Alžbeta Bathory, 10.02.2014. 13:58 divna! prepoznala sam se u margariti.
jedino što si predbacujem je to što sam uvijek i stalno nebeska i slovna.
više bih voljela biti - više zemaljska.

sarahB., 10.02.2014. 15:05 Ovo je divno.
Sve sam zamislila ! :-)

Seek Another Land, 10.02.2014. 15:15 http://www.youtube.com/watch?v=Mz88pvZxXYs

to mi se samo zapjevušilo dok sam čitala :-)
divna je ta Margarita...

Annaboni, 10.02.2014. 19:32 Margarita ...kao cvijet , kao nježnost ......

Ja bih sebe nazvala Koraljka da sličim na "koralj vraćen moru" kako reče Vesna P ................i neka me natkrije i zaštiti od drugih

alkion, 10.02.2014. 19:43 Samo Margarita može prevladati, postati nadmoćnom u grotesknom svijetu suvremenosti, upravo zato jer je s one strane dobra i zla i jer voli život i umjetnost - Majstora. Majstor valjda u tom slučaju predstavlja umjetničko načelo. Karakteri im zato nisu samostalni, nego je bitan upravo odnos među njima.
Potiče iz grčkog "Margarito", latinskog "margarita" u značenju "biser, biserna". Kod Talijana ima i značenje gorak.
Znajući sve ovo nisam "ubrao" zašto je stanovnica Kleka našla svoje mjesto u pjesmi? Zrnce li je to pijeska oko koga školjka svoj biser (svoju Margaritu) gradi?

Ama Gi, 11.02.2014. 09:14 @Alžabeta B. - što ćeš, to nam je u astrološkom opisu - zračne putanje :))

@SarahB - znam da jesi, i baš bih voljela odgledati taj 'film' tvojim očima! :) Hvala ti.

@Seek - zahvaljujem, ti majstorice poetskih pjevušenja... ;)

@Annaboni - da, kao cvijet i nježnost, no to je tak jedna strana Margarite... za mene (ali i druge, primjerice Bulgakova koji je tu nenadmašan), Margarita ima i drugu stranu - strasnu, odlučnu, nepokolebljivu, putenu, hrabru... shvaćam je gotovo kao arhetip Žene i Ženskog - ne samo putem imena, nego upravo cijelim njezinim simboličkim likom. A ime, da... imena su zanimljiva stvar. Da doista mogu birati svoje ime, vjerojatno bih se svaki dan zvala drugačije :))

@Alkione - odlično si to detektirao, o Margariti, margaritama i njihovom otklonu od etičke dimenzije. Jer ovdje se ne radi o dobru i zlu, radi se o simbolu života kao takvog (u suštinskom značanju onoga 'biti živ'), a za Margaritu (prevenstveno onu Bulgakova, s kojom sam se srodila još od prvog čitanja), život je obilježen svim ključnim atributima koje bi život, mislim, i trebao imati - ljepotom, ljubavlju, žudnjom, ali i neodustajanjem od potrage za istima... Za nju, najvećim dijelom, Majstor je sve to. A let na metli koji te zbunio, također je dio fantastične Bulgakovljeve priče (na mojoj osobnoj ljestvici definitivno među top 10 svih romana ikada), dio njezina ženskog, pomalo demonskog asortimana. No ono u čemu je Bulgakov nenadmašan, nije samo ljepota te arhetipske fantastike (igra simbolima kao što su Vrag, Žena, Umjetost i sl.), nego upravo njihovo savršeno uklapanje u groteskne mehanizme sasvim 'realne', moderne stvarnosti.

alkion, 11.02.2014. 09:55 Nisam zbunjen letom na metli. Prije bih rekao da sam preveć logičan.
Dobra vila (Margarita= bisar), zla vještica (let na metli) nisu mi u logičkoj vezi s onostranošću dobra i zla, nisu mi u spoju s biti, s suštinskim poimanjem umjetnosti. Nije li prava umjetnost lišena svake usporedbe dobra i zla? Dakle nisam "ubrao" poantu? Ili je korijen svakog dobra i njegov početak sadržan u početnom zrnu zla?
"Čašu meda još niko ne popi..."

magle dolaze, 11.02.2014. 11:58 ... bezglasja, besprizornih i loša boršča... jaja no oko sa pire krumpirom postaju delicija, kavijar, uobičajena stvar, postaje samo za one sa dačama i čajkama...

...vrijeme jednakih u siromaštvu duha, tijela i doma...

Vrijeme za koje je teklo vrijeme. Nenadoknadivo teklo...

Netaknuta je ostala jedino ljubav.

Majstorski, Ama Gi.
Kao Margarita...

Scirocco, 11.02.2014. 15:57 Bulgakova bi svi trebali čitati. I onda opet čitati.

alkion, 11.02.2014. 16:13 Hjuč! Ispade da umjetnost ne razlučuje dobro od zla, a rečenica je trebala glasit: Nije li prava umjetnost lišena svake usporedbe s dobrim i zlom? Htjedoh reći da umjetnost po definiciji ne može biti zla - lišena je tog dualizma (dobro - zlo) inače ne bi bila umjetnost - bila bi politika ili politikanstvo... što je, ruku na srce, danas vrlo često pridavan (korišten) epitet koji se silom ugurava i nameće umjetnosti...

Wall, 11.02.2014. 17:08 po mojem mišljenju, sam naslov (pa onda imena za 2 glavna lika) krivo su, doslovno, "prevedeni". znam da se imena ne prevode, ali ovdje su imena i simboli, pa je možda trebalo? npr, ja sam taj naziv romana s ruskog sebi uvijek intimno prevodio kao "MAESTRO i MARGARETA" ... Maestro (jer je to precizan točan prijevod, a nikakav 'Majstor'), a 'Margareta'..jer je isti korijen (grčko,latinski) od biser/k/a, biserne Margarete, pa i zbog pjesme , a 'margarita' mi je oduvijek bilo (samo i isključivo) ime koktela od tekile, mmm. a poezija potaknuta sjajnim, sudbinskim romanom od topline i fantastike ne može biti nego sjajna (no ovdje mi je prijevod nekako doslovan, dosadan).uglavnom, poeziju/prozu svatko drukčije doživljava- ja volim fantastiku, volim poigravanje imenima/nazivima ("dobra" i "zla", mačaka i žena, vragova i "ješua/isusa"). kad bih morao izabrati, ovdje ne bih bio dosadni pravednik 'Maestro', već svemogući, zabavni Woland, ili barem mačak Behemot. a iz pjesme? najbolji mi je ovaj stih:
kad noć poljubi modrim poljupcem u čelo

alkion, 11.02.2014. 18:16 wall stvar je osobnog odabira i nekih naših sklonosti, ali ako se želimo držati nekakvog prijevoda u duhu jezika na koji prevodimo onda bi naslov svakako trebao biti: "Majstor (učitelj) i Biserka" jer je
maestro (tal.). 1. Izvorno: učitelj, majstor. 2. Počasni naziv dirigenta, skladatelja, glazbenika virtuoza. 3. Naziv za vrsnoga umjetnika uopće.
Nolite iacere margaritas ante porcos - Ne bacajte bisere pred svinje...
A ako se držimo naziva originala onda bi prijevod bio Master i Margarita naravno na ćirilici.
Ovo osobito ima smisla ukoliko prihvatimo neke činjenice: Maksima Gorkog su u Rusiji tog doba zvali "majstor" a mnoge činjenice iz romana upravo daju potvrdu da se radi o Gorkom, njegovoj supruzi, Lenjinu i mnogim stvarnim osobama iz tog perioda ruske povijesti ... itd... itd...

Ama Gi, 11.02.2014. 21:54 @Alkione - dobro sam te shvatila, i sasvim si u pravu - umjetnost nikako nije dobra ili zla, već dobra, odlična i, eventualno, manje dobra. Dobro i zlo su moralne kategorije, a one definitivno nisu metar kojim se mjeri bilo što umjetničko, već taj metar mogu biti samo kvalitativne, estetske kategorije. Što, naravno, ne znači da ljudi, likovi o kojima neki umjetnički tekst govori (jezični, likovni, glazbeni... svejedno), ne mogu imati i takve, moralne dimenzije, dapače. A to što kažeš da si previše logičan (vezano uz let na metli) i nije tako neobično, s obzirom da znamo da imamo posla s profesionalnim letačem - ne na metli, nego na velikim, čeličnim pticama :)) No kako bilo, meni je ipak draže zamišljati let na metli, tim više jer takav još nisam probala ;) Osim toga, i Bulgakov je Margaritu upravo tako zamislio, i te su mi slike, osobno, među najdojmljivijima u romanu. No mislim da nas dvoje ne gledamo isto na ključnu stvar - meni Margarita nije isključivo dobra ('dobra vila', kao što je imenuješ), niti vještice doživljavam isključivo negativnima. Upravo u tome i jest ljepota, kompleksnost ovoga lika - što je istovremeno i dobra vila i vještica, i nježna djevojka, gotovo sestra, i strastvena ljubavnica... i patnica, žrtva, i hrabra, beskompromisna rušiteljica društvenih tabua. No nije to, u konačnici, samo osebujnost ovoga lika - u mitologiji i narodnoj predaji ima puno takvih likova koji ujedinjuju dvojnosti, a najbolji primjer zasigurno je baba Jaga - iako u većini negativna, stara i zla, u nekim predajama (zanimljivo, uglavnom ishodišno ruskima - možda je i to razlog odake suvremena letačica na metli upravo u ruskoj književnosti) baba Jaga se prikazuje i pozitivno, kao ona koja spašava junaka, ili ona koja mijenja lice (pa je čas mlada djevojka, a čas stara i zla). Kako bilo, babajaginski princip, koliko god bio obojen negativnim konotacijama, nije metafora zla - nego prije princip ženskog u raznim, mračnim ženskim stranama - uglavnom kao oličenje mračne strane majčinstva, oličenje veze sa šumskim, životinjskim svijetom te povezanosti sa smrću. Neke od tih odrednica sačuvane su čak i kod Margarite, iako to na prvi pogled nije vidljivo, i iako ona u romanu funkcionira kao lik koji prije svega objedinjuje mladost, ljubav i žrtvu. No u ovakvim slučajevima dobro je poznavati tradiciju (Bulgakov ju je nesumnjivo poznavao, u protivnom se ne bi poigravao upravo tim 'jakim' i sterotipnim mjestima kao što je let na metli), a osim toga, ima nešto i u onome što si ranije rekao - da se dobro i zlo ponekad dodiruju, pretapajući se međusobno... Ja i inače, neovisno o ovom romanu, nisam sklona podjeli na čisto dobro i zlo... ne vjerujem da takvo što u ljudskom svijetu postoji.

Ama Gi, 11.02.2014. 22:02 @Magleni - lijepo si, poetski to rekao. U ljubavi, zanesenosti, privrženosti, druga hrana ionako gotovo da i nije potrebna... Hvala na komplimentima!

@Scirocco - potpisujem! No isto tako, uvijek se iznova čudim (i žalostim) kada ga netko, mnogi (osobito studoši) danas niti posebno vole, niti razumiju.

Ama Gi, 11.02.2014. 23:04 @Walle & Alkione - jako mi je drago da ste uveli ovu problematiku prijevoda! Priznajem, nisam o njoj do sada dublje mislila, no sada sam išla provjeriti neke činjenice - hrvatski prijevod romana (jedini, čini mi se) radila je Vida Flaker. Roman je prvi put preveden 1969., u Naprijedovu izdanju, prema tekstu koji je 1966. objavljen u časopisu "Moskva" u kojem su izvršena (kako je naknadno utvrđeno) neka kraćenja autorova rukopisa. Prevoditeljica u kasnijim izdanjima napominje da je te dijelove preradila i dopunila prema izvorniku koji je u obliku knjige objavljen u Moskvi 1973. No za sam naslov to sve skupa nema veze (osim što potvrđuje zanimljivu i poznatu činjenicu da je roman, uslijed specifičnosti tadašnjeg sovjetskog društva, objavljen mnogo kasnije nego je napisan - završen je, naime, 1940., u godini Bulgakovljeve smrti).
Walle, sviđaju mi se tvoja promišljanja o prijevodu naslova romana. Doduše, ja ga ne bih prevodila kao "Maestro i Margareta", nego kao "Maestro i Margarita" - iz jednostavnog razloga jer meni 'Margarita' nekako ljepše, ritmičnije i poetičnije zvuči :) ...osim toga, tako odgovara originalu. Hvala na pohvalama pjesmi, a što se prijevoda tiče, ne bih se složila da je dosadan... Radila ga je osoba do čijeg prevoditeljskg umijeća iznimno držim, i ako zvuči dosadno, onda nema druge nego da je to isključivo do originala ;) No, jako me zanima što točno tebi nije leglo u prijevodu, tj. što bi ti drugačije...? Slobodno pucaj - voljela bih vidjeti tvoj prijedlog prijevoda, mjesta koja bi ti riješio drugačije (znam da si majstor - da ne kažem maestro :) - u pitanjima jezika)!

@Alkione - "Majstor i Biserka" mi nikako ne sjeda :)) Ne samo zato jer imena, u principu, ne prevodimo, nego i zato jer meni, osjetljivoj na svako slovce, nijansu, boju i aromu kada su riječi u pitanju, ovo 'Biserka' (u ovom kontekstu) nimalo ne zvuči privlačno, a kamoli da bi riječ zadržalu svu onu divnu boemštinu koju u sebi nosi ime Margarita... Eto, što su ti riječi, imena osobito.. tu doista nije samo do semantike, nego i do izraza/forme! A ponekad i do naših najsubjektivnijih dojmova i mušica :) Što pak se ćirilice tiče, to je već pitanje transliteracije - ne znam kamo bismo došli, i koliko bi to uopće bilo moguće, da pisma (prilikom prijevoda) ne transliteriramo. Druga je stvar, naravno, da je mnogima od nas, srećom, ćirilica drugo pismo koje smo učili i kojim se služimo.

Wall, 12.02.2014. 04:17 @Alkion, meister, master=učitelj=maestro; dok je 'majstor' npr.vodoinstalater :))) tako ja osjećam, ne mora nužno vrijediti drugima.

@AmaGi, rado bih pročitao dobar/tvoj esej o Maestru i Margariti- romanu, simbolici, pa i imenima (nikako o ovim izlizanim aluzijama o političkim, prenesenim značenjima; nije to Aralica i njegove clef-bljuzge;nikako ne o masonima, simbolima, itd) najradije bih čitao dobro napisan esej o ljubavnoj, poetskoj, pa i erotskoj simbolici 'vještičarenja' (ne mora nužno o asocijaciji na prvu loptu metla/falus hihi)-

PS. kako nemah pametnija posla u ovaj vještičji sat - iako, 3 izjutro je po Wicca satu idealno vrijeme LOL. evo da te zabavim mojim prijevodom:

If I could choose my own name
I'd have them call me Daisy
A girl with never-ending patience
And love in endless frenzy

No, not me a gentle daisy!
I don't wear a dress of forgiveness
I have no healing hands.

Yet, here and there
Nights touch my forehead
With a kiss of sadness
I gently ride my broomstick
Taking off into the skies,
Swallowing my blues.

In a low voice, softly
I call out my Master's name
Protecting his thoughts
From being shuttered
And cut off beyond retrieve.

Then, and only then,
I can call myself Daisy
Pearly and fluffy made of
The clouds and the words.

Then, and only then,
I reach beyond abyss

Master, it's time to
Blow the candlelight
A time for silent voices..

Prijevod:WALL

pametni zub, 12.02.2014. 08:12 rukopisi, za raziku od svijeća, ne gore

alkion, 12.02.2014. 08:48 Wall: gore u početku komentara i rekoh: stvar je osobnog odabira i nekih naših sklonosti. Naime svaki dobar prijevod nekog umjetničkog djela (romana, priče, pjesme...), barem po meni, je također svojevrsno umjetničko djelo prevoditelja. Ostati vjeran i djelu pisca i njegovim porivima i razlozima, i jeziku pa i kulturi na koje se prevodi sposobni su samo oni koji također u sebi nose snagu umjetnosti.
Puko prevođenje - dosljedno izvorniku bez da se prati i duh jezika originala i duh jezika na koji se prevodi meni je u najmanju ruku smiješno. Primjera radi:
Hvala lijepa kod nas, gracie mille kod Talijana ... bukvalni prijevod ne samo da je smiješan već je i u jednom i u drugom slučaju besmislen...
Tako se možemo uhvatiti i mastera,, majstora, maestra, Margarite, Margarete, Biserke i da i jedan i drugi s svojih pozicija budemo u pravu, a jednovremeno i "griješimo"
Ni meni, poput Ama-Gi ne sjeda prijevod "Majstor i Biserka", kao što mi ne sjeda "Maestro i Margareta". Može to biti iz jednostavnog razloga što mi je naslov "Majstor i Margarita" onaj prvi naslov koji sam pročitao kad sam Bulgakova uzeo u ruke, može to biti jer mi je ruski jezik prvi strani jezik koji sam učio, može to biti jer mi je riječ majstor sinonim za osobu koja svoje poslove obavlja savršenstvom nevezano za profesiju (za razliku od tebe koji majstore povezuješ s zanatima, ja riječ maestro povezujem s dirigentima...)
No, svakako, ova naša zapričanost nema obaveze ni prema kome ni prema čemu i nije razlog da nas spriječi u uživanju pri čitanju i doživljavanja poetskog uratka naše "domaćice".
Ama-Gi: Ako je sudeći po tvom komentaru o "preklapanju" dobra i zla onda sam valjda ipak "ubrao" poantu (pokušaj tog "branja" bejaše i onaj citat Njegoša negdje gore o čaši meda i čaši žuči). Nejasnoća je valjda proizašla iz samog imena Margarita = Biserka (ipak je biser nešto preveć savršeno i teško mi je pridati mu bilo kakvu negativnu konotaciju - let na metli), a bome i tvoj nick i u onom najslobodnijem prijevodu skoro da je nemoguće povezati s letom na metli? Eventualno, hajmo biti onostrani pa let na metli shvatimo kao svojevrsnu slobodu kretanja, kako sebe osobno tako i naših misli i osjećaja, pa i onih najintimnijih i najskrivenijih???? Naime u mom prvom čitanju tvoje pjesme Bulgakov mi i nije bio bitna referenca (spomenuh ga u prvom komentaru iz čisto sujetnih razloga - da se malo hvalim), a u daljnjem našem pričanju se iskristaliziralo da je ipak "njegova "Margarita" jedan od "razloga" ...:)))

Ama Gi, 12.02.2014. 22:54 Walle, Maestro! Ne samo da si me zabavio (prijevod Margarite u 4 ujutro - može li išta biti kompatibilnije, bliže duhu te otkačene priče o vragovima i vražjoj ekipi, o neshvaćenim piscima i ludim, toplim ljubavnicama, od toga?? :)) ... ne samo da si me zabavio, nego si me i istinski zadivio - prijevod je odličan!! Slobodan i nesputan (više prepjev nego prijevod) no dao je neku novu, mekšu dimenziju pjesmi... Počevši od same Daisy, cvjetne djevojčice, preko haljine praštanja koja se oblači , do bluesa i oblaka... Što da ti kažem, mijenjam iz ovih stopa original za tvoj prijevod!! ;)
A što se dobrih tekstova o romanu tiče, ima ih puno... Ja sama nisam pisala ništa sustavnije, no ima i znanstvenih radova, i zanimljivih eseja (neki se mogu naći i na internetu). Meni osobno, ipak, najdojmljivije je o romanu govorila i pisala Gordana Slabinac, moja bivša profesorica na komparativnoj. Od njezinih riječi o Wolandu, i sama sam se zaljubila u njega, još i prije čitanja... :) Ipak, ne bih nikada mijenjala Wolanda za Majstora... kad bolje razmislim, (moj) idealan muškarac vjerojatno bi bio kombinacija upravo njih dvojice :)) Kako bilo, hvala ti od srca - na čitanju, uživljavanju i jezičnom majstoriranju (pardon, maestriranju ;)!

Ama Gi, 12.02.2014. 23:15 @Pametni zube - slažem se... Pa se kao takvi, ne mogu ni utrnuti, pretvoriti u dim.. kao što svijeća može.

@Alkione, pa i ti si, bome, pravi stručnjak za prevođenje (teoretičar barem... praksu za sada još nismo vidjeli :) Slažem se sa svime što si iznio o prijevodima i prevođenju - to je uvijek stvar osobnog odabira, preferencija, osobito kada je riječ o poeziji. Svaki prevoditelj poezije i sam je, zapravo, pjesnik, neki put možda i veći od onog kojeg prevodi. Ljubomorna sam, priznajem, na tvoje i Wallovo znanje ruskog (sama ga, nažalost, nisam učila) i živo me zanima kako bi tek pjesma inspirirana Bulgakovljevom šarmantnom vješticom zvučala na ruskom :))
Što se komentara o dobru i zlu tiče, sasvim si dobro shvatio, a citat o medu i žuči je tu odlično sjeo. Život to i jest, i ovaj roman, ova priča, to i jest. A moj nick, molim te, nemoj povezivati ni sa čim, a posebno ne s letom na metli :)) Makar, u neku ruku, možda i ima veze (kada me već potežeš za jezik) - ama-gi je sumerska riječ i, prema nekim izvorima, riječ je o prvom zapisanom simbolu slobode. Neki to, naravno, i osporavaju, no nema veze... Ja sam je od početka doživjela baš tako, koliko god to romantično zvučalo... A let na metli i miris slobode, hmm, možda i nisu baš tako daleko :)

missillusion, 12.02.2014. 23:37 pronebesim

Koja čarobna riječ!
A pjesma, pjesma je meka i nježna, noćna, divan nastavak atmosfere romana. Sviđa mi se jako i samo finale "majstore, ugasi svijeću", taj sam stih oduvijek voljela.

pero u šaci, 13.02.2014. 10:35 Pročitao sam svaku riječ i posta i komentara i stvarno uživao.
Što da dodam sa svoje filozohofirajuće strane?
Nameće mi se pojam istine - ali u sprezi s onom stranom Margaritinoj na kojoj inzistiraš: ''strasna, odlučna, nepokolebljiva, putena, hrabra''...
Istina je pojam od mnogih moćnih duhova relativiziran, stavljen pod znak pitanja, počevši od Wildea (koji je opominjao da će onaj tko govori istinu prije ili kasnije biti uhvaćen u tome); Krausa (kojeg istina 1/1 nije zanimala, nego jedino ''ili pola istine ili već istina i pol''); Kafke (koji je ukazivao Mileni da je istinu teško govoriti, jer premda ona jest jedna, ipak je suviše živa i promjenjivog lica da bi bila uhvatljiva); Nietzschea (koji je - nigdje drugdje nego u S onu stranu dobra i zla, da se očešemo o Alkionovu opasku - postavio pitanje vrijednosti istine; ''lažnost suda nije nam još prigovor protiv suda; u tome naš novi jezik zvuči možda najstrašnije'' - ovdje sam ga u tome pobliže navodio); o cjelokupnom postmodernizmu koji u nikakvu istinu više ne vjeruje da i ne govorimo.
Bulgakov, u sklopu velike teme Maestra i Margarite, zastupa nešto drugačije: da je govoriti istinu lako i ugodno.
I s njim se slažem i s njima se slažem. Nije međusobno isključivo.
Radi se, naravno, o tome da nisu iste domene pojma. Istina o kojoj navedeni (proto)postmodernisti je više filozofske vrste od one o kojoj Bulgakov. Njih brine spoznajni problem: istina je složena, za svaku tezu postoji antiteza, koje se spajaju u jedno, u jedinstvo suprotnosti, a pogled nam je kratak, što bi rekao Heraklit, kada nam se čini da u moru postajanja i nestajanja vidimo kopno. Bulgakova, pak, brine istina kao problem slobode govora - govoriti i živjeti otvoreno, slobodno, punim plućima, bez strašljivih kalkulacija, ''strasno, odlučno, nepokolebljivo, puteno, hrabro''. Ništa lakše od toga - naravno, uz onu ogradu da u životu, ljubavi i umjetnosti nema ničega težega za postići od lakoće.
Ali ne bi moj nomen est omen glasio Diogen kad ne bih i antičkog filozohofirajućeg bačvostanara potegao: upitan što ima najvrijednije u životu odgovorio je kratko i jasno: sloboda govora! Jer sloboda govora = biti slobodan čovjek = biti čovjek (treba svijećom tražiti).
Ama-gi.
Jako mi se utoliko učinilo prikladnim evociranje Mihalićeve pjesme, koja upravo to tematizira.

alkion, 13.02.2014. 11:15 "poluglasom
potiho
dozivam tada majstora
tiho
da mu misao
ne prekinem
sobom
da ne prekinem
nepovratno

tada
i samo tada
zovem se margarita
samo tada sam
nebeska
i
slovna

samo tada sam
ja
do bezdana"

Perce: moja pobuna lagana, s navodom Ama-Gi- nih stihova, apro-po slobode. Na koncu čak i ako se ograničimo samo na slobodu govora. Gore u prvom komentaru rekoh: Karakteri im zato nisu samostalni, nego je bitan upravo odnos među njima. Dakle suštinski i "filozofski" gledano njihova sloboda je ograničena. Jedno bez drugoga njihovo postojanje biva, u najmanju ruku, barem gledano u kontekstu i pjesme i romana, bespredmetno, odnosno prije bih prihvatio pojam besmisleno.
Time i cjelokupni pojam slobode govora možemo staviti pod upitnik. Čemu sloboda govora ako nemamo suprotnu stranu, ako nemamo slušače?

Ama Gi, 14.02.2014. 00:30 @Miss - hvala ti! Kad pohvala dođe od pjesnika/pjesnikinje, tim joj je i težina veća :) A iskorišten Mihalićev stih i meni je oduvijek bio dojmljiv, lijep.

@Diogene - hvala na doimovima i na doprinosu temi! On je, naravno, onakav kakav bih od tebe i očekivala i kakav je taman još nedostajao ovom postu - filozofski, da ne kažem - dionegovski! :)) A i zagrebao si odmah, ni lijevo ni desno, nego odmah u pitanje svih pitanja - u pitanje istine/Istine. Istina kao jedna zasigurno ne postoji, pa ni kao objektivna i neprijeporna - to ne samo da je moje najosobnije mišljenje nego se s time slaže i većina (suvremenih) teoretičara, filozofa. Ipak, potpuna relativizacija u smislu odustajanja i od same potrage za istinom, istinama (makar i višestrukim, različitim, protuslovnim) po meni je najslabije mjesto postmodernističke književnosti. I dok se na planu forme, primjerice, postmodernistički roman igra najrazličitijim postupcima, tehnikama, žanrovima, prozvodeći čitateljski užitak već i u samom dekomponiranju svojih sastavnica, odustajanje od važnih, izazovnih svjetonazorskih mjesta na semantičkom planu nešto je što mu teško opraštam. Srećom, modernisti - kojima i Bulgakov na neki način još pripada - znali su ih propitati savršeno, a sličan tematsko-svjetonazorni zaokret čini mi se da se lagano događa i u najnovijim, post-postmodernističim romanima. U tom smislu pitanje istine u Bulgakovljevu romanu važnije je nego se na prvi pogled čini, i prisutno je doista u svim fabularnim krakovima - od priče o Majstoru i Margariti (što je istina njihove ljubavne priče? - jer svatko od njih, pokazuje se, imao je vlastitu istinu, a uz to su Majstorovi rukopisi imali i neku svoju, sasvim treću istinu), preko Wolanda i njegove družine (što je i kakva je istina jednog vraga i njegove ekipe, u okruženju u kojem su vragovi vragolasti, no vjerojatno i mnogo manje vražji od prosječnog političara, funkcionera, birokrata, ukalupljenog građanina?), pa sve do priče o Ješui Ha Nocriju i Pilatu, izvrsne transgresije biblijskog predloška koja osvaja upravo svojim naglašenim odmakom od predloška (što je istina, recimo, pita se Pilat stalno, i to je njegovo pitanje nesumnjivo uvjerljivije i razumljivije od svih kršćanskih dogmi, nepitanja). Kada se tome doda pitanje elementarne ljudske, egzistecijalne istine (ludnica je jedno od važnih mjesta u romanu) i pitanje umjetničke istine (jer su umjetnici ti za koje tamo najčešće nalaze mjesto), zapetljancije s istinom i problematika iste u ovom se romanu penju na n-tu potenciju. I tako dalje, i tako bliže... moglo bi se o svemu još jako puno, no bojim se da bismo vrlo brzo doista ispisali esej (kao što je i spominjao Wall). A to ću ipak, ostaviti nekoj drugoj prilici :)

Ama Gi, 14.02.2014. 00:51 @Alkione - moram priznati da si me pomalo zbunio zadnjom napomenom o karakterima koji nisu samostalni.. Kako nisu samostalni, nisam shvatila na što točno misliš? A zbunjuje pomalo i napomena o tome da sloboda govora nema smisla ako nemamo slušače.. nisam baš sigurna. Mislim da sloboda govora ima i smisla i veličinu već i sama po sebi, čak ako govorimo i samima sebi, ili u vakuum.

alkion, 14.02.2014. 11:29 Kažu kako je osobina inteligentnih ljudi da u diskusijama iznose samo "vršne" dijelove svojih promišljanja (prije nego ih stvarno izgovore). Rijetki su oni, poput Diogeneša, Modesti... koji svoja promišljanja mogu složiti u logičnom slijedu kako ih i promišljaju, bez da nešto od suštine i "preskoče" jer se to kao podrazumijeva.
Naime što sam htio reći ovom rečenicom: Karakteri im zato nisu samostalni, nego je bitan upravo odnos među njima. ? Mišljah kako je to očigledno: niti jedan umjetnik, bez obzira na svoju osobnost, karakter, unutarnje ustrojstvo, skoro pa da je nemoguće da egzistira bez svog umjetničkog djela. Bez njega (umjetničkog djela) on je samo još jedna osoba u moru ostalih. Dakle ako mu želimo upisati karakter umjetnika onda njegovo djelo mora imati karakter umjetnosti - jedno bez drugoga, bez uzajamnog odnosa ne egzistira. Odnosno da još malo pojednostavim: nema potrebe za dobrom (kao pojmom, a i uopće) ako nema zla. S čime bi smo dobro mogli komparirati, s kojom potrebom ga uopće i tražiti ako nema njegove druge strane, njegovog minusa?
Da se vratimo Majstoru i Margariti. Bulgakov im je udijelio određene osobnosti, određene karaktere i stavio ih u vrijeme i u uvjete, te ma koliko oni bili samostalni i slobodni, jedno bez drugoga i naravno bez određenog utjecaja jodnog na drugog, oni ne bi "funkcionirali", njihovo postojanje, u romanu naravno (o njemu je i riječ, nadam se) ne bi imalo onaj smisao koji mi (svatko za sebe) doživljavamo, očekujemo, proživljavamo, donosimo estetske, moralne i ine premise i konkluzije.
Da zaključim ponavljajući još jednom: " Karakteri im zato nisu samostalni, nego je bitan upravo odnos među njima."
Isto ovo sve možemo prenijeti i na slobodu uopće, a time i slobodu govora. Osnovno pitanje kad čovjek zavapi za slobodom je: za što, od koga i zbog čega se traži sloboda. Dakle, nitko slobodan nema potrebe da je traži, da "vapi" za njom. Nešto mu mora biti uskraćeno, od nečega mora biti neslobodan. Fizička sloboda je potreba da se, primjera radi, izađe iz kaveza. Slobodu govora, ja osobno, ne shvaćam kao mogućnost da bilo gdje i bilo kada mogu govoriti (to mi je samo jedan od darova prirode), nego kao pravo da svoje stavove, potrebe, želje, misli iznosim (govorim, pišem) bez straha da će me netko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti.
Dakle, opet se vraćamo na priču od gore: ako nema slušača, nema one druge strane od koje potječe strah, nema ni ugroze slobode, pa nam je sloboda govora i besmislena i bespotrebna.
No, ja sam ti, kako već i rekoh negdje gore, realističar i teško da imam dovoljno znanja da se upustim u neku filozofsku diskusiju po pitanju slobode. Tu bih se ipak prije obratio Diogenešu...:)))

alkion, 14.02.2014. 13:04 Neizostavne obaveze (brak je ipak važna institucija) me "presjekoše" pa da nastavim:

Što je onda zapravo imala za cilj ova moja lagana "pobuna" - samo da ukaže na još jednu stranu poimanja međusobnih odnosa kako Majstora i Margarite (Umjetnosti i Umjetnika) tako i naše potrebe za slobodom uopće, a time i slobodom govora.
Baš taj i baš takav odnos između Majstora i Margarite (Umjetnosti i Umjetnika) daje i čini ih samostalnom osobnošću i čini ih oslobođenima i slobodnima, a time i spojenima u neraskidivu vezu koja njihovu samostalnost van nje(veze među njima) čini besmislenom.
Kao i uostalom, našu slobodu govora tek slušači čine stvarnom slobodom ili njenom suprotnošću - neslobodom...(U našem narodu je stoga i nastala ona poslovica: "Lako je kralju mater psovati u potoku."
Ne znam koliko sam uspio da pojasnim? Prije nisam niti mislio da nešto treba pojašnjavati jer sam pretpostavio da je to jasno već u mom prvom komentaru. Perce je samo inicirao da se još jednom osvrnem na tu rečenicu - što, usput budi rečeno Percetovim riječima, vrlo lako može biti i lopticom po zidu.

malo ti malo ja, 14.02.2014. 19:16 Bespredmetno mi je filozofirati nakon najstorskih komentara,
zato samo..., prekrasna je pjesma i baš bih rado, da sam
na jednu noć Margarita, zajahala metlu i vinula se prema "istini".

Ama Gi, 15.02.2014. 09:17 @Alkione, evo da se još malo očitujem na tvoje pojašnjenje, možda će nam stvari oboma biti jasnije. Što se tiče umjetnika i umjetosti, to je jasno - umjetnost je ono što umjetnika definira :) Iako, ne bih u taj odnos uplitala kategorije dobra i zla, tim više jer smo se već složili da nisu baš kompatibilne umjetnosti. Što pak se tiče konkretnog romana, i to je jasno - naravno, da su karakteri povezani, u međusobnom odnosu (nije li tako uvijek kada imamo priču s više povezanih likova?), i taj je odnos nešto što je presudno kako za samu priču, tako i za definiranje njih kao pojedinaca - jer je bitan, sudbinski, trajno odeđuje njihove živote... Naravno da karakteri postoje i sami za sebe, promatramo li ih u socijano-psihološkom (pa i etičkom) ključu, što je kod ovoga romana svakako moguće, čak i nužno. No to što oni jesu sami za sebe, u ovom romanu nije toliko važno, jer je roman fokusiran upravo na njihove odnose, i situacije koje proizlaze kao posljedice istih - i to ne samo u slučaju Majstora i Margarite, nego i ostalih likova - recimo, Poncija Pilata i Ješue Ha Nocrija. Nije uvijek tako, u svakom romanu - postoje romani koji zahvaćaju neke trenutke svakodnevice (a ne prijelomne, sudbinske trenutke i odnose), gdje promatramo pojedince u svojoj vlastitoj egzistenciji (a ne nužno kroz vitalne odnose s drugima) a da ne kažem da postoje romani, osobito postmodernistički, gdje likove i nije potrebno promatrati kao pojedince u unutarnjem, psihološkom ključu - već služe kao simboli, etikete, skice, fragmenti za prikaz nečega (o čemu več tekst govori)... No u ovom slučaju je neprijeporno - Majstor je bitno definiran Margaritom, a Margarita Majstorom, i to ne samo na razini koju si izdvojio kao ključnu (odnos Umjetnika i Umjetnosti - a koju bih ja još malo revidirala pa rekla da bih Margaritu prije zvala Inspiracijom, Muzom, Primamljivom Slobodom... uskraćujući joj ipak pretencioznu i globalnu kategoriju Umjetnosti uopće), već i na sasvim konkretnoj, ljudskoj razini - Majstor i Margarita jesu ljubavnici, jesu sasvim konkretni muškarac i žena u ljubavnom odnosu.
I za kraj, što se tiče slobode govora - razumijem što tumačiš, i sasvim se slažem - u praktičnom smislu, sloboda je sloboda tek ako se usporedi s neslobodom, tek ako se ima iskustvo potonje. No 'nesloboda' ponekad dolazi i iz nas samih, pa čovjek može biti i sam na svijetu, a osjećati se neslobodno, sputano nečim, žudjeti za nekom vrstom oslobođenja (bez obzira u kojem smislu). Također, a to sam prvenstveno mislila kada sam rekla da sloboda govora meni nekako ima cijenu i sama po sebi (koliko god to možda romantično zvučalo) - sloboda govora također se može gledati i na sasvim teoretskoj, pa i simboličkoj razini (kada već baratamo velikim riječima kao što su Umjetnost, Umjetnik i sl.) - kao ideal uopće, čak i kada za njega nema konkretne potrebe. Kao težnja osobnoj slobodi i istini (a time i sreći, zadovoljstvu, osobnoj ispunjenosti?) koju pojedinac može doseći uopće. Jasno je, naravno, da taj doseg nikada (ili barem kod većine ljudi) ne može biti apsolutan, no osobno to me ne sprečava da težnju k tome i dalje gledam kao izazov i cilj. Ne iz neke puke teorije, već iz sasvim praktičnog uvida da je doista najljepše, (najudobnije iznutra) kada smo 'svoji u sebi', tj. 'svoji sami sa sobom'. Drugim riječima, kada nas ne žuljaju neslobode i neistine (taman mi bili jedini koji ih znamo i osjećamo).

Ama Gi, 15.02.2014. 09:34 @Malo ti malo ja - zašto ne? Možda ti se svidi pa poželiš i češće, a ne samo za jednu noć :)) Hvala na dojmovima!

poesie, 15.02.2014. 22:57 i ja se želim zvati margarita.

Ama Gi, 17.02.2014. 11:55 @Poesie, :-)

creativa, 21.02.2014. 20:49 lijepo, tim više što su mi "Majstor i Margarita" no.1

Rebel With a Reason :P, 22.02.2014. 13:51 Kod tebe uvijek nešto posebno i jako :D

Ama Gi, 24.02.2014. 10:22 @Creativa - drago mi je, onda si na pravom mjestu! ;)

@Young and Beautiful - hvala ti!