Sjedila sam jučer u kolicima na nasipu i promatrala rijeku kako mirno teče svojim tokom i poželjela plivati u njoj kao što su davno plivale naše prabake i bile sretne jer miran tok rijeke stvara u mislima divne slike, slike koje nikada ne blijede.
Gledajući tako upravo pokošenu travu i miran tok rijeke mislima sam se vratila u dane kada sam ovuda trčala bosa i igrala se lovice sa svojim anđelima, čekala sam tražeći njih pored rijeke i shvatila da sjedim sa slikama prošlosti, divne prošlosti, ali sada sam tu sama i uživam u ljepoti slika koje nikada neće nestati nego će lagano teći svojim tokom poput rijeke koju sam promatrala nekoliko sati sjedeći na nasipu upijajući tople zrake sunca.

vaša ja