miriše na kompromis, to samo koliko može, kažu da su kompromisi umjetnost izvlačenja najvišeg iz date situacije, ne vjerujem u izvlačenje, kompromise, samo koliko može riječ samo mi tako otužno zvuči
16.10.2014. (14:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako gledam razroko, što se može pretpostaviti, kako je moguće uočavati uvijek iste fraktale, ponavljajuće u široj dubini? Zašto nisu drugačiji, zašto su baš fraktali, zašto ne bi bili amorfni koloidi, nesloženi i zbrkani, sadržavajući svom tom vidu razrokosti? Čini mi se kako vid u toj složenoj strukturi prelamanja svjetlosti, prkoseći i valnoj i korpuskularnoj teoriji, ima dimenziju što se ne da u vidu dostići opažajnim polugama, već nasumično bombardira centre za koje ni ne znamo da postoje. Jer, kako objasniti savršenstvo saća, kako objasniti izvor neinteligentnog savršenstva što jednostavno – samo daje, dok ljudi naprosto – samo otimaju vidom? Zar opaziti savršenstvo nije paradoks razrokosti? A otimati – još veći paradoks u dozvoljavanju prisjećanja na davanje?! Ne, nismo razroki. I razrokost, kako je zovu, ima svoj evolucijski korijen u otimanju, ali još dublji u davanju. Čini mi se kako “samo” svjesno zažmirimo i eliminiramo proboj svjetlosti, no, tko ili što može zaustaviti svjetlost i osujetiti njezina uvijanja, prelamanja i refleksije?
16.10.2014. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bome, da... Rekla bih da je taj rascjep između želje i mogućnosti, suza i smijeha, u našoj blizanačkoj prirodi (osim što je uvjetovan unutarnjim i vanjskim svijetom, naravno) i da od njega nikako pobjeći, sve i da hoćemo, ne možemo. No, možda je ta ravnoteža dobra, bolja od perioda suza, pa perioda smijeha. Koji je nemaju, ne znaju za ljepotu dvojnosti niti za njena povremena prokletstva. Nisu cijeli, uvijek su pola. I lijepa mi je slika pogleda na saće-svijet. Kao kroz kaleidoskop :)
17.10.2014. (09:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U jednoj anegdoti čovjek koji je pridržavao svinju koju je trebao (za)klati razroki čovjek, upita razrokog do sebe: "Hoćeš li ubosti tamo gdje gledaš ili gdje misliš?" Ovo je komentar na komentar blogera johannesa.
Kod tebe je riječ o fokusu. Tvoj mentalni fokus luta od davanja do primanja približavajući jedno i drugo do nerazlikovnosti.
Volio bih od tebe pročitati nešto senzualno do kraja s isključenim intelektom.
19.10.2014. (17:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U svakom je davanju moguć i previd i pretjerivanje. Iako je mjera potrebna i razumna u svim segmentima života, davanje ne podrazumijeva mjeru, čak ga se i odriče, a sve pod cijenu potpunog zadovoljstva. To, koliko tko može primiti, postaje nam irelevantno kada se dajemo razlijevajući se, onako, preko ruba, nepristojno i bolno, do kraja. Onako kako jedino vrijedi. ( potekla mi je slina pri ovoj tvojoj slici žvakanja saća...mora bit da mi nešto organizmu očajno fali... :-) ) I da, molim, molim nemoj odoljeti Potokovom izazovu....
19.10.2014. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I tog najsavršenijeg proizvoda možemo podnijeti koliko možemo; da, sve je stvar mjere no mjerenje mjere uglavnom je neprecizno zbog još uvijek nedogovorenih mjernih instrumenata kako sa sigurnošću znati koliko je - samo...
20.10.2014. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Cy - kako okreneš, i tužno je i ne mora biti tužno. U 'samo koliko treba' stane i 'nedovoljno', i 'puno' - sve ovisi o tome kakav je omjer 'ponude i potražnje', ključ je upravo u toj proporcionalnosti, a ne u samim količinama :))
@Johannes - svaki tvoj komentar pravi je mali esej koji, pomalo filozofski, dopunjava temu! Što se tiče problematike primanje i davanja, upravo čitam roman gdje stoji: „Daješ, a druga strana uzima. Primaš i ne znaš da si otimao. Zbrajaš se i u zbrajanju shvatiš, cijelo vrijeme si oduzimao. Očekuješ, a ne dobivaš. Ne očekuješ, još se i ismijavaš, rugaš, a dobivaš. Bez traženja. S mjesta na koje nisi posijao dar.“
@Alžbeta - ljepota, ali i prokletstvo dvojnosti! Ponekad bih rado, za promjenu, bila monovalentna i monokromna, ma i sasvim kratkovidna ako treba :))
@Potok - odlična anegdota, pogađa bit problematike! A što se tiče isključivanja intelekta, e, kad bi to bilo tako jednostavno... :)) U svojoj prirodi oduvijek osjećam obje navedene strane, i one izbijaju svuda, gdje god mogu. No poezija je možda jedno od rijetkih područja gdje one mogu biti i sasvim stopljene, tj. isprepletene - zapravo, ako se mene pita, možda bi 'savršena' pjesma bila upravo to - idealna simbioza intelektualnog i emotivnog (senzualnog, neracionalnog...) Dakako, u praksi ti omjeri nisu uvijek idealni, ili gotovo nikad nisu idealni. Možda zato apsolutno savršena pjesma i ne postoji, osim kao ideal?
@Sarah - brzo žlicu meda u usta, ili barem u čaj! Slatko uvijek pomaže :)) A ja, vidjet ću... senzualnost je uvijek u nama, samo što ne izbija uvijek jednako. No za sebe generalno mislim da sam prilično senzualno biće.
@Mayday - upravo tako, kvaka i jest u tome što sve najvažnije stvari u životu mjerimo 'odoka' i 'otprilike', jer ne možemo drugačije...
21.10.2014. (21:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
"Med je najsavršeniji proizvod prirode."
16.10.2014. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frederick
miriše na kompromis, to samo koliko može, kažu da su kompromisi umjetnost izvlačenja najvišeg iz date situacije, ne vjerujem u izvlačenje, kompromise, samo koliko može
riječ samo mi tako otužno zvuči
16.10.2014. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Ako gledam razroko, što se može pretpostaviti, kako je moguće uočavati uvijek iste fraktale, ponavljajuće u široj dubini? Zašto nisu drugačiji, zašto su baš fraktali, zašto ne bi bili amorfni koloidi, nesloženi i zbrkani, sadržavajući svom tom vidu razrokosti? Čini mi se kako vid u toj složenoj strukturi prelamanja svjetlosti, prkoseći i valnoj i korpuskularnoj teoriji, ima dimenziju što se ne da u vidu dostići opažajnim polugama, već nasumično bombardira centre za koje ni ne znamo da postoje.
Jer, kako objasniti savršenstvo saća, kako objasniti izvor neinteligentnog savršenstva što jednostavno – samo daje, dok ljudi naprosto – samo otimaju vidom?
Zar opaziti savršenstvo nije paradoks razrokosti? A otimati – još veći paradoks u dozvoljavanju prisjećanja na davanje?!
Ne, nismo razroki. I razrokost, kako je zovu, ima svoj evolucijski korijen u otimanju, ali još dublji u davanju. Čini mi se kako “samo” svjesno zažmirimo i eliminiramo proboj svjetlosti, no, tko ili što može zaustaviti svjetlost i osujetiti njezina uvijanja, prelamanja i refleksije?
16.10.2014. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Bome, da...
Rekla bih da je taj rascjep između želje i mogućnosti, suza i smijeha, u našoj blizanačkoj prirodi (osim što je uvjetovan unutarnjim i vanjskim svijetom, naravno) i da od njega nikako pobjeći, sve i da hoćemo, ne možemo.
No, možda je ta ravnoteža dobra, bolja od perioda suza, pa perioda smijeha. Koji je nemaju, ne znaju za ljepotu dvojnosti niti za njena povremena prokletstva. Nisu cijeli, uvijek su pola.
I lijepa mi je slika pogleda na saće-svijet. Kao kroz kaleidoskop :)
17.10.2014. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
U jednoj anegdoti čovjek koji je pridržavao svinju koju je trebao (za)klati razroki čovjek, upita razrokog do sebe: "Hoćeš li ubosti tamo gdje gledaš ili gdje misliš?" Ovo je komentar na komentar blogera johannesa.
Kod tebe je riječ o fokusu. Tvoj mentalni fokus luta od davanja do primanja približavajući jedno i drugo do nerazlikovnosti.
Volio bih od tebe pročitati nešto senzualno do kraja s isključenim intelektom.
19.10.2014. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
U svakom je davanju moguć i previd i pretjerivanje.
Iako je mjera potrebna i razumna u svim segmentima života,
davanje ne podrazumijeva mjeru, čak ga se i odriče,
a sve pod cijenu potpunog zadovoljstva.
To, koliko tko može primiti, postaje nam irelevantno kada se dajemo
razlijevajući se,
onako, preko ruba, nepristojno i bolno,
do kraja.
Onako kako jedino vrijedi.
( potekla mi je slina pri ovoj tvojoj slici žvakanja saća...mora bit da mi nešto organizmu očajno fali... :-) )
I da, molim, molim nemoj odoljeti Potokovom izazovu....
19.10.2014. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mayday
I tog najsavršenijeg proizvoda možemo podnijeti koliko možemo;
da, sve je stvar mjere
no mjerenje mjere uglavnom je neprecizno zbog još uvijek nedogovorenih mjernih instrumenata
kako sa sigurnošću znati koliko je - samo...
20.10.2014. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
@Cy - kako okreneš, i tužno je i ne mora biti tužno. U 'samo koliko treba' stane i 'nedovoljno', i 'puno' - sve ovisi o tome kakav je omjer 'ponude i potražnje', ključ je upravo u toj proporcionalnosti, a ne u samim količinama :))
@Johannes - svaki tvoj komentar pravi je mali esej koji, pomalo filozofski, dopunjava temu! Što se tiče problematike primanje i davanja, upravo čitam roman gdje stoji: „Daješ, a druga strana uzima. Primaš i ne znaš da si otimao. Zbrajaš se i u zbrajanju shvatiš, cijelo vrijeme si oduzimao. Očekuješ, a ne dobivaš. Ne očekuješ, još se i ismijavaš, rugaš, a dobivaš. Bez traženja. S mjesta na koje nisi posijao dar.“
@Alžbeta - ljepota, ali i prokletstvo dvojnosti! Ponekad bih rado, za promjenu, bila monovalentna i monokromna, ma i sasvim kratkovidna ako treba :))
@Potok - odlična anegdota, pogađa bit problematike! A što se tiče isključivanja intelekta, e, kad bi to bilo tako jednostavno... :)) U svojoj prirodi oduvijek osjećam obje navedene strane, i one izbijaju svuda, gdje god mogu. No poezija je možda jedno od rijetkih područja gdje one mogu biti i sasvim stopljene, tj. isprepletene - zapravo, ako se mene pita, možda bi 'savršena' pjesma bila upravo to - idealna simbioza intelektualnog i emotivnog (senzualnog, neracionalnog...) Dakako, u praksi ti omjeri nisu uvijek idealni, ili gotovo nikad nisu idealni. Možda zato apsolutno savršena pjesma i ne postoji, osim kao ideal?
@Sarah - brzo žlicu meda u usta, ili barem u čaj! Slatko uvijek pomaže :)) A ja, vidjet ću... senzualnost je uvijek u nama, samo što ne izbija uvijek jednako. No za sebe generalno mislim da sam prilično senzualno biće.
@Mayday - upravo tako, kvaka i jest u tome što sve najvažnije stvari u životu mjerimo 'odoka' i 'otprilike', jer ne možemo drugačije...
21.10.2014. (21:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...