all in all
subota, 21.05.2005.
ˇ
|
Nekakva prehlada me ćopila pa sam zakovana za krevet i one balave maramice uz hrpetinu vitamina i čaja na litre. Sad su došle i jagode na meni, što me posebno veseli : ) Ali ne one gigantske, bezukusne, savršeno bljutavog okusa već slatke ko prave jagode : ) Mislim da čak postoji i blog na tu temu?! Čudno je kako se nekih ljudi sjetimo iako nam ne nedostaju. Jednostavno su tu negdje. Prije su vjerojatno bili važan dio života, sada su samo kontakt u mobitelu i usputno “bok” na ulici... Čak ni ovo posljednje. Vrijeme. Onda vrtim film nazad, vraćam svoje postupke, kopam po dnevniku da se vratim na tadašnje stanje, čitam razmišljanja i postavljam si na tisuće pitanja od kojih je najčešće pitanje gubitka vremena. Što ako je to bio samo gubitak vremena? Kažu da iz svega nešto naučiš, da ti svako iskustvo donese nešto korisno i dobro, poznanstvom si bogatiji za jednu osobu ali.. za to vrijeme tvoj život se mogao odvijati negdje drugdje? Ne znam. Znam da ovo nešto znači, prije je značilo sve, sada više ništa...: Zakomplicirao si stvar ... Možda ti jednom oprostim Ne traži da zaboravim Laku noć gospodine Još samo jedno pitanje ... Apsolutno i relativno ništa. Aventura i crna majica sa bijelim rubom koja je tu večer bila presudna, podnožje mosta, livada od Snickersa i plave fotelje prolivene Pagom od ananasa. Slobodna nedjelja, lizalice veličine limuna, čik-pauza i crvena ruža. Neno Belan i klapa More: Srce od leda. Sada je to kovrčava plava kosa, kava Anamaria, traperice na trapez i bijela kava nedjeljom ujutro. Razbijeni stolić u blagavaonici, trke motorima. Bez neke velike razlike. Životi se jednostavno ne poklapaju. |
- 15:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #
petak, 20.05.2005.
All in all
|
Tulumarilo se ovih dana, zato ne pišem. A i posljedice su brojne, treba to sanirati : ) Najdraži mi kolega (ne The Kolega) je slavio B-Day, uža ekipa u stanu oko kojeg na sreću tu noć nije bilo susjeda. Nas dvije prijateljice, dva momka i slavljenik pokazali smo se ko ekipa za pamćenje. Nas 2 i slavljenik smo uigrana ekipa dok ova dvojica upadaju u međuprostore. Da ne duljim. Nakon litru pive (uvijek startam s pivom) i litre ipo domaćeg vina nazujala sam se taman toliko koliko mi paše. Muziku sam birala ja, pokazala se pun pogodak jer smo plesali do jutra ili drugačije rečeno, dok smo imali snage. Onda je bila dilema dal da uopće idemo doma ili pravac na faks, ali valjalo se istuširati. U mom slučaju dogodilo se i prije nego sam planirala. Na pola puta do doma opalila je takva kišetina, a došla ko naručena budilica. Presvukla se, otuširala i na faks. Zanimljivo je što mi se G. pokušao približiti... Od 9 pa do jutra je tražio nekakav kontakt a kasnije su padale puste ispovijesti koje očito, nije nikome rekao. Dobar je on momak, pametan, pristojan... umjeren. Ostavlja dojam povučenog ali je zapravo jako daleko od toga. Imam osjećaj da nema neku ludu želju za isticanjem u društvu nego se ponaša sasvim normalno. U jednom trenutku smo se zatekli u kuhinji (ni sama ne znam kako) i dotakao me po leđima, što me poprilično iznenadilo jer nije taj tip osobe. You know what I mean. Ujutro smo sjedili ispred vrata, ja sam išla uhvatiti zraka a on je očito čekao mene da dođem. Pričali smo o svemu i svačemu, međutim, kad sam shvatila da se njegove želje ne poklapaju sa trenutnom situacijom, prekinula sam razgovor pod izlikom da bi bilo bolje da se vratimo unutra. Ne mislim davati lažnu nadu niti sluđivati nekoga tko je više nego fer prema meni. Ujutro je otišao nazad doma i u ponedjeljak će doći ponovno. Faks je protekao uobičajeno. Pisali smo nekakav esej iz ekonomije i iako mi je grlo bilo u katastrofalnom stanju a glava u torbi, uspjela sam složiti 1,5 list teksta na A4 papiru. |
- 19:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 17.05.2005.
Izbori, izbori...
|
Ovih dana se zapravo ne čudim ničemu. Prvenstveno izborima. Eto, sad je i to iza nas, HDZ je opet tu i dobio je najviše glasova nositelj liste za kojeg se uopće ne zna kad je zadnji put bio u ovom gradu. No eto, on najbolje poznaje problematiku i ima rješenje za sve probleme. Yeah, right. Ne mislim pritom da bi oni koji žive u ovom gradu napravili nešto više, zalagali se kad bi se njihova guza dokopala stolice, ali barem su tu?! Najironičnije od svega je to što misle da kupuju glasove sukladno s brojem plakata kojima unište grad. Znam jako puno o marketingu i popriličnom broju trikova te utjecaju kojeg ima na ljude, ali sumnjam da je netko glasao za one koji su imali najljepše ili najviše plakata. Jedino šteta papira i smeća koje će nastati nakon što ih ljudi pokidaju jer njima, naravno, ne pada na pamet skinuti ono što su stavili. Dobitnik najinovativnijeg slogana je... “XX, Vaš budući gradonačelnik.” Kako moćno i inovativno, zastrašuje činjenica da je ljudski um mogao smisliti tako nešto... Gimme a break. Da ne bi bilo zabune, nisam stranački opredjeljena jer smatram da je sve to ista pašta, čak ne mogu reći da od nekoliko zla biram ono manje jer su jednaki pa nemam što ni izabrati. Izašla sam na izbore jer smatram da nema pravo gunđati i vrijeđati onaj tko nije ispunio svoju građansku dužnost, pa što god to značilo. Sama činjenica da je bilo cca. 2.000 nevažećih listića pokazuje da ima popriličan broj ljudi koji ne smatraju da itko zaslužuje vlast, ali su ipak izišli na izbore i spriječili kupovanje glasova. Naravno, u gradu se na jednom mjestu ponavljaju izbori (to je već običaj) a na drugom biračkom mjestu je birač već bio zaokružen da je glasovao prije nego li je pristupio glasovanju. Najviše me zapanjila činjenica da je za SDSS na razini županije glasovalo malo više od 6.000 birača... Neka se pripadnici ne naljute, ali smatram da nam ne trebaju ni u županiji, ni u gradu. Kao višegodišnja članica GONG-a, bila sam u mobilnoj ekipi koja podrazumijeva obilazak četvrtine biračkih mjesta na razini županije. Nepravilnosti je bilo i to uvijek iste, ali nije ni vrijeme ni mjesto da o tome pričam. Pogreške se čine namjerno u stilu da ih se ne može kazniti, ali kad bi znali kolike su kazne, što novčane, što zatvorske – sumnjam da bi za 350 kn riskirali svoju guzicu. I eto, tako nam je kako smo izabrali... |
- 13:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 11.05.2005.
Do pola
|
“Everything you think you know baby, is wrong And everything you think you had baby, is gone” Garbage, of course! Nakon male stanke evo me nazad. Prilično novosti, a opet ništa preimpresivno da to posebno izdvojim. Ispiti, rokovi, predrokovi... e da, kad sam već tu, danas došli rezultati informatičkog kolokvija i ponosna sam bila kad sam na listi snimila svoje nove dvije petice! To je onih 100% kojih sam ti rekla Samanthice : ) Od posla još ništa, nijednu od nas pet cura koliko nas je ukupno bilo nisu kontaktirali, valjda će kroz ovaj tjedan. Zapravo, volim raditi samo da mi nije monotono, da nisam u nekakvoj rutini... Daleko od toga da mi je život monoton, ali kad sam u muvingu i strci, uživam jer se osjećam prije svega korisno. Čak i ne razmišljam toliko o lovi, što je danas pomalo neshvatljivo jer s obzirom na 2.000 kn koje su mi sjele neki dan na račun... još nisam stigla potrošiti ništa konkretno (znači jedino za kavu, hamburger, žvake uvijek ima vremena). Jednostavno nemam vremena za šetnju okolo po gradu i šopingiranje neko veliko. Ako kupujem, to mora biti na brzinu ali opet izbirljivo do bola : ) To je sve skupa otišlo toliko daleko da sam neki dan primjetila na predavanju Cosmo, unutra jednu predivnu haljinicu koja sliči jednoj koju već imam i poslala prijateljicu (kojoj je bilo usput) da pita imaju li moj broj, ako imaju da ostave ispod stola i da ću ja doći po nju : ))) Da... razvila sam slike sa koncerta onih koje pratim prije nego su se obogatili, slike iz Zagreba i sa faksa, tako da sam se čitav dan gušila gledajući ih... strašno. Za kraj mog nesuvislog blebetanja pozdrav ekipi s moje lijeve strane i znajte da vas svaki dan čitam! |
- 21:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.05.2005.
Nastavci
|
Kopanjem po vlastitom blogu :), shvatila sam da na kraju nisam napisala što je bilo s kolegom kojeg sam sanjala... Ekipa sa faksa na kavi, jutarnji razgovori, ko i obično nepovezani. Kolega nije bio s nama ali sam ostalima rekla u toku razgovora kako sam ga sanjala ali ne i kako sam ga sanjala. To je bio prvi ispušni ventil. Sljedeće predavanje dolazi dotični kolega do mene, naginje mi se nad klupu i zaželi mi posebno dobro jutro te sa osmjehom naglašava činjenicu. Kao da zna što mi se po glavi motalo taj trenutak. I ja kao ja, nisam mogla izdržati da mu ne kažem... Opet smješak do susjedne predavaonice i nazad a po mom pogledu je skužio što sam sanjala. Nije previše komentirao, ali očigledno je bilo iz onih par riječi da mu je bilo više nego drago... "Ego se osjeća bolje kad mu je sve po volji" Nakon toga je svakih par minuta okretao glavu prema meni i gledao me u stilu prvi put smo se susreli :) Razgovor za posao protekao ležerno, bilo je nas pet cura i dvije ispitivačice, da tako kažem ;) Rezultati će se saznati u ponedjeljak, ako se ne varam. |
- 09:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #
utorak, 03.05.2005.
Smeće ipo!
|
Evo što mi se mota cijeli dan po glavi, line iz "Metal Heart" - novog, neponovljivog Garbagea čiji je album još vruć u music shoppovima Zagreba :) I wish I had a metal heart I could cross the line I wish that I was half as good As you think I am Usput, sutra me čeka razgovor za posao, pa... vidimo se! |
- 17:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.05.2005.
Some...
|
You'll meet other men Who will break your heart If I see you with them It's gonna tear me apart Maybe in another life We wouldn't be alone Tonight I've hurt you I can see Do you think its not hurting me... Toliko za danas... |
- 15:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.05.2005.
Malo o učenju
|
Već neko duže vrijeme razmišljam o učenju, ali ne o tome kako bi trebala početi nego o samom učenju kao pojavi. Zanimljivo je da od malih nogu djecu tjeraju da uče ali im nitko nikada nije rekao kako? Nikakve upute, savjete, mnemo tehnike? I onda se nekako i provuku kroz osnovnu i srednju školu u kojoj gradivo i nije tako teško, pa ako i nemaš neku svoju pozdanu metodu proći ćeš bez problema. Barem prividno. Postoji jako puno metoda učenja (pamćenja) kraće ali i duže količine podataka. Neke od poznatijih tehnika za pamćenje bezazlenih stvari je mnemonika. Vjerojatno je većina čula da ekipa sa engleskog govornog područja za pamćenje spektra duginih boja koristi poznatu rečenicu “Richard Of York Gave Battle In Vain” u kojoj početna slova označavaju “red, orange, yellow, green, blue, indigo, violet”. Tako, ako morate pamtiti nekoliko nepovezanih stvari, najlakše je napraviti “osobnu” mnemoniku koje ćete se uvijek sjetiti. Kad se dođe na fax, izlistavaju se sve dotadašnje osobine i navike, jednostavno isplivaju. (Osim radnih navika, ako se živi u drugom gradu u stanu, naravno da i one životne navike izađu na vidjelo što zna biti jako ružno...) Neki se snađu, neki ne. Relativno veliki broj ljudi odustane uopće prije samih ispita jer shvaća da to ne može ili da to nije za njih. Ostali traže svoje metode jer prepisivanje je stvar prošlosti, živile kamere na faksu.... Isto tako, ispite od 500-tinjak stranica većina studenata priprema različito. Neki uče polovično, nadaju se da će ih dopasti upravo ono sto su naučili, neki uče sve, danima i noćima se ne odvajaju od knjige, treći sustavno pišu bilješke i izvlače najbitnije iz svakog poglavlja dok neki jednostavno uče napamet koliko god se to nekome činilo smiješno. Ništa od toga ne garantira prolaz, ali ono što je sigurno je da velika većina ne zna učiti. Baš jučer (da, subotom imam fax) pričam sa kolegom koji studira izvanredno ali i postiže takve rezultate. Radi u firmi na vrlo visokoj poziciji, doma su žena i dvoje male djece, a on sa svojih 35 upisao faks. Ništa neobično, ima i starijih. Ali bit je u tome što rješava ispite takvom lakoćom kao i onaj nedavni kojemu je prolaznost nekih 2-3%. Dobio je pet, naravno. I nisam mogla izdržati a da ne pitam - kako? Kaže nije puno učio, nekih tjedan dana (350 str.!), po 3 sata dnevno, više nije ni mogao jer radi u smjenama, treba djecu voditi u vrtić i sva ostala čuda koja djeca zahtijevaju. Rekoh skidam kapu na trudu i upornosti, kolega. Jer nije jednako učiti meni koja sam došla upravo iz srednje i njemu koji maturalnu svjedodžu drži u ormaru 17 godina. Naposlijetku, fakultet ne završavaju pametni nego uporni... uporni... uporni. *Onima koji nisu pročitali, predlažem knjigu Briana Duncalfa - "Kako položiti ispit". Nije još jedna u nizu glupastih knjiga sa nekorisnim idejama nego bi zaista mogla pomoći u nekim naizgled običnim stvarima. |
- 10:43 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ponajprije mjesto gdje se odmaram, iznosim svoja mišljenja, razmišljanja, dileme i kratak osvrt na sve što se provrti ispred mojih očiju toga dana :) Kaže moja prija: "Svašta-nešto" :) Statistiku sam voljela u srednjoj: Free Website Counter |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||