VELJAČA, PTICE

nedjelja , 15.02.2015.


već nekoliko jutara
čujem ptice kako pjevaju u jatima
jato-zvuk ulijeće kroz prozor
kao da i ne pjeva ptica
nego okrugla bjelina koja se nadvila nad svitanje
pa kako je to moguće, čudim se
ptice nikada nisu pjevale tako okruglo
kao velik avion nadnesen nad gradom
i sve je jedna velika čelična pjesma
s raširenim krilima koja urastaju u dan

ptice su oduvijek voljele zrak veljače
no bile su to raspršene crne točke
titrave note
sada su bijela divovska jedra
bile su kao neka zračna cesta što pulsira pred nama
recimo, kada sam ono jednom
bilo mi je šesnaest
pisala priču o klaunima koji žive vječno
dvojeći nad odlukom treba li ptica koju spominjem
biti galeb ili gavran
ili ono devedeset i osme
dok sam kroz autobusno staklo gledala nebo
klizeći u jednu zaljubljenu bolničku sobu
oblaci su toga dana imali oblik lavice
bili su njezino ružičasto rebro
i ptice su pod njima bile ružičaste
kao rasprsnute sjemenke

veljača je ove godine lišena boje
ali prepunjena zvukom
veljača je slijepi orkestar
kao onaj bijeli sindrom o kojem piše Saramago
(da vjerujem u pakao, zamišljala bih ga baš tako
kao mlijeko pocrnjelo od dna)
veljača je sada kao baba Jaga
stostrukog lica
i nitko ne zna koje je pravo
interpretacija je bezbroj
a ti svejedno šećeš šumom koju si skrojila
od zakukuljenih staza, grmlja i lišća
i ne bojiš se više ni babe Zime
ni kolibe od kostiju
ni koštanih nogu
ovješenih staračkih prsiju
kljuna koji kljuca
kljuca
ti znaš
Ježi baba je samo stara
poluslijepa ptica
a ti si oduvijek znala sa pticama
jednu bi sakrila u dlan
drugu vjetrila na ramenu
treću slušala pred zoru
u gluhe sate kada nitko ne čuje
kada postoje samo ptica i nebo
tama i zvuk
taj gutljaj razlivene pjesme
veljača



Ama Gi, 15.02.2015. 15:47 "(...) Ja sam kriva, ridala je, i to je bila istina, nije se moglo poreći, no istina je i nešto drugo, ako može poslužiti kao utjeha, kad bismo se prije svakog našeg čina uputili u predviđanje svih njegovih posljedica, ozbiljno promislili o njima, prvo o neposrednima, onda o vjerojatnima, zatim o mogućima, pa o zamislivima, ne bismo se uopće pomakli s mjesta gdje nas je zatekla ona prva misao. Dobri i loši učinci i posljedice naših riječi i djela protežu se, vjerojatno prilično jednoliko i ravnomjerno, daleko u budućnost, čak i u onu beskonačnost, kada nas više neće biti da se sami u to uvjerimo, da uberemo lovorike ili da se pokajemo, štoviše, ima ih koji misle da je upravo u tome besmrtnost o kojoj se toliko govori (...)" Jose Saramago, Ogled o sljepoći

Annaboni, 15.02.2015. 15:56 Samo ću te pozdraviti : nešto sam indisponirana za teže riječi danas

elwa hr, 15.02.2015. 17:03 mrnjau ... radi naslova

andriano01, 15.02.2015. 18:46 zanimljiv blog

meroveus, 17.02.2015. 07:31 Lutajući po riječima, saznajem kako je ovo razdoblje čistoće, iako se dani velju. I Apolon je nosio nickname Feb. Rimljani su ovo razdoblje slavili kao uvod u mladalaštvo, razumijevajući grčkog Pana u Faunu, otuda nam ostadoše karnevali. Nije slučajno.
Baba Jaga je posebna priča. Arhetip kontinuiteta koji su arijske navale, a pogotovo kršćanska asimilacija samljele do neprepoznatljivosti. Od vječitog kruženja napravljen je panteon ravnih ploča. Dinamika je izrezana sustavom podjele ciklusa. Zapadnjački krug kredom.
Čini se kako si uvjetujemo doživljaje. Umjesto da ih poput pjeva pokušavamo ponovo čuti, ne pretpostavljajući im završni ciklus, ne dajući im unaprijed oznaku poredbenosti s ljudskim slabostima.

SarahB., 17.02.2015. 09:05 Baba Jagu smo trebale kad je vrijeme bilo, spaliti. A ne se s njome šaliti, pričati joj priče, nasmijavati je i smatrati bezopasnom. Ona sada prirodno stari baš poput naših pretjeranih i realnih strahova. Već je i dementna. Ne zna što je s nekim strahom htjela nekom reći. Zaboravlja gdje nas je ostavila. Zametnute smo od babe. Ti bokca! :-)
Kad tako doživljavaš ptice, moguće je da si već među njima....koliko god da te Jaga razuvjerava....ona više ne zna ni za sebe...

pametni zub, 17.02.2015. 18:10 da, Ježibaba je ozvučila veljaču! a kako je dobila koncesiju za to, drugo je pitanje...
gavran - galeb mržnje, govorili su vikinzi

Wall, 17.02.2015. 23:56 budimo realni, ptice u veljači su nevidljive i odsutne.....jedino vrapci, neumorno i seljački neskladno i drsko, pjevaju = preživljavaju zimu, nemaju izbora. vrapci nisu elegantne laste, grlice i druge gugutke, golubice iz kič-pjesama i prostački proverbijalne ševe, koje nikako da zapjevaju i pod našim trudbeničkim prozorima. vrapci su razbojnici iz grmlja, koji se međusobno hrabre u jatu, stvarajući neproporcionalno veliku buku, tjerajući zimu, konkurenciju, strašljive mačore. ja znam da kod nas zimi nema ptica, nismo mi Kanarski otoci, niti topla Afrika, ali vrapci su dostojna zamjena. oni me razvesele kad sam sumoran u rano,hladno februarsko jutro (čikam/izazivam te da upotrijebiš veljačni pridjev,ako si hrabra!), oni mi-vječnom pesimistu- pokazuju kako je moguće i pjevajući živjeti (a ne, kako tvrde bljutave sapunice, umirati pjevajući, kao onaj bajkoviti, perverzni slavuj iz bajke Oscara Wildea). ako si primijetila "ptice", vjerojatnost je- primijetila si vrapce, prosjake ornitologije, prave neopjevane junake svake veljače (Jelene isključene).

VladKrvoglad, 20.02.2015. 01:11 Ptice koje mjaucu
na akvarelu koji kljuca veljacu
Mrljobaba bere sneg po vrhpolju
cvrkucu visibabe po dubodolu

Mayday, 20.02.2015. 13:46 Veljače su uvijek iste,
naše oči nisu;
valjalo bi isprati krhotine ogledala, otopiti kocke-slagalice Kayeve ledene igre razuma, službenim proglasiti vranji jezik
za ne osjetiti pekući muk sjeverne svjetlosti.

Proglasi, 21.02.2015. 16:17 imaš propušten topli zagrljaj i pusu u obraz

sdrugestrane, 22.02.2015. 19:44 slušam ptice ove veljače, već jutrima, baš su kao neki nevidljivi orkestar.
....

Ama Gi, 26.02.2015. 09:25 @Annaboni - uzvraćam istom mjerom ;)

@Elwa - polako, otjerat ćeš mi sve ptice iz pjesme :))

@Stefanio - hvala.

@Johannes -slažem se za babu Jagu. Njezinu slojevitost, zanimljivost, čak i pravu kontradiktornost koju nosi prema nekim predajama (recimo, prema onoj da ima dva lica - jedan dio godine lice mlade djevojke, a drugi lice starice), sasvim je asimilirala i simplificirala kršćanska kultura, osobito ove suvremene varijante.

@Sarah - ni u ludilu spaliti babu Jagu, evo, baš pišem Jonannesu... moglo bi se o njoj danima, a i ona sama mogla bi pričati danima... baba Jaga je prava cura, i nikako nije za baciti! ;))

@Pametni - "Ježibaba je ozvučila veljaču" - krasna slika!

@Wall - a Wall ne bi bio Wall da nema svoju teoriju, zar ne? :)) Ma ja baš mislim da nisu bili vrapci to što sam čula, čujem već danima.. Tako nekako drugačije, intenzivnije zvuče, kao da zvuk ima boju. Svejedno, hvala na ovom malom eseju o pticama ("prosjaci ornitologije" je također odlična slika za vrapce). A što se pridjeva tiče.. evo, februarsko jutro, ili možda veljačko jutro (ali nikako 'veljačno') :)

@Vlad - hvala na lirskoj minijaturi!

@Mayday - tvoj komentar je čista poezija (zanimljivo kako su mnogi komentari baš na ovu pjesmu toliko pjesnički orijentirani... možda zato jer pjesma i govori o pjesmi, pjevanju, pticama...). Najbolji dio mi je ovaj, baš djeluje moćno "službenim proglasiti vranji jezik"!

@Proglasi - ne znamo se, no svejedno hvala! :) Kao i na svraćanju.

@Sdrugestrane - dobrodošla!

VladKrvoglad, 27.02.2015. 12:42 aj ti napravi pesmu od prilozenih komadica pesama u komentarima!? :)))

Ama Gi, 28.02.2015. 11:12 Vlade, jednom sam tako napravila pjesmu, samo od naslova drugih (vlastitih) :)) Zvala se "Pjesma se sama".

Little_Angel, 06.03.2015. 16:52 heeej, prvi put sam na tvome blogu.. jako mi se sviđa i jaaaako mi je zanimljiv :)

Evangeline, 12.03.2015. 14:54 I ja se ovih dana bavim babom Jagom, ali ne te vrste. ;)

Da, zapravo je i mene iznenadila ta kolegičina reakcija, stoga sam i napisala taj post. Doduše, ne mogu reći da sam bila toliko iznenađena s obzirom da je imala sličnih izjava i ranije.

Ama Gi, 14.03.2015. 12:03 Little Angel i Croatian Idiot - hvala na prvim posjetima!

<< Arhiva >>

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica