Opažanja s utakmice Chicago Bulls vs Indiana Pacers

utorak , 30.12.2014.

1. Derrick Rose bi trebao igrati svoju igru a ne zadovoljavati se sa šuterima sa poludistance
Ovo je problem kroz čitavu godinu, ali sinoć je doživjelo vrhunac. Derrick Rose je zabio samo 1 od 7 pokušanih šuteva za 3 poena protiv Indiane, što znači da je sada na samo 27.4% uspješnosti od 113 pokušaja za 3 poena ove godine, po čemu je Rose 95. u NBA-u. Ipak, Rose je u jučerašnju utakmicu ušao kao igrač koji je 21. po pokušajima sa linije za 3 poena (5.8 po utakmici). Jednostavno, Rose nije dobar šuter za linije za 3 poena. I makar to nije toliko štetilo Bullsima ove sezone - 6. po učinkovitosti - Tom Thibodeau cijelu godinu pokušava stvoriti prave navike za playoff. Ako Rose ubrzo ne makne taj jumper ili pull-up iz svog sistema (15 od 20 pokušaja je jučer došlo izvan reketa protiv Pacersa) moglo bi štetiti Bullsima u 5. ili 6. mjesecu. Jučerašnja utakmica se može doživjeti i kao loša noć za Rosea, ali i dobar znak jer su Bullsi ipak pobjedili, ali je stvarno teško gledati ga kako se zadovoljava sa šutevima izvana, pogotovo kada znamo koliko dobro igra u reketu ( trenutno 61.2% uspješnosti u reketu).

2. Zadnja četvrtina bila je gadna, no Bullsi su ipak pobjedili!
Bullsi su u zadnjoj četvrtini pogodili samo 2 od 21 pokušaja iz igre, u isto vrijeme dozvoljavajući Pacersima previše laganih koševa u reketu. I makar bude Thibodeau pokazivao svojem timu reprizu ove utakmice još 100 puta, ipak to ništa ne vrijedi kad znamo da su Bullsi u jedno vrijeme imali čak vodstvo od 21 poen i to u "away" utakmici i to uspjeli izgubiti. Nema veze da li je to protiv Pacersa bez Paula Georgea ili sa njim, to je itekako impresivno. Tom pobjedom su Bullsi ubilježili 7. pobjedu za redom i približuju se samom vrhu istočne konferencije, i neće svaka pobjeda biti lijepa. Pobjeda u utakmici u kojoj šutiraš 34% iz polja nije baš idealna, ali možemo gledati na nju kao i impresivnu u isto vrijeme. Pobjeđenih 7. utakmica za redom je trenutno najduži pobjednički niz u NBA-u!

3. Jimmy Butler nastavlja biti konstanta!
U jednom trenutku neće biti čudno govoriti o nevjerojatnoj statistici Jimmy Butlera, ali za sada jest. Butler je zabio 27 poena, uključujući i 9 od 12 sa linije slobodnih bacanja i 9 skokova, 4 ukradene i 1 blok u čak 44 minute. Njegova ukradena lopta i "buzzer-beater" zakucavanje na kraju prvog poluvremena bio je još jedan primjer toga kako Butler još uvijek defenzivno na visokom nivou unatoč sjajnoj napadačkoj igri koja prelazi u fokus javnosti. Kao matchup, kasnije u utakmici imao je višeg i većeg Chrisa Copelanda, koji je uspio zabiti 17 poena uz 7-10 iz ire. Ali je Butlerova trica bila ono što je dala vodstvo Bullsima u zadnjoj četvrtini, kao i faul u napadu koji je na njemu napravio Copeland sljedeći posjed. Još jedan srušeni rekord i još jedna fantastična predstava Butlera. Sinoć je ova utakmica bila Butlerova 20. sa 20 ili više poena; u svojih prve 3 sezone kombinirano ima 20 poena!

4. Slaba noć za zamjenske guarde!
Kirk Hinrich prešao je šuterski trening u ponedjeljak i mogao bi biti spreman za večerašnju utakmicu protiv Netsa, i bit će ga lijepo vidjet na terenu nakon loše predstave Aarona Brooksa i E`Twaun Moorea protiv Pacersa, makar su prošle tri utakmice odigrali odlično u odsustvu Hinricha, ali sinoć ih jednostavno nije išlo; Brooks je promašio svih 4 šuteva ( tek 2. put bez zabijenog šuta iz igre) i izgubio je loptu čak 4 puta u samo 22 minute. Moore je također promašio 4 šuta u 16 minuta i nisu mogli zadržati vodstvo u zadnjoj četvrtini što su prošli tjedan činili odlično. Ali opet, Bullsi su uspjeli doći do pobjedi unatoč slaboj igri. To brojite kao pozitivno!

5. It's home cookin' time!
Bullsi su pobjedili najviše utakmica vani u cijelom NBA-u - čak 14, ali sigurno će biti sretni znajući da će sljedećih 8 od 9 utakmica igrati u United Centru, uključujući i 5 zaredom počevši od večerašnje protiv Netsa. Pravi test za Bullse bit će utakmica protiv Rocketsa 5.1.2015, pa u Washingtonu 9.1.2015. (njihova jedina utakmica vani do 16.1.). Pošto su već pobjedili 7 utakmica za redom postoji velika mogućnost da na kraju ovih utakmica kod kuće budu i na vrhu istočne konferencije. Iako su Bullsi sa omjerom 8-5 kod kuće, čini se da napokon hvataju pravi ritam, što bi moglo značiti još pobjeda i penjanje na ljestvici istočne konferencije!

Derrick Rose - MVP?

subota , 27.12.2014.

Derrick Rose je u NBA ligu došao prije 6 godina – 2008. Bio je 1. pick Bullsa koji su se dvoumili između njega i Beasleya. Već u prvoj sezoni dokazao je Bullsima da je bio najbolji mogući odabir dobivši nagradu ROY-a (Rookie of the year). Te sezone bilježio je 16.8 poena uz 48% šuta iz igre, kao i 4 skoka i 6.3 asistencije. Već ga se onda najavljivalo kao novu veliku zvijezdu NBA lige jer je svojim potezima i nevjerojatnom atletičnosti mnogima oduzimao dah. Iz večeri u večer, iz sezone u sezonu nastavio je sa sve boljom i boljom igrom, potezima koji su se danima vrtjeli na highlight reel-u, nevjerojatnim dodavanjima. Mnoge naslovnice su predstavljale Rosea kao najboljeg i najatletičnijeg igrača u ligi. Puno sponzora je htjelo ugovor s njim. U sezoni 2009./2010. bilježio je 20.8 poena uz 49% šuta iz igre, uz 4 skoka i 6 asistencije te je već u svojoj drugoj godini u NBA ligi ušao u All-Star momčad. Nakon osvajanja ROY nagrade i ulaska u All-Star momčad došlo je i do pitanja: „Je li Derrick Rose budući MVP ove lige?“ (https://www.youtube.com/watch?v=s3NVmn51zE0). Rose nije imao niti najmanju sumnju da može postati novi MVP lige sa konstantim radom i takvim ulaganjem u samog sebe i svoj napredak. Tako je u sezoni 2011./2012. napokon stigao na svoj vrhunac. Odveo je Bullse do 1. mjesta u konferenciji i do najboljeg omjera u CIJELOJ NBA ligi – 62-20! To je bila prva sezona sa 60+ pobjeda nakon 1997./1998.! U toj sezoni bilježio je čak 5 poena više nego u prethodnoj – 25 uz 45% šuta iz igre, 7.1 asistencijom i 4 skoka te napokon došao do MVP (Most Valuable Player) nagrade ispred Lebrona i Duranta, te tako postao drugi igrač Bullsa, uz Jordana, koji je osvojio MVP nagradu. Također, postao je i najmlađi igrač koji je osvojio MVP nagradu sa 22 godine i 6 mjeseci. Svi mediji, svi klubovi i treneri, pa i navijači su se pitali: „Što je sljedeće?“. Svi su pitali hoće li Rose Bullsima donijeti prvi naslov nakon velikog Michael Jordana. Već je napravio sve što je mogao; osvojio je ROY i MVP nagradu, zabilježio i 2 All-Star nastupa, zabilježio je već i 2 nastupa u playoffu, jedino što je ostalo je - naslov NBA prvaka. Tako su Bullsi u playoff ušli sa jako velikim očekivanjima uz MVP-a lige i fantastičnom atmosferom očekujući velike stvari. Nakon prijašnjih ispadanja u prvoj rundi, u 2009. od Celticsa u 7 utakmica gdje je Rose postavio „career-high“ playoffa sa 39 poena i 7 asistencija, a u 2010. od Clevelanda gdje nas je LeBron James praktički sam pobjedio bilježeći 31.8 poen, 8.4 asistencije i 9 skokova dok je Rose bilježio 26.8 poena, 6.8 asistencija i 2.6 skoka! Napokon, Bullsi su nadali da će, ne samo proći dalje od 1. runde nego i, predvođeni Roseom, poći u lov za naslov. Tako je i bilo, prvu rundu su lagano prošli pored Indiane, uzeli su seriju u 5 utakmica (4-1). Rose je bilježio 27.6 poena, 6.2 asistencije i 4.6 skoka, ali uz loših 37% šuta iz igre. Sljedeća na redu bila je Atlanta koja je pobjedila favorizirani Orlando 4-2. To je bila Atlanta potpuno drugačija od ove danas. U njoj su onda igrali i Joe Johnson, no da ne bude zabune Joe Johnson u Brooklynu nije niti sjena onoga što je nekada bio u Atlanti, bio je tu još i najbolji 6. igrač lige Jamal Crawford pa i jedan od najboljih obrambenih igrača – Josh Smith, a i Al Horford (još onda kada nije pretrpio toliko ozljeda). Drugi korak prema velikom cilju počeo je u United Centru u Chicagu. Atmosfera je bila užarena. Prvi put nakon velikog Jordan ere Bullsi su dospjeli do 2. runde playoffa. Međutim, prva utakmica nije završila uspješno, Chicago je izgubio, a u tom porazu Rose ja završio utakmicu sa 24 poena (11-27), 10 asistencija i 5 skokova. Sljedeća utakmica se također igrala kod Chicaga i ako su htjeli pobjediti ovu seriju, morali su uzeti ovu utakmicu kod kuće. Bila je to utakmica sa velikim pritiskom i povećalo je bilo upravo na Derricku Roseu. Utakmica je završila rezultatom 86-73 za Bullse, a Rose je u toj utakmici imao čak 25 poena no uz loš šut iz igre (10-27), 10 asistencija i 5 skokova. Bullsi su se ipak izvukli, no počele su špekulacije o Roseu, počele su priče da Rose nije tip igrača koji bi mogao tim odvesti do naslova... Serija selila u Atlatnu gdje je Chicago morao pobjediti bar jednu utakmicu ako si želi olakšati život. To se i desilo. Derrick Rose je odigrao utakmicu karijere, zabio je najviše poena u NBA karijeri. U samo 38 minuta zabio je 44 poena (16-27 iz igre) uz 7 asistencija i 5 skokova te začepio usta svim kritičarima i ušutkao sve priče koje su se o njemu pričale. Sljedeću utakmicu Bullsi su izgubili uz ponovno loš šut Rosea (12-32 iz igre), unatoč 34 poena, 10 asistencija i 4 skoka. Sada je došlo vrijeme gdje se prepoznaju najveći. Ovdje oni najveći igrači dolaze do izražaja. Serija je bila izjednačena (2-2) i došlo je vrijeme odluke. Bullsi su pobjedili 5. utakmicu rezultatom 95-83 uz fantastičnu partiju Rosea koji je utakmicu završio sa 33 poena (11-24 iz igre), 10 asistencija i 2 skoka. Slijedila je utakmica u Atlanti u kojoj bi pobjedom išli u finale konferencije protiv Miami Heata, a porazom išli u utakmicu broj 7 u Chicagu. Bullsi su pobjedili i tu utakmicu predvođeni Boozerom i Roseom koji je zabio 19 poena (8-14), 12 asistencija i 4 skoka. Napokon, Bullsi su nakon 13 godina stigli u finale istočne konferencije pobjedivši Atlantu u polufinalu 4-2. U finalu je Bullse čekao Miami Heat predvođen „Velikom Trojkom“ – LeBron James, Dwayne Wade i Chris Bosh. Miami Heat je u regularnoj sezoni završio na 2. mjestu istočne konferencije, odmah ispod Chicago Bullsa sa 4 pobjede manje (58-24). Prva utakmica igrala se kod Chicaga u United Centru. Bila je to vrlo zanimljiva utakmica u kojoj smo gledali vrlo lošu predstavu Jamesa – 15 poena(5-15 iz igre) dok je Derrick Rose odigrao sjajnu utakmicu te sa 28 poena(10-22 iz igre), sa 6 asistencija i 1 skokom predvodio Bullse do prve pobjede u finalu istočne konferencije protiv velikog Miami Heata. Atmosfera je bila užarena i činilo se kao da bi Bullsi stvarno mogli otići do kraja i uzeti prvi naslov nakon davne 1998. godine. Na žalost, kraj euforiji je došao u obliku LeBrona Jamesa koji se nakon prve utakmice probudio i Miami Heat je na kraju slavio rezultatom 4-1 u seriji. Bio je to kraj nadanjima navijača Bullsa, tako blizu, a ipak tako daleko... Rose ipak u svojoj MVP godini nije uspio odvesti Bullse do naslova, u finale je krenuo Miami Heat koji je izgubio od Dallas Mavericksa 4-1. Rose je tako ovu post sezonu završio odigravši u prosjeku 40 minuta te u 16 utakmica bilježio 27.1 poen, 4.3 skoka i 7.7 asistencija, no uz jako loš šut – samo 39% iz igre te 24% za tri poena. Puno se pričalo o ovakvom neuspjehu. Bilo je i pozitivnih i negativnih komentara. Jedni su rekli da se ovo desilo zbog Roseovog neiskustva, neki su rekli da će sljedeće godine osvojiti, neki da neće nikad. Uglavnom, jedva se čekala sljedeća sezona i sljedeći playoff. Sezonu su obilježile konstante ozljede Derricka Rosea, no uglavnom su to bile manje ozljede. Zbog toga je odigrao samo 39 utakmica cijele sezone. Ipak, Bullsi su uspjeli završiti sezonu na 1. mjestu i krenuli u playoff sa zdravim Roseom nadajući se boljem rezultatu nego prošle godine. Prva runda, prva utakmica i prva velika ozljeda Derricka Rosea, potrgnuće ligamenta koljena na lijevoj nogi. Bio je to strašan prizor za sve igrače, navijače Bullsa... Zapravo, za cijeli NBA koji je izgubio jednog od najboljih igrača. Time su mnogi proglasili Roseovu karijeru završenom. Igrač čija se igra temelji na atleticizmu, potrgnuće ligamenta lijeve noge... Bullsi su nakon toga izgubili seriju 4-2 i tako postali prva momčad koja je nakon 1. mjesta u sezoni izgubila od 8. momčadi!
THE RETURN 1
Ta off-sezona je bila užasna za Bullse, a i za samog Derricka Rosea koji je obaveći operaciju počeo sa oporavkom tijekom ljeta. Bio je to dug proces, no umjesto pričanja prepustit ću vam da pogledate ovaj film o oporavku Derricka nakon prve ozljede.
Napokon, stigao je taj dan, napokon se Rose vraća na parkete. Sve oči, svih ljudi iz NBA lige, uperene su u njega. U njegovu igru, njegov pristup igri i kako će Bullsi djelovati s njim, s bivšim MVP-om lige, ponovno na terenu. Nakon fantastične igara, mnogi su počeli vjerovati da će opet moći dostići onaj nivo kojim je igrao prethodnih sezona te da će opet moći raditi nevjerojatne stvari. Odigrao je 10 utakmica i u tih 10 utakmica bilježio 16 poena uz 35% iz igre, 4.3 asistencije i 3 skoka. Nakon toga, uslijedila je nova povreda na utakmici protiv Portland Trail Blazersa. Još jedan brzi šok za Bullse i cijeli NBA svijet. Ovog puta u pitanju je bila potrgnuće meniskusa, ali na desnoj nogi. Nakon ove povrede, opet su se počela postavljati pitanja o Derricku Roseu i hoće li uopće moći nastaviti karijeru sa 2 takva koljena. Bila su ti trenuci užasa i strave za Chicago Bullse. Nakon samo 10 odigranih utakmica, baš kada je počeo uzimati maha i ulaziti u onu svoju top formu, Derrick Rose se opet ozljedio i naravno sezona za njega završava. Bullsi su te godine ipak ušli u playoff, no ispali su u 2. rundi od Washington Wizardsa. Izgubili su 4-1. Rose je za to vrijeme krenuo na oporavak odgovarajući na mnoga pitanja o svojoj karijeri, a u isto vrijeme cijelo vrijeme provodeći radom na samom sebi te na što bržem povratku u NBA.
THE RETURN 2
I tako, nakon ovoliko velike karijere u samo 5 sezona u NBA-u dolazimo na 2., i iskreno se nadam i zadnji povratak Rosea na terene. Bullsi su ove godine na ljeto doveli jedno od najzvučnijih pojačanja, čovjeka koji je već osvojio 2 naslova sa LA Lakersima i iskusnog veterana – Pau Gasola. Njegovim dolaskom i povratkom Derricka Rosea na terene, smatrali su da u napadu neće biti nikakvih problema. Jedino pitanje bilo je kako će Derrick Rose reagirati nakon 2. povratka na terene te 2 velike ozljede u 2 godine. Hoće li opet Rose biti onaj stari? Može li on uopće to biti? Može li nastaviti svojim dinamičnim igrama unatoč dvama operiranim koljenima?
Ulaskom u sezonu, Rose nije puno obećavao. Na početku se zagrijavao, pokušao uhvatiti tempo. Počeo je šutiranjem trica, što mu i nije baš išlo (ove sezone 28% za tri poena), zatim su krenule asistencije, no napokon je počeo hvatati ritam. Rose je počeo igrati onako kako je igrao i u svojoj prvoj MVP sezoni, redovitim ulascima pod koš, sa puno double-timova na njemu fantastičnim asistencijama suigračima. Puno mu pomažu i Pau Gasol i Jimmy Butler koji je ove godine sjajan (MIP), pa Rose ne treba nositi toliko tereta na svojim leđima koliko je trebao proteklih sezona. No, vidi se da kad je Rose na terenu Bullsi su puno bolja momčad – i napadački i obrambeno. Obranu igra sjajno. Vidli smo i sjajnu partiju protiv Currya kada mu je dopustio samo 13 poena, pa protiv Johna Walla koji je zaradio 4 faula u 3 četvrtine. Počinje sve više podsjećati na „starog“ Rosea. Ove sezone odigrao je 19 od 29 utakmica Bullsa. U tih 19 utakmica na terenu je u prosjeku 28 minuta i bilježi solidnih 18.1 poen i 45% te 5 asistencija i 3 skoka. Što je najvažnije, u back-to-back utakmica igra odlično i ostaje dominantan 2 dana za redom. Nekim utakmicama podsjetio nas je i na svoje najbolje dane (Blazersi – 31 poen, Toronto -29 poen, Wizards – 25 poena pa i protiv Lakersa-20 poena i 6 asistencija) i što je najvažnije, u zadnje 3 utakmice ima čak 56% šuta iz igre, uz 24.6 poena po utakmici!
Rose definitivno, makar mnogi to poriču, nagovješta velike dane za Bullse i samog sebe. Sa Roseom zdravim, Gasolom i Butlerom te ovako dobrom obranom, Bullsi su sigurno najveći favorit za osvajanje konferencije, a i jedan od glavnih kandidata za osvajanje naslova. Teško da će Rose u ovoj godini biti MVP, no ako ostane zdrav i nastavi s ovakvim sigurnim, ništa nije nemoguće u budućnosti. Nije najvažnije da Rose bude najbolji igrač 12. mjeseca ili 1. ili čak i 2. Nije čak ni važno hoće li Rose ove godine biti All-Star. Najvažnije je da Rose ostane zdrav, pogotovo za playoff gdje će Bullsima najviše trebati. Bullsi su, sa njim zdravim, ove godine veliki favorit za osvajanje naslova, no još je mnogo utakmica pred nama i te ćemo prognoze ostaviti za 3. mjesec kada ćemo moći sa sigurnošću reći neke stvari o Roseovoj budućnosti, ali i o budućnosti Bullsa.

Joakim Noah - simbol požrtvovnosti

četvrtak , 18.12.2014.

Pošto ste me zamolili da napišem tekst o nekom igraču Chicaga, odlučio sam ga napisati o čovjeku koji je jedan od najvećih radnika u ovoj ligi, a njegova požrtvovnost i energija na terenu su postale simbol Chicago Bullsa.

Joakim Noah rodio se u New Yorku u SAD-u. S 3 godine se preselio u Francusku da bi se za 10 godina vratio u SAD i tamo i ostao. O srednjoškolskoj košarci se nema puno toga za reći osim osvojenog saveznog naslova sa školom Lawrence. Noah je u 2 godine (s drugog na treći i s trećeg na četvrtog razreda srednje škole) narastao za čak 24 cm te je potom završetka svoje seniorske sezone u srednjoj školi otišao na sveučilište Florida. Nije bio nekakav NBA prospekt dolaskom na Floridu.gdje je bilježio samo 3.5 poena i 2.5 skokova za 9.4 minute u igri. Nakon te prve NCAA sezone, Noah je procvao. Postao je prvi strijelac svoje momčadi sa 14.2 poena i igrač sa najviše blokova po utakmici - 2.4 pa i drugi skakač bilježeći 7.1 skok po utakmici. Te godine odveo je Floridu do naslova, a i proglašen je najboljim igračem Final Foura te su njegove fantastične partije na terenu zapele za oko NBA skautima. Predviđane su mu velike stvari, čak i da bude izabran među prva tri picka, možda i prvi. No, zbog ostanka njegovih suigrača Ala Horforda i Corey Brewera na sveučilištu Florida, umjesto odlaska na draft 2006. odgodio je odlazak te obranio naslov NCAA prvaka s Floridom bilježeći 12 poena, 8.4 skokova, 2.3 asistencije i 1.8 blokada što i nije baš bio veliki napredak u odnosu na sezonu prije te.

Tako je na draftu 2007. godine izabran od strane Bullsa sa pickom broj 9, dok su Al Horford i Corey Brewer izabrani kao 3., odnosno 7. čime su postali najviši pozicionirani pickovi u povijesti sa istog sveučilišta! I tu je počelo nevjerovatno razdoblje razvijanja Noahe do igrača kakav je danas. U rookie sezoni bilježio je 6.6 poena uz 48.2% uspješnosti iz igre, te 5.6 skokova i 1.1 asistenciju. Nakon prve dvije sezone iz role playera prelazi u jednog od najvažnijih igrača Chicago Bullsa. U sezoni 2009/2010 kada je ujedno i Rose došao u Bullse za 30 minuta na terenu imao je double-double učinak. Zabijao je 10.7 poena uz 50% šuta iz igre te uzimao 11 skokova uz 2.6 asistencija i 1.6 blokova. Već onda je bilo vidljivo koliko je Noah požrtvovan igrač, energičan u branjenju pick and rolla i postupno napredovao postajući najvažniji faktor obrane Bullsa, što vidimo u sustavu Toma Thibodeaua, koji je stigao iz Bostona nakon osvajanja naslova sa Celticsima. gdje Noah ima veliku ulogu u obrani. Noah. Tako se postupno razvijao i danas je jedan od najinteligentnijih centara i mozak obrane Bullsa. Fantastično brani pick and rollove, može braniti i stretch četvorke, prilično je brz u nogama i jako je pokretan što uzrokuje velike probleme u napadu drugih momčadi kada napadaju reket jer zbog te mogućnosti Noah može preuzimati i playmakere i shooting guarde na pick and rollu. Također, više se puta desilo da Noah povuće kontru, a pravi je majstor u kreiranju šuteva za svoje igrače...

Njegov DRTG (koliko mu protivnici zabiju poena na 100 posjeda) se vremenom poboljšavao. Od prve sezone kada je bio čak 104, do sezone 2013/2014 kada je bio najbolji u tom segmentu igre, dopuštajući samo 96 poena na 100 posjeda kada je i proglašen DPOY-em, tj. obrambenim igračem godine!

Puno ljudi spomen Chicago Bullsa pomisli na Rosea i njegove ozljede, na one neumorne Bullse s Jordanom i Pippenom, na svakakva pojačanja tijekom godina (npr. ove godine Pau Gasol), no nitko ne pridaje dovoljno pažnje Noahi koji je možda i najveći razlog dobrih rezultata Bullsa tijekom godina. Njegova dinamičnost i požrtvovnost na terenu Bullsima donose velike prednosti i lakše je igrati u obrani kad je on na terenu jer upravo on je taj koji treba popunjavati rupe u obrani što i redovito radi (pogotov sad s Gasolom). Tko je gledao utakmicu protiv Atlante zna o čemu govorim... U toj utakmici se zapravo pokazalo koliko je Noah važan faktor i koliko je obrana sa njim bolja. Noahe nije bilo prošlih 4 utakmice i u tih 4 utakmice Bullsi su na omjeru 3-1, što ne govori puno o važnosti obrambene uloge koju ima ovaj čovjek. Možemo reći ovako, u tih prošlih 4 utakmice imali smo 2 ozbiljnije (Atlanta i Portland) od kojih su Bullsi pobjedili samo protiv Portlanda i to zahvaljujući fantastičnom vintage Derricku Roseu koji je ubacio 31 poen. Problem je bio LaMarcus Aldridge koji je u samo prvoj četvrtini uništavao naš reket i zabio 21 poen, dok su izgubili protiv Atlante zbog toga jer nisu imali rješenje za Ala Horforda koji je radio velike probleme sporom Gasolu i Gibsonu.
Noah je oduvijek bio poznat kao igrač koji "voli pokazivati srednji prst" svima. Nije štedio nikoga, niti suce(Noah i suci), niti suigrače (Noah & Snell), a niti trenutačno najboljeg igrača svijeta LeBrona (Noah i James). Ima veliku strast prema ovoj igri i to se vidi svaki put kada stupni na teren, strast koja ga čini SRCEM BULLSA!
Ove godine Noah je startao samo 17 od ukupno 24 utakmica Chicaga zbog problema s gležnjom, a i operacija koljena ovo ljeto je učinila svoje. Noah se ove sezone ne kreće kao što se kretao prijašnjih, djeluje dosta sporije u obrani, ali i u napadu(bilježi 8.9 poena, uz 48% šuta iz igre te 9.6 skokova po utakmici), no ja sam siguran da će se vratiti na svojih 100% i da će dati Bullsima sve što je u njegovoj moći te bi s njim i Gasolom na centarskim pozicijama Bullsi stvarno mogli dogurati i do finala!

New York Knicks @ Chicago Bulls

srijeda , 17.12.2014.

U noći s četvrtka na petak, u 2:00h po našem vremenu, Bullsima u United Centre dolaze New York Knicksi!
Pa počnimo... New York Knicksi su trenutno na užasnom 14. mjestu sa omjerom 5-22, čime su izjednačeni po broju izgubljenih utakmica sa 76ersima. Nema su tu puno čega govoriti. Igraju užasnu, nezanimljivu košarku uz povremen bljesak Carmela Anthonya, no to jako malo znači kada ostatak ekipe ne zna kuda se kretati na terenu. Po mojem mišljenju, na ekipu utječu stvari NA terenu, ali definitivno i one VAN terena. Ajmo prvo početi sa onim stvarima VAN terena!

Ove godine promjenilo se dosta toga. Na mjesto GM-a stigao je Steve Mills, bivši GSM menađer, a za predsjednika kluba izabran je Phil Jackson, čovjek koji je osvojio sveukupno 13 prstena (2 kao igrač i 11 kao trener) - 6 sa BULLSIMA u vrijeme Jordana i 5 sa Kobeom i Shaqom u Lakersima. Očito je da čovjek zna svoj posao makar su mu često stavljali na nos ekipe kakve je trenirao (u Bullsima Jordan i Pippen, u Lakersima Shaq i Kobe), no došao je u Knickse napraviti neku promjenu na bolje jer ova franšiza tone sve dublje i dublje.

Na trenersko mjesto, umjesto Mikea Woodsona, stigao je Derek Fisher, član Lakersovog championship tima. On je s Lakersima kao igrač osvojio 3 naslova s Kobeom i Shaqom, a kasnije još dva 2009. i 2010. također sa Phil Jackson i naučen je na Jacksonov trokut-napad i zna sve njegove tajne i mane. Upravo to je bio i cilj ovog poteza. Dovođenje Phila Jacksona, čovjeka koji je s tim sustavom osvojio 11 naslova i Dereka Fishera koji je u tom sustavu igrao 5 godina i u to vrijeme osvojio 5 naslova!

Baš ovo ljeto i Carmelo Anthony postao je free agent, dakle mogao je odabrati klub koji je on htio. Jackson je "nagovorio" Carmela Anthonya da ostane u Knicksima ugovorom od $125 milijuna na 5 godina, i tako je Carmelo odustao od odlaska u Bullse koji se puno najavljivao, obećavajući odličan sustav u kojem će i on, a i sami Knicksi igrati puno bolje. No, problem toga je u tome što bi u takvom sustavu trebala igrati 2 superstara, a Knicksi imaju samo jednog - prije spomenutog Carmela! Činjenica je da ovaj sustav igre nikako ne funkcionira za Knickse. Možda je stvar u uigravanju tog sustava, a možda i u rosteru kojeg čine, pa moglo bi se reći i loši igrači. Najveći problem je u tome što se ostavlja jako malo prostora improvizaciji, što u dosadašnjim napadima Phila Jacksona nije bio slučaj dok Carmelo previše radi za igrače kao što su Quincy Acy i Jason Smith. Ako ih usporedimo s Lakersima, onim od 2008 do 2010. godine, tu se više stvari može vidjeti. Jedno je sigurno, Carmelo nije niti će ikada biti dodavač i kreator u rangu Kobea (kad mu se dodaje). a ta je momčad imala i odlično tehnički potkovane visoke igrače dok su Quincy Acy, Jason Smith i Samuel Dalembert sve samo ne tehnički potkovani. Također, Kobe je u Lakersima uvijek imao priliku igrati 1 na 1 i ići na izolacije ako bi prilika bila povoljna i zadnje i najvažnije - ta momčad je konstantno bila među prvih 10 u obrani, dok su ovi Knicksi kostantno ispod 25. mjesta. Sada možete vidjeti kolike su velike razlike između današnjih Knicksa i Lakersa od 2008 do 2010, dok ih s Jordanovim Bullsima ili Shaqovim Lakersima uopće ne želim uspoređivati.
Sve u svemu, stvari ne funkcioniraju dobro, traži se previše od ovakvog rostera umjesto da se izvuče maximum. Ne igraju dobro, a i Carmelo pati u ovakvom sustavu. Atmosfera u ekipi je jako loša, od svađe u ekipi (http://www.slamonline.com/nba/report-carmelo-anthony-threatened-beat-teammate-tim-hardaway-jr/) do manjka komunikacije na terenu i tako i puno pogrešaka.

Što se tiče statistike ona definitivno nije dobra. Knicksi zabijaju bijednih 93.6 poena po utakmici (3. najgori učinak), a primaju ih 110.4 na protivničkih 100 posjeda! Najbolji u ovoj ekipi je Carmelo Anthony koji bilježi 23.4 poena uz 6.6 skokova i 3.3 asistencija.
Bullsi bi ovo trebali dobiti, ipak su oni contenderi koji bi to trebali i potvrditi pored ovako loših Knicksa koji su počeli služiti kao "vreća za nabijanje" zajedno sa Philadelphiom.

Od ozljeda:
Chicago:
Sigurno nema Douga McDermotta koji se oporavlja od operacije koljena, dok je Joakim Noah još uvijek upitan zbog problema s gležnjem.
NYK:
J.R. Smith, Iman Shumpert, Andrea Bargnani i Cleanthony Early neće zaigrati protiv Chicaga!

Chicago Bulls @ Miami Heat

nedjelja , 14.12.2014.

Slijedi još jedna teška utakmica i dobar test za igrače Bullsa. Miami nije više što je bio prijašnje 4 godine, pošto je iz kluba otišao ponajbolji igrač svijeta, no ostala su 2 igrača od te velike trojke - Chris Bosh i Dwayne Wade! Doveli su i pojačanja tijekom ljetnog prijelaznog roka - Luol Deng, Danny Granger, Josh McRoberts. Od početka se taj klub najavljivao kao klub ispod radara i kao klub koji će uspjeti nešto više od ulaska u playoff napraviti samo ako budu svi zdravi (Dwayne Wade, Luol Deng)...
Miami je trenutno 7. na istoku, iznad Brooklyna, dakle nisu baš u najboljoj formi trenutno. Statistika kaže da napad funkcionira solidno, 13. su po ORTG-u (koliko poena zabiju na 100 posjeda) u gornjoj polovici lige, 13. To bi i bilo očekivano pokraj Chrisa Bosha koji tek sad uspijeva pokazati svoje individualne mogućnosti i koliko je zapravo prijašnjih 4 godine žrtvovao sebe i svoje brojke za sistem. Kada je on na terenu za Miami zabija 108 poena na 100 posjeda, a prima 107. Njegova statistika ove godine je solidna. Zabija u prosjeku 21.6 poena i ima 8.2 skoka i zaslužen je za 16% poena koje Miami ubaci.

Dwayne Wade kada je zdrav također je veliki faktor u napadu - bilježi 21.3 poena, 5.9 asistencija i 4 skoka po utakmici. No, u obrani nije više onakav lockdown defender kakav je nekad bio. Koljena su sve gore i gore, sve češće propušta utakmice (ove godine ih je propustio već 7), a u obrani više nije u stanju pratiti najbolje protivničke playmakere kako je nekad bio. Kada je on na terenu Miami prima 112 poena na 100 posjeda što je jako puno.

Od pojačanja solidno igra Luol Deng koji je nekakva vrsta treće opcije, a zna imati i svoju noć, no ni on nije što je nekad bio. Sve što radi na terenu čini se kao usporena snimka. Nema više one brzine i dinamičnosti, onakve borbe kakvu smo gledali kad je bio u Chicagu i uz Rosea bio jedina napadačka opcija. On u prosjeku igra 31 minutu i u to vrijeme uspijeva ubaciti 14 poena i uhvatiti 4.7 skokova. Kada je on na terenu Miami zabija 114 poena na 100 posjeda, ali ih toliko i prima.
Dakle, večeras puno očekujemo od napada Bullsa jer vidimo da Miami defenzivno nije na nivou dok u napadu uvijek ima šanse da netko od ove trojice ima svoju noć i pošteno ih namuči.


OZLJEDE:
Chicago - Doug McDermott neće igrati zbog problema s koljenom, a Joakim Noah je još uvijek upitan zbog problema s gležnjom
Miami - Josh McRoberts je upitan, a Chris Andersen neće igrati

Chicago Bulls - Brooklyn Nets

srijeda , 10.12.2014.

Večeras u 2:00h u Chicago dolaze Brooklyn Netsi. Ne zvuči baš kao atraktivna utakmica no pogledajmo detalje i statistiku.

Zadnji puta Bullsi su igrali protiv Netsa 30.11.2014 i bila je to moža i najljepša i najbolja utakmica Bullsa u cijeloj sezoni. Rezultat je bio 102-84 za Bullse u kojima je briljirao Gasol sa 25 poena(9 od 12 iz igre) i 13 skokova te je solidno odigrao i Derrick Rose sa 14 poena i 6 skokova. Utakmica je cijelim tokom bila na strani Bullsa, praktički cijelu utakmicu su diktirali tempo i držali vodstvo. Ajmo pogledati statistiku Brooklyna:
Brooklynov DRTG (broj poena koji prime na 100 posjeda) je na 106.2 i spada u donju polovicu lige, dok im je ORTG (broj poena koji zabe na 100 posjeda) na 102.8 što je još gore od obrane. Prosjek godina ove ekipe (29.7), a i neiskustvo pojedinaca (uz izuzetak Garnetta i Derona jako puno toga objašnjava. Također u svojoj ekipi imaju zamjenskog playmakera Jaretta Jacka, jednog od najvećih "me-first" igrača koji troši jako puno napada i to neefikasno - +/- (koliko ekipa ima koristi od tog igrača, tj. za kolko gubi ili vodi u prosjeku kad je on na terenu) mu je na -4.6. Kevin Garnett iako nekad jedan od najboljih, ako ne i najboljih all-around igrača i defendera, sa 40 godina na leđima sumnjam da će moći čuvati prodore Gasola i Noahe, a ni u napadu sigurno neće moći napraviti puno ako obrana Bullsa bude na nivou. Također neće biti niti Joea Johnsona koji je najbolji scorer Brooklyna (gripa) a i Brook Lopez je van terena do sredine 12. mjeseca.
Sve u svemu, ovo bi trebao biti lagan posao za Bullse koji bi ovom pobjedom malo popravili omjer kod kuće a i sveukupni omjer jer su trenutno na 5. mjestu istočne konferencija sa 12-8 omjerom i samo 2-5 omjerom kod kuće što nije dobro za samopouzdanje.
Matchup za pratiti:
Rose vs Deron - vidjet ćemo danas kako će Rose igrati, hoće li pribjegavati trici, ili će ulaziti u reket više nego u prijašnjim utakmicama... Vjerujem da će danas puno napada ići na Derona jer nema ni Lopeza, niti Johnsona pa ćemo gledati puno Rosea u obrani Bullsa...

Obrana Bullsa

utorak , 09.12.2014.

Mislim da se u zadnje vrijeme jako puno govori o lošoj obrani. No, to definitivno nije loša obrana. Samo nije onakva obrana kakvu smo navikli gledati zadnjih godina. Bullsi kao momčad primaju 100.5 poena po utakmici što i nije toliko loš učinak, no kada uspoređujemo s prošlim godinama to je veliki korak unatrag.
Došla su pojačanja u napadu (Gasol, Rose se vratio) i normalno je da obrana trpi najčešće čujem ljude da govore. Svi znamo kakav je Gasol obrambeni igrač no to se u ovakvom sustavu ne bi smjelo toliko primjećivati. Puno se priča njegovoj obrani i lošoj obrambenoj učinkovitosti. U ovoj sezoni u Bullsima ubilježio je već 12 double-doublea(poeni i skokovi) po čemu je izjednačen na 2. mjestu na toj listi, više od njega ima samo Nikola Vučević(13). DRTG mu je čak i solidan s obzirom koliko minuta provede na terenu i koliko se potroši u napadu - 101 (poeni koje ekipa primi kad je taj igrač na terenu na 100 posjeda) dok su Bullsi po tom statističkom podatku tek 11. sa 104.5 primljenih poena na 100 posjeda. Dakle, Bullsi na 100 posjeda primaju 101 poena po utakmici kad je on na terenu... Najžalosnija stvar u tome svemu je da je Pau najbolji u Bullsima po DRTG-u. U Bullsima koji su inače poznati po izuzetnoj borbenosti i odličnom obrambenom sustavu Thibodeaua. Slijede ga Joakim Noah i Taj Gibson sa 103 i 106! Možemo oprostiti Gasolu koji zbog tolike potrošnje u napadu gdje je često prva napadačka opcija ne stigne popuniti i rupe u obrani. Za popunjavanje tih rupa trebao bi biti zadužen Joakim Noah i/ili Taj Gibson. No, kao što vidimo 106 je njegov DRTG što je još slabije od Gasola(sjetite se samo prošle sezone kada mu je DRTG bio samo 91!). Što je razlog njegovog slabijeg igranja obrane? Pa reći ću vam, potrošnja u napadu sigurno nije (u prosjeku zabija 8.9 poena i ide na pick and roll ili pick and pop sa Roseom nakon čega traži ili Gasola pod obručem ili Butlera na perimetru ili pokušava neki svoj mid-range šut koji češće završi na tabli nego u košu), skokove redovito uzima (9.6 po utakmici) što je i uvijek radio, no taj čovjek nije isti onaj obrambeni stručnjak kojeg sam gledao prošle godine kada je bez problema branio LeBrona, bez problema zatvarao leđa suigračima i besprijekorno branio pick. Ove godine imam osjećaj da je malo usporio. Neznam koji je razlog, možda ozljeda i operacija ovog ljeta, možda previše minuta na terenu(do sad je za Bullse u ovoj sezoni odigrao čak 17 od ukupno 20 utakmica pri čemu je na terenu u prosjeku boravio 31.9 minutu) ili se možda još treba uigrati s Gasolom, no vjerujem da će Jo te probleme ubrzo riješiti i da će opet biti onaj dobri stari fajter.

Druga stvar koja me jako živcira kod Thibodeaua je užasna rotacija. Već sam spomenuo Noahu i njegove minute provedene na terenu no veći problem je -Gasol, koji je odigrao isto toliko utakmica, ali uz 35.9 minuta na terenu i to još s njegovim problemima s petom. To definitivno nije dobro za Bullse zato jer Gasol više nije u godinama kada može cijelu regularnu i post sezonu odigrati na visokom nivou uz puno minuta na terenu te ćemo na kraju dobiti izmučenog Gasola u playoffu koji neće moći predvoditi napad Bullsa. No, ipak jedan od razloga tolikog boravljenja Gasola na parketu je odsutnost Taja Gibsona koji je ozljedio gležanj te zbog toga propustio 7 utakmica. Možda je i ta ozljeda razlog slabijoj efikasnosti Bullsa u obrani, jer svi znamo da je Gibson jedan od najboljih obrambenih igrača u Bullsima, još jedan fajter koji bi dušu dao za ekipu. Bilo kako bilo, svakako će u tom dijelu igre morati doći do napretka jer napad dobiva utakmice, ali OBRANA osvaja prvenstva!