Kao ti
nedjelja , 28.10.2018.Jednom kad zaista krvavo odrastem u ovome gradu
u kojem na ulici zoru dočekuju svi sveti,
ondje na bijelom asfaltu,
gdje crni gavran ostavi svoj graktaj
u predalekom poljupcu,
tamo na tvom drhtavo- blijedom dlanu.
Onomad, baš kad srce zaboravi svoj posljednji otkucaj
u ledenoj sobi u tvom malenom, praznom potkrovlju,
tad će kucnuti sudbinski čas,
vrijeme da sve ostalo stavim na stranu...
i da te volim takvu kakva jesi,
čudnu i nasilnu,
pasivno- agresivno- nastranu,
da te nosim na svom naizgled ispraznom srcu
kao šum, aritmiju,
kao urođenu deformaciju:
kao jedinu i posljednju,
kao onu ludu nadu.
>;,)-->
komentiraj (0) * ispiši * #
