MJESTO ZA OTIĆI

petak , 28.12.2012.

/sjećaš li se seljaka pred vratima?/


odjednom se stvorilo niotkuda
neplanirano i nezvano
otok u srcu svijeta
to čvrsto mjesto za otići.
snovito kao da pripada drugom
kao bol kada se posiječeš nožem bez oštrice.
i uzalud sumnja i provjera
uzalud nevjerica i zirkanje
kada zjenica oduvijek zna
da svijet je stvoren od raspuklina
i da svaka abeceda duha
niče iz pukotine.

more than words,
i više
i više,
postoje predjeli koji čekaju na nas vremenima
sjećaš li se Kafke,
sjećaš li se njegova seljaka, zakona, čekanja,
danima
životima,
pred vratim neprijepornima kao staklo
a nevidljivima
pred bravom zaključanom od riječi
i onime što je iza riječi:
more than words
i više
and more than all the power of them.

postojiš kao otok
kao rov
kao toranj na smetlištu.
nisam od onih koji odlaze u lov
u visoravni
u suhu travu
i ne postoji poema koja bi prenijela semantiku
onoga što vidim jasno
kao u geometrijskoj bilježnici.

sve je od riječi,
i san
i prorok
i grijeh,
i testament je od riječi
i slovni loptasti geni.
a opet
točka koja je nikla među nama
nije od riječi
ona je mala crna kutija
rođena od dvoje
i nepobitna u okolišu svemira.
jabuka u meni
lukobran
most.

postoje cijene koje su neprocjenjive
postoje mjesta koja su oceani
križišta
dvotočja.
možda ću jednom stati s oba stopala
na svoj plateau, plateau
i svim slovima podariti točke i kvačice.
otključati zaključane brave
zaključati otključane
ključeve pretvoriti u ptice
i pustiti ih u one predjele
gdje ne postoje zakoni dvostrukog dna
ni parabole
ni riječi-zrnje
koje se zoblje da bi se preživjela zima
da bi se odčekao život.

more than words
i više
i više
mjesto na otoku
otok u mjestu
radost zbog alternativnosti svijeta

za otići.