CRNI GLOBUS

nedjelja , 14.04.2019.

Izgleda da sam rođen da budem sjenka u uglu tvog oka,
u bori tvog osmjeha.

I kriv sam, znam,
što sam osjećaj koji si zaboravila
jer bio je pretežak.

Osuđen sam, izgleda, na tu poluljubav
koja je tek šum tvojeg srca
kad spavaš,

u noći starog mjeseca
kad utoneš u san
kojeg se ujutro i ne sjećaš.

A ja tad opet krenem na svoj put bez kraja,
predodređen da budem
usamljeni putnik besmisla i beskraja,

da dolazim i odlazim
kako koja sudbina poželi,
ili kako se izmjenjuju narodi, kontinenti, noći i dani.

>;') - - >

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.