Komentari

amagi.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • Alžbeta Bathory

    divna! prepoznala sam se u margariti.
    jedino što si predbacujem je to što sam uvijek i stalno nebeska i slovna.
    više bih voljela biti - više zemaljska.

    avatar

    10.02.2014. (13:58)    -   -   -   -  

  • sarahB.

    Ovo je divno.
    Sve sam zamislila ! :-)

    avatar

    10.02.2014. (15:05)    -   -   -   -  

  • Seek Another Land

    http://www.youtube.com/watch?v=Mz88pvZxXYs

    to mi se samo zapjevušilo dok sam čitala :-)
    divna je ta Margarita...

    avatar

    10.02.2014. (15:15)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Margarita ...kao cvijet , kao nježnost ......

    Ja bih sebe nazvala Koraljka da sličim na "koralj vraćen moru" kako reče Vesna P ................i neka me natkrije i zaštiti od drugih

    avatar

    10.02.2014. (19:32)    -   -   -   -  

  • alkion

    Samo Margarita može prevladati, postati nadmoćnom u grotesknom svijetu suvremenosti, upravo zato jer je s one strane dobra i zla i jer voli život i umjetnost - Majstora. Majstor valjda u tom slučaju predstavlja umjetničko načelo. Karakteri im zato nisu samostalni, nego je bitan upravo odnos među njima.
    Potiče iz grčkog "Margarito", latinskog "margarita" u značenju "biser, biserna". Kod Talijana ima i značenje gorak.
    Znajući sve ovo nisam "ubrao" zašto je stanovnica Kleka našla svoje mjesto u pjesmi? Zrnce li je to pijeska oko koga školjka svoj biser (svoju Margaritu) gradi?

    avatar

    10.02.2014. (19:43)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Alžabeta B. - što ćeš, to nam je u astrološkom opisu - zračne putanje :))

    @SarahB - znam da jesi, i baš bih voljela odgledati taj 'film' tvojim očima! :) Hvala ti.

    @Seek - zahvaljujem, ti majstorice poetskih pjevušenja... ;)

    @Annaboni - da, kao cvijet i nježnost, no to je tak jedna strana Margarite... za mene (ali i druge, primjerice Bulgakova koji je tu nenadmašan), Margarita ima i drugu stranu - strasnu, odlučnu, nepokolebljivu, putenu, hrabru... shvaćam je gotovo kao arhetip Žene i Ženskog - ne samo putem imena, nego upravo cijelim njezinim simboličkim likom. A ime, da... imena su zanimljiva stvar. Da doista mogu birati svoje ime, vjerojatno bih se svaki dan zvala drugačije :))

    @Alkione - odlično si to detektirao, o Margariti, margaritama i njihovom otklonu od etičke dimenzije. Jer ovdje se ne radi o dobru i zlu, radi se o simbolu života kao takvog (u suštinskom značanju onoga 'biti živ'), a za Margaritu (prevenstveno onu Bulgakova, s kojom sam se srodila još od prvog čitanja), život je obilježen svim ključnim atributima koje bi život, mislim, i trebao imati - ljepotom, ljubavlju, žudnjom, ali i neodustajanjem od potrage za istima... Za nju, najvećim dijelom, Majstor je sve to. A let na metli koji te zbunio, također je dio fantastične Bulgakovljeve priče (na mojoj osobnoj ljestvici definitivno među top 10 svih romana ikada), dio njezina ženskog, pomalo demonskog asortimana. No ono u čemu je Bulgakov nenadmašan, nije samo ljepota te arhetipske fantastike (igra simbolima kao što su Vrag, Žena, Umjetost i sl.), nego upravo njihovo savršeno uklapanje u groteskne mehanizme sasvim 'realne', moderne stvarnosti.

    avatar

    11.02.2014. (09:14)    -   -   -   -  

  • alkion

    Nisam zbunjen letom na metli. Prije bih rekao da sam preveć logičan.
    Dobra vila (Margarita= bisar), zla vještica (let na metli) nisu mi u logičkoj vezi s onostranošću dobra i zla, nisu mi u spoju s biti, s suštinskim poimanjem umjetnosti. Nije li prava umjetnost lišena svake usporedbe dobra i zla? Dakle nisam "ubrao" poantu? Ili je korijen svakog dobra i njegov početak sadržan u početnom zrnu zla?
    "Čašu meda još niko ne popi..."

    avatar

    11.02.2014. (09:55)    -   -   -   -  

  • magle dolaze

    ... bezglasja, besprizornih i loša boršča... jaja no oko sa pire krumpirom postaju delicija, kavijar, uobičajena stvar, postaje samo za one sa dačama i čajkama...

    ...vrijeme jednakih u siromaštvu duha, tijela i doma...

    Vrijeme za koje je teklo vrijeme. Nenadoknadivo teklo...

    Netaknuta je ostala jedino ljubav.

    Majstorski, Ama Gi.
    Kao Margarita...

    avatar

    11.02.2014. (11:58)    -   -   -   -  

  • Scirocco

    Bulgakova bi svi trebali čitati. I onda opet čitati.

    avatar

    11.02.2014. (15:57)    -   -   -   -  

  • alkion

    Hjuč! Ispade da umjetnost ne razlučuje dobro od zla, a rečenica je trebala glasit: Nije li prava umjetnost lišena svake usporedbe s dobrim i zlom? Htjedoh reći da umjetnost po definiciji ne može biti zla - lišena je tog dualizma (dobro - zlo) inače ne bi bila umjetnost - bila bi politika ili politikanstvo... što je, ruku na srce, danas vrlo često pridavan (korišten) epitet koji se silom ugurava i nameće umjetnosti...

    avatar

    11.02.2014. (16:13)    -   -   -   -  

  • Wall

    po mojem mišljenju, sam naslov (pa onda imena za 2 glavna lika) krivo su, doslovno, "prevedeni". znam da se imena ne prevode, ali ovdje su imena i simboli, pa je možda trebalo? npr, ja sam taj naziv romana s ruskog sebi uvijek intimno prevodio kao "MAESTRO i MARGARETA" ... Maestro (jer je to precizan točan prijevod, a nikakav 'Majstor'), a 'Margareta'..jer je isti korijen (grčko,latinski) od biser/k/a, biserne Margarete, pa i zbog pjesme , a 'margarita' mi je oduvijek bilo (samo i isključivo) ime koktela od tekile, mmm. a poezija potaknuta sjajnim, sudbinskim romanom od topline i fantastike ne može biti nego sjajna (no ovdje mi je prijevod nekako doslovan, dosadan).uglavnom, poeziju/prozu svatko drukčije doživljava- ja volim fantastiku, volim poigravanje imenima/nazivima ("dobra" i "zla", mačaka i žena, vragova i "ješua/isusa"). kad bih morao izabrati, ovdje ne bih bio dosadni pravednik 'Maestro', već svemogući, zabavni Woland, ili barem mačak Behemot. a iz pjesme? najbolji mi je ovaj stih:
    kad noć poljubi modrim poljupcem u čelo

    avatar

    11.02.2014. (17:08)    -   -   -   -  

  • alkion

    wall stvar je osobnog odabira i nekih naših sklonosti, ali ako se želimo držati nekakvog prijevoda u duhu jezika na koji prevodimo onda bi naslov svakako trebao biti: "Majstor (učitelj) i Biserka" jer je
    maestro (tal.). 1. Izvorno: učitelj, majstor. 2. Počasni naziv dirigenta, skladatelja, glazbenika virtuoza. 3. Naziv za vrsnoga umjetnika uopće.
    Nolite iacere margaritas ante porcos - Ne bacajte bisere pred svinje...
    A ako se držimo naziva originala onda bi prijevod bio Master i Margarita naravno na ćirilici.
    Ovo osobito ima smisla ukoliko prihvatimo neke činjenice: Maksima Gorkog su u Rusiji tog doba zvali "majstor" a mnoge činjenice iz romana upravo daju potvrdu da se radi o Gorkom, njegovoj supruzi, Lenjinu i mnogim stvarnim osobama iz tog perioda ruske povijesti ... itd... itd...

    avatar

    11.02.2014. (18:16)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Alkione - dobro sam te shvatila, i sasvim si u pravu - umjetnost nikako nije dobra ili zla, već dobra, odlična i, eventualno, manje dobra. Dobro i zlo su moralne kategorije, a one definitivno nisu metar kojim se mjeri bilo što umjetničko, već taj metar mogu biti samo kvalitativne, estetske kategorije. Što, naravno, ne znači da ljudi, likovi o kojima neki umjetnički tekst govori (jezični, likovni, glazbeni... svejedno), ne mogu imati i takve, moralne dimenzije, dapače. A to što kažeš da si previše logičan (vezano uz let na metli) i nije tako neobično, s obzirom da znamo da imamo posla s profesionalnim letačem - ne na metli, nego na velikim, čeličnim pticama :)) No kako bilo, meni je ipak draže zamišljati let na metli, tim više jer takav još nisam probala ;) Osim toga, i Bulgakov je Margaritu upravo tako zamislio, i te su mi slike, osobno, među najdojmljivijima u romanu. No mislim da nas dvoje ne gledamo isto na ključnu stvar - meni Margarita nije isključivo dobra ('dobra vila', kao što je imenuješ), niti vještice doživljavam isključivo negativnima. Upravo u tome i jest ljepota, kompleksnost ovoga lika - što je istovremeno i dobra vila i vještica, i nježna djevojka, gotovo sestra, i strastvena ljubavnica... i patnica, žrtva, i hrabra, beskompromisna rušiteljica društvenih tabua. No nije to, u konačnici, samo osebujnost ovoga lika - u mitologiji i narodnoj predaji ima puno takvih likova koji ujedinjuju dvojnosti, a najbolji primjer zasigurno je baba Jaga - iako u većini negativna, stara i zla, u nekim predajama (zanimljivo, uglavnom ishodišno ruskima - možda je i to razlog odake suvremena letačica na metli upravo u ruskoj književnosti) baba Jaga se prikazuje i pozitivno, kao ona koja spašava junaka, ili ona koja mijenja lice (pa je čas mlada djevojka, a čas stara i zla). Kako bilo, babajaginski princip, koliko god bio obojen negativnim konotacijama, nije metafora zla - nego prije princip ženskog u raznim, mračnim ženskim stranama - uglavnom kao oličenje mračne strane majčinstva, oličenje veze sa šumskim, životinjskim svijetom te povezanosti sa smrću. Neke od tih odrednica sačuvane su čak i kod Margarite, iako to na prvi pogled nije vidljivo, i iako ona u romanu funkcionira kao lik koji prije svega objedinjuje mladost, ljubav i žrtvu. No u ovakvim slučajevima dobro je poznavati tradiciju (Bulgakov ju je nesumnjivo poznavao, u protivnom se ne bi poigravao upravo tim 'jakim' i sterotipnim mjestima kao što je let na metli), a osim toga, ima nešto i u onome što si ranije rekao - da se dobro i zlo ponekad dodiruju, pretapajući se međusobno... Ja i inače, neovisno o ovom romanu, nisam sklona podjeli na čisto dobro i zlo... ne vjerujem da takvo što u ljudskom svijetu postoji.

    avatar

    11.02.2014. (21:54)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Magleni - lijepo si, poetski to rekao. U ljubavi, zanesenosti, privrženosti, druga hrana ionako gotovo da i nije potrebna... Hvala na komplimentima!

    @Scirocco - potpisujem! No isto tako, uvijek se iznova čudim (i žalostim) kada ga netko, mnogi (osobito studoši) danas niti posebno vole, niti razumiju.

    avatar

    11.02.2014. (22:02)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Walle & Alkione - jako mi je drago da ste uveli ovu problematiku prijevoda! Priznajem, nisam o njoj do sada dublje mislila, no sada sam išla provjeriti neke činjenice - hrvatski prijevod romana (jedini, čini mi se) radila je Vida Flaker. Roman je prvi put preveden 1969., u Naprijedovu izdanju, prema tekstu koji je 1966. objavljen u časopisu "Moskva" u kojem su izvršena (kako je naknadno utvrđeno) neka kraćenja autorova rukopisa. Prevoditeljica u kasnijim izdanjima napominje da je te dijelove preradila i dopunila prema izvorniku koji je u obliku knjige objavljen u Moskvi 1973. No za sam naslov to sve skupa nema veze (osim što potvrđuje zanimljivu i poznatu činjenicu da je roman, uslijed specifičnosti tadašnjeg sovjetskog društva, objavljen mnogo kasnije nego je napisan - završen je, naime, 1940., u godini Bulgakovljeve smrti).
    Walle, sviđaju mi se tvoja promišljanja o prijevodu naslova romana. Doduše, ja ga ne bih prevodila kao "Maestro i Margareta", nego kao "Maestro i Margarita" - iz jednostavnog razloga jer meni 'Margarita' nekako ljepše, ritmičnije i poetičnije zvuči :) ...osim toga, tako odgovara originalu. Hvala na pohvalama pjesmi, a što se prijevoda tiče, ne bih se složila da je dosadan... Radila ga je osoba do čijeg prevoditeljskg umijeća iznimno držim, i ako zvuči dosadno, onda nema druge nego da je to isključivo do originala ;) No, jako me zanima što točno tebi nije leglo u prijevodu, tj. što bi ti drugačije...? Slobodno pucaj - voljela bih vidjeti tvoj prijedlog prijevoda, mjesta koja bi ti riješio drugačije (znam da si majstor - da ne kažem maestro :) - u pitanjima jezika)!

    @Alkione - "Majstor i Biserka" mi nikako ne sjeda :)) Ne samo zato jer imena, u principu, ne prevodimo, nego i zato jer meni, osjetljivoj na svako slovce, nijansu, boju i aromu kada su riječi u pitanju, ovo 'Biserka' (u ovom kontekstu) nimalo ne zvuči privlačno, a kamoli da bi riječ zadržalu svu onu divnu boemštinu koju u sebi nosi ime Margarita... Eto, što su ti riječi, imena osobito.. tu doista nije samo do semantike, nego i do izraza/forme! A ponekad i do naših najsubjektivnijih dojmova i mušica :) Što pak se ćirilice tiče, to je već pitanje transliteracije - ne znam kamo bismo došli, i koliko bi to uopće bilo moguće, da pisma (prilikom prijevoda) ne transliteriramo. Druga je stvar, naravno, da je mnogima od nas, srećom, ćirilica drugo pismo koje smo učili i kojim se služimo.

    avatar

    11.02.2014. (23:04)    -   -   -   -  

  • Wall

    @Alkion, meister, master=učitelj=maestro; dok je 'majstor' npr.vodoinstalater :))) tako ja osjećam, ne mora nužno vrijediti drugima.

    @AmaGi, rado bih pročitao dobar/tvoj esej o Maestru i Margariti- romanu, simbolici, pa i imenima (nikako o ovim izlizanim aluzijama o političkim, prenesenim značenjima; nije to Aralica i njegove clef-bljuzge;nikako ne o masonima, simbolima, itd) najradije bih čitao dobro napisan esej o ljubavnoj, poetskoj, pa i erotskoj simbolici 'vještičarenja' (ne mora nužno o asocijaciji na prvu loptu metla/falus hihi)-

    PS. kako nemah pametnija posla u ovaj vještičji sat - iako, 3 izjutro je po Wicca satu idealno vrijeme LOL. evo da te zabavim mojim prijevodom:

    If I could choose my own name
    I'd have them call me Daisy
    A girl with never-ending patience
    And love in endless frenzy

    No, not me a gentle daisy!
    I don't wear a dress of forgiveness
    I have no healing hands.

    Yet, here and there
    Nights touch my forehead
    With a kiss of sadness
    I gently ride my broomstick
    Taking off into the skies,
    Swallowing my blues.

    In a low voice, softly
    I call out my Master's name
    Protecting his thoughts
    From being shuttered
    And cut off beyond retrieve.

    Then, and only then,
    I can call myself Daisy
    Pearly and fluffy made of
    The clouds and the words.

    Then, and only then,
    I reach beyond abyss

    Master, it's time to
    Blow the candlelight
    A time for silent voices..

    Prijevod:WALL

    avatar

    12.02.2014. (04:17)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    rukopisi, za raziku od svijeća, ne gore

    avatar

    12.02.2014. (08:12)    -   -   -   -  

  • alkion

    Wall: gore u početku komentara i rekoh: stvar je osobnog odabira i nekih naših sklonosti. Naime svaki dobar prijevod nekog umjetničkog djela (romana, priče, pjesme...), barem po meni, je također svojevrsno umjetničko djelo prevoditelja. Ostati vjeran i djelu pisca i njegovim porivima i razlozima, i jeziku pa i kulturi na koje se prevodi sposobni su samo oni koji također u sebi nose snagu umjetnosti.
    Puko prevođenje - dosljedno izvorniku bez da se prati i duh jezika originala i duh jezika na koji se prevodi meni je u najmanju ruku smiješno. Primjera radi:
    Hvala lijepa kod nas, gracie mille kod Talijana ... bukvalni prijevod ne samo da je smiješan već je i u jednom i u drugom slučaju besmislen...
    Tako se možemo uhvatiti i mastera,, majstora, maestra, Margarite, Margarete, Biserke i da i jedan i drugi s svojih pozicija budemo u pravu, a jednovremeno i "griješimo"
    Ni meni, poput Ama-Gi ne sjeda prijevod "Majstor i Biserka", kao što mi ne sjeda "Maestro i Margareta". Može to biti iz jednostavnog razloga što mi je naslov "Majstor i Margarita" onaj prvi naslov koji sam pročitao kad sam Bulgakova uzeo u ruke, može to biti jer mi je ruski jezik prvi strani jezik koji sam učio, može to biti jer mi je riječ majstor sinonim za osobu koja svoje poslove obavlja savršenstvom nevezano za profesiju (za razliku od tebe koji majstore povezuješ s zanatima, ja riječ maestro povezujem s dirigentima...)
    No, svakako, ova naša zapričanost nema obaveze ni prema kome ni prema čemu i nije razlog da nas spriječi u uživanju pri čitanju i doživljavanja poetskog uratka naše "domaćice".
    Ama-Gi: Ako je sudeći po tvom komentaru o "preklapanju" dobra i zla onda sam valjda ipak "ubrao" poantu (pokušaj tog "branja" bejaše i onaj citat Njegoša negdje gore o čaši meda i čaši žuči). Nejasnoća je valjda proizašla iz samog imena Margarita = Biserka (ipak je biser nešto preveć savršeno i teško mi je pridati mu bilo kakvu negativnu konotaciju - let na metli), a bome i tvoj nick i u onom najslobodnijem prijevodu skoro da je nemoguće povezati s letom na metli? Eventualno, hajmo biti onostrani pa let na metli shvatimo kao svojevrsnu slobodu kretanja, kako sebe osobno tako i naših misli i osjećaja, pa i onih najintimnijih i najskrivenijih???? Naime u mom prvom čitanju tvoje pjesme Bulgakov mi i nije bio bitna referenca (spomenuh ga u prvom komentaru iz čisto sujetnih razloga - da se malo hvalim), a u daljnjem našem pričanju se iskristaliziralo da je ipak "njegova "Margarita" jedan od "razloga" ...:)))

    avatar

    12.02.2014. (08:48)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Walle, Maestro! Ne samo da si me zabavio (prijevod Margarite u 4 ujutro - može li išta biti kompatibilnije, bliže duhu te otkačene priče o vragovima i vražjoj ekipi, o neshvaćenim piscima i ludim, toplim ljubavnicama, od toga?? :)) ... ne samo da si me zabavio, nego si me i istinski zadivio - prijevod je odličan!! Slobodan i nesputan (više prepjev nego prijevod) no dao je neku novu, mekšu dimenziju pjesmi... Počevši od same Daisy, cvjetne djevojčice, preko haljine praštanja koja se oblači , do bluesa i oblaka... Što da ti kažem, mijenjam iz ovih stopa original za tvoj prijevod!! ;)
    A što se dobrih tekstova o romanu tiče, ima ih puno... Ja sama nisam pisala ništa sustavnije, no ima i znanstvenih radova, i zanimljivih eseja (neki se mogu naći i na internetu). Meni osobno, ipak, najdojmljivije je o romanu govorila i pisala Gordana Slabinac, moja bivša profesorica na komparativnoj. Od njezinih riječi o Wolandu, i sama sam se zaljubila u njega, još i prije čitanja... :) Ipak, ne bih nikada mijenjala Wolanda za Majstora... kad bolje razmislim, (moj) idealan muškarac vjerojatno bi bio kombinacija upravo njih dvojice :)) Kako bilo, hvala ti od srca - na čitanju, uživljavanju i jezičnom majstoriranju (pardon, maestriranju ;)!

    avatar

    12.02.2014. (22:54)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Pametni zube - slažem se... Pa se kao takvi, ne mogu ni utrnuti, pretvoriti u dim.. kao što svijeća može.

    @Alkione, pa i ti si, bome, pravi stručnjak za prevođenje (teoretičar barem... praksu za sada još nismo vidjeli :) Slažem se sa svime što si iznio o prijevodima i prevođenju - to je uvijek stvar osobnog odabira, preferencija, osobito kada je riječ o poeziji. Svaki prevoditelj poezije i sam je, zapravo, pjesnik, neki put možda i veći od onog kojeg prevodi. Ljubomorna sam, priznajem, na tvoje i Wallovo znanje ruskog (sama ga, nažalost, nisam učila) i živo me zanima kako bi tek pjesma inspirirana Bulgakovljevom šarmantnom vješticom zvučala na ruskom :))
    Što se komentara o dobru i zlu tiče, sasvim si dobro shvatio, a citat o medu i žuči je tu odlično sjeo. Život to i jest, i ovaj roman, ova priča, to i jest. A moj nick, molim te, nemoj povezivati ni sa čim, a posebno ne s letom na metli :)) Makar, u neku ruku, možda i ima veze (kada me već potežeš za jezik) - ama-gi je sumerska riječ i, prema nekim izvorima, riječ je o prvom zapisanom simbolu slobode. Neki to, naravno, i osporavaju, no nema veze... Ja sam je od početka doživjela baš tako, koliko god to romantično zvučalo... A let na metli i miris slobode, hmm, možda i nisu baš tako daleko :)

    avatar

    12.02.2014. (23:15)    -   -   -   -  

  • missillusion

    pronebesim

    Koja čarobna riječ!
    A pjesma, pjesma je meka i nježna, noćna, divan nastavak atmosfere romana. Sviđa mi se jako i samo finale "majstore, ugasi svijeću", taj sam stih oduvijek voljela.

    avatar

    12.02.2014. (23:37)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Pročitao sam svaku riječ i posta i komentara i stvarno uživao.
    Što da dodam sa svoje filozohofirajuće strane?
    Nameće mi se pojam istine - ali u sprezi s onom stranom Margaritinoj na kojoj inzistiraš: ''strasna, odlučna, nepokolebljiva, putena, hrabra''...
    Istina je pojam od mnogih moćnih duhova relativiziran, stavljen pod znak pitanja, počevši od Wildea (koji je opominjao da će onaj tko govori istinu prije ili kasnije biti uhvaćen u tome); Krausa (kojeg istina 1/1 nije zanimala, nego jedino ''ili pola istine ili već istina i pol''); Kafke (koji je ukazivao Mileni da je istinu teško govoriti, jer premda ona jest jedna, ipak je suviše živa i promjenjivog lica da bi bila uhvatljiva); Nietzschea (koji je - nigdje drugdje nego u S onu stranu dobra i zla, da se očešemo o Alkionovu opasku - postavio pitanje vrijednosti istine; ''lažnost suda nije nam još prigovor protiv suda; u tome naš novi jezik zvuči možda najstrašnije'' - ovdje sam ga u tome pobliže navodio); o cjelokupnom postmodernizmu koji u nikakvu istinu više ne vjeruje da i ne govorimo.
    Bulgakov, u sklopu velike teme Maestra i Margarite, zastupa nešto drugačije: da je govoriti istinu lako i ugodno.
    I s njim se slažem i s njima se slažem. Nije međusobno isključivo.
    Radi se, naravno, o tome da nisu iste domene pojma. Istina o kojoj navedeni (proto)postmodernisti je više filozofske vrste od one o kojoj Bulgakov. Njih brine spoznajni problem: istina je složena, za svaku tezu postoji antiteza, koje se spajaju u jedno, u jedinstvo suprotnosti, a pogled nam je kratak, što bi rekao Heraklit, kada nam se čini da u moru postajanja i nestajanja vidimo kopno. Bulgakova, pak, brine istina kao problem slobode govora - govoriti i živjeti otvoreno, slobodno, punim plućima, bez strašljivih kalkulacija, ''strasno, odlučno, nepokolebljivo, puteno, hrabro''. Ništa lakše od toga - naravno, uz onu ogradu da u životu, ljubavi i umjetnosti nema ničega težega za postići od lakoće.
    Ali ne bi moj nomen est omen glasio Diogen kad ne bih i antičkog filozohofirajućeg bačvostanara potegao: upitan što ima najvrijednije u životu odgovorio je kratko i jasno: sloboda govora! Jer sloboda govora = biti slobodan čovjek = biti čovjek (treba svijećom tražiti).
    Ama-gi.
    Jako mi se utoliko učinilo prikladnim evociranje Mihalićeve pjesme, koja upravo to tematizira.

    avatar

    13.02.2014. (10:35)    -   -   -   -  

  • alkion

    "poluglasom
    potiho
    dozivam tada majstora
    tiho
    da mu misao
    ne prekinem
    sobom
    da ne prekinem
    nepovratno

    tada
    i samo tada
    zovem se margarita
    samo tada sam
    nebeska
    i
    slovna

    samo tada sam
    ja
    do bezdana"

    Perce: moja pobuna lagana, s navodom Ama-Gi- nih stihova, apro-po slobode. Na koncu čak i ako se ograničimo samo na slobodu govora. Gore u prvom komentaru rekoh: Karakteri im zato nisu samostalni, nego je bitan upravo odnos među njima. Dakle suštinski i "filozofski" gledano njihova sloboda je ograničena. Jedno bez drugoga njihovo postojanje biva, u najmanju ruku, barem gledano u kontekstu i pjesme i romana, bespredmetno, odnosno prije bih prihvatio pojam besmisleno.
    Time i cjelokupni pojam slobode govora možemo staviti pod upitnik. Čemu sloboda govora ako nemamo suprotnu stranu, ako nemamo slušače?

    avatar

    13.02.2014. (11:15)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Miss - hvala ti! Kad pohvala dođe od pjesnika/pjesnikinje, tim joj je i težina veća :) A iskorišten Mihalićev stih i meni je oduvijek bio dojmljiv, lijep.

    @Diogene - hvala na doimovima i na doprinosu temi! On je, naravno, onakav kakav bih od tebe i očekivala i kakav je taman još nedostajao ovom postu - filozofski, da ne kažem - dionegovski! :)) A i zagrebao si odmah, ni lijevo ni desno, nego odmah u pitanje svih pitanja - u pitanje istine/Istine. Istina kao jedna zasigurno ne postoji, pa ni kao objektivna i neprijeporna - to ne samo da je moje najosobnije mišljenje nego se s time slaže i većina (suvremenih) teoretičara, filozofa. Ipak, potpuna relativizacija u smislu odustajanja i od same potrage za istinom, istinama (makar i višestrukim, različitim, protuslovnim) po meni je najslabije mjesto postmodernističke književnosti. I dok se na planu forme, primjerice, postmodernistički roman igra najrazličitijim postupcima, tehnikama, žanrovima, prozvodeći čitateljski užitak već i u samom dekomponiranju svojih sastavnica, odustajanje od važnih, izazovnih svjetonazorskih mjesta na semantičkom planu nešto je što mu teško opraštam. Srećom, modernisti - kojima i Bulgakov na neki način još pripada - znali su ih propitati savršeno, a sličan tematsko-svjetonazorni zaokret čini mi se da se lagano događa i u najnovijim, post-postmodernističim romanima. U tom smislu pitanje istine u Bulgakovljevu romanu važnije je nego se na prvi pogled čini, i prisutno je doista u svim fabularnim krakovima - od priče o Majstoru i Margariti (što je istina njihove ljubavne priče? - jer svatko od njih, pokazuje se, imao je vlastitu istinu, a uz to su Majstorovi rukopisi imali i neku svoju, sasvim treću istinu), preko Wolanda i njegove družine (što je i kakva je istina jednog vraga i njegove ekipe, u okruženju u kojem su vragovi vragolasti, no vjerojatno i mnogo manje vražji od prosječnog političara, funkcionera, birokrata, ukalupljenog građanina?), pa sve do priče o Ješui Ha Nocriju i Pilatu, izvrsne transgresije biblijskog predloška koja osvaja upravo svojim naglašenim odmakom od predloška (što je istina, recimo, pita se Pilat stalno, i to je njegovo pitanje nesumnjivo uvjerljivije i razumljivije od svih kršćanskih dogmi, nepitanja). Kada se tome doda pitanje elementarne ljudske, egzistecijalne istine (ludnica je jedno od važnih mjesta u romanu) i pitanje umjetničke istine (jer su umjetnici ti za koje tamo najčešće nalaze mjesto), zapetljancije s istinom i problematika iste u ovom se romanu penju na n-tu potenciju. I tako dalje, i tako bliže... moglo bi se o svemu još jako puno, no bojim se da bismo vrlo brzo doista ispisali esej (kao što je i spominjao Wall). A to ću ipak, ostaviti nekoj drugoj prilici :)

    avatar

    14.02.2014. (00:30)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Alkione - moram priznati da si me pomalo zbunio zadnjom napomenom o karakterima koji nisu samostalni.. Kako nisu samostalni, nisam shvatila na što točno misliš? A zbunjuje pomalo i napomena o tome da sloboda govora nema smisla ako nemamo slušače.. nisam baš sigurna. Mislim da sloboda govora ima i smisla i veličinu već i sama po sebi, čak ako govorimo i samima sebi, ili u vakuum.

    avatar

    14.02.2014. (00:51)    -   -   -   -  

učitavam...