je htio naći svoju kraljevnu. Nikako nije mogao znati koja je prava, pa se uputio na putovanje kraljevstvom gdje je trebao pronaći onu pravu. Njegove mu sluge spremiše prtljagu i on krene na put.
Tražio je po cijelo kraljevstvu, upoznao mnoge grofice i kneginje, no nijedna mu nije odgovarala. Tako se nesretan i sam vratio kući.
Jedne noći, dok je vani bilo veliko nevrijeme, netko pozvoni na vrata dvorca. Sluge otvoriše i vide mokru djevojku koja se predstavila kao princeza. Oni je puste unutra i ugoste je. Prinčeva majka, saznavši da je to princeza, odluči za nju napraviti jedan test. Pod debeli sloj posteljine joj je postavila zrno graška. Prava princeza bi to osjetila.
Slijedeće jutro, kraljica upita princezu kako je spavala, dok se ova potuži da nije ni oka sklopila jer ju je nešto žuljalo. Tada su znali da je ona prava princeza. Princ i ona su se vjenčali i živjeli sretno do kraja života.

Ovako više ne može, ne ide jer ne mogu se nadati da će moji snovi postati stvarnost, da ću se probuditi sa osjećajem da moje noge hodaju same, da su mi deformirana stopala konačno onakva kakva su inače stopala kod drugih, da će moj Josip isto biti zdrav, da će moj Kristijan biti sretniji. Ne, ja ne smijem sanjati više jer snovi nisu stvarnost i nikada neće stvarnost ni biti. Sama sebi sam teret, ne, ne mogu sebe podnijeti, ne mogu više gledati svoj odraz u ogledalu jer nemam snage ni ustati.
Mogu samo pisati, riječi koje nemaju smisla, rečenice bez početka i kraja jer to sam ja ali ni to nema koristi jer život je lakši kada lažeš i govoriš "dobro je tu sam, danas je novi dan i idem dalje". Ne, ja to ne mogu više jer moji snovi nikada neće postati stvarnost.
Znam da nikome nije lako da im je i teže ali oni znaju da mogu dalje i da im život ima smisla, a ja to više ne mogu jer nemam ni volje ni snage.

Nemoj se ljutiti na mene što ti na ovaj način želim iskazati svoju zahvalnost za sve što činiš za mene ali moram jer ti si posebna, stvarno si posebna. Draga si, tvoje srce veliko je. Zahvaljujem anđelima što su mi poslali tebe i tvoje drage prijatelje jer vaša požrtvovnost mi puno znači, vi ste posebni stvarno posebni, pored tebe i tvojih prijatelja znam da nisam sama. Godinama, noćima, molila sam anđele da mi dozvole sreću i moje molitve su uslišene poslali su mi tebe i tvoje drage prijatelje, ni moji sinovi ni ja nismo sami i znam da zbog tebe i tvojih prijatelja više nikada sami nećemo biti.
Znam da ni tebi ni tvojim prijateljima nije lako da i ti i oni imate malo, ali isto tako znam da su i tvoja i njihova srca anđeoska da konačno imam svoju veliku obitelj, obitelj koja me voli onako kako se voli i zato još jednom hvala anđelima za sve.
Moliti ću svoje anđele da tebi i tvojim prijateljima (mojoj novoj obitelji) podare sve što vam je potrebno kao, te za članove vaše obitelji jer to je jedino kako se ja vama mogu odužiti za vašu dobrotu i vašu ljubav prema meni i mojoj djeci.

voli vas sve Andrea

Sutra je mom blogu puna godina dana još uvijek je u pelenama iako je naučio hodati. Sada bi trebao postati maštovit ali znam da nikako ne može postati interesantan jer na njemu je pisano ono što mi je na duši i ono što mi prsti po tipkovnici sami pišu jer dovoljno je samo da u mislima imam sliku te prsti sami znaju koja slova treba tipkati da bih napisala tekst bez smisla. Da, moji tekstovi nemaju smisla ali ja pišem jer pisati volim kao što sam nekada davno znala pisati erotske romane a sada za njih nemam inspiracije s druge strane sex treba voljeti da bi se mogla napisati jedna priča a ja...., uostalom to je i danas kao i prije tabu tema tako da su priče takvog sadržaja interesantne manjini isto kao što je manjini interesantno iskreno pisanje, pisanje duše.
Stekla sam ovdje puno virtualnih prijatelja, neke sam i susrela i moram vam priznati da su vrlo drage i tople osobe koje svaka imaju svoju životnu priču i uživala sam u njihovom društvu kao što uživam i u postovima mojih dragih blogera. Nekolicina njih već dugo nije postavila novi post ali znam da su tu da navrate iako se ne javljaju ne stoga što ne žele nego zato jer imaju drugih obaveza.
Zahvaljujem jednoj blogerici što mi je jučer dala savjet da zamolim Novu tv da mi omogući da nesmetano besplatno gledam OYO TV ali to nije moguće jer za sve postoje ista pravila pa tako i za mene jer ja sam svoj besplatni pristup od sedam dana iskoristila.

vaša ja

Obožavala sam Vilu Mariju, Dolinu sunca, Larin izbor, Ne daj se Nina, Divino novo ruho a sada jedva čekam dvije nove tv novele Tajnu i Stellu barem ću nešto gledati na malom portabl tv-u koji sam prije nekoliko godina dobila na poklon od jedne blogerice. Te tv novele su mi genijalne jer četrdesetak minuta jednom tjedno mogu maštati da sam ja jedan od tih likova iako znam da je to totalno ludo ali stvarno bih voljela da su Ne daj se Nina snimili više od 55 epizoda jer radnja je genijalna i nije mi jasno zašto su snimili samo 55 nastavaka kada svaka tv novela ima preko stotinjak nastavaka pa mi nije jasno zašto ta tv novela ima samo 55.
Za mene su tv novele poput ljubavnog romana kojeg sam dok sam bila četrnaest godišnjakinja čitala skrivenog u školsku knjigu da majka pomisli kako učim za školu, znam da mi ne bi branila da ih čitam jer ih je čitala i ona ali red je red pogotovo ako joj kažeš da ideš učiti.
Nekada sam bila zadubljena u ljubavne romane, a sada jedva čekam neku normalnu tv novelu i žao mi je što nemam gdje doći do kopija navedenih novela jer bi ih mogla gledati neprestano kada god poželim u bilo koje doba, to bi mi bila razonoda tokom vremena koje u stanu provodim sama čekajući sina da se vrati kući.

Danas sam nakon dosta dugo vremena upalila TV i ostala zgrožena jer na svim programima su samo serije koje se repriziraju po nekoliko puta u godini dana obožavam gledati Novu tv i Domu te rtl 2 koja je konkurentska tv ovim prvim dvjema ali na navedenim tv postajama može se naći koja dobra serija ali filmovi baš i ne jer Segala i Chena je previše. ali tko me tjera da gledam te filmove, tko me tjera da upalim tv. Znam, tjera me dosadna duga nedjelja koja nikako da prođe iako dulje spavam no drugim danima jer nedjelja mi je dan kada prikupljam energiju za nadolazeći tjedan.
Znam da te zanimljive tv postaje sebe financiraju ali zar moraju stalno reprizirati program koji i bebe od nekoliko mjeseci starosti ali možda jednom naletim i na nešto što nisam gledala

da treba pisati i onda kada nemaš kome ništa za reći jer kada pišeš riječi dolaze same, one teku po papiru jer slova se sama slažu u rečenicu koja je ispisana u desetak sekundi ako znaš brzo pisati. Pisati, treba pisati ali kome, kada i kako.
Pisati treba srcem, pisti je potrebno stalno jer tako komuniciraš sam sa sobom ako si sam a pisanjem riječi po papiru imaš prijatelja imaš sebe, u svakoj riječi prepoznaješ sebe jer sam si sebi najbolji prijatelj koji se bojiš da te nitko ne čuje piši jer ćeš čuti sam sebe i uživaj u svakoj svojoj ispisanoj riječi pa makar ta riječ bila napisana i s pravopisnom greškom.
Ne. ne treba razmišljati dali će tko pročitati što s tvojim istipanim slovima piše jer već će netko u tvojim riječima pronaći sebe, ali zapamti da su ta ispisana slova dio tebe.
Moja pisanja su dosadna i bez smisla ali ja volim pisati jer jedino tako pričam kada sam doma jer uz tipkovnicu nisam sama, imam riječi, a imam i vas.

vaša ja

Moja prijateljica stvarno voli čistim srcem ali ne vidi da joj ta ljubav nije koju ona daje njemu ni malo vraćena, ne shvaća onaj koga ona voli uistinu misli na sebe, ali ne nisam ponovno htjela pisati o njoj jer znam koliko boli kada nekome podariš sve što je tvoje.
Život nije ljubavni roman, nije bajka ako se ne potrudimo sami da nam sve oko nas bude ružičasto i lijepo kao rascvjetala ruža jer sami samo kovači svoje sreće.
Gle mene ja sada filozofiram a moji snovi su ispunjeni divnim slikama prošlosti, godi mi sanjati cijele dane, a znam da se od snova ne živi punim plućima...

"Molim te reci mi da sam luda, slobodno mi reci da sam luda. Opet je napravio isto ko i prije osam godina, vara me a ja ga volim ludo volim, stvarno sam luda, totalno luda"
"Ne draga moja ništa ti ovaj puta govoriti neću jer ti ćeš mu opet oprostiti kada se vrati jer on vješto zna lagati da ti misliš da govori istinu".
"Znam Dea da te umaram sa svojom pričom o čovjeku za kojeg ti ne želiš čuti ali ne mogu protiv sebe imam osjećaj da me je začarao".
Oprosti mi molim te ne mogu o njemu slušati ja da sam na tvom mjestu zabranila bih mu da se vrati i počela bih razmišljati o sebi, ali to sam ja, a ti postupi kako te volja jer izgleda mi da ne znaš bez njega živjeti".
Osjetila sam kroz mobitel grč u njenom glasu i žao mi e da toliko pati ali ona sama mora odlučiti što želi. Takav muškarac nije za zajednički život ali ona to nikada shvatiti neće i ponovno će mu oprostiti sve bez obzira što joj ja ili netko drugi kaže. Boli me kada plače, znam da joj nije lako ali svoje odluke mora donositi sama.
Jednom mu je oprostila nevjeru i sigurno će mu oprostiti i ovu kao što godinama trpi njegove laži jer njemu je laž istina a ona to nikada prepoznati neće, ne zato što ne želi nego zato što mu je podarila šesnaest najljepših godina svog života i za nju život ne ide dalje ako on nije pored nje. Voljela bih da joj mogu pomoći dati joj savjet ali ne znam koji i kako.

Blažena i uzvišena Majko Marijo
Čistog srca i duše molim te danas kao i svaki dan da mi podariš da smo ja i moji sinovi zdravi, da nam podariš snagu jer ti si Majka velikog srca. Znaš i sama što te molim i znam da slušaš moje molitve upućene Tebi Majko svih nas jer Tvoja dobrota može sve Majko draga.
Podari Majko svim mojim znanim i neznanim prijateljima ono što im je potrebno jer oni su to zaslužili.
Da, Majko griješila sam, ali znam da to nisam napravila iz zle namjere i ne kažem ti sada da sigurno griješiti neću jer ljudski je griješiti a ako zgriješim priznati ću Tebi svoj grijeh jer znam da Ti znaš praštati, da Ti znaš srcem voljeti.
Molim te još jednom Gospe moja usliši moju molitvu jer Ti si jedina koja iskreno voli.

Pomozi Majko svima koji trebaju Tvoju pomoć usliši njihovu molitvu upućenu Tebi čistog srca i duše i podari svakome ono što mu je potrebno
AMEN

tvoja ja

"Gospođo Bosak poštovanje ovdje socijalna radnica iz ustanove u kojoj se nalazi Josip. S obzirom da ste vi skrbnik svog sina molim vas za odobrenje da ga premjestimo u Stubicu jer ovdje se on nema s kim igrati pa mu je dosadno a tamo ima djece uz to to je naša podružnica tako da će imati isti tretman"
"Ako vi smatrate da će tamo mu biti bolje naravno da pristajem i odobravam iako bih više voljela da je pored mene i brata ali svjesna sam da je to neizvedivo zbog stanja u kojem je on i stanja u kojem sam ja i zato sam sretna što se stručne osobe brinu o njemu. Dogovorite se sa socijalnom u Zagrebu pa poduzmite sve što treba, a ja ću potpisati."
"Uredu čujemo se gospođo Bosak"

Ako voliš i kada voliš sam sebe većina te smatra narcisoidom jer ne, ne smiješ sam sebe voljeti, kada ako ti uistinu treba zatražiš tuđu pomoć ili nečiju lijepu riječ većina te smatra ludom osobom jer svi nešto rade sami, kada godinama varaš sustav onda te smatraju normalnom osobom jer si sposoban raditi ono što voli većina.
Fiskalne kase su pojedincima igračka oni i dalje misle da su nedodirljivi, da se nikada saznati neće da godinama rade protuzakonito iako su završili pravni fakultet.
Devedesetih godina su zaradili veliko bogatstvo na konto krivotvorenih punomoći imaju nekoliko nekretnina i kuću na moru i nekoliko apartmana, vlastiti ured a još uvijek nemaju fiskalnu kasu te uživaju jer su nedodirljivi, duguju i hrpu režija, mirovinsko i porez te uživaju jer njima kontrola još nije pokucala na vrata i tko zna dali će uopće.
Čini mi se da ponovno ima privilegiranih pojedinaca a to nikuda, baš nikuda ne vodi. Ovo je samo jedan primjer i nadam se da takvih primjera nema puno jer ako nas male zbog jednog ne podmirenog računa utužavaju kako bi javni bilježnici zaradili istu svotu kao što je taj ne podmireni račun što čekaju sa onima koji su sve što imaju stekli na lopovluk i dalje lagodno žive u svom izobilju jer ih još uvijek nitko nije kontrolirao.
Sigurna sam da je to ovaj razlog "mi smo ti rodbina pa nas zaobiđi jer ne mogu više falsificirati punomoći kao nekada jer nema više ni komada zemlje upisane na mrtvoj osobi za koju ne zna rodbina, a zapečatili su mi ured dva puta i morala sam ga prodati, jadna ja od čega da živim jer ja sam to sve napravila da imam a ne da me netko kontrolira i traži ono što misli da je njegovo, to je moje i zato me zaobiđi jer ja jadna nemam dovoljno čak ni za kremu za lice."
p.s
da tako se ponaša moja poznanica koja misli da nitko osim nje ništa ne valja i da se moram njoj diviti jer da nema njenih dvadesetak kuna dnevno ja živjeti ne bih mogla uopće

Oznake: crni humor

Uvijek sam slušala priče kako netko tko ima nečistu savjest ima i nemirne, ružne snove i zanima me da li je to istina ili su samo priče jer ja kada spavam spavam bez snova ali zato budna sanjam i nadam se da će mi se bar jedan san ostvariti ili ću i dalje budna sanjati nadajući se da će te slike u mojoj glavi postati java.
Uvijek sam slušala da lijepa riječ sva vrata otvara ili sam možda potpuno u krivu, ali to mi malo ne smeta ja budna sanjam lijepe snove, a noćima spavam kao beba i vesela se budim iako znam što me čeka taj dan.

vaša ja

Kada smo mali i kada počnemo govoriti postavljamo pitanja "što je to? što je ovo? Zašto? Kako?" Sa odgovorima koje nam daju učimo se snalaziti u životu koji je pred nama. Kada odrastemo i ostanemo sami pitamo se "Zašto? Da li sam mogao drugačije?"
Ja se u posljednje vrijeme neprestano pitam "do kada? koliko još? hoću li moći izdržati?" - na ta pitanja odgovora nemam ali znam da su blizu jer odgovori su blizu i znam iz kojih razloga si postavljam ta pitanja ali ja svom sinu nikada ništa neću moći objasniti jer on ne želi razgovarati.
Znam da su njegove godine najosjetljivije i da misli da je odrastao dovoljno, ali toliko sam s njim njegovih gluposti prošla od 17 do danas i jednostavno me lovi panika kada čujem zvuk sirena kroz otvoreni ili zatvoreni prozor da se ukočim od panike a znam da ne bih smjela.
Možda ću saznati odgovore na pitanja kao što je sada na sigurnosnom pitanju odgovor autogol.

vaša ja

Sjedila sam jučer u kolicima na nasipu i promatrala rijeku kako mirno teče svojim tokom i poželjela plivati u njoj kao što su davno plivale naše prabake i bile sretne jer miran tok rijeke stvara u mislima divne slike, slike koje nikada ne blijede.
Gledajući tako upravo pokošenu travu i miran tok rijeke mislima sam se vratila u dane kada sam ovuda trčala bosa i igrala se lovice sa svojim anđelima, čekala sam tražeći njih pored rijeke i shvatila da sjedim sa slikama prošlosti, divne prošlosti, ali sada sam tu sama i uživam u ljepoti slika koje nikada neće nestati nego će lagano teći svojim tokom poput rijeke koju sam promatrala nekoliko sati sjedeći na nasipu upijajući tople zrake sunca.

vaša ja

Zagrljaj je vrijedan i zagrlite nekoga danas tko je pored vas, osmijeh je još vrjedniji zato se nasmiješite sami sebi ako nemate kome, recite nekome samo jednu lijepu riječ jer će vam se lijepo vratiti kada se nećete ni nadati. Otiđite u šetnju na toplu ljetnu kišu pustite da vas kišne kapi miluju jer u njima je ljubav anđela i razgovarajte s njima u mislima oni vas čuju, oni vas vole kao što vi volite osobu koja je pored vas sada ovog trena.
Znam ovo vam sada zvuči kao moje ludilo, ali molim vas pokušate i vidjeti ćete tako svu ljepotu, osjetiti ćete da niste sami, znati ćete da ste voljeni i kada ste sami.

vaša ja

Još malo, još samo malo... anđele moj
moram ti reći da sam sretna jer znam da si mi ti pomogao da budem sretna, znam da je i majka sretna jer vi ste sretni zbog mene, još malo samo malo...


anđelu mom

tvoja seka

Zar stvarno postoje zlobnici? Da, postoje, gori su od vampira koji popiju krv i odu dalje prije no što zora svane. Koji oni imaju cilj zašto moraju zabadati nos u tuđe živote kada je njihov život toliko zapetljan da im nitko ama baš nitko ne želi blizu, ne radi njihovog života nego zbog zlobe.
Sretna sam što tih zlobnih ljudi ima mali broj pa zaboraviš za nekoliko minuta njihovu zlobu i kreneš dalje znajući da si među pravim dobrim ljudima koji će ti uvijek reći barem jednu divnu riječ.
Je, moj život je težak ko olovo ali život osobe koja je zlobna još je teži jer sam sebe uništava svojom zlobom i svojim lažima jer oni ne znaju ni sami što da rade kada ih zloba neprestano drži za ruku i ne pušta ih da pogledaju sebe, a kamo li oko sebe jer za osobe pune zlobe širiti zlobu jedini je način da dođu do izražaja, jer ih drugačije nitko ne primjećuje.

Živote koliko te volim, koliko te cijenim riječima se opisati ne da iako sam pokušala to nekoliko puta na komadu papira jer ja volim pisati rukom. Kada se pomaknem s mjesta i budem sretna dan do dva neka ne vidljiva ruka vrati me nazad i ja ponovno stojim tražeći izlaz da krenem dalje jer toliko toga je divno i sjaji a ja nikako da dođem do tog sjajnog mjesta, ne zato što ne želim , ne zato mi se stoji i čeka jer ne čeka mi se da to lijepo samo dođe do mene.
Znam da ima ljudi kojima je teže i bore se sa svime idu dalje uporni su, jaki su ja više nemam snage a imam volju i znam da moram ali ne mogu, ja stvarno ne mogu. Ni sama ne znam koliko sam pita ispisala te riječi, ja hoću i moram dalje jer život je satkan poput mirisne ruže trnovit i divan poput ružinih latica.

Postoji li netko tko mi može i želi napisati jedno kratko pismo, znam da je to teško jer postoji tehnika i nitko nikome pisma više ne piše jer vremena je malo, a tempo života brz i za ništa vremena nemamo pa ni za sebe.
Teško je pronaći bilo koga tko ti može ispisati nekoliko toplih riječi na komadu papira jer olovku sve manje koristimo.
Znam i da je teško napisati nekoliko riječi osobi koju ne poznajete, koja vam nije bliska jer niste sigurni kako će ta osoba reagirati na vaše ispisane riječi, ali ne neće ni smetati ništa jer znam da su te ispisane riječi istinite.

Teška sam sebi, teška sam i mnogima jer živjeti život prosjaka težak je da ja sam prosjak koji godinama pokušava olakšati sebi i sretna sam što sam odlučila ponovno krenuti učiti jer učenje me veseli a od toga ću imati i koristi budem li uporna kao što sam godinama kao dijete učila od svoje majke "kada od svog rada kupiš prvu žlicu sama, ja ću ti kupiti drugu a za ostale se moraš truditi sama jer radom ćeš imati ono što ti je potrebno samo nikada nemoj zaboraviti pomoći nekome tko tvoju pomoć treba jer dobro se dobrim uvijek vrati".

Jedva čekam da prođe ovaj produženi vikend kako bih otišla pitati u radionicu dali imaju mjesta kako bih naučila raditi oslikavanje predmeta salvetama jer učenja nikada dovoljno nije, htjela sam ići i na tečaj web dizajna ali profesor ja naglo umro (pokoj duši) a u drugim školama (nalaze se u zgradama koje nemaju lift) nemam adekvatan pristup, a tako bih web dizajn voljela naučiti.

vaša ja

Zahvaljujem se gospođi koja mi je dala preko maila super ideju za posao koji je vrlo interesantan ali bojim se da je neizvedivo jer sada se obavezno za sve što radiš (prodaješ) mora izdavati fiskalni račun jer u protivnom varaš državu,
s druge stane nisam sigurna koliko koštaju boje za oslikavanje i sve što je potrebno. Ideja je super samo mi treba malo vremena da je razradim i da konačno nešto pametno radim zajedno sa svojim sinom.
Hvala vam još jednom poštovana gospođo javiti ću vam se uskoro budite sigurni.

s poštovanjem Andrea

ps sada sam skužila od kuda pitanja za sigurnost sa rekvizita kviz na fb

Volim živjeti život moj iako mi je težak kao olovo ja ga nosim i pokušavam se boriti sa svim vjetrovima koji u tebi moj živote neprestano pušu. Znam da je svatko sam kovač svoje sreće a moja sreća su moji sinovi iako su oba bolesna