Komentari

amagi.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Ama Gi

    "Med je najsavršeniji proizvod prirode."

    avatar

    16.10.2014. (14:11)    -   -   -   -  

  • Frederick

    miriše na kompromis, to samo koliko može, kažu da su kompromisi umjetnost izvlačenja najvišeg iz date situacije, ne vjerujem u izvlačenje, kompromise, samo koliko može
    riječ samo mi tako otužno zvuči

    avatar

    16.10.2014. (14:26)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ako gledam razroko, što se može pretpostaviti, kako je moguće uočavati uvijek iste fraktale, ponavljajuće u široj dubini? Zašto nisu drugačiji, zašto su baš fraktali, zašto ne bi bili amorfni koloidi, nesloženi i zbrkani, sadržavajući svom tom vidu razrokosti? Čini mi se kako vid u toj složenoj strukturi prelamanja svjetlosti, prkoseći i valnoj i korpuskularnoj teoriji, ima dimenziju što se ne da u vidu dostići opažajnim polugama, već nasumično bombardira centre za koje ni ne znamo da postoje.
    Jer, kako objasniti savršenstvo saća, kako objasniti izvor neinteligentnog savršenstva što jednostavno – samo daje, dok ljudi naprosto – samo otimaju vidom?
    Zar opaziti savršenstvo nije paradoks razrokosti? A otimati – još veći paradoks u dozvoljavanju prisjećanja na davanje?!
    Ne, nismo razroki. I razrokost, kako je zovu, ima svoj evolucijski korijen u otimanju, ali još dublji u davanju. Čini mi se kako “samo” svjesno zažmirimo i eliminiramo proboj svjetlosti, no, tko ili što može zaustaviti svjetlost i osujetiti njezina uvijanja, prelamanja i refleksije?

    avatar

    16.10.2014. (21:25)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Bome, da...
    Rekla bih da je taj rascjep između želje i mogućnosti, suza i smijeha, u našoj blizanačkoj prirodi (osim što je uvjetovan unutarnjim i vanjskim svijetom, naravno) i da od njega nikako pobjeći, sve i da hoćemo, ne možemo.
    No, možda je ta ravnoteža dobra, bolja od perioda suza, pa perioda smijeha. Koji je nemaju, ne znaju za ljepotu dvojnosti niti za njena povremena prokletstva. Nisu cijeli, uvijek su pola.
    I lijepa mi je slika pogleda na saće-svijet. Kao kroz kaleidoskop :)

    avatar

    17.10.2014. (09:59)    -   -   -   -  

  • Potok

    U jednoj anegdoti čovjek koji je pridržavao svinju koju je trebao (za)klati razroki čovjek, upita razrokog do sebe: "Hoćeš li ubosti tamo gdje gledaš ili gdje misliš?" Ovo je komentar na komentar blogera johannesa.

    Kod tebe je riječ o fokusu. Tvoj mentalni fokus luta od davanja do primanja približavajući jedno i drugo do nerazlikovnosti.

    Volio bih od tebe pročitati nešto senzualno do kraja s isključenim intelektom.

    avatar

    19.10.2014. (17:10)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    U svakom je davanju moguć i previd i pretjerivanje.
    Iako je mjera potrebna i razumna u svim segmentima života,
    davanje ne podrazumijeva mjeru, čak ga se i odriče,
    a sve pod cijenu potpunog zadovoljstva.
    To, koliko tko može primiti, postaje nam irelevantno kada se dajemo
    razlijevajući se,
    onako, preko ruba, nepristojno i bolno,
    do kraja.
    Onako kako jedino vrijedi.
    ( potekla mi je slina pri ovoj tvojoj slici žvakanja saća...mora bit da mi nešto organizmu očajno fali... :-) )
    I da, molim, molim nemoj odoljeti Potokovom izazovu....

    avatar

    19.10.2014. (21:55)    -   -   -   -  

  • Mayday

    I tog najsavršenijeg proizvoda možemo podnijeti koliko možemo;
    da, sve je stvar mjere
    no mjerenje mjere uglavnom je neprecizno zbog još uvijek nedogovorenih mjernih instrumenata
    kako sa sigurnošću znati koliko je - samo...

    avatar

    20.10.2014. (19:38)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Cy - kako okreneš, i tužno je i ne mora biti tužno. U 'samo koliko treba' stane i 'nedovoljno', i 'puno' - sve ovisi o tome kakav je omjer 'ponude i potražnje', ključ je upravo u toj proporcionalnosti, a ne u samim količinama :))

    @Johannes - svaki tvoj komentar pravi je mali esej koji, pomalo filozofski, dopunjava temu! Što se tiče problematike primanje i davanja, upravo čitam roman gdje stoji: „Daješ, a druga strana uzima. Primaš i ne znaš da si otimao. Zbrajaš se i u zbrajanju shvatiš, cijelo vrijeme si oduzimao. Očekuješ, a ne dobivaš. Ne očekuješ, još se i ismijavaš, rugaš, a dobivaš. Bez traženja. S mjesta na koje nisi posijao dar.“

    @Alžbeta - ljepota, ali i prokletstvo dvojnosti! Ponekad bih rado, za promjenu, bila monovalentna i monokromna, ma i sasvim kratkovidna ako treba :))

    @Potok - odlična anegdota, pogađa bit problematike! A što se tiče isključivanja intelekta, e, kad bi to bilo tako jednostavno... :)) U svojoj prirodi oduvijek osjećam obje navedene strane, i one izbijaju svuda, gdje god mogu. No poezija je možda jedno od rijetkih područja gdje one mogu biti i sasvim stopljene, tj. isprepletene - zapravo, ako se mene pita, možda bi 'savršena' pjesma bila upravo to - idealna simbioza intelektualnog i emotivnog (senzualnog, neracionalnog...) Dakako, u praksi ti omjeri nisu uvijek idealni, ili gotovo nikad nisu idealni. Možda zato apsolutno savršena pjesma i ne postoji, osim kao ideal?

    @Sarah - brzo žlicu meda u usta, ili barem u čaj! Slatko uvijek pomaže :)) A ja, vidjet ću... senzualnost je uvijek u nama, samo što ne izbija uvijek jednako. No za sebe generalno mislim da sam prilično senzualno biće.

    @Mayday - upravo tako, kvaka i jest u tome što sve najvažnije stvari u životu mjerimo 'odoka' i 'otprilike', jer ne možemo drugačije...

    avatar

    21.10.2014. (21:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...