PJESNIK DOGODINE
utorak , 02.04.2019.Pomislio sam danas ujutro kako je krajnje vrijeme
da prekinem da dišem,
umoran od nasilja i tišine,
od rođo politike i zakona bogatijeg,
umoran od toga da gledam tvoje i svoje i svačije lice,
umoran od laži i
još umorniji od istine.
Nisam htio otvoriti oči opet i
nisam se mogao natjerati da ustanem,
jastuk lijesa učinio mi se mekaniji i udobniji od sudbine,
od ove ljubavi i snova sa margine,
pa rekoh sebi:
"Dosta mi je. Dosta ti je, Srbine. Dosta ti je, cigane."
No ipak sam nastavio dalje,
natjerao slabića da opet bude jači od svih, jači od sudbine;
iako nisam mogao hodati, ipak, natjerao sam se da ustanem... da ostanem...
iako sam želio psovati, ostao sam primjeren, da budem primjer...
radi svoje djece, zbog sve naše i nas, djece.
Stisnuo sam zato opet snažno pesti i zube, te rekoh sebi:
"Bit ćeš najveći anonimni, neznani pjesnik godine
i dogodine."
>;')-->
komentiraj (1) * ispiši * #
