RAZROKA PJESMA

četvrtak , 16.10.2014.

svakome je potrebno davati
samo ono što može primiti
rekla je davno moja prijateljica
i ja se opet ovih dana
sjetila njezinih riječi
samo ono što može
samo

jer ovih dana
opet vidim različito
na lijevo i desno oko
pa skrećem pogled čas na jednu
čas na drugu stranu
i slika se mrvi
nikada cijela
nikada dovršena
dan ima oblik pčelinjeg gnijezda
strukturu saća
dok zavirujem redom kroz šupljine
sve su iste
sve su različite
najradije bih ih, stisnuvši kapke,
sve strpala u usta
i uživala u slatkoj tečnosti
koja skuplja usne
umrtvljuje riječi
sve ih sažvakala
kada bi se moglo
kada bi se moglo

no tijelo je sasvim nepropusno
za takvo doziranje
buni se u njemu i sjećanje i iskustvo
buni se glas predaka
i glas razuma
i podivljat će slatke molekule
nagristi zube
učvoriti jezik
jer med se uzima
saće po saće
kao i život
kao i ljudi

i dobro je rekla
samo onoliko koliko mogu primiti
koliko možeš primiti
pa ostavi nešto i za druge
čujem kako zuji
taj mali kukac u glavi
kako zlatno zuji
baš onda kada bi ruka posegla za tobom
kada te nema, a ima
ostavi nešto i za one druge
treće oči
posvuda su oči
i ljube te okularno
kada kliziš kroz svoje dane
ritmom djevojčurka,
paraosjetom udovice
a nisi ni jedno ni drugo
sve je iluzija
kao i ono što vide oba tvoja oka
mutna fantazija
jedne dovitljive zjene
i ti se radije baviš nekim drugim
tuđim pogledima
ti si radije dijete
posvuda su
posvuda oči
zatječeš ih
dok nastojiš odmjeriti
relativnu gustoću svakodnevice
ono otprilike i odoka
tu mjericu davanja
potrebnu da ispuni oblu
ljepljivu prazninu
medom bliskosti
rastezljivom fluidnošću riječi
koje pokrivaju sve i ništa

taman da bude dovoljno
ali ne i previše
nikako previše
i ti opet vidiš različito ovih dana
svakim pogledom drugačije
i lijevo oko suzi sve više
slika mu sve mutnija
kada te netko pogleda, pomisli da plačeš,
no zbunjuje ga tvoje desno
bistro oko
koje se smije
bezglasno se smije

davati
davati samo ono što se može primiti
a ostalo lomiti
mrviti zlatan prah krutim jagodicama
prosipati u vjetar
dijeliti ga prosjacima
hraniti njima neke druge
treće oči
samljeti zvijezde
pa onda kao šećerom u prahu
zabijeliti rijeku
nahraniti ribe
oploditi lopoče
zrniti
zrniti
taliti sve do one slijepe pjege
gdje će se vidna polja
tvog prvog i drugog oka
napokon opet spojiti
stopiti u žutu, mjesečastu svjetlost
i toga ćeš dana i ti
baš kao neki novorođeni Kiklop
vidjeti jasno
vidjeti se jasno
u svojoj bijeloj sljepoći
u svom bolnom vidu